Meke kiflice sa belim sirom, susamom i kvasnim testom
Kiflice sa sirom imaju mnogo kućnih verzija, ali zajednički cilj ostaje isti: mekana kvasna mrvica, dovoljno čvrst nadev i lepo zapečena spoljašnjost. Ovaj recept ne koristi laminiranje puterom ni slojevito premazivanje testa. Osnova je jednostavno obogaćeno testo sa mlekom, vodom, uljem i jajetom, pa mekoća najviše zavisi od pravilne količine brašna i dovoljno vremena za narastanje.
Tečnost za kvasac treba da bude mlaka, približno 35–37 °C, ne vrela. Svež kvasac se prvo ravnomerno razmuti sa mlekom, vodom i šećerom, a zatim se dodaju ulje i jaje. Brašno se ne ubacuje po svaku cenu do poslednjeg grama odjednom: veći deo ide odmah, dok se mali ostatak koristi samo ako je potreban da testo postane mekano, glatko i tek blago lepljivo.
Posle mešenja testo odmara oko 60 minuta na toplom mestu. Sat je orijentir, ali važniji je izgled: masa treba približno da udvostruči zapreminu i da se udubljenje od prsta vraća polako. Prekratko dizanje daje zbijene kiflice, dok previše dodatog brašna pravi sličan problem čak i kada kvasac radi pravilno.
Nadev je sveden na beli salamureni sir i jaje. Cilj je smesa koja može da stoji na kašici bez curenja. Ako je sir veoma vlažan, treba ga dobro ocediti pre merenja i mrvljenja. Svaki od tri kruga testa seče se na osam trouglova, pa se dobija tačno 24 kiflice. Nadev ide na široki kraj, a rolanje se završava tako da vrh trougla ostane ispod kiflice.
Drugo dizanje je kratko, oko 15 minuta, ali se opet prati zapremina. Kiflice treba da postanu vidljivo laganije i naduvenije. Tek tada se premazuju sa 20 g žumanca i posipaju sa 30 g susama. Premaz pre narastanja bi otežao površinu i mogao da se razmaže pri povećanju zapremine.
Pečenje na 200 °C traje oko 25 minuta. Završni znak je duboko zlatna površina, potpuno postavljeni spojevi i rumeno dno bez zagorevanja. Posle rerne korisno je sačekati 10–15 minuta: sir se tada stabilizuje, dok mrvica ostaje meka i još topla za serviranje.