Phoenix is Arizona’s sprawling capital and by area one of the largest U.S. cities. According to the 2020 census it had 1,608,139 residents, making it the fifth-largest city in the nation and the most populous state capital. The Phoenix metropolitan area (including suburbs like Scottsdale and Mesa) has over 5.2 million people, ranking among the top ten U.S. metros. Phoenix is diverse: about 42% of residents are Hispanic/Latino, reflecting its Southwestern culture and proximity to Mexico. The city also has growing numbers of Asians, African-Americans, and Native Americans. The median age is in the mid-30s. Economically, Phoenix is robust: the metro economy (GDP) was about $398 billion in 2023. Key industries include technology, healthcare, education, and construction, buoyed by decades of steady population growth (it averaged ~4% annual growth from 1960–2000).
Phoenix lies in the broad Salt River Valley (often called the “Valley of the Sun”) in south-central Arizona. It sits at an elevation of about 1,086 feet and is surrounded by desert and mountain preserves. The terrain is flat where the city grid runs, punctuated by nearby hills and mountains such as Camelback Mountain and Piestewa Peak (rising ~2,700 feet above the city) and South Mountain (one of the world’s largest municipal parks). The city is part of the Sonoran Desert, characterized by saguaro cacti, mesquite trees and creosote scrub.
The climate is desert arid. Phoenix is known for hot summers and mild winters. Summer daytime highs often exceed 110°F, with low humidity. Monsoon rains arrive in summer afternoons, briefly cooling and nourishing the vegetation. Winter days are sunny and warm (60s–70s°F) but nights can be chilly. Overall, Phoenix gets about 320 sunny days per year. Its dry climate allows palm trees to thrive (hence the name) and provides clear skies year-round.
Phoenix’s origins are unexpectedly old for a Western U.S. city. It was settled in 1867 by farmer Jack Swilling, who built irrigation canals (re-using ancient Hohokam canal routes) to farm the desert. It incorporated as a city in 1881 and became territorial capital in 1889. By the early 20th century, agriculture (cotton, citrus, cattle) dominated — known locally as the “Five C’s” of the economy. The arrival of the railroad (1895) and the establishment of Sky Harbor airport (1928) spurred growth.
World War II and the introduction of air conditioning transformed Phoenix. It boomed from a small town into a modern city. High-tech companies and military airbases took advantage of the climate; post-war veterans and transplants built suburban developments. By the 1960s, Phoenix was one of the fastest-growing U.S. cities. The city hosted the 1960 Civil Rights march (Kennedy’s “challenging Bull Connor” was said in the valley). Over the late 20th century, downtown skyscrapers emerged and the city embraced services and technology industries. Today Phoenix balances this modernity with pride in its Old West heritage; historic parks preserve remnants of early western villages and Native American sites. For example, the Pueblo Grande archaeological site in midtown contains Hohokam ruins, linking today’s Phoenix back 2,000 years.
Phoenix is a Southwestern urban mosaic. English is dominant, but Spanish is also frequently heard. The city’s character mixes rugged frontier roots with cosmopolitan growth. One senses a can-do attitude in Phoenix. The city has attracted newcomers from across America, contributing to a laid-back but entrepreneurial vibe. There is an understated friendliness among residents – perhaps forged by the shared challenge of the desert environment.
Architecturally and culturally, Phoenix draws from its desert setting. Many community events celebrate Native American and Mexican-American heritage. The Heard Museum, for instance, showcases Native American art and attracts many visitors. Annual festivals such as the Phoenix Open golf tournament, the Phoenix Film Festival, and Charro Days/Día de los Muertos reflect local interests. Outdoor lifestyle is a way of life here: weekends often revolve around hiking mountain trails or camping in the desert or playing golf. Despite its growth, Phoenix still feels frontier-ish in parts – it has a network of multi-use canals (for biking), open-air malls and southwestern-style public art. There is also a strong appreciation for architecture: Frank Lloyd Wright’s presence (via Taliesin West, his winter compound) adds a touch of high design. In neighborhoods like Downtown Roosevelt Row, one can find lively arts districts with murals and galleries.
Noćna scena u Finiksu takođe iznenađuje posetioce: mini „Melrouz Distrikt“ na Kamelbek Roud nudi pivare i male klubove, dok Skotsdejl (susedni grad) ima luksuzan noćni život. Ipak, ukupni tempo je miran u odnosu na veće gradove – tipično veče može da se završi posmatrajući zalazak sunca u pustinji iza silueta saguara. Ukratko, Finiks se oseća kao moderan pustinjski grad: prijateljski, okupan suncem i definisan životom na otvorenom, tehnološkim ambicijama i jugozapadnim nasleđem.
Atrakcije Finiksa su uglavnom ka avanturama na otvorenom i pustinjskoj kulturi. Glavna među njima je Pustinjska botanička bašta, živi muzej sušnih biljaka površine 140 hektara. Krivudave staze i pustinjski pejzaž ove bašte omogućavaju posetiocima da se dive džinovskim saguarosima, šumama čole i pustinjskom divljem cveću u cvetu. U blizini, park Papago nudi lake pešačke staze (pešačenje kroz rupu u steni do vidikovca od peščara) i u njemu se nalazi zoološki vrt Finiksa i Japanska bašta prijateljstva.
Za panoramske poglede na grad, staze Eho ili Čola na planini Kamelbek su kultne – sa ovih grebena se može videti cela dolina. Slično tome, Park i rezervat Saut Mauntin (jedan od najvećih gradskih parkova na svetu) nudi i izazovne planinarske ture i živopisne vožnje iznad južne strane grada. Finiksovo sunce tokom cele godine i čist vazduh čine ove planinarske ture isplativim.
U gradu se nalazi obilje kulturnih znamenitosti. Muzej Herd je nacionalno poznat po svojoj umetnosti i artefaktima američkih starosedelaca; svake godine privlači oko četvrt miliona posetilaca. Još jedan jedinstveni muzej je Muzej muzičkih instrumenata (otvoren 2010. godine) – u njemu se nalazi preko 15.000 instrumenata iz celog sveta, što ga čini najvećom kolekcijom te vrste na svetu. LJubitelji istorije posećuju ruševine Pueblo Grande i Muzej Kapitola Arizone (smešten u zgradi teritorijalnog kapitola iz 1901. godine). LJubitelji umetnosti provode vreme u Muzeju umetnosti Finiks (najveća kolekcija vizuelne umetnosti na jugozapadu) i svraćaju da vide javnu umetnost poput mrežaste skulpture „NJena tajna je strpljenje“ DŽenet Ečelman iznad Gradskog prostornog parka.
Sport i zabava su takođe glavne atrakcije. Finiksovi MLB Dajmondbeks, NBA Sans i NFL Kardinals su velika atrakcija u sezoni. Naučni centar Arizone i Dečji muzej (jedan od najboljih dečjih muzeja u zemlji) zabavljaju porodice. Sezonski događaji uključuju fudbalske utakmice Fijesta Boul, NASKAR trke na stazi Finiks Rejsvej i golf turnir Finiks Open. Ukratko, mesta koja morate posetiti u Finiksu uključuju mešavinu pustinjskih parkova, kulturnih institucija i zabavne rekreacije: zamislite jutro u botaničkoj bašti, popodnevnu šetnju i veče u baru na krovu posmatrajući svetla grada.
Glavni aerodrom u Finiksu je Međunarodni aerodrom Finiks Skaj Harbor (PHX), koji se nalazi u centru grada i opslužuje sve glavne avio-kompanije. Direktno je povezan sa većinom gradova u SAD i nekoliko međunarodnih čvorišta. Skaj Harbor je među najprometnijim aerodromima u zemlji i ima bogate objekte. Pored toga, grad ima glavni međudržavni put (I-10) koji ide u pravcu istok-zapad i I-17 koji ide u pravcu sever-jug, plus autoputeve US 60 i 51 koji prolaze kroz grad. Finiks ima odlične putne veze, ali vozači treba da budu spremni na vruće vreme i gust saobraćaj na glavnim autoputevima (posebno u špicu na I-10). Za putnike vozom, Amtrak ima stanicu u centru grada (stanica u Finiksu) sa linijama do Los Anđelesa i Čikaga, iako su redovi vožnje ograničeni. Međugradski autobusi (Greyhound, Flixbus) takođe opslužuju Finiks.
Finiks je veoma orijentisan na automobile. Gradski raspored je prostran, a javni prevoz je ograničen u odnosu na njegovu veličinu. Vali Metro saobraća autobusima kroz celu metropolitansku oblast i ima liniju lake železnice kroz centar grada i središnji deo grada. Laka železnica trenutno pokriva 38 milja od severnog Finiksa preko centra grada do Mese; planirano je otvaranje još linija. Međutim, manje od 4% radnika koristi javni prevoz, tako da većina posetilaca iznajmljuje automobile ili koristi prevoz putem prevoza. Neka naselja (centar grada, okrug Enkanto, Ruzvelt Rou) su prilično pogodna za pešačenje, a mnogi hoteli nude prevoz do obližnjih atrakcija. Kada vozite, vodite računa o biciklistima i motociklistima; Finiks ih ima mnogo, posebno vikendom.
Valuta su američki dolar, a engleski je primarni jezik (španski je takođe uobičajen, s obzirom na veliku hispansku zajednicu). Napojnica (15–20%) je standardna. Odeća treba da odražava toplotu: čak i zimi, lagani slojevi su udobni; leti nosite odeću sa zaštitnom funkcijom od sunca, šešir i naočare za sunce. Ponesite flašu za vodu za višekratnu upotrebu – dehidracija je rizik. Finiks je prilično bezbedan u turističkim i poslovnim zonama; naselja dalje na jug ili zapad od I-17 mogu biti sumnjivija, posebno nakon mraka, pa bi posetioci trebalo da ostanu u delovima grada sa velikim saobraćajem. Divlje životinje (zvečarke, škorpije) žive u pustinjskim parkovima – istresite cipele i proverite podove šatora kada kampujete. Takođe imajte na umu da Arizona ima stroge zakone o toploti: nikada ne ostavljajte decu ili kućne ljubimce u parkiranom automobilu. Konačno, Finiks ima jaku kulturu automobila, ali imajte na umu druge meštane na putu – uvek dajte signal, dozvolite spajanje saobraćaja i budite posebno oprezni na krivudavim planinskim putevima poput Saut Mauntin Drajva. Uz ove mere predostrožnosti, posetioci će smatrati Finiks prijateljskim i jednostavnim gradom za istraživanje automobilom ili peške.
Valuta
Osnovan
Позивни број
Populacija
Područje
Službeni jezik
Visina
Vremenska zona