Kiseli krastavci sa mirođijom, slačicom i belim lukom
Kiseli krastavci mogu da budu fermentisani ili direktno zakiseljeni sirćetom, ali ta dva postupka ne treba mešati. Ovaj recept koristi jasnu, jednostavnu varijantu sa sirćetom i čuvanjem u frižideru. Nema fermentacije i nema tvrdnje da tegle mogu da stoje u ostavi. Time se ceo postupak svodi na dobru pripremu sirovog krastavca, precizan naliv i pouzdanu hladnu temperaturu.
Za teksturu su najvažniji mali, čvrsti krastavci. Sa cvetnog kraja skida se veoma tanak sloj, oko 2 mm. Taj postupak pomaže da se smanji omekšavanje. Beli luk, sveža mirođija i seme slačice daju prepoznatljivu aromu, dok naliv od jednakih zapremina vode i sirćeta sa 5% kiselosti donosi direktnu kiselost.
Krastavci se ne kuvaju dugo. U posudu se pakuju sirovi, zajedno sa začinima, a preko njih se sipa vreli naliv u kojem su šećer i so potpuno rastvoreni. Posuda treba da bude dovoljno tesna da povrće lako ostane ispod površine tečnosti. Deo koji viri iz naliva ne dobija isti ukus i brže gubi dobru površinsku teksturu.
Posle kratkog hlađenja posuda se zatvara i prenosi u frižider na 4 °C ili niže. Puna 24 sata hlađenja deo su vremena pripreme. Na kraju krastavac treba da bude hladan kroz sredinu, jasno kiseo i još uvek hrskav. U ovoj vrsti kiseljenja neočekivani mehurići, gas, sluzavost ili buđ nisu poželjna fermentacija, već znak da sadržaj treba baciti.
Ovakav recept dobro radi kao hladan prilog ili kao sastojak drugih jela, ali njegova bezbednost se oslanja na neprekidno hlađenje, ne na zatvoren poklopac.