Cali i Valle del Cauca treća su velika gospodarska središta Kolumbije, s nacionalnom i međunarodnom trgovinom. Grad se mora vidjeti s/prema jugu i granici s Ekvadorom, a povezan je s ostatkom svijeta preko luke Buenaventura.
Recesijsko gospodarstvo s kraja 2016. stoljeća počelo se formirati. Uz rat s drogom, došlo je do atomizacije općinskih resursa, nedostatka kontinuiteta u razvojnim ciljevima sljedeće vlade te nedostatka ljudskih i ekonomskih resursa potrebnih za postizanje gradonačelnikovih ciljeva. Sve je to pridonijelo stvaranju podozrivosti u široj javnosti, industriji i regionalnoj vladi. U tom kontekstu, program ekonomske otvorenosti kolumbijskog predsjednika Gavirije zatekao je grad nespremnu.
Kada je 1998. izbila ekonomska kriza, nacionalna vlada nije mogla reagirati na zahtjev lokalnih političara, a gradonačelnici su bili prisiljeni provoditi mjere štednje pod pritiskom vjerovnika, što je dovelo do propasti modela razvoja vallecaucana. Nadalje, zaoštravanje unutarnje borbe u zemlji zahtijevalo je povećanje poreza usmjerenog na nacionalne ratne izdatke, ostavljajući manje mogućnosti lokalnim samoupravama da putem oporezivanja prikupe sredstva potrebna za svoje razvojne planove.
Ekonomske prilike u državi i gradu promijenile su se u dvadeset prvom stoljeću. Ekonomski model koji je vodio odjel vallecaucano do 1980-ih zamijenjen je globalizacijom gospodarstva, o čemu svjedoče priljevi kapitala najvažnijih gospodarskih grupa Kolumbije, formiranje strateških saveza između poduzetnika i multinacionalnih vallecaucanosa, briga tvrtki u regiji optimizirati svoje resurse i usluge, ulaganja i diversifikaciju gospodarskih skupina. Suočena s gubitkom moći tradicionalnih čelnika regije, Gospodarska komora Cali (CCC) uskočila je u ulogu posrednika resursa privatnog sektora usmjerenih na građanske i društvene projekte.
Prema podacima DANE-a, godišnja stopa rasta BDP-a regije Valle del Cauca 1995. bila je dvostruko veća od nacionalnog prosjeka. BDP je porastao za vallecaucano čak 1 posto 1997. godine. Gospodarska kriza u zemlji osjetila se 1999., uz pad koji je uzrokovao smanjenje gospodarstva, s rastom BDP-a od 4%. Od tada se BDP Doline povećavao usponima i padovima, ali njegov postotni udio u nacionalnom BDP-u opada od 1995., kao što je prikazano na grafikonu.
Odjel daje značajan doprinos nacionalnom gospodarstvu. Prema podacima iz 2005. godine, poljoprivredna dolina proizvodi 5.37 posto nacionalne produktivnosti, što je prilično nisko u usporedbi s Antioquiom (15.48 posto) ili Cundinamarcom (15.48 posto) (12.81 posto). Što se tiče ribljih dobara, ovo područje zauzima prvo mjesto, a vallecaucana čini 36% ukupne proizvodnje u zemlji. Što se tiče rudarstva, Dolina nije metalno područje; ali, u smislu nemetalnih resursa, odjel proizvodi 8.15 posto dodane vrijednosti Kolumbije.
Industrija vallecaucane čini 13.81 posto nacionalne dodane vrijednosti, iza samo Bogotine 25.39 posto i Antioquije 18.20 posto. Sektori hrane, pića i burmuta, posebice, ključne su komponente gospodarstva doline, čineći 16 posto nacionalne dodane vrijednosti, što je brojka koja odgovara ili premašuje samo Antioquia i Bogota. Što se tiče trgovine, Bogotá ima nacionalni udio od 32.22 posto, Antioquia ima 13.25 posto, a Valle ima 11.34 posto. Usluge prijevoza imaju dodanu vrijednost od 12.52 posto u Dolini.
Calijev indeks potrošačkih cijena (IPC) bio je među najnižim među kolumbijskim gradovima tijekom posljednjeg desetljeća. Otprilike 78 posto stanovništva Calija je radno sposobno (preko 18 godina). Po prvi put u šest godina, popunjenost grada preko 60% u 2005. godini, potvrđuje snažnu gospodarsku učinkovitost grada, koja je potaknuta uglavnom ekspanzijom u industriji, poljoprivredi i trgovini, među ostalim sektorima.
Cali je dom Drogas La Rebaja, jednog od najvećih kolumbijskih lanaca farmaceutskih trgovina.