Cicvara sa kukuruznim brašnom i mladim sirom
Cicvara pripada starim jelima od mlečnih proizvoda i kukuruznog brašna koja se sreću u Srbiji i drugim delovima Balkana. Kućne formule se znatno razlikuju: neke se oslanjaju na kajmak, druge na sir, a odnos vode i mleka takođe varira. Ova verzija koristi 120 g kukuruznog brašna, po 300 ml mleka i vode, 200 g punomasnog belog sira i 15 g masti.
Za razliku od belmuža, kod koga brašno odlazi gotovo direktno u rastopljeni sir, cicvara ovde počinje kao kukuruzna kaša. Mleko, voda i mast prvo se zagreju do mirnog ključanja, pa se kukuruzno brašno sipanjem u tankom mlazu skuva u tečnosti. Tek nakon toga dolazi sir, koji daje dodatnu punoću i pomaže da površina postane sjajna.
Najvažniji trenutak je prvih nekoliko minuta nakon dodavanja brašna. Ako se odjednom ubaci svih 120 g, spoljni sloj grudvica se brzo skuva, a unutrašnjost može ostati suva. Neprekidno mešanje, niska vatra i postepeno sipanje omogućavaju ravnomerno zgušnjavanje. Kaša je spremna za sir kada više nema ukus sirovog brašna i počne da se odvaja od dna u teškim potezima varjače.
Mladi beli sir se dodaje na kraju i treba da se rastopi kroz već skuvano kukuruzno brašno. Cilj nije potpuno tečna masa, već meka i kohezivna struktura koja drži blagi oblik na kašici. Male perle masnoće oko ivice su poželjan znak da su se mlečne i dodate masti pravilno rasporedile.
Posle skidanja sa vatre cicvari su potrebna samo 3 minuta da se smiri. Duže čekanje čini je znatno čvršćom, pa je najbolje izneti je na sto dok je još vrela i sjajna. Ovo je jedno od jela kod kojih sveža tekstura vredi više od pripreme unapred.