Baklava sa orasima, tankim korama i limunovim sirupom
Baklava sa orasima u Srbiji pripada široj balkanskoj porodici sirupastih kolača od tankih kora. Ova varijanta ostaje usredsređena na orahe: između slojeva ide mleveni orah sa šećerom, a kore se premazuju mešavinom suncokretovog ulja i gazirane mineralne vode. Ne kombinuje puter, pistaće ili rolnice iz drugih čestih verzija.
Najviše pažnje traže same kore. Neiskorišćeni listovi moraju da ostanu pokriveni jer se suše brzo i tada pucaju pri slaganju. Svaki sloj dobija tanak premaz, ne natapanje. Previše masnoće između listova otežava strukturu i može da ostavi gornji sloj kožastim umesto hrskavim.
Orasi i šećer treba da budu raspoređeni u više tankih slojeva, tako da nijedan deo pleha ne ostane bez punjenja. Gornje kore se završno premažu i baklava se seče pre pečenja do samog dna. Ti rezovi kasnije vode sirup kroz slojeve i omogućavaju ravnomernije upijanje.
Sirup se kuva pre slaganja i hladi dok se baklava priprema. Ta dva procesa mogu da se odvijaju istovremeno, pa se vreme hlađenja ne dodaje posebno na ukupno trajanje. Na kraju se hladan sirup polako sipa preko tek ispečene, vruće baklave. Razlika u temperaturi pomaže da se sirup povuče kroz rezove dok se deo hrskavosti zadrži na površini.
Četiri sata odmora nisu dekorativna pauza. Za to vreme se sirup raspoređuje kroz slojeve i stabilizuje preseke. Baklava se poslužuje na sobnoj temperaturi, po dva manja komada, kada je unutrašnjost sočna, ali površina više nije mokra.