Kisela paprika sa belim lukom iz frižidera
Kisela paprika u domaćoj kuhinji postoji u velikom broju varijanti, ali kućna priprema mora jasno da razdvoji zimnicu za ostavu od kiselog povrća koje se čuva u frižideru. Ovaj recept pripada drugoj grupi. Paprika se kratko zagreva u odmerenom nalivu, zatim se hladi i sve vreme čuva na 4 °C ili niže. Zatvoren poklopac sam po sebi ne znači da je sadržaj bezbedan za ostavu.
Naliv koristi jednake zapremine vode i sirćeta koje na deklaraciji ima 5% kiselosti. Šećer ublažava oštrinu, a so za kiseljenje daje slanost bez menjanja odnosa tečnosti. Beli luk ostaje jasan aromatski dodatak. Važno je da se ovaj odnos ne menja proizvoljnim razblaživanjem sirćeta i da se ne tumači kao postupak konzervisanja na sobnoj temperaturi.
Tekstura se određuje tokom kratkog zagrevanja paprike. Trake treba da počnu da omekšavaju i postanu savitljive, ali da i dalje zadrže čvrstinu. Kada naliv sa paprikom ponovo provri, tri minuta su dovoljna za ovu pripremu. Posle toga sadržaj se prenosi u čistu, nereaktivnu posudu otpornu na toplotu i paprika ostaje potpuno prekrivena nalivom.
Prvih 30 minuta služi da prestane jako isparavanje i da se posuda bezbedno poklopi. Zatim sledi 24 sata hlađenja u frižideru. Taj period je deo pripreme, jer ukus belog luka, sirćeta, soli i šećera treba ravnomerno da prođe kroz papriku. Gotova paprika treba da bude hladna, kiselo-slatka i još uvek dovoljno čvrsta da se ne raspada pod viljuškom.
Ako se pojave buđ, neuobičajeno stvaranje gasa, sluzava površina ili neprijatan miris, sadržaj treba baciti. Takve promene se ne popravljaju dodatnim kuvanjem ili skidanjem površinskog sloja.