Ukrajina

Ukrajina je lokacija koja se nalazi na raskršću centralne i istočne Evrope, kao i sjeverne i južne hemisfere. Dijeli granicu sa Rusijom i nije udaljena od Turske. Sadrži planinske lance, uključujući Karpate, koji su idealni za skijanje, planinarenje, ribolov i lov. Obala Crnog mora je popularna lokacija za ljetni odmor za turiste. Ukrajina ima vinograde u kojima se proizvode lokalna vina, ostatke starih dvoraca, istorijske parkove, pravoslavne, katoličke i protestantske crkve, kao i nekoliko džamija i sinagoga. Kijev, glavni grad zemlje, dom je brojnih karakterističnih zgrada, uključujući katedralu Svete Sofije i široke bulevare.

Ostale popularne turističke destinacije su lučki grad Odesa i drevni grad Lavov na zapadu. Većina zapadne Ukrajine, koja je prije Drugog svjetskog rata bila dio Republike Poljske, omiljeno je turističko odredište Poljaka. Sa svojom toplom klimom, krševitim planinama, visoravnima i drevnim ruševinama, Krim, mali "kontinent" za sebe, bio je popularna destinacija za odmor turista za kupanje ili sunčanje u Crnom moru, iako je turistička trgovina bila velika pod uticajem ruske okupacije i aneksije teritorije 2014. godine. Tamošnji gradovi uključuju Sevastopolj i Jaltu, koji su bili domaćini mirovne konferencije iz Drugog svetskog rata. Posetioci takođe mogu krstariti brodom niz reku Dnjepar od Kijeva do obale Crnog mora. Ukrajinska kuhinja ima dugu istoriju i širok spektar jedinstvenih jela.

Turistički sektor zemlje se često smatra nerazvijenim, ali je kritičan za ekonomiju Ukrajine. Ukrajina nudi određene pogodnosti, uključujući mnogo jeftinije cijene od drugih europskih lokacija i bezvizni ulazak za većinu pojedinaca iz Evrope, bivšeg Sovjetskog Saveza i Sjeverne Amerike. Državljanima Evropske unije i EFTA-e, Sjedinjenih Država, Kanade, Japana i Južne Koreje nije potrebna viza za posjetu Ukrajini iz turističkih razloga od 2005. Osim toga, državljani Rusije i drugih zemalja ZND-a nisu potrebni za dobijanje vize (osim Turkmenistana).

Ukrajina je 46. po veličini nacija na svijetu, sa površinom od 603,628 kvadratnih kilometara (233,062 kvadratnih milja) i obalom od 2,782 kilometra (1,729 milja) (nakon Južnog Sudana, prije Madagaskara). To je najveća potpuno evropska nacija i druga po veličini država u Evropi (posle evropskog dela Rusije, pre metropolitanske Francuske). Nalazi se između geografskih širina 44° i 53° S i 22° i 41° E geografske dužine.

Okolinom Ukrajine dominiraju bogate ravnice (ili stepe) i visoravni isječeni rijekama kao što su Dnjepar (Dnjepar), Severski Donec, Dnjestar i Južni Buh dok se ulivaju na jug u Crno more i manje Azovsko more. Na jugozapadu, delta Dunava označava granicu sa Rumunijom. Njena različita područja imaju različite geografske karakteristike koje se protežu od planina do ravnica. Jedine planine u državi su Karpati na zapadu, sa najvišim vrhom, Hora Hoverla, na 2,061 metar (6,762 stopa), i Krimske planine na Krimu, na krajnjem jugu uz obalu. Međutim, Ukrajina sadrži niz brdskih područja, uključujući Volinjsko-podiljsku visoravan (na zapadu) i Blisko-Dnjeparsku visoravan (na desnoj obali Dnjepra); na istoku su jugozapadni ogranci Srednjoruskog uzvišenja, koji čine granicu sa Ruskom Federacijom. Donjecki greben i Blisko Azovsko uzvišenje mogu se naći u blizini Azovskog mora. Otopljeni snijeg sa planina hrani rijeke, a prirodne varijacije u visini omogućavaju brzo smanjenje nadmorske visine, stvarajući mnoge šanse za razvoj vodopada.

Ruda gvožđa, ugalj, mangan, prirodni gas, nafta, so, sumpor, grafit, titanijum, magnezijum, kaolin, nikl, živa, drvo i obilje plodne zemlje su među značajnim prirodnim resursima Ukrajine. Uprkos tome, zemlja se suočava sa brojnim značajnim ekološkim problemima, uključujući nedovoljne zalihe pijaće vode, zagađenje vazduha i vode i krčenje šuma, kao i radioaktivno trovanje na severoistoku od katastrofe nuklearne elektrane u Černobilju 1986. godine. Reciklaža opasnog doma. smeće je još uvek u povojima u Ukrajini.

Uz izuzetak južne obale Krima, koja ima suptropsku klimu, Ukrajina ima uglavnom umjerenu klimu. Na klimu utiče prilično topao, vlažan vazduh Atlantskog okeana. Prosječne godišnje temperature na sjeveru variraju od 5.5–7 °C (41.9–44.6 °F) do 11–13 °C (51.8–55.4 °F) na jugu. Padavine su nenormalno raspoređene, pri čemu najviše pada zapad i sjever, a najmanje istok i jugoistok. Zapadna Ukrajina, posebno Karpati, dobijaju oko 1,200 milimetara (47.2 in) padavina svake godine, dok Krim i obala Crnog mora primaju oko 400 mm (47.2 in) (15.7 in).

Ukrajinci čine 77.8 posto stanovništva, prema ukrajinskom popisu iz 2001. godine. Druge značajne grupe identifikovale su se kao Rusi (17.3 odsto), Belorusi (0.6 odsto), Moldavci (0.5 odsto), krimski Tatari (0.5 odsto), Bugari (0.4 odsto), Mađari (0.3 odsto), Rumuni (0.3 odsto), Poljaci (0.3 posto), Jevreji (0.2 posto), Jermeni (0.2 posto), Grci (0.2 posto) i Tatari (0.2 posto). Industrijska područja na istoku i jugoistoku su najgušće naseljena, sa urbanim područjima u kojima živi oko 67.2 posto. posto stanovništva.

Prema procjenama nezavisnog Centra Razumkov u nacionalnoj anketi sprovedenoj 2006. godine, 75.2 posto ispitanika vjeruje u Boga, dok 22 posto ne vjeruje. 37.4 posto je navelo da redovno ide u crkvu.

Najčešća religija u Ukrajini među Ukrajincima koji su povezani s organiziranom religijom je istočno pravoslavlje, koje je trenutno podijeljeno na tri crkvena tijela: Ukrajinska pravoslavna crkva – Kijevska patrijaršija, Ukrajinska pravoslavna crkva autonomno crkveno tijelo pod moskovskim patrijarhom i Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva.

Ukrajinska grkokatolička crkva istočnog obreda, koja prakticira sličnu liturgijsku i duhovnu tradiciju istočnom pravoslavlju, ali je u zajednici sa Svetom stolicom Rimokatoličke crkve i priznaje primat Pape kao poglavara Crkve, daleka je druga u uslovi broja pratilaca.

Osim toga, u Ukrajini postoje 863 katoličke zajednice latinskog obreda i 474 pripadnika sveštenstva, koji služe oko milion katolika latinskog obreda. Grupa čini 2.19 posto stanovništva i uglavnom je sastavljena od etničkih Poljaka i Mađara koji žive prvenstveno u zapadnim područjima zemlje. U Ukrajini protestanti čine oko 2.19 posto stanovništva. Mogu se naći i manje grupe.

U Ukrajini ima oko 500,000 muslimana, od kojih su oko 300,000 krimski Tatari.

Na Krimu postoji 487 priznatih muslimanskih zajednica, od kojih se 368 nalazi na ostrvu. Osim toga, u Kijevu živi oko 50,000 muslimana, od kojih je većina rođena u inostranstvu.

Jevrejska populacija je delić onoga što je bila pre Drugog svetskog rata. Ukrajina je bila dio pale naseljenosti tokom carske ere, a Jevreji su bili ozbiljno ograničeni u cijelom Ruskom carstvu. Godine 1926. najveće jevrejske zajednice bile su u Odesi, sa 154,000 ljudi, ili 36.5 posto ukupnog stanovništva, i Kijevu, sa 140,500 ljudi, ili 27.3 posto. Ortodoksni judaizam je najrasprostranjenija religija u Ukrajini. Postoje i manje reformske i konzervativne (“masorti”) jevrejske zajednice.

Prema jednoj anketi iz 2006. godine, broj nereligioznih ljudi u Ukrajini iznosio je oko 11.1 posto ukupnog stanovništva.

Glad 1930-ih, praćena razaranjem u Drugom svjetskom ratu, rezultirala je demografskom katastrofom. Godine 1933., žene su imale očekivani životni vek od 10 godina, a muškarci sedam godina. Do 1941-44, žene su imale očekivani životni vek od 25 godina, a muškarci 15 godina. “Preko 7 miliona Ukrajinaca, više od jedne šestine prijeratnog stanovništva, ubijeno je tokom Drugog svjetskog rata”, navodi The Oxford Companion to II World War.

Značajna migracija dogodila se tokom prvih godina nezavisnosti Ukrajine. U periodu 1991–92., preko milion ljudi migriralo je u Ukrajinu, većina njih je došla iz drugih bivših sovjetskih republika. Između 1991. i 2004. godine, 2.2 miliona ljudi emigriralo je u Ukrajinu (uključujući 2 miliona iz drugih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza), dok je 2.5 miliona napustilo zemlju (među njima, 1.9 miliona se preselilo u druge republike bivšeg Sovjetskog Saveza). Trenutno, imigranti čine oko 14.7 posto ukupne populacije, ili 6.9 miliona ljudi; ovo je četvrti najveći broj na svijetu. Procjenjuje se da je 2006. godine u Kanadi živjelo oko 1.2 miliona Kanađana ukrajinskog porijekla, što je čini trećom po veličini ukrajinskom zajednicom na svijetu nakon Ukrajine i Rusije. Osim toga, postoji značajna populacija ukrajinskih imigranata u Sjedinjenim Državama, Australiji, Brazilu i Argentini.

Službeni jezik je ukrajinski. U blizini susednih naroda govore ruski, rumunski, poljski i mađarski. Ruski je blizak rođak ukrajinskog i često se koristi kao prvi jezik na jugu i istoku Ukrajine. Pošteno je pretpostaviti da će skoro svaki Ukrajinac razumjeti ruski; međutim, imajte na umu da u zapadnim regijama ljudi možda oklijevaju da vam pomognu ako govorite ruski, ali Ukrajinci će biti tolerantniji od Rusa prema strancima. Najveće poteškoće ćete imati u Lavovu, jer oni ne samo da govore ukrajinski već imaju i svoj dijalekt.

Na istoku, s druge strane, ruski je jezik koji se najviše govori. Ljudi koji govore tranzicionim dijalektima takođe se mogu naći u centru zemlje i istočnim regionima (generalno nazvani suržik, tj. „mešavina [jezika]”). Takođe je uobičajeno da pojedinci razgovaraju na svom maternjem jeziku, bez obzira na sagovornika, tako da se gostu koji govori ruski može odgovoriti na ukrajinskom i obrnuto.

U glavnom gradu Kijevu govore oba jezika, iako se ruski češće koristi. Kao rezultat toga, ukrajinski se češće sreće u centralnoj i zapadnoj Ukrajini, dok se ruski češće sreće u istočnoj i južnoj Ukrajini.

Budući da je engleski strani jezik koji se najčešće uči u školama, mladi ljudi češće govore o njemu. Većina pojedinaca u turističkom sektoru (hoteli, itd.) govori engleski. Takođe, kao rezultat ukrajinskog domaćina Eura 2012, došlo je do značajnog povećanja turističkih sadržaja, kao i da policajci uče engleski kako bi bolje pomogli posjetiocima utakmica.

Općenito, ukrajinski s vremenom dobija na zamahu. Određene oblasti, poput Luganska, mogu imati jedinstvene zakone i obrazovanje na ruskom. Ruski je još uvijek lingua franca općenito, iako mlađe generacije tjeraju svoju djecu da govore ukrajinski kod kuće. Najveća prepreka ukrajinizaciji je opozicija na istoku i jugu koja bi željela da ruski bude službeni jezik države; osim toga, veliki dio medija, kao što su knjige, video zapisi i video igrice, su samo na ruskom jeziku; međutim, postojalo je nekoliko naslova sa opcijom ukrajinskih titlova na DVD-ovima, a neki autori pišu isključivo na ukrajinskom, tako da napreduje. Univerziteti su nekada nudili mogućnost nastave na ukrajinskom ili ruskom jeziku, ali danas, s izuzetkom onih u specijalizovanim oblastima ili privatnim institucijama, većina nacionalnih univerziteta predaje samo na ukrajinskom jeziku. Međutim, mnogi misle da će Ukrajina uvijek imati dva jezika i da nijedan ne ugrožava opstanak drugog.

Treba, međutim, naglasiti da iako su svi tamo ukrajinski državljani, postoji više od milion ljudi ruskog porijekla; na primjer, samo u Harkovu živi 1 milion etničkih Rusa. Teško je tvrditi da su etnički različiti ljudi, ali su se doselili za vrijeme Sovjetskog Saveza i ponosni su na svoje porijeklo kao Rusi, nastavljajući da govore ruski sa svojom djecom čak i ako se školuju na ukrajinskom. Tema jezika na ukrajinskom je osjetljiva, pa se možda dani materijal čini nepristranim.

Ako idete u Ukrajinu, prethodno proučite osnovni ukrajinski ili osnovni ruski (dobro poznajte svoj zbornik izraza) i/ili imajte pristup dvojezičnom govorniku. Broj mobilnog/mobilnog/priručnog broja (skoro svako ima mobilni telefon) može biti spas. Niko u bilo kom službenom svojstvu (železničke stanice, policija, vozači autobusa, infopulti, itd.) neće smeti da komunicira na bilo kom drugom jeziku osim ukrajinskog i ruskog. Međutim, moći ćete da razgovarate ako već znate neki drugi slovenski jezik jer su slavenski jezici usko povezani.

Dobro je upoznati se sa ćiriličnim pismom kako biste uštedjeli vrijeme i trud. Određeni pojmovi, ako znate da čitate ćirilicu, su bliski engleskom, kao što je telefon (telefon), koji biste razumjeli da ga vidite, tako da razumijevanje pisma mnogo pomaže.

Najveći telekom operater je Ukrtelekom. Pozivni broj Ukrajine je 380.

Kyivstar i Vodafone su dva najveća operatera mobilne telefonije u Ukrajini.

Internet

Ogromna većina ukrajinske zemlje ima mobilni GPRS pristup. 3G mobilni pristup se brzo širi. Gradovi su prepuni javnih Wi-Fi pristupnih tačaka. Postoje planovi i inicijative u radu za pružanje široko rasprostranjene bežične širokopojasne veze u urbanim otvorenim područjima, vozovima na velike udaljenosti kojima upravlja Ukrzaliznytsia i vozilima gradskog javnog prevoza.

Ukrajinska ekonomija je bila druga najveća u Sovjetskom Savezu tokom sovjetske ere, sa značajnom industrijskom i poljoprivrednom komponentom planske ekonomije zemlje. Slomom sovjetskog režima, nacija je prešla sa planske na tržišnu ekonomiju. Najveći dio ljudi, koji je zapao u siromaštvo, smatrao je da je proces promjene težak. Ukrajinska ekonomija je uveliko patila u godinama nakon raspada Sovjetskog Saveza. Život je običnom ukrajinskom građaninu bio težak svakodnevno. Veliki dio ljudi u ruralnoj Ukrajini živio je proizvodeći vlastitu hranu, često radeći na dva ili više poslova i kupujući osnovne stvari putem trampe.

Kako bi riješila ozbiljne nestašice roba, vlada je liberalizirala većinu cijena 1991. godine i bila efikasna u tome. Istovremeno, vlada je nastavila da subvencioniše državna preduzeća i poljoprivredu putem neprijavljene monetarne emisije. Lagana monetarna politika ranih 1990-ih dovela je inflaciju do hiperinflatornih visina. Ukrajina je 1993. postavila svjetski rekord najvišu inflaciju u kalendarskoj godini. Najgore su pogođeni oni s fiksnim primanjima. Cijene se nisu stabilizirale sve do 1996. godine, kada je uvedena nova valuta, grivna. Osim toga, vlada je bila spora u poduzimanju temeljnih promjena. Nakon sticanja nezavisnosti zemlje, vlada je uspostavila zakonodavni okvir za privatizaciju. Međutim, snažno protivljenje promjenama unutar administracije i značajnog dijela javnosti brzo je zaustavilo pokušaje reformi. Mnoga državna preduzeća izuzeta su iz procesa privatizacije.

U međuvremenu, do 1999. godine, BDP je pao na manje od 40% nivoa iz 1991. godine. Značajno se oporavila u godinama koje su uslijedile, ali tek treba da dostigne svoj istorijski vrhunac od 2014. Početkom 2000-ih, privreda je zabilježila značajan rast baziran na izvozu od 5 do 10% svake godine, uz povećanje industrijske proizvodnje za više od 10 % godišnje. Ukrajinu je pogodila ekonomska kriza 2008. godine, a MMF je odobrio stand-by kredit za naciju u novembru 16.5. godine.

Prema CIA-i, ukrajinski BDP (PPP) u 2010. iznosio je 305.2 milijarde dolara, što je 38. mjesto u svijetu. Prema CIA-i, njen BDP po glavi stanovnika u 2010. iznosio je 6,700 dolara (u vrijednostima PPP-a), što ga je svrstavalo na 107. mjesto u svijetu. Nominalni BDP (u američkim dolarima, procijenjen po tržišnom kursu) iznosio je 136 milijardi dolara, što ovu zemlju svrstava na 53. mjesto u svijetu. Do jula 2008. prosječna nominalna mjesečna plata u Ukrajini dostigla je 1,930 grivna. Iako je bio niži nego u susjednim centralnoevropskim zemljama, rast plata u 2008. iznosio je 36.8 posto.

Ukrajina proizvodi gotovo sve vrste transportnih vozila i svemirskih letjelica. Mnoge zemlje uvoze avione Antonov i vozila KrAZ. Najveći dio ukrajinskog izvoza prodaje se u Evropsku uniju i Zajednicu nezavisnih država. Ukrajina od svoje nezavisnosti ima svoju svemirsku agenciju, Nacionalnu svemirsku agenciju Ukrajine (NSAU). Ukrajina je bila ključni igrač u naučnim svemirskim istraživanjima i misijama daljinskog istraživanja. Ukrajina je između 101. i 1991. rasporedila šest satelita koje je sama izradila i 2007 lansirnu raketu i nastavlja da razvija svemirske letjelice.

Država uvozi većinu svojih izvora energije, posebno nafte i prirodnog gasa, i u velikoj meri se oslanja na Rusiju kao dobavljača energije. Dok 25 posto prirodnog gasa u Ukrajini potiče iz domaćih izvora, otprilike 35 posto dolazi iz Rusije, a preostalih 40 posto dolazi iz centralne Azije preko tranzitnih ruta koje kontroliše Rusija. Istovremeno, Ukrajina transportuje 85 posto ruskog gasa u Zapadnu Evropu.

Sektor ukrajinske privrede koji se najbrže širi je tržište informacionih tehnologija (IT), koje je 2007. godine nadmašilo sve druge zemlje Centralne i Istočne Evrope, povećavši se za 40%. Ukrajina je 2013. godine bila četvrta u svijetu po broju certificiranih IT stručnjaka, iza samo Sjedinjenih Država, Indije i Rusije.

Prema Svjetskoj banci, BDP Ukrajine u 2010. bio je približno 136 milijardi dolara, 163 milijarde dolara u 2011., 176.6 milijardi dolara u 2012. i 177.4 milijarde dolara u 2013. U 2014. i 2015., ukrajinska valuta je bila najlošija valuta na svijetu, izgubivši 80% od aprila 2014. godine, nakon rata u Donbasu i ruske aneksije Krima.

Svjetska banka svrstava Ukrajinu kao zemlju sa srednjim prihodima. Značajni problemi uključuju lošu infrastrukturu i transport, kao i korupciju i birokratiju. Odlučnost ljudi da se suprotstave korumpiranim političarima i korporativnim elitama rezultirala je velikim talasom javnih protesta protiv vlade Viktora Janukoviča u novembru 2013. Međutim, prema Indeksu percepcije korupcije, Ukrajina je i dalje najkorumpiranija nacija u Evropi, na 142. mestu od 175 zemalja u svijetu u CPI izvještaju za 2014. U 2007. ukrajinsko tržište dionica imalo je drugu stopu rasta na svijetu od 130 posto. Prema CIA-i, ukrajinsko tržište dionica imalo je tržišnu vrijednost od 111.8 milijardi dolara 2006. godine.

Ukrajina je postigla određeni napredak u smislu smanjenja apsolutnog siromaštva, pružanja pristupa osnovnom i srednjem obrazovanju, poboljšanja zdravlja majki i smanjenja smrtnosti djece. Stopa apsolutnog siromaštva (udio stanovništva čija je dnevna potrošnja manja od 5.05 USD (PPP)) pala je sa 11.9 posto u 2000. na 2.3 posto u 2012. godini, dok se relativna stopa siromaštva (udio stanovništva ispod nacionalne linije siromaštva) smanjila sa 71.2 posto na 24.0 posto.

Građani Evropske unije, Sjedinjenih Država, Kanade, Japana, Južne Koreje, Švajcarske, Lihtenštajna, Andore, Vatikana, Monaka, Islanda, Norveške, San Marina, Mongolije, Srbije, Crne Gore, Gruzije, Hong Konga, Izraela, Paragvaja, Brazil, Brunej, Čile, Argentina, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Panama, Turska i Zajednica nezavisnih država više nisu obavezne za dobijanje turističke vize (osim Turkmenistana). Zbog ruske aneksije Krima, Ukrajina je 2014. objavila namjere da uvede vizna ograničenja za putovanja iz Rusije.

Ova ukidanja viza važe samo za turistička putovanja kraća od 90 dana. Državljani Antigve i Barbude, Barbadosa, El Salvadora, Mauricijusa i Sejšela mogu dobiti vize po dolasku.

Vize za druge zemlje su dostupne u roku od nekoliko sati nakon posjete ukrajinskom konzulatu nakon što dobijete 'pozivno pismo' od potencijalnog pružaoca smještaja ili poslovanja.

Više informacija dostupno je u ukrajinskim ambasadama širom svijeta.

Uvijek vodite računa o tome koliko novca imate pri ruci. Carinski agenti mogu pitati o količini unesenoj u zemlju. Nezakonito je uvoziti značajne sume ukrajinskog novca (grivna) u Ukrajinu osim ako nisu prijavljeni prilikom napuštanja zemlje.

Preporučljivo je unaprijed provjeriti carinske propise (npr. web stranicu aerodroma Borispil, koja uključuje englesku verziju), budući da zakoni i propisi imaju tendenciju da se mijenjaju u kratkom i neočekivanom roku.

Više nećete morati da ispunjavate imigracioni obrazac po ulasku u zemlju.

Međunarodni aerodrom Borispil u Kijevu je najjeftiniji način letenja u Ukrajinu. Budimpešta, Frankfurt, Milano, Minhen, Prag, London, Rim, Beč i Varšava su glavna međunarodna čvorišta za ove letove, sa nekoliko letova dnevno austrijskih AUA, CSA Czech Airlines, LOT, Lufthanse, Alitalia, Air France, British Airways i KLM; kao i Ukraine International, koji na ovim rutama dijeli kod sa odgovarajućim prijevoznicima, i još jedan ukrajinski prijevoznik, AeroSvit. Posebni letovi dolaze i odlaze, u zavisnosti od hira prevoznika.

Niskotarifni prevoznik Wizzair počeo je sa radom u drugim zemljama, kao i unutar Ukrajine. AirBaltic je jedina druga niskotarifna avio kompanija koja opslužuje Ukrajinu, s letovima koji povezuju u Rigu, Latvija, ili Vilnius, Litvanija. AeroSvit se potencijalno može klasifikovati kao niskotarifna avio kompanija. Aerosvit je počeo da leti između Kyiv Boryspil i London Gatwicka 2011. Imajte na umu da ako imate puno prtljaga, Wizzair obezbeđuje 30 kg za razliku od ograničenja od 20 kg drugih avio-kompanija.

Dostupni su direktni letovi do mjesta kao što su Dnjepar (Lufthansa), Donjeck (Lufthansa, Austrian), Odesa (LOT, Austrian, CSA Czech Airlines), Harkov i Lavov (LOT, Austrian Airlines), iako su skuplji.

Ukraine International Airlines je najpopularnija aviokompanija za domaće letove unutar Ukrajine. To je nezvanična nacionalna avio-kompanija Ukrajine, sa letovima za sve glavne gradove zemlje. Avioni koji se koriste su noviji Boeing 737. Aerosvit je također započeo domaće letove iz svoje baze u Kijevu, uglavnom novijim avionima Boeing 737 i 767.

Postoje svakodnevni direktni noćni vozovi za Lavov ili Kijev iz Berlina, Beča, Praga, Varšave, Beograda, Budimpešte, Bukurešta i Sofije. Kada putujete iz zapadne Evrope, očekujte kašnjenje od 2-3 sata na granici jer su okretna postolja voza prilagođena za drugačiji kolosijek. Umjesto da čekate prolazni voz, obično je brže i jeftinije kupiti kartu do granice, a zatim promijeniti voz.

Postoje odlične međunarodne veze iz Kijeva sa srednjom Evropom i Rusijom. Svake noći polaze iz Beograda (36h), Budimpešte (24h), Kišinjeva (15h), Minska (12h), Praga (35h), Sofije (37h) preko Bukurešta (26h) i Varšave (16h). Postoji nekoliko vozova iz Moskve, od kojih je najbrži Metropolitan Express, koji traje samo 812 sati. Sankt Peterburg je takođe dobro servisiran, sa 23-satnom noćnom vožnjom vozom. Tokom ljeta, Berlin (22h) ima noćne linije, dok Beč (34h) ima noćne polaske M-Th. Postoji i sedmična veza iz Venecije (45h) do Ljubljane (41h), polazi četvrtkom.

Astana (73h, čet), Baku (64h, sre) i Murmansk su neke od najegzotičnijih lokacija sa retkim polascima iz Kijeva (61h, sezonski). Ako želite ići na istinsko putovanje, idite vlakom 133E od Kijeva do Vladivostoka. To je jedno od najdužih putovanja vozom koje se može zamisliti, u trajanju od osam noći!

Informacije o vozu dostupne su na web stranici ukrajinskih željeznica na engleskom i ukrajinskom jeziku. Web stranica je trenutno u 'beta' modu i ima nekoliko grešaka, posebno kod online rezervacija.

Iz Poljske postoje jeftine direktne autobuske linije do Lavova i Ivano-Frankivska. Obično pružaju nisku cijenu udobnosti i koštaju oko 90-100 UAH.

Na poljskoj strani, najbliži veći grad je Przemyl, koji je lako dostupan putem #4 (koji prolazi kroz Przemyl), također poznat kao E40 u evropskoj terminologiji.

Kada stignete, put je prilično uzak (ovdje nema autoputa/autobane), sa kolonom kamiona i kombija parkiranih s desne strane i tvrdokornim parkingom sa kafićem/barom s lijeve strane. Zaustavite se iza kamiona s robom, povucite ih uz bok, a zatim uđite u carinsko područje kada vam čovjek da znak naprijed (za ljubazne Evropljane, ne preskačete red – komercijalni saobraćaj se rješava drugačije).

Ako vozite vozilo registrovano u EU, idite na područje pasoša za EU, područje kontrole pasoša. Onda je ukrajinska pasoška kontrola, ukrajinska carina i gotovi ste. Nekada je to bila noćna mora, sa apokaliptičnim pričama od 5-6+ sati na granici, ali Ukrajinci su napravili ogroman napredak u efikasnosti, a put sada traje oko sat vremena (2012). Ne očekujte da će granična policija biti ljubazna ili čak ljubazna; umjesto toga, predvidite sve, od ravnodušnog do vrlo grubog ponašanja.

Kada prođete, samo pratite glavnu cestu prema Lavovu na E40 – ovo je ruta koja će vas odvesti skroz kroz Ukrajinu do Kijeva (i odatle na istok). Pratite ovu rutu – glavni gradovi na putu su Lavov, Rivne i Žitomir.

Pazite otprilike 15-20 kilometara u Ukrajinu, u blizini Mostyske, gdje je policija podivljala sa taktikama za smirivanje saobraćaja (brzine ili „uspavani policajci“). Oni su kao sante leda preko puta, i nisu dobro označene. Ima ih otprilike četiri-pet razasutih po gradu.

Osim toga, budite oprezni na putu, koji je, iako je glavni autoput istok/zapad i glavni putni pravac u EU, još uvijek u zapuštenom stanju (površinski). Brzo ćete shvatiti zašto Ukrajina ima tako strašne podatke o smrtnim slučajevima i povredama vozača i pješaka.

Iz Sighetu Marmaţieja u Rumuniji možete prošetati preko 200 metara dugačkog mosta. Nakon dolaska u Solotvino, Ukrajina, možete nastaviti putovanje vozilom ili željeznicom. Vožnja biciklom je također opcija ljeti. Nakon što pređete lijepi drevni most, idite gore i skrenite desno kod crkve. Nakon nekih 50 metara, desno je bankomat! Ovo je značajno jer se karte za vlak mogu kupiti samo u grivnama, a na željezničkoj stanici nema zamjenskog mjesta, bankomata ili plaćanja kreditnom karticom! Nastavite naprijed i skrenite lijevo neposredno prije željezničkog prijelaza. Za Lavov svaki dan vozi samo jedan voz (kasnim popodnevnim satima). Zaustavlja se u svakom gradu i potrebno mu je otprilike 13 sati da stigne do odredišta; karta košta oko 10€.

Ne možete prijeći granicu pješice ili biciklom u Krocienko (Poljska). Mora da ste u automobilu u pokretu. U avgustu 2011. godine, biciklista koji je putovao biciklom iz Poljske morao je samo da čeka oko 5 minuta da označi vozilo koje je bilo voljno (i sa prostorom) da ga preveze, bicikl i kompletnu biciklističku opremu. Stvarni prelazak je istekao na otprilike jedan sat. Nije bilo naknade ni od strane vozača ni od službenika za imigraciju.

Slovačka i Ukrajina imaju dva putna granična prelaza (Ubla i Uzhhorod). Ubla je isključivo za šetače i bicikle, dok je Uzhorod samo za vozila. Međutim, možete uskočiti u tuđe vozilo samo da biste prešli granicu. Čop ima jedan željeznički granični prijelaz.

Postoji dnevna autobuska linija za Užgorod iz Koice (osim nedelje i ponedeljka) i Preova (Slovačka). Postoji i nekoliko autobusa koji svakodnevno idu od Mihalovca do Uzhoroda. Uzhorod je povezan noćnim vozom sa Lavovom i Odesom.

Također možete uzeti dnevni lokalni vlak od Ierna n.Tisou do Chopa.

• Centralna Ukrajina
  Politički, ekonomski i kulturni centar Ukrajine, sa središtem u glavnom gradu Kijevu.
• Zapadna Ukrajina
  Vekovima su neruske evropske nacije (npr. Poljska, Litvanija, Mađarska, Rumunija, Čehoslovačka i Turska) vladale regionom; kao rezultat toga, srednjoevropska arhitektura, hrana, jezik i religija mogu se naći ovdje.
• Istočna Ukrajina
  Visoko industrijalizirano i rusificirano područje za rudarenje uglja Donbasa, koje je dom velikih sovjetskih gradova i značajnog etničkog ruskog stanovništva.
• Južna Ukrajina
  Čuvena crnomorska obala Ukrajine, poznata po prekrasnom gradu Odesi

• Kijev — Lijepa ukrajinska prijestolnica, sa svojim zelenim brdima i svjetski poznatim pravoslavnim i baroknim građevinama.
• Černihiv — Istorijski grad Kijevske Rusije, jedan od najstarijih gradova Ukrajine, sadrži mnogo srednjovjekovne arhitekture.
• Chernivtsi — grad Bukovine pruža balkanski ambijent u kombinaciji sa odličnim tradicionalnim habzburškim građevinama.
• Dnjepar — Kilometarska šetnica duž rijeke Dnjepar je središnji dio.
• Kharkiv — Petnaest godina kozačka metropola je služila kao glavni grad Sovjetske Ukrajine.
• Lavov — drugi grad po broju stanovnika u zemlji. Gotovo u svemu ima nešto poljskih, nešto austrijskih i nešto ruskih. Poznati srednjovjekovni stari grad.
• Odesa — lučki grad na Crnom moru sa raznolikom kulturnom mješavinom

Izvan Kijeva, hoteli mogu biti užasno iskustvo za zapadnjake. Što je cijena hotela niža, to je veća mogućnost neugodnih šokova, posebno za one koji nisu upoznati sa sovjetskim kvalitetom usluge koji još uvijek prevladava na mnogim lokacijama.

Izvan Kijeva, postoji mnogo alternativa srednjeg ranga (25-45 €). U Ivano-Frankivsku (na Karpatima), na primjer, tipična cijena apartmana (spavaća i dnevna soba) u jednom takvom hotelu je oko 35 €. Mnogi hoteli nude i renovirane i nerenovirane sobe/apartmane („zapadni stil“) (istočnoevropski stil). Posljednja opcija je više od 50% jeftinija i pruža vam veliki staromodni dvosobni apartman koji je jednostavan, ali čist!

Postoji mnogo hotela sa 5 zvezdica u Kijevu i jedan u Donjecku; liste možete pronaći u gradskim vodičima za oba grada. Tipična cijena jednog takvog hotela u Lavovu je između 40 i 60 eura po noći.

Druga alternativa je da potražite stan na internetu prije nego što napustite svoju zemlju. U Kijevu i Odesi postoji mnogo opcija.

Mnogi pojedinci iz bivših sovjetskih nacija putuju na željezničku stanicu, gdje pokušavaju locirati nekoga ko je spreman da iznajmi sobu. Cijene su općenito znatno niže, a ako ima mnogo pojedinaca koji pružaju smještaj, možete postići odlične cijene.

Ove transakcije su općenito nezakonite i gurnut će vas u poziciju prije nego što možete pregovarati. Pobrinite se da imaju toplu vodu i nemojte se stidjeti spomenuti da soba nije onakva kakvu ste očekivali kada ste ušli.

Ukrajina, sa svojom ogromnom veličinom i raznolikom kulturom i pejzažima, ima mnoštvo odličnih stvari za ponuditi. Glavne atrakcije zemlje uključuju neke izvanredne i prepoznatljive slovenske gradove, značajnu kulturnu istoriju i, naravno, prirodne regije svjetske klase.

Posjetite drevni grad Lavov, koji je pod zaštitom UNESCO-a, ali je još uvijek užurban grad i pravi centar zemlje za proučavanje i kulturu. Njegove kaldrmisane ulice gusto su krcate spomenicima koji datiraju iz srednjeg vijeka, očito neoštećeni razornom snagom ratovanja koja je tako drastično promijenila neke druge ukrajinske gradove. Čak je i značajno sovjetsko planiranje koje je utjecalo na mnoge druge lokacije na dalekoj istočnoj strani Europe ostavilo samo mali trag na šaroliku raznolikost arhitektonskih stilova. Palata Korniakt (direktno na tržnici) i mnoge veličanstvene crkve su vrhunci. Isprobajte odličnu kolekciju Nacionalne umjetničke galerije Lviv za istančaniji okus kulture.

Zatim, tu su stvari koje morate posjetiti u Kijevu, živopisnom gradu u kojem se ističu zlatni krovovi spomenika svjetske baštine Unesco-a, katedrale Svete Sofije i Pečerske lavre. Prošetajte popodne Andriyivsky Uzviz, kijevski Montmartre, koji vrvi umjetnicima i prodavačima suvenira. Krenite stopama apostola Andrije, koji se, prema predanju, prije dvije hiljade godina popeo strmim stepenicama ove boemske četvrti, do vrha na kojem i danas stoji crkva koja nosi njegovo ime. Prekrasan Muzej narodne arhitekture Pirohovo ne smije se propustiti. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Kijev je odlična lokacija za istraživanje živahnih ukrajinskih tržišta (ali Odesa ili Harkov imaju i dobra). Razmislite o posjeti rezidenciji bukovinskih i dalmatinskih mitropolita u Černivcima.

Prelepe Karpati su među najvećim prirodnim karakteristikama koje ovaj inače iznenađujuće ravni region može da ponudi u pogledu prirodnih atrakcija. Pružaju prekrasan pogled na šumovita brda, zelene doline i vrhove prekrivene snijegom i pružaju obilje mogućnosti za planinarenje, vožnju biciklom i zimske sportove. Još jedan odličan izbor za ljubitelje životne sredine i posmatrače ptica je relativno nepoznati rezervat biosfere delte Dunava. Provedite dan u vožnji čamcem i promatranju ptica u prekrasnom selu Vylkovo, koje ima brojne kanale.

Ukrajinska hrana je veoma ukusna i ima mnogo sličnosti sa ruskom kuhinjom. Koristi mnogo masnih komponenti, kao i druge kuhinje u okolini, posebno u slavljeničkim obrocima. Tradicionalna domaća kuhinja uključuje “salo” (posoljena mast) i supe kao što su “solnka” (solnka na ukrajinskom, svinjska supa) i “borsh” (ili na ukrajinskom), supa od crvene cvekle. Boršč sa zelenilom i kuvanim jajima je veoma popularan u zapadnoj Ukrajini. Prvi, salo, je nešto što se možda nećete natjerati da probate, ali je divan prilog, a supe su obavezni obrok.

Ako živite izvan većeg grada ili niste sigurni gdje kupiti hranu, nastavite s oprezom i zdravim razumom. Uvijek kupujte hranu u supermarketima ili velikim trgovinama, provjerite rok trajanja i nikada ne kupujte mesne ili mliječne proizvode na ulici (možete ih kupiti na pijaci, ali ne u blizini pijace).

U skoro svakom ukrajinskom gradu postoje odlični restorani. Kako bi vam pomogli pri odabiru, pročitajte tabele s jelovnikom postavljenim blizu ulaza u svaki restoran.

Također možete otkriti dobra mjesta za večeru, a da ih ne tražite, ako pratite dim tradicionalnih ložišta. Često su to lokacije na kojima se poslužuju tradicionalna ukrajinska kuhinja, posebno izuzetno ukusni shashlyky (aliki na ukrajinskom). Restorani su vrlo gostoljubivi, a vi ćete gotovo uvijek biti jedan od njihovih prvih međunarodnih gostiju. Pored „boršča“, možete dobiti „vareniki“ (vareniki na ukrajinskom, knedle punjene mesom, povrćem ili voćem) ili „deruny“ (derini, palačinke od krompira). Predivan obrok je varenyky sa krompirom i svježim sirom u sosu od pirjanog luka i pavlake. Ovo su samo predjela, ali će vas vjerovatno brzo zasititi.

Također možete koristiti određene online usluge da biste locirali bilo koji restoran koji želite. Obično nude mnogo izbora i prevod na engleski, što olakšava pronalaženje onoga što tražite. Ovo su besplatni resursi koji nude informacije o velikim gradovima. Ako nema pristup internetu, možete tražiti od pojedinaca preporuke za restorane, ali imajte na umu da je razumijevanje engleskog među Ukrajincima ograničeno i da možete naići na neugodne ljude. Međutim, u većini slučajeva, govorenje engleskog ili nekog drugog stranog jezika čini pojedince prijateljskim.

Horilka (lokalni naziv za votku) sa biberom je ukrajinski specijalitet. Popularne su i druge vrste votke, uključujući lipu (tilija), med, brezu i pšenicu. Za 1L cijene variraju od 1€ do 20€. Suvenirske boce su skuplje (neke boce koštaju i do 35€ za 0.5L). U ponudi je veliki izbor vina, domaćih i stranih. Domaća vina su uglavnom s juga, iako su vina iz karpatskog područja Uzhoroda takođe veoma ukusna. Ukrajina je takođe poznata po svojim penušavim crvenim vinima. Cijene lokalnog vina kreću se od 2-35 € po boci od 0.75 l (izbjegavajte najjeftinija vina, 1 € ili manje, jer se ponekad flaširaju kao domaća vina, ali se prodaju kao lokalne berbe), ali prava italijanska, francuska i australska vina mogu može se naći za 50 € po boci ili više u velikim supermarketima i većini restorana. Cijene uvoznog vina znatno su pale posljednjih godina, a trendovi sugeriraju da će i dalje padati.

Dostupna su brojna pića (alkoholna i bezalkoholna). Ukrajinsko pivo je izuzetnog kvaliteta. Pivo iz buradi ili bačvi (koje su češće u kafićima) se često razvodnjavaju. Konzervirano pivo nije široko dostupno u Ukrajini i nije uvijek istog kvaliteta kao ista vrsta koja se nudi u bocama. Lvivske, Obolon i PPB prave najbolja piva (Persha Privatna Brovarnia). Uvozna piva su takođe lako dostupna, iako su skuplja; na primjer, boca austrijskog Edelweissa može koštati do 2 €, dok je prosječna cijena ukrajinskog piva 0.50 €. Sve u svemu, ukrajinska piva su izuzetno ukusna i postaju sve popularnija u drugim dijelovima Evrope.

Od bezalkoholnih pića treba probati kvas — tradicionalno slovensko piće od raži ili pšenice. Tokom ljeta, lako je dostupan kod ovlaštenih uličnih prodavaca. Ljeti su po gradu razbacane brojne žute bačve punjene kvasom. Budući da je čistoća bureta neizvjesna, najbolje ga je kupiti u bocama. Dostupni su i mliječni napici raznih vrsta, ali uglavnom u supermarketima. Široko su dostupne flaše mineralne vode, kao i limunade, pivo i jaka pića. Ako želite da kupite flaširanu vodu, obavezno tražite „voda bez hazu“ (voda bez gasa), inače ćete dobiti gazirano piće.

Budući da ima mnogo lažnjaka, kupujte samo votku ili konjak (lokalni naziv za rakiju) u supermarketima ili prodavnicama pića. Svake godine nekoliko ljudi umre ili oslijepi od posljedica trovanja metil alkoholom, hemikalijom koja se koristi za proizvodnju lažne votke.

U Ukrajini je moguće kupiti alkohol proizveden u drugim bivšim sovjetskim republikama. Moldavski i jermenski konjaci su vrlo odlični i po razumnoj cijeni. Gruzijska vina su jedinstvena i aromatična, iako malo preslatka.

Grivna je novčana jedinica (UAH). Na ukrajinskom se piše pivn i izgovara grivna, dok se na ruskom piše grivna. Da bi zabuna bila veća, govornici ruskog jezika na istoku ga često nazivaju rubljama, a povremeno se prikazuje kao "" i prije i poslije iznosa, kao i sa i bez razmaka. Stvarne stope kod Narodne banke.

Svaki prilično veliki grad će imati mjenjačnice i banke koje će pretvarati eure, dolare ili ruske rublje u UAH; samo provjerite naznake kursa. Britanske funte su također često zamjenjive, iako po niskim kursevima. U turističkim destinacijama može se razmjenjivati ​​znatno veći izbor valuta. Kupujte jer se navedene cijene često razlikuju.

Seobe i banke obično vas neće pokušati prevariti, ali trebali biste prebrojati svoje bilješke da biste bili sigurni. Zaposleni u bankama na nekoliko lokacija će odbiti novac čak i sa malim mrljama ili masnim mrljama. Rascjep papira duži od pet mm može se smatrati pretjeranim.

bankomati (bankomati, ATM machine) su široko dostupni širom zemlje i obično prihvataju strane kreditne kartice. Gotovo obično daju UAH, ali neki mogu ponuditi USD. Strane kartice obično ne podliježu naknadama. (Osim ako ne podižete gotovinu).

Bankomati prihvataju debitne kartice kao što je maestro. Cirrus/Maestro/Plus bankovne kartice mogu biti najefikasniji način da dođete do gotovine u Ukrajini. Ne oglašavaju se svi bankomati da podržavaju Plus sistem, ali ako prihvataju Visu, obično to čine. Bankomati PrivatBank pokazuju da prihvataju Plus kartice, ali ne prihvataju kartice za Sjevernu Ameriku.

Promjena novca u bankama zahtijeva vrijeme i uključuje dosta papirologije. Zaposleni u banci možda neće biti voljni da prođu kroz sve procese samo da bi promijenili novčanicu od 100 dolara i mogli bi pokušati da vas obmanu objašnjenjem poput „izvinite, nemamo novac“. Ako zaista morate da razmenjujete novac tamo, možda ćete moći da ih ubedite da promene svoje stavove; ali, ako možete otići negdje drugdje, najvjerovatnije ćete uštedjeti vrijeme. Takođe ćete morati da pokažete svoj pasoš u banci. Banke vam takođe mogu ograničiti kupovinu “tvrdog” novca u zamjenu za UAH.

Čak iu većim poslovnicama ne treba očekivati ​​osoblje koje govori engleski. Bilo šta drugo osim razmjene novca može zahtijevati korištenje prevodioca ili, u najmanju ruku, veliku dozu strpljenja.

Većina banaka će vam posuditi novac ako imate gotovinski predujam sa Visa ili MasterCard kartice. Uz sve što vaša banka naplaćuje, postoji skromna naknada za uslugu od 3% da biste to postigli.

Iako mogu izgledati neugodno, mjenjačnice su obično najbolje lokacije za promjenu novca. Njihove stope su često niže od onih u bankama (iako ne uvijek), i od vas se neće tražiti da dajete svoj pasoš. Servis je brz i rijetko ima papirologije ili faktura.

Po zakonu, sve transakcije se moraju obavljati u hirvniji, ali manje formalne transakcije se mogu obavljati u evrima ili američkim dolarima.

Protuzakonito je uklanjati objekte od istorijskog značaja iz nacije. To uključuje predmete kao što su značke, medalje, ikone, istorijska umjetnička djela i tako dalje. Iako je pretraga prtljage malo vjerovatna, nemojte nositi stare značke i ne razmetati se bilo čim što bi moglo izazvati sumnju.

Julijanski kalendar se koristi za slavljenje vjerskih praznika (ali ovdje je napisan Gregorijadan Božića).

Kada je državni praznik vikendom (na primjer, subota ili nedjelja), sljedeći radni dan (na primjer, ponedjeljak) postaje i službeni slobodan dan.

Ako između državnog praznika i drugog slobodnog dana ima samo jedan ili dva radna dana, ukrajinski Kabinet ministara obično izdaje prijedlog za otklanjanje ovog jaza tako što će se ti radni dani premjestiti na određenu subotu (tj. imati neprekidne odmore, ali to nadoknaditi radom drugog dana koji bi bio slobodan). Obično se takvi prijedlozi odnose samo na radnike koji imaju slobodne subote i nedjelje svake sedmice.

Poštujte realnost da je Ukrajina suverena država. Možda ćete otkriti da ljudi ovdje ne žele biti etiketirani kao „Rusi“. Ukrajinci imaju vlastitu nacionalnost i ne vole da ih pogrešno smatraju Rusima.

Nemojte koristiti frazu „Ukrajina“, jer sugeriše da je Ukrajina teritorija Rusije, a ne nacija.

Ukrajina nije konzervativna nacija u pogledu oblačenja ili ponašanja.

Homoseksualnost se posmatra sa različitim stepenom animoziteta, u rasponu od konzervativne do otvorene mržnje.

Pokretanje problema Ukrajine u kontekstu njenog bivšeg članstva u Sovjetskom Savezu možda neće biti dobro prihvaćeno od strane lokalnog stanovništva. Holodomor je, kao i Holokaust, osjetljiva tema. Bolje je ne veličati Sovjetski Savez ili Josifa Staljina, sovjetskog vođu tokom Drugog svjetskog rata i arhitektu Holodomora. Ipak, nekoliko Ukrajinaca prisjeća se bivšeg Sovjetskog Saveza kao vremena ekonomskog obilja.

Ukrajinski običaji su pod jakim uticajem hrišćanstva, glavne religije u zemlji. Rodne uloge su znatno konvencionalnije, a bake i djedovi igraju veću ulogu u odgoju djece nego na Zapadu. Na kulturu Ukrajine takođe su uticali njeni istočni i zapadni susedi, što pokazuju njena arhitektura, muzika i umetnost.

Komunistički period je imao značajan uticaj na ukrajinsku umetnost i književnost. Kada je Staljin 1932. izdao naredbu „O rekonstrukciji književnih i umjetničkih organizacija“, uspostavio je socijalistički realizam kao zvaničnu politiku u Sovjetskom Savezu. To je ozbiljno poremetilo kreativnost. Tokom 1980-ih uspostavljena je glasnost (otvorenost), a sovjetskim umjetnicima i autorima je ponovo dozvoljeno da se slobodno izražavaju.

Običaj uskršnjih jaja, poznat kao pisanka, ima duboko porijeklo u Ukrajini. Ova jaja su premazana voskom kako bi se formirao dizajn, a zatim je dodana boja da bi jajima dala ugodnu boju; boja nije imala uticaja na prethodno obložene delove jajeta. Vosak je uklonjen kada je cijelo jaje bilo obojeno, ostavljajući samo šareni dizajn. Ovaj običaj datira hiljadama godina unazad, pre pojave hrišćanstva u Ukrajini. U gradu Kolomyia, u podnožju Karpatskih planina, 2000. godine izgrađen je muzej Pysanke, koji je 2007. godine nominovan za obeležje savremene Ukrajine, u okviru kampanje Sedam čuda Ukrajine.

Zanatska tekstilna umjetnost značajna je u ukrajinskoj kulturi, posebno u ukrajinskim običajima vjenčanja. Ukrajinski vez, tkanje i izrada čipke koriste se u tradicionalnoj narodnoj nošnji i svečanostima. Ukrajinski vez se razlikuje prema području porijekla, a uzorci imaju dugu istoriju motiva, kompozicija, izbora boja i vrsta uboda. Boja je veoma značajna i ima duboko poreklo u ukrajinskoj kulturi. Muzej Rushnyk u Pereiaslav-Hmelnytskyi čuva teme veza koje prevladavaju širom Ukrajine.

Narodna nošnja je tkana i lijepo ukrašena. Tkanje na ručno rađenim razbojima i dalje se praktikuje u zaseoku Krupove u Rivenskoj oblasti. Zaselak je rodno mjesto dvije poznate ličnosti domaće zanatske scene. Nina Myhailivna i Uliana Petrivna dobile su svjetsko priznanje. Kako bi sačuvao ovu drevnu stručnost, grad namjerava osnovati tkački centar, muzej i školu tkanja.

Ukrajinska književnost ima istoriju koja seže do 11. veka, nakon hristijanizacije Kijevske Rusije. Većina djela tog perioda bila je liturgijske prirode i napisana su na staroslavenskom jeziku. Najvažniji istorijski izveštaji o tom periodu bili su poznati kao hronike, od kojih je najznačajnija bila Primarna hronika. Tokom mongolskog osvajanja Rusije, književna produkcija je naglo opala.

Ukrajinska književnost ponovo je počela da cveta u 14. veku, a značajno je napredovala u 16. veku sa pojavom štampe i početkom kozačkog perioda, kako pod ruskom tako i poljskom dominacijom. Kozaci su stvorili autonomno društvo i promovirali novu vrstu epske poezije, započevši zlatno doba ukrajinske usmene književnosti. Ovaj napredak je kasnije preokrenut u 17. i ranom 18. veku, kada je štampanje na ukrajinskom postalo ilegalno i zabranjeno. Uprkos tome, do kasnog 18. veka razvio se savremeni ukrajinski književni jezik.

Prva knjiga objavljena na savremenom ukrajinskom jeziku, Eneyida Ivana Kotljarevskog, pokrenula je eru narodnog jezika u Ukrajini u devetnaestom veku. Do 1830-ih, ukrajinski romantizam dobija na snazi, a Taras Ševčenko, najpoznatija kulturna ikona nacije, pojavljuje se kao romantičar pjesnik-slikar. Dok se Ivan Kotljarevski smatra osnivačem ukrajinske narodne književnosti, Ševčenko se smatra ocem nacionalne renesanse.

Rusko carstvo je u suštini zabranilo upotrebu ukrajinskog jezika u štampi 1863. Ovo je ozbiljno ograničilo književnu aktivnost u regionu, primoravajući ukrajinske autore da ili objavljuju na ruskom jeziku ili distribuiraju svoja dela u Galiciji pod austrijskom kontrolom. Zabrana nikada nije formalno uklonjena, ali je postala zastarjela nakon revolucije i dolaska boljševika na vlast.

Ukrajinska književnost je procvjetala u ranim sovjetskim godinama, kada su gotovo svi književni stilovi bili odobreni (najznačajnije književne ličnosti tog vremena bili su Nikola Khvilovi, Valerijan Pidmohilni, Nikola Kuliš, Mihail Semenko i neki drugi). Ova politika je pretrpjela nagli pad 1930-ih, kada je NKVD pogubio važne predstavnike i mnoge druge kao dio Velike čistke. Ukupno, 223 autora bila su proganjana tokom takozvane Pogubljene renesanse. Ove represije bile su dio Staljinove doktrine socijalističkog realizma. Ideologija nije nužno zabranjivala upotrebu ukrajinskog jezika, ali je primorala autore da pišu na određeni način.

Književna aktivnost je bila relativno ograničena u poststaljinističkim periodima pod Komunističkom partijom. Lina Kostenko, Dmytro Pavlychko, Boris Oliynyk (UK), Ivan Drach, Oles Honchar, Vasil Stus i Vasil Symonenko bili su među najpoznatijim ličnostima u ukrajinskoj poslijeratnoj sovjetskoj književnosti.

S padom SSSR-a i ponovnim uspostavljanjem ukrajinske nezavisnosti 1991. godine, književna sloboda se pojavila krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Oksana Zabužko, Jurij Andruhovič, Oleksandr Irvanets (UK), Serhiy Zhadan, Taras Prokhasko, Jaroslav Melnik, Yuriy Izdryk (UK), Yuriy Pokalchuk, Yuriy Vynnychuk i Andrey Kurkov su među najpoznatijim postsovjetskim autorima.

Ukrajinska arhitektura je fraza koja se koristi za opisivanje tema i stilova viđenih u zgradama izgrađenim u savremenoj Ukrajini i od strane Ukrajinaca širom svijeta. To uključuje prve korijene zasađene u istočnoslovenskoj državi Kijevske Rusije. Jedinstvena arhitektonska istorija ostala je u kneževinama Galicija-Volinija i nakon 12. vijeka. Pod zapadnim uticajima Poljsko-litvanske zajednice, novi stil svojstven Ukrajini pojavio se tokom perioda Zaporoških kozaka. Nakon ujedinjenja s ruskim carstvom, brojne građevine u širem istočnom regionu pod ruskom vlašću izgrađene su u ruskom arhitektonskom stilu tog vremena, dok je zapadna Galicija razvijena pod austro-ugarskim arhitektonskim utjecajima. Ukrajinske nacionalne teme će se na kraju koristiti tokom vladavine Sovjetskog Saveza iu savremenoj nezavisnoj Ukrajini.

Nakon uvođenja hrišćanstva 988. godine, veličanstvene ruske crkve bile su najraniji primeri monumentalne arhitekture u istočnoslovenskim zemljama. Vizantijska arhitektura je snažno utjecala na arhitektonski stil kijevske države. Rane pravoslavne crkve bile su uglavnom građene od drveta, a najosnovnija vrsta je poznata kao ćelijska crkva. Glavne katedrale su često imale niz sićušnih kupola, što je navelo neke istoričare umetnosti da spekulišu da je to bila preteča pojave prehrišćanskih paganskih slavenskih hramova.

Nekoliko primjera ovih crkava još uvijek postoji; međutim, mnoge su spolja obnovljene u ukrajinskom baroknom stilu tokom 16., 17. i 18. stoljeća. Veličanstvena Sveta Sofija Kijevska – 1017. godina je najstariji zapis o osnivanju – Crkva Spasa u Berestovu – građena od 1113. do 1125. – i Crkva Svetog Kirila, otprilike iz 12. vijeka. Sve ove stvari se još uvijek mogu naći u glavnom gradu Ukrajine. Nekoliko zgrada je rekonstruisano krajem devetnaestog veka, uključujući Katedralu Uspenja u Volodimir-Volinskom, koja je sagrađena 1160. i rekonstruisana 1896–1900. Zlatna vrata u Kijevu, koja su izgrađena 1201. i rekonstruisana 1940. Neki istoričari umetnosti i arhitekture kritikovali su obnovu ove poslednje kao revivalistički san. Nažalost, malo je malo svjetovne ili narodne arhitekture Kijevske Rusije preživjelo.

Ruske arhitekte su imale priliku da realizuju svoje ideje u prelepom okruženju koje su pružali mnogi ukrajinski gradovi i oblasti kako je Ukrajina postajala sve više uključena u Rusko carstvo. Crkva Svetog Andrije u Kijevu (1747–1754), koju je projektovao Bartolomeo Rastrelli, vrijedan je pažnje primjer barokne arhitekture, a njen položaj na vrhu Kijevske planine učinio ju je gradskom znamenitošću. Rasetrelijev drugi značajan doprinos bila je palata Mariyinsky, koja je izgrađena kao kuća za odmor ruske carice Elizabete. Andrej Kvasov je izgradio veličanstvene građevine u nekoliko gradova kozačkog Hetmanata, uključujući Hluhiv, Baturin i Koselec, tokom vladavine poslednjeg ukrajinskog hetmana Kirila Razumovskog. Rusija je na kraju zauzela jug Ukrajine i Krim i preimenovala ih u Novu Rusiju. Osnovani su novi gradovi, uključujući Nikolajev, Odesu, Herson i Sevastopolj. U njima bi bilo značajnih primjera ruske carske arhitekture.

Glavni grad sovjetske Ukrajine premješten je iz Harkova u Kijev 1934. Ranije se na grad gledalo samo kao na regionalni centar, pa je stoga dobio malo pažnje. Sve se to spremalo promijeniti, uz visoku cijenu. Već su bili vidljivi prvi primjeri staljinističke arhitekture, a u skladu s državnom doktrinom, nova metropola je trebala biti izgrađena na vrhu stare. To je značilo da su poznati primjeri, poput Miholjskog Zlatokupolnog manastira, srušeni. Čak je i katedrala Svete Sofije bila ugrožena. Na olupinu je uticao i Drugi svjetski rat. Nakon rata, novi koncept obnove centra Kijeva pretvorio je aveniju Khreshchatyk u značajan primjer staljinizma u arhitekturi. Međutim, do 1955. nova arhitektonska politika još jednom je spriječila da se ideja u potpunosti realizuje.

Cilj savremene ukrajinske arhitekture je primjena moderne estetike na različite načine, pronalaženje vlastitog kreativnog stila i uključivanje postojećeg istorijsko-kulturnog konteksta. Restauracija i obnova Majdana Nezaležnosti u centru Kijeva primjer je savremene ukrajinske arhitekture. Uprkos ograničenjima koja nameće ograničena površina trga, inženjeri su uspeli da integrišu neravni teren i iskoriste podzemni prostor za novi maloprodajni centar.

Razvoj gradskog centra Kijeva na poluostrvu Rybalskyi, koji će, kada bude završen, sadržavati gust park nebodera među prekrasnim Dnjeparskim krajolikom, značajan je projekat koji bi mogao zauzeti veći dio dvadeset prvog vijeka.

Muzika je važan element ukrajinske kulture, ima dugu istoriju i širok spektar uticaja. Ukrajina je proizvela mnoge globalno priznate umjetnike, uključujući Kirila Karabitsa, Okeana Elzyja i Ruslanu, u žanrovima u rasponu od tradicionalne narodne muzike do klasičnog i savremenog roka. Elementi tradicionalne ukrajinske narodne muzike našli su svoj put u zapadnjačkoj muzici, pa čak iu savremenom džezu.

Ukrajinska muzika ponekad može biti zbunjujuća, kombinujući egzotično melizmatično pevanje sa akordskom harmonijom. Najuočljivija opšta karakteristika prave etničke ukrajinske narodne muzike je široka upotreba molskih modova ili tastera sa proširenim 2. intervalima.

Muzika je bila suštinska disciplina za pojedince koji su stekli visoko obrazovanje u Ukrajini tokom barokne ere. Imao je značajno mesto u nastavnom planu i programu Kijevsko-Mohiljanske akademije. Mnogi ukrajinski kozački komandanti, kao što su (Mazepa, Paliy, Holovatyj, Sirko), bili su odlični muzičari kobze, bandure ili torbana.

Godine 1738. osnovana je prva specijalizovana muzička škola u Hluhovu, u Ukrajini, gde su učenici učili da pevaju, sviraju violinu i banduru iz rukopisa. Kao posledica toga, mnogi od prvih kompozitora i izvođača u Ruskom carstvu bili su etnički Ukrajinci, rođeni ili školovani u Hluhovu ili su bili blisko povezani sa ovom muzičkom školom. Dmitro Bortnjanski, Maksim Berezovski i Artemij Vedel su primeri.

Ukrajinska klasična muzika podijeljena je u tri kategorije na osnovu toga da li je kompozitor bio ukrajinske nacionalnosti i živio u Ukrajini, kompozitor neukrajinske nacionalnosti koji je rođen ili je bio državljanin Ukrajine u nekom trenutku, ili etnički Ukrajinac koji živi van Ukrajine kao deo ukrajinske dijaspore. Muzika ova tri ansambla je veoma različita, kao i publika kojoj se dopadaju.

Pop muzika pod uticajem Zapada je porasla u popularnosti u Ukrajini od sredine 1960-ih. Marijana Sadovska, folk pevačica i harmonista, poznata je. Ukrajinska pop i narodna muzika porasla je u popularnosti kao rezultat svjetskog uspjeha grupa i pjevača kao što su Vopli Vidoplyasova, Dakh Daughters, Dakha Brakha, Ivan Dorn i Okean Elzy.

Ukrajina je izvršila uticaj na istoriju filma. Ukrajinski režiseri Aleksandar Dovženko, pionir sovjetske teorije montaže, kao i jedan od najistaknutijih ranih sovjetskih filmaša, Dovženko Film Studios, i Sergej Parajanov, jermenski režiser i umetnik koji je dao veliki doprinos ukrajinskoj, jermenskoj i gruzijskoj kinematografiji. Razvio je sopstveni filmski stil, ukrajinsku poetsku kinematografiju, koja je bila u suprotnosti sa vodećim principima socijalističkog realizma.

Kira Muratova, Larisa Šepitko, Sergej Bondarčuk, Leonid Bikov, Jurij Iljenko, Leonid Osika, Ihor Podolčak sa svojim Deliriumom i Marina Vroda su među ostalim zapaženim režiserima. Mnogi ukrajinski izvođači, posebno Vera Kholodnaya, Bohdan Stupka, Milla Jovovich, Olga Kurylenko i Mila Kunis, stekli su svjetska priznanja i priznanja kritike.

Uprkos dugoj istoriji značajnih i profitabilnih radova, industrija je često bila definisana sporom o njenom identitetu i obimu evropskog i ruskog uticaja. Ukrajinski producenti su uključeni u strane koprodukcije, a ukrajinski glumci, režiseri i članovi ekipe često se pojavljuju u ruskim (sovjetskim u prošlosti) filmovima. Bojni brod Potemkin, Čovek sa filmskom kamerom i Sve je osvetljeno primeri su uspešnih filmova zasnovanih na ukrajinskim ličnostima, pričama ili događajima.

Ukrajinska državna filmska agencija posjeduje Nacionalni filmski centar Oleksandr Dovzhenko, laboratorij za kopiranje filmova i arhiv, i učestvuje u domaćinstvu Međunarodnog filmskog festivala u Odesi. Molodist je jedini međunarodni filmski festival akreditovan od strane FIAPF-a koji se održava u Ukrajini; takmičarski program je posvećen studentskim, prvim kratkim i prvim igranim filmovima iz cijelog svijeta. Svake godine u oktobru.

Georgiy Gongadze je osnovao Ukrajinsku pravdu u aprilu 2000. (dan ukrajinskog ustavnog referenduma). Novine uglavnom izlaze na ukrajinskom jeziku, a odabrani tekstovi su objavljeni ili prevedeni na ruski i engleski. Fokusira se na ukrajinsku politiku. Sloboda štampe u Ukrajini smatra se jednom od najslobodnijih postsovjetskih nacija osim baltičkih država. Internet u Ukrajini je klasifikovan kao „besplatan“, dok je štampa od strane Freedom House klasifikovana kao „donekle besplatna“. Od narandžaste revolucije 2004. godine, sloboda štampe se značajno povećala. Međutim, Freedom House je 2010. godine vidio “loš razvoj događaja u Ukrajini”.

Kijev vodi medijski sektor u Ukrajini: Kyiv Post je glavni dnevni list u zemlji na engleskom jeziku. Iako je Lavov takođe veliki nacionalni medijski centar, tamo se uglavnom nalaze nacionalni listovi Den i Mirror Weekly, tabloidi poput Ukrajinske nedelje i Fokus (ruski), televizija i radio. Ukrinform, ukrajinska Nacionalna novinska agencija, osnovana je ovdje 1918. Izdavačka industrija Ukrajine, koja uključuje knjige, imenike i baze podataka, časopise, časopise i poslovne medije, kao i novine i novinske agencije, ima ukupan prihod od milijardu dolara . Sanoma objavljuje ukrajinske verzije publikacija kao što su Esquire, Harper's Bazaar i National Geographic. BBC ukrajinski je počeo sa emitovanjem 1. godine.

Ukrajinci u prosjeku slušaju komercijalne radio programe, kao što su Radio Ukrajina ili Radio Liberty, nešto više od dva i po sata svakog dana. U funkciji je nekoliko televizijskih stanica, a popularno je i nekoliko web stranica.

Sovjetski fokus na fizičko vaspitanje bio je izuzetno koristan Ukrajini. Kao rezultat takvih inicijativa, Ukrajina sada ima stotine stadiona, bazena, gimnastičkih sala i drugih sportskih objekata. Fudbal je najpopularniji sport. Vyscha Liha je najviša profesionalna liga („premier liga“).

Mnogi Ukrajinci su igrali i za sovjetsku fudbalsku reprezentaciju, uključujući dobitnike Zlatne lopte Ihor Belanov i Oleh Blokhin. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, ovu medalju je dobio samo jedan Ukrajinac, Andriy Shevchenko. Nacionalna reprezentacija je debitirala na FIFA Svjetskom prvenstvu 2006. godine, stigla do polufinala prije nego što je pala od eventualnih pobjednika Italije. Ukrajinci su se takođe dobro snašli u boksu, pošto su Vitali i Vladimir Kličko osvojili svetske titule u teškoj kategoriji.

Od 1993. do 2014. Sergej Bubka držao je svjetski rekord u skoku s motkom; sa ogromnom snagom, brzinom i gimnastičkim vještinama, više puta je proglašavan najvećim svjetskim sportistom.

Košarka postaje sve popularnija u Ukrajini. Ukrajina je 2015. dobila priliku da bude domaćin EuroBasketa 2011. Dvije godine kasnije, košarkaška reprezentacija Ukrajine zauzela je šesto mjesto na EuroBasketu 2013. i kvalifikovala se po prvi put u svojoj istoriji za FIBA ​​Svjetsko prvenstvo. Budivelnyk Kyiv, učesnik Evrolige, najmoćniji je ukrajinski profesionalni košarkaški tim.

U Ukrajini je šah popularan sport. Bivši svjetski prvak Ruslan Ponomariov U Ukrajini ima oko 85 velemajstora i 198 internacionalnih majstora.

Ukrajina je debitovala na Olimpijskim igrama na Zimskim olimpijskim igrama 1994. Do sada je Ukrajina prošla mnogo bolje na Ljetnim olimpijskim igrama (115 medalja u pet posjeta) nego na Zimskim olimpijskim igrama. Ukrajina je trenutno na 35. mjestu u ukupnom broju medalja na Olimpijskim igrama svih vremena, a svaka nacija iznad nje ima više nastupa osim Rusije.

Tradicionalna ukrajinska kuhinja se sastoji od piletine, svinje, govedine, ribe i gljiva. Ukrajinci konzumiraju mnogo krompira, žitarica, sirovog, kuvanog ili kiselog povrća, itd. Tradicionalna jela uključuju varenyky (kuvane knedle sa pečurkama, krompirom, kiselim kupusom, svježim sirom, trešnjama ili bobicama), nalysnyky (palačinke sa svježim sirom, makom, pečurkama, kavijarom ili mesom), kapuniak (supa od mesa, šargarepa, krompir, luk, kupus, proso, paradajz pasta, začini i svježe začinsko bilje), boršč (supa od cvekle, kupusa i gljiva ili meso) (knedle punjene kuhanim krompirom i sirom ili mesom). Kijevska piletina i kijevska torta su još dva ukrajinska specijaliteta. Ukrajinci konzumiraju dinstano voće, sokove, mlijeko, mlaćenicu (od kojeg se pravi svježi sir), mineralnu vodu, čaj i kafu, pivo, vino i horilku.

Mnogi pojedinci bi vam savjetovali da sa sobom ponesete kopiju svoje vize. Nažalost, neki pojedinci imaju poteškoća s tim. Obično je dobra ideja imati pasoš pri ruci. Kao dokaz identifikacije, fotokopija se može odbiti. Telefonski poziv lokalnom stanovništvu koji može pomoći može biti od velike koristi.

Nabavite unaprijed kontakt informacije za vašu lokalnu ambasadu i/ili konzulat i zabilježite njihove brojeve telefona za hitne slučajeve.

Dobra je ideja imati prijatelja koji govori više jezika pri ruci u slučaju nužde ili ako naiđete na nevolje. Ako planirate da ostanete na duži vremenski period, dobra je ideja da nabavite lokalnu SIM karticu za svoj telefon za hitne slučajeve i jeftinije lokalne pozive/tekstove. Oni su obično dostupni, jeftini (ponekad besplatni) i jednostavni za 'dopunjavanje'.

Problemi kriminala

Korištenje zdravog razuma dok putujete Ukrajinom, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, može smanjiti vaše šanse da budete žrtva sitnog kriminala i krađe. Pokušajte da ne skrećete pažnju na činjenicu da ste stranac ili da se razmećete svojim bogatstvom, bilo preko odeće ili na drugi način. Zapadni posjetioci su još uvijek rijetki u Ukrajini, s izuzetkom Kijeva, Odese i drugih većih gradova. Sitna lopovluka je moguća, kao što je to u svakom drugom narodu. Džeparenje je rasprostranjeno u Kijevu, posebno na prometnim stanicama metroa, pa pazite na svoje stvari i sebe. Vodiči su savjetovali posjetiocima da paze na određene pojedince nakon što čuju nečiju primjedbu: „Izgledaju kao Amerikanci: hajde da ih malo pratimo i vidimo šta možemo dobiti.”

Pljačke i prevare turista su vrlo česte, posebno prevara s džeparcima u Kijevu.

Međutim, ako vas policija ili drugi organi za provođenje zakona pritvore, učinite sve da im kažete da ste strani turista. Iako mali broj policajaca otvoreno govori druge jezike, mnogi pojedinci su spremni pomoći u prevođenju.

Ne konzumirajte alkohol u prisustvu stranaca (što se može predložiti slobodnije nego na Zapadu). Nemate pojma koliko će oni popiti (i nagovoriti vas da popijete s njima) ili koji problemi se mogu razviti kao rezultat. Štaviše, mnogi Ukrajinci, poznati po svojoj ljubavi prema dobrom piću, mogu konzumirati količine votke koje bi se smatrale smrtonosnim za tipične zapadnjake koji piju pivo.

Finansijska sigurnost

Ukrajinska ekonomija se uglavnom zasniva na gotovini. Mreža ekspozitura banaka i bankomata (Bankomata) se brzo proširila i sada je dostupna u svim naseljima osim u najmanjim. Provjerite sigurnost mašine – najbolje je koristiti onu koja je očigledno u banci, a ne u nekom drugom poslu. Nacija ne prihvata V PAY-kartice. Možete jednostavno koristiti svoje kreditne kartice (uglavnom MasterCard i Visa) ili gotovinske putničke čekove. Supermarketi prihvataju kreditne i debitne kartice. Međutim, izbjegavajte korištenje kreditne/debitne kartice za plaćanje u preduzećima u manjim gradovima jer trgovci nisu adekvatno obrazovani i regulirani kako bi garantirali privatnost vaše kartice. Umjesto toga, općenito je prihvaćeno plaćanje gotovinom. Lokalno stanovništvo (posebno poslovni ljudi) ponekad nosi i plaća u gotovini iznose koji bi se u drugim nacijama smatrali nenormalno velikim. Nemojte automatski pretpostavljati kriminalno ponašanje u svakoj takvoj situaciji.

Također se preporučuje izbjegavanje pojedinačnih (uličnih) izmjenjivača valuta jer među njima ima kriminalaca koji vam umjesto toga mogu ponuditi zastarjeli novac iz sovjetskog doba ili kupone koji su van opticaja od sredine 1990-ih. Koristite posebne menjačnice i banke (koje su lako dostupne); budite oprezni sa kursnim trikovima kao što je 5.059/5.62 kupovina/prodaja umjesto 5.59/5.62.

Euro i američki dolar se često prepoznaju kao druge valute, posebno u turističkim regijama. One su i najčešće prihvaćena konvertibilna valuta u mjenjačnicama, a engleska funta je na trećem mjestu.

rasizam

Provokatorske grupe koje ciljaju na crnce prijavljene su u oblasti oko američke ambasade u Kijevu, a bilo je i tvrdnji o sličnim napadima na Andriyivski, glavni turistički bulevar koji se proteže od Mihajlovske do Podila. Tamna put je često uzrok diskriminacije, posebno u ruralnim područjima. Antisemitizam ostaje problem u određenim zapadnim područjima i/ili drugim dijelovima Ukrajine. Međutim, dva jevrejska gradonačelnika su izabrana u Hersonu i Vinici.

Rusofobija je u porastu kao posljedica ruske invazije na Krim početkom 2014. godine, posebno u zapadnim provincijama zemlje koje su naklonjene Evropskoj uniji. Državljani Rusije mogu se suočiti s nepovoljnim stavovima kao rezultat tekućeg sukoba u Ukrajini koji vode (od 2014.) separatistički pobunjenici koje podržava Rusija na istoku zemlje. U Odesi je došlo do etničkih sukoba između Rusa i Ukrajinaca. Civilni avion oboren je iznad Ukrajine 17. jula 2014. godine, što je rezultiralo pooštravanjem ekonomskih kazni i polarizacijom ionako teške situacije na terenu.

Prema anegdotskim dokazima, pojedinci iz Srednje i Centralne Azije, kao i Romi/Sinti, dobijaju znatno bližu i redovniju pažnju milicije u Ukrajini, a zapravo i većine bivšeg Sovjetskog Saveza (policija). Uvijek nosite pasoš sa sobom (ili fotokopiju ključnih stranica ako ste zabrinuti da ćete ga izgubiti ili ako odsjedate u hotelu koji ga čuva) jer se prema strancima postupa bolje od drugih. Ovo ne znači da je nešto opasno ili zastrašujuće, ali je najbolje biti svjestan činjenica.

nesreće

Iako u Ukrajini postoji nekoliko atrakcija za plivanje i ronjenje, lokalno spašavanje na vodi nema dovoljno sredstava. Malo je vjerovatno da ćete biti uočeni kada se davite, posebno na rijeci. Koristite samo plaže koje su određene kao takve.

Ukrajina ima jedan od najgorih svjetskih rekorda po broju poginulih i ozlijeđenih na cestama, pa se ponašajte primjereno. Prelazak ulice sa oprezom; hodajte i vozite oprezno; i budite svjesni da se saobraćaj odvija i na unutrašnjoj i na vanjskoj traci. U špici, crni Audi/BMW/Mercedes sa pločama povremeno bira da pobegne od saobraćaja koristeći široke trotoare, ljudi ili ne. Poznato je da su vlasnici/vozači luksuznih vozila ponekad nemarniji prema sigurnosti pješaka. Osim ako nema signala za pješake, vozači rijetko daju prednost ljudima koji prelaze ulicu. Uvijek vodite računa o vlastitoj sigurnosti.

Imajte na umu da infrastruktura koja se raspada utiče na trotoare na isti način na koji utiče na puteve. Budite oprezni dok šetate, posebno po mraku i dalje od centara velikih gradova (baklja je dobra stvar), budući da su ulice slabo osvijetljene, kao i većina ulaza u zgrade/stepeništa, te površine ulica i pločnika su često opasnih rupa. Ne hodajte po poklopcima šahtova jer se mogu 'nagnuti', spustiti nogu u rupu i uzrokovati ozljede!

Zabrane

U Ukrajini je zabranjeno pušiti cigarete i konzumirati alkohol na javnim mestima. Uprkos zabrani, možda ćete primijetiti neke lokalne stanovnike kako to rade, ali nemojte da vas zavara. Ovo nisu dobri primjeri. Ako primete da stranac krši zakon, lokalni policajci mogu tražiti mito. Zato budite pametni i izbjegavajte probleme koji nisu potrebni.

Hitne slučajeve

112 - često
101 – vatrogasna jedinica
102 – policija
103 – Hitna pomoć
104 – curenje gasa

voda

Općenito pravilo treba izbjegavati pijenje vode iz slavine. Glavni razlog za to je što se hlor koristi za čišćenje vode u mnogim područjima, pa je okus užasan. Kupujte flaširanu vodu kad god je to moguće, jer je lako dostupna i obično sigurna.

Zarazne bolesti

Ukrajina ima najvišu stopu prevalencije HIV-a kod odraslih u Evropi, sa skoro 1.5 posto, ili jednom od 66 zaraženih osoba. Poduzmite mjere opreza.

zračenje

Sjeveroistok je bio kontaminiran radioaktivnošću od katastrofe nuklearne elektrane u Černobilu 1986. godine. Međutim, osim ako stalno živite u černobilskoj regiji, uticaj je minimalan. Postoje i izleti u Pripjat, grad najbliži stanici. Grad je poznat po svom jezivom pejzažu koji uključuje blokove stambenih zgrada koje su napuštene 1986. godine i sada se ističu među zelenilom koje je izraslo kao rezultat godina zanemarivanja.