Ćufte od junećeg i svinjskog mesa u paradajz sosu
Ćufte u paradajz sosu su domaće jelo kod kojeg se dve teksture moraju uskladiti: unutrašnjost ćufte treba da bude mekana i sočna, dok sos treba da bude gladak, dovoljno gust da obloži meso, ali ne i toliko zgusnut da postane težak. Ova verzija koristi 250 g mlevene junetine i 250 g mlevene svinjetine, vezane jajetom, prezlama i malom količinom pasterizovanog mleka.
Najviše pažnje traži smesa za meso. Preterano mešenje zbijaju proteine i daje elastičnu, tvrđu teksturu. Zato se luk, beli luk, jaje, prezle, mleko, začini i peršun umešaju samo dok se masa ne poveže. Nakon toga sledi 20 minuta hlađenja na 4 °C ili niže, što prezlama daje vreme da upiju vlagu, a masnoći da se učvrsti dovoljno da se ćufte lakše oblikuju.
Osamnaest približno jednakih kuglica nije pitanje urednosti već ravnomernog kuvanja. Ako su neke mnogo veće, male će se prepeći dok centar najveće još nije dostigao bezbednu temperaturu. Ćufte se zatim zapeku na srednje jakoj temperaturi. Taj korak stvara boju i aromu na površini, ali ne znači da je sredina već bezbedno pečena.
Paradajz sos se pravi od pasate, vode, preostalog dela ulja, brašna, male količine šećera i soli. Brašno se prvo ravnomerno rasporedi u masnoći, a tečnost se dodaje postepeno da ne nastanu grudvice. Šećer ovde samo ublažava oštriju kiselost pasate; ne treba da pretvori sos u slatku komponentu. Posle kratkog kuvanja sos treba da bude ujednačen i tečan dovoljno da obavije svaku ćuftu.
Završna odluka donosi se termometrom. Pošto je u pitanju mlevena junetina i svinjetina, centar najvećih ćufti mora da dostigne najmanje 71,1 °C. Boja spolja, boja preseka ili sokovi nisu dovoljni kao bezbednosni kriterijum. Posle dostignute temperature ćufte mogu odmah da se posluže u sosu ili da se brzo rashlade za kasnije podgrevanje.