Švajcarska

Protežući se preko sjeverne i južne strane Alpa zapadne centralne Evrope, Švicarska pokriva široku raznolikost pejzaža kao i klimatskih zona unutar ograničenog područja od 41,285 km². U Švicarskoj živi 8 miliona ljudi, što rezultira prosječnom gustinom od 195 ljudi po km². Planovitija južna polovina zemlje je mnogo ređe naseljena od severne polovine. U najvećem kantonu Graubünden, koji se u potpunosti nalazi u Alpima, gustina naseljenosti pada na 27/km².

Sastoji se od 3 osnovne geografske formacije: švicarskih Alpa na jugu, Švicarske visoravni na zapadu i planine Jura. Alpi su visoki planinski lanac koji se proteže kroz južni centralni dio zemlje i čine oko 60% ukupne površine zemlje. Većina švajcarskog stanovništva živi na švajcarskoj visoravni. Visoko planinsko područje švicarskih Alpa sadrži mnogo glečera, ukupne površine od 1,063 km2. Iz ovih dolina izviru velikih rijeka, kao što su Rajna, In, Ticino i Rona. Hidrološka mreža uključuje najveća slatkovodna tijela u srednjoj i zapadnoj Evropi, kao što su jezera Ženeva, Bodensee i Maggiore. Švajcarska ima više od 1500 jezera i sadrži 6% slatke vode u Evropi. Jezera i glečeri pokrivaju oko 6% površine zemlje. Najveće jezero je Ženevsko jezero u zapadnoj Švajcarskoj, koje deli sa Francuskom. Rona je i glavni izvor i glavni izlaz Ženevskog jezera. Bodensko jezero je drugo po veličini jezero u Švajcarskoj. Slično Ženevskom jezeru, nalazi se na pola puta uz rijeku Rajnu na granici između Austrije i Njemačke. Dok se Rona uliva u Sredozemno more u blizini francuskog Camarguea, a Rajna u Sjeverno more kod Rotterdama u Holandiji, na udaljenosti od oko 2 kilometara, oba izvora su udaljena samo oko 1,000 kilometra u švicarskim Alpima.

48 švajcarskih planina nalaze se na 4,000 m nadmorske visine ili više. Sa 4,634 m, Monte Rosa je najviša, iako se Matterhorn (4,478 m) često smatra najpoznatijom planinom. Obje se nalaze u Peninskim Alpama u kantonu Valais, na granici s Italijom. Deo Lauterbrunnena sa 72 vodopada iznad duboke glacijalne doline u Bernskim Alpima poznat je po rekama Jungfrau (4,158 m), Eiger i Mönch i mnogim slikovitim dolinama u regionu. Na jugoistoku je poznata i duga dolina Engadin, koja uključuje oblast St. Moritz Graubünden, a najviši vrh susjednih Berninskih Alpa je Piz Bernina (4,049 m).

Gusto naseljen sjeverni dio zemlje, koji pokriva oko 30% zemlje, poznat je kao Švicarska visoravan. Ima veće otvorene i brežuljkaste predele, delimično šumovite, delimično otvorene pašnjake, uglavnom sa stadima ispaše, ili povrtnjake i voćke, ali je i dalje brdovita. Ovdje se nalaze velika jezera, a najveći švicarski gradovi su u ovom dijelu zemlje.

U 2012. godini, Švicarska je imala nešto više od osam miliona stanovnika. Od tada se rast stabilizovao i, kao i većina evropskih zemalja, Švajcarska se suočava sa starenjem stanovništva, iako se očekuje da će godišnji rast ostati konstantan do 2035. godine, uglavnom zbog imigracije, kao i stope nataliteta koja je blizu nivoa zamene.

U 2012. godini, stranci rezidenti činili su 23.3 posto stanovništva, što je jedan od najvećih udjela u razvijenom svijetu. Većina njih (64 %) bila je iz zemalja EU ili EFTA. Najveću grupu činili su Italijani, sa 15.6% stranog stanovništva, a vrlo blizu su ih pratili Nemci (15.2%), ljudi iz Portugala (12.7%), Francuzi imigranti (5.6%), ljudi iz Srbije (5.3%) ), ljudi iz Turske (3.8 %), ljudi iz Španije (3.7 %) i ljudi iz Austrije (2 %). Imigranti iz Šri Lanke, uglavnom bivše tamilske izbjeglice, bili su najveća grupa među ljudima azijskog porijekla (6.3 %).

Statistički podaci iz 2012. dodatno su pokazali da 34.7% stalno živeće populacije u Švicarskoj u dobi od 15 godina i više (oko 2.33 miliona) ima imigrantsko porijeklo. Jedna trećina ove populacije (853,000) imala je švajcarsko državljanstvo. Četiri petine ljudi imigrantskog porijekla bili su imigranti (prva generacija stranaca i naturalizirani Švicarac po rođenju), dok je jedna petina rođena u Švicarskoj (druga generacija stranaca i naturalizirani Švicarac po rođenju).

Tokom 2000-ih, nacionalne i međunarodne institucije izrazile su zabrinutost zbog uočenog porasta ksenofobije, posebno u nekim političkim kampanjama. U svom odgovoru na kritički izvještaj, Savezno vijeće je konstatovalo da je “rasizam, nažalost, prisutan u Švicarskoj”, ali je navelo da je visok udio stranaca u zemlji, zajedno sa “'generalno jednostavnim i glatkim procesom integracije za strance', ističe otvorenost Švajcarske.

U Švicarskoj ne postoji zvanična državna religija, iako većina kantona (s izuzetkom Ženeve i Neuchatela) priznaje službene crkve, koje su ili Katolička crkva ili Švicarska reformirana crkva.

Kršćanstvo je dominantna religija u Švicarskoj (oko 71% stanovništva i 75% švicarskih građana), podijeljeno između Katoličke crkve (38.21% stanovništva), Švicarske reformirane crkve (26.93%), ostalih protestantskih crkava ( 2.89%) i ostale kršćanske denominacije (2.79%). Evangelizacija je ovih dana sve aktivnija. Imigracija je učinila islam (4.95 %) i pravoslavlje (oko 2 %) važnim manjinskim religijama. Prema anketi Gallup Internationala iz 2015. godine, 12% Švajcaraca je sebe opisalo kao “ubijeđene ateiste”.

Ostale manjinske kršćanske denominacije na popisu iz 2000. bile su neopijetizam (0.44 %), pentekostalizam (0.28 %, uglavnom u Švicarskoj pentekostnoj misiji), metodizam (0.13 %), Novoapostolska crkva (0.45 %), Jehovini svjedoci.0.28 %) (0.20 , neke druge protestantske denominacije (0.18%), Starokatolička crkva (0.38%). Nehrišćanske religije su hinduizam (0.29%), budizam (0.25%), judaizam (0.11%) i druge (4.3%); 21.4 % nije dalo nikakve informacije. 2012% je izjavilo da ne praktikuje u 2016. godini, tj. da ne pripada nijednoj crkvi ili drugom vjerskom tijelu (agnostiku, ateisti ili jednostavno ne pripada nijednoj zvaničnoj religiji).

Istorijski gledano, zemlja je bila otprilike izbalansirana između katolika i protestanata, sa složenim patchworkom većine u većini zemlje. Ženeva je prešla u protestantizam 1536. godine, malo prije nego što je tamo stigao John Calvin. Stekao je međunarodnu slavu kao protestantski Rim i postao baza za reformatore kao što su Theodore Beza i William Farel. Cirih je u isto vrijeme postao još jedno uporište, s Huldrychom Cwinglijem i Heinrichom Bullingerom na čelu. Jedan kanton, Appenzell, službeno je podijeljen na katolički i protestantski dio 1597. godine. Veliki gradovi i njihovi kantoni (Bern, Ženeva, Lozana, Cirih i Bazel) su nekada bili pretežno protestantski.

Centralna Švicarska, Valais, Ticino, Appenzell Innerrhoden, Jura i Fribourg tradicionalno su katolički. Švicarski ustav iz 1848. godine, pod utiskom sporova između katoličkog i protestantskog kantona koji su kulminirali u ratu u Sonderbundu, namjerno je definirao konkordansnu državu koja je omogućavala katolicima i protestantima da žive zajedno u miru. Napor iz 1980. da se crkva i država potpuno odvoje su odbačeni. sa 78.9 % svih birača. Neki tradicionalno protestantski kantoni i gradovi sada imaju neznatnu katoličku većinu, ne zato što su vidjeli porast članstva, naprotiv, već tek od oko 1970. godine stalno rastuća manjina nije pripadala nijednoj crkvi ili drugom vjerskom tijelu.

Švedski (Svenska) je službeni jezik Švedske, iako mnogi Šveđani, posebno oni rođeni nakon 1945. godine, također dobro govore engleski - procjenjuje se da 89 posto Šveđana može komunicirati na engleskom. Dok su finski (najveći manjinski jezik) i manje govorni jezici Sami, Meänkeäli, jidiš i romski jezici zakonski priznati, švedski govore gotovo svi rođeni u Švedskoj. Koji god da je vaš maternji jezik, Šveđani cijene svaki trud da pričate švedski, a započinjanje diskusija na švedskom, bez obzira na to koliko brzo vaše razumijevanje blijedi, može vam pomoći da se dopadnete lokalnim stanovnicima.

Hej (hej) je najčešće korišteni pozdrav u Švedskoj, a prikladan je i za monarhe i za obične ljude. Možete to čak i reći dok odlazite. Šveđani rijetko govore „molim“ (snälla, izgovara se SNELL-la), radije koriste frazu tack (tack), što znači „hvala“. Jednostavna „ursäkta“ (izgovara se „OR-sek-ta“) („izvinite me“) može obaviti posao ako želite da privučete nečiju pažnju, bilo da je to konobar ili trebate nekoga da prođete pored njega u užurbanom scenariju. Bićete primorani da ga prekomjerno koristite, a ponekad možete svjedočiti pojedincima kako to praktički ponavljaju kao mantru dok pokušavaju napustiti prepunu lokaciju kao što je autobus ili vlak.

Neki engleski nazivi daju se objektima koji se ne podudaraju s originalnim engleskim izrazom. Light, koji se koristi za dijetetske proizvode, i freestyle, što znači "walkman" su dva primjera. Švedska koristi metrički sistem, stoga uobičajeni izraz mil, "milja", u smislu udaljenosti, znači 10 kilometara, a ne englesku zakonsku milju. Zbog velikih udaljenosti, mil se koristi u govornom jeziku, uprkos činjenici da putokazi uvijek koriste kilometre.

Strane televizijske emisije i filmovi gotovo se obično prikazuju na originalnom jeziku, sa švedskim titlovima. Na švedski se sinkroniziraju samo dječje emisije.

Mnogi internet kafići koji su se pojavili 1990-ih sada su zatvoreni, vjerovatno zato što Švicarska ima jednu od najviših stopa brzih internetskih veza u svijetu u domaćinstvima, ali možda postoji nekoliko internet terminala na nekim većim željezničkim stanicama. Turistički ured bi trebao biti u mogućnosti da vam kaže najbližu. Početna cijena je 5 CHF za 20 minuta. Švicarske savezne željeznice (SBB FFS) sada nude besplatan Wi-Fi na svojim stanicama.

Također možete slati e-poštu, SMS (tekstualne poruke na mobilne telefone) ili kratke tekstualne faksove sa gotovo bilo kojeg javnog telefonskog pretinca za manje od jednog franka. U nekim javnim telefonskim govornicama možete surfati internetom. Mnogi trgovački centri i gradovi (npr. Lausanne i Vevey) nude besplatan bežični pristup internetu: Pitajte lokalne mlade ljude, možda znaju gdje da idu.

Javni telefoni su iznenađujuće jeftini i kreditne kartice se ne naplaćuju dodatno.

Ako boravite neko vrijeme, možda bi bilo preporučljivo kupiti prepaid karticu za mobilni telefon koju možete koristiti u bilo kojem telefonu koji podržava GSM standard u opsezima 900/1800 MHz – one obično koštaju oko 10-40 CHF i dostupne su u većini gradova u prodavnicama mobilnih operatera Swisscom, Salt ili Sunrise. Pokrivenost mobilnom mrežom je blizu 100% po području, čak iu planinskim i nenaseljenim područjima.

Postoje i mnoge jeftine prepaid kartice za lokalne pozive drugih provajdera. Prepaid kartice iz velikih lanaca supermarketa Migros (M-Budget-Mobile [www]) i Coop (Coop Mobile [www]), na primjer, koštaju oko 20 CHF i već uključuju 15 CHF vremena za razgovor. Najjeftinija prepaid kartica za razgovore unutar Švicarske je Aldi Mobile [www]: CHF 0.14/min. za fiksnu mrežu Švicarska i Aldi Mobile, 0.34 CHF/min. za ostale mobilne telefone. Najjeftinija prepaid kartica za međunarodne pozive je yallo [www]: CHF 0.39/min. u Švicarsku, kao iu sve evropske zemlje i mnoge druge (prema mobilnim i fiksnim mrežama). To uključuje Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Kanadu, Australiju i Novi Zeland. SMS poruke koštaju 0.10 CHF. Prepaid kartice se mogu kupiti na mreži (30 CHF sa uključenim vremenom razgovora od 30 CHF), u većini poštanskih ureda (29 CHF sa uključenim vremenom za razgovor od 20 CHF) ili u prodavnicama Sunrise (20 CHF sa uključenim vremenom razgovora od 20 CHF). Lebara Mobile (sestrinska kompanija Sunrise-a) nudi još jednu jeftinu prepaid karticu. Prepaid kartica je dostupna za 5 CHF sa odgovarajućim vremenom razgovora, a vaučeri nude odgovarajuće vrijeme razgovora po cijeni vaučera.

Švicarska ima stabilnu, prosperitetnu i visokotehnološku ekonomiju i uživa veliko bogatstvo, rangirana kao najbogatija zemlja na svijetu po glavi stanovnika na nekoliko rang-lista. Godine 2011. bila je najbogatija zemlja na svijetu po glavi stanovnika (gdje “bogatstvo” uključuje i finansijsku i nefinansijsku imovinu), dok je Credit Suisse Global Wealth Report 2013. pokazao da je Švicarska nacija s najvišim prosječnim nivoom u svijetu. bogatstvo po odraslom stanovništvu u 2013. Švicarska je devetnaesta najveća ekonomija svijeta u smislu nominalnog BDP-a i trideset šesta po veličini u smislu pariteta kupovne moći. Uprkos svojoj maloj veličini, 20. je najveći izvoznik. Švajcarska ima najviši evropski rezultat u Indeksu ekonomske slobode 2010, ali takođe nudi veliku pokrivenost javnih usluga. Ima viši nominalni BDP po glavi stanovnika u poređenju sa većim zapadnoevropskim i centralnoevropskim ekonomijama, kao i sa Japanom. Prema Svjetskoj banci i MMF-u, Švicarska je na 8. mjestu u svijetu po BDP-u po glavi stanovnika kada se prilagodi paritetu kupovne moći.

Prema Izvještaju o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma, švicarska ekonomija je najkonkurentnija u svijetu, dok je EU smatra najinovativnijom zemljom u Evropi. Tokom većeg dijela 20. vijeka, Švicarska je bila daleko najbogatija zemlja u Evropi (mjereno BDP-om – po glavi stanovnika). Prosječni prihod domaćinstva u Švicarskoj za 2007. godinu procijenjen je na 137,094 dolara prema paritetu kupovne moći, dok je srednji prihod bio 95,824 dolara. Švajcarska takođe ima jedan od najvećih fiskalnih bilansa kao procenat BDP-a u svetu.

Švicarska je dom nekoliko velikih multinacionalnih korporacija. Najveće švicarske kompanije po prihodima su Glencore, Gumbol, Nestlé, Novartis, Hoffmann-La Roche, ABB, Mercuria Energy Group i Adecco. Vrijedi spomenuti i UBS AG, Zurich Financial Services, Credit Suisse, Barry Callebaut, Swiss Re, Tetra Pak, The Swatch Group i Swiss International Air Lines. Švajcarska se smatra jednom od najjačih ekonomija na svetu.

Najvažniji privredni sektor Švicarske je proizvodnja. Proizvodnja se uglavnom sastoji od proizvodnje specijalnih hemikalija, zdravstvenih i farmaceutskih proizvoda, naučnih i preciznih mjernih instrumenata i muzičkih instrumenata. Izvozne usluge čine jednu trećinu izvoza. Sektor usluga – posebno bankarstvo i osiguranje, turizam i međunarodne organizacije – je još jedan važan ekonomski sektor za Švicarsku.

U Švicarskoj radi oko 3.8 miliona ljudi, a 2004. godine oko 25% radne snage bilo je sindikalno. Švicarska ima fleksibilnije tržište rada od susjednih zemalja, a stopa nezaposlenosti je vrlo niska. Stopa nezaposlenosti porasla je sa najnižih od 1.7% u junu 2000. godine na visokih 4.4% u decembru 2009. U 2014. stopa nezaposlenosti je 3.2%. Rast stanovništva kroz neto imigraciju je prilično visok i iznosio je 0.52% stanovništva 2004. godine. Udio stranih državljana bio je 21.8% u 2004. godini, otprilike isti kao u Australiji. BDP po satu rada je 16. najveći u svijetu, sa 49.46 dolara na međunarodnom nivou u 2012.

Švicarska ima pretežno privredu privatnog sektora i niske poreske stope u poređenju sa zapadnim svijetom; ukupno oporezivanje je jedno od najnižih među razvijenim zemljama. Spor rast koji je Švicarska iskusila 1990-ih i ranih 2000-ih donio je veću podršku ekonomskoj reformi i usklađivanju sa Evropskom unijom. Samo oko 37% stanovnika zapravo posjeduje svoje domove, što je jedna od najnižih stopa posjedovanja kuća u Evropi, prema Credit Suisse.

Švicarska je članica Šengenskog sporazuma.

• Obično nema graničnih kontrola između zemalja koje su potpisale i implementirale sporazum. Ovo uključuje većinu zemalja Evropske unije i nekoliko drugih zemalja.
• Prije ukrcaja na međunarodni let ili brod, obično postoji provjera identiteta. Ponekad postoje privremene kontrole na kopnenim granicama.
• Slično tome, a viza izdata za članicu šengenskog prostora važi u svim ostalim državama koje su potpisale i implementiran ugovor.

Međutim, Švajcarska jeste ne a članica EU. Stoga, putnici koji ulaze u Švicarsku podliježu carinskoj kontroli čak i bez kontrole ulaska, a ljudi koji putuju u druge zemlje šengenskog područja također moraju proći kroz carinu.

Kao turist: Zapamtite da lične stvari ukupne vrijednosti veće od 5,000 CHF i gotovina i svi gotovinski ekvivalenti u vrijednosti većoj od 10,000 CHF moraju biti deklarisani. Određene količine alkoholna pića, prehrambeni proizvodi i duvanski proizvodi su takođe podliježe carini. Napomena: Uvoz životinjskih proizvoda iz zemalja koje nisu članice EU i Norveška je zabranjen. Prilikom ulaska u Svajcarsku, lične stvari, putne potrepštine i gorivo u rezervoaru vašeg vozila oslobođeni su poreza i carine. Ostala transportovana roba podliježu PDV-u i carini prema ukupnoj vrijednosti (više od 300 CHF) i količini. Također budite oprezni ako želite putovati sa svojim ljubimcima. I generalno posmatrajte zabrane, ograničenja i dozvole u vezi na životinje i biljke, vrste, novac, vrijednosne papire, oružje, pirotehnička sredstva (vatromet), narkotike i lijekove, prijenos kulturnih dobara, piratstvo proizvoda, krivotvorenje, lijekove (medicinska sredstva) i doping, detektore radara i javni radio (CB radio).

Maloljetnici bez pratnje (putnicima mlađim od 18 godina) preporučuje se da ponesu izjavu o saglasnosti roditelja/staratelja, kao i kopiju važećeg pasoša ili lične karte roditelja ili staratelja. Dodatne informacije možete pronaći na web stranicu Federalnog ureda za migracije u odjeljku FAQ (pod „Putne i granične isprave”).

Minimalni rok važenja putnih isprava

• Državljani EU i EGP-a, kao i državljani trećih zemalja bez vize (npr. Novozelanđani i Australci) trebaju samo pokazati pasoš koji vrijedi za cijeli boravak u Švicarskoj.
• Međutim, drugi državljani kojima je potrebna viza (npr. Južnoafrikanci) moraju pokazati pasoš čiji validnost premašuje trajanje boravka u Švicarskoj za najmanje tri mjeseca.
• Kako god, Državljani EU i EEA i dalje mogu ući u Švicarsku bez važeće putne isprave ako je utvrđeno njihovo državljanstvo. Teret dokazivanja leži na dotičnoj osobi. Dokaz o državljanstvu može se pružiti na bilo koji odgovarajući način (npr. pasoš koji je istekao, službeni dokument kojim se dokazuje identitet i/ili državljanstvo nosioca).
• Dodatne informacije o minimalnoj važnosti putnih isprava i o ulasku državljana EU i EEA bez važećih putnih isprava možete pronaći u Odjeljak FAQ na web stranici Federalnog ureda za migracije (pod “Grenzübertritt/Reiseokumente”).

Glavni međunarodni aerodromi su u Cirihu IATA: ZRH, Ženeva IATA: BDV i Bazel (za švicarski dio: IATA: BSL), sa manjim aerodromima u LuganuIATA: PLACE i Bern IATA: BRN. Neke avio kompanije lete za Friedrichshafen, koji se nalazi s druge strane Bodenskog jezera u Romanshornu, nedaleko od Ciriha.

Aerodrom Basel je poseban slučaj jer opslužuje i susjedne gradove Mulhouse i Freiburg i ima tri različita IATA koda, kao i različitu carinsku proceduru (a ponekad čak i cijene avionskih karata) ovisno o tome da li putujete u “Basel” ili “Mulhouse”. ”. Aerodrom takođe ima regionalnu šifru za IATA "Veliku oblast": PAD, što bi vam trebalo omogućiti letove na obje destinacije.

Gotovo sve velike evropske aviokompanije opslužuju barem jedan švicarski aerodrom. Švicarska nacionalna aviokompanija je SwissInternationalAirlines, članica Star Alliance-a i Lufthansa grupe. Zajedno sa svojim podružnicama, čarter avio-kompanijom Edelweiss Air i kratkoročnim prijevoznikom Swiss European Air Lines, nudi veze s većinom velikih europskih aerodroma, kao i sa mnogim interkontinentalnim destinacijama.

Osim toga, neke manje aviokompanije sa sjedištem u Švicarskoj također nude veze sa Švicarskom – Etihad Regional uglavnom iz Ženeve i Lugana, Helvetic Airways iz Ciriha i Berna i Sky Work Airlines iz Berna i Bazela. AirBerlin je također snažno prisutan na švicarskom tržištu preko svoje podružnice Belair, pri čemu se gotovo svi letovi prodaju kao letovi AirBerlina.

Međutim, glavne evropske niskotarifne avio-kompanije jedva da su zastupljene u Švicarskoj i obično nude samo jedan let od svog matičnog čvorišta do Ciriha ili Ženeve. Izuzetak je EasyJet, koji ima svoju podružnicu, EasyJet Switzerland, i nudi letove za i iz Bazela, Ženeve i Ciriha kao dio svog normalnog niskobudžetnog poslovnog modela. Ryanair leti za Bazel iz Dablina i London Stansteda, kao i iz Strazbura i Baden-Badena u Francuskoj i Njemačkoj.

Zimi mnoge avio kompanije specijalizirane za čarter letove i letove za odmor nude veze sa švicarskim aerodromima kako bi zadovoljile potrebe tržišta skijanja i zimskih sportova.

Moguće je letjeti sa aerodroma u blizini susjedne zemlje. Grenoble u Francuskoj je alternativa Ženevi i Štutgartu (IATA: STR) i Minhen (IATA: MUC) zračne luke u Njemačkoj nalaze se na udaljenosti vožnje od Berna i Ciriha. U Memingenu postoji mali aerodrom (IATA: mmf), koje uglavnom opslužuju niskotarifne avio kompanije, koje je blizu granice i koje se prodaju kao blizu Minhena (što nije slučaj).

Zbog odlične željezničke veze (vidi dolje), možete letjeti i do aerodroma Frankfurt (IATA: FRA) i idite vozom odatle.

Švajcarska je, zajedno sa Nemačkom, jedna od najcentralnijih zemalja u Evropi i vozovi dolaze iz svih delova Evrope. Glavne rute uključuju

• TheTGVLyria (brzi voz), sa nekoliko dnevnih vozova za/iz Pariza, Dijona, Lyona, Valence, Avignona, Aix-en-Provencea, Marseillea, Toulona, ​​Cannesa, Antiba i Nice.

Primjeri vremena putovanja: Pariz-Ženeva 3h, -Lozana 3.5h, -Bazel 3h, -Bern 4h, -Cirih 4h ;

i Ženeva-Lion 2h, -Avignon 3h, -Marseille 3.5h, -Nice 6.5h;

i Basel-Marseille 5h

• EuroCity (EC) vozovi voze svaki sat do/iz Milana sa vezama širom Italije.

Primjeri vremena putovanja: Milan-Bern 3h, -Bazel 4h, -Ženeva 4h, -Cirih 4h

• ICE (InterCity Express, njemački brzi vozovi) redovno voze iz Ciriha / Interlakena preko Berna, Bazela do Freiburga iB, Offenburga, Baden-Badena, Karlsruhea, Mannheima, Frankfurta aM. (glavna stanica ili aerodrom) u Njemačkoj, od kojih se mnogi nastavljaju do Kelna i Dortmunda, ili Hanovera i Hamburga, ili Berlina ili Amsterdama.

Primjeri vremena putovanja: Aerodrom Frankfurt – Bazel 3h, – Bern 4h, -Interlaken 5h, -Cirih 4h

• redovan ICE vozovi između Zuricha i Stuttgarta, vrijeme putovanja 3h.
• redovan EuroCity (EC) vozovi između Ciriha i Minhena, vreme putovanja 4h.
• redovan RailJet vozovi (RJ) između Ciriha i Innsbrucka (3.5 sati), Salzburga (5.5 sati), Beča (8 sati) u Austriji i dalje na istok.

Noćni vozovi iz Amsterdam, Berlin, Hamburg, Drezden, Prag, Beč i Beograd do Bazela, Ženeve, Ciriha i delimično do Lozane. Ovi vozovi su ili EuroNight usluge (simbol: EN) ili Usluge CityNightLine (simbol: CNL). Zbog komercijalnih odluka Deutsche Bahna, ali i drugih evropskih željeznica, mnoge od ovih veza će biti prekinute u bliskoj budućnosti. Austrijski ÖBB je, s druge strane, opredijeljen za korištenje spavaćih vozova i čak bi mogao preuzeti neke rute koje su druge željeznice, uključujući Deutsche Bahn, napustile.

• Eurolines integrirao je Švicarsku u svoju mrežu ruta.
• Postoji nekoliko autobuskih kompanija koje opslužuju bosansku dijasporu i nude jeftin način putovanja na Balkan. Turistik Prošić servira Švicarska sa raznih destinacija u Federaciji Bosne i Hercegovine.
• Većina kompanija koje nude međugradske autobuse u Njemačkoj također opslužuju neke stanice u Švicarskoj.

Do svih švicarskih gradova i mnogih popularnih izletničkih destinacija u Švicarskoj relativno je lako doći automobilom, npr. Ženeva iz centralno-istočne Francuske i Cirih iz južne Njemačke. Međutim, neke turističke destinacije, posebno mala alpska sela kao što su Zermatt ili Wengen, su bez automobila.

Iako je Švicarska sada dio Šengenskog sporazuma, nije dio Carinske i tarifne unije EU. Prilikom prelaska granice između EU i Švicarske fokus će stoga biti na krijumčarenju itd. i na provjerama na cesti tokom ili nakon prelaska granice. Vremenski rokovi su obično kratki, ali automobili se mogu zaustaviti bez navođenja razloga, čak i tokom pretresa unutar Švicarske.

Neka kašnjenja mogu biti uzrokovana zastojima u vršnim trenucima, a često postoje redovi od nekoliko sati za vožnju od Italije kroz tunele ispod Alpa, kao što su Mont Blanc, Gotthard, itd. Vinjete za švicarske autoputeve (40 švicarskih franaka) mogu i trebaju kupiti na granici ako vaš auto već nema važeći za tekuću godinu i ako namjeravate koristiti švicarske autoceste, što je gotovo neizbježno. Zapamtite da u većini gradova nema besplatnog parkinga; očekujte da ćete potrošiti između 25 i 40 švajcarskih franaka za jedan dan parkinga. Neki gradovi su potpuno bez automobila, ali su dobro opsluženi javnim prijevozom. Stoga svakako razmislite o putovanju vlakom ako je vaše konačno odredište jedan od ovih gradova.

Kada koristite planinske puteve, imajte na umu da ih koriste i autobusi – posebno u skretnicama, koje zauzimaju sav njihov prostor. I većinu planinskih puteva često koriste žuti Švajcarci PostBus. Ako vidite PostBus, ili ako ga čujete kako se približava zavoju sa svojom karakterističnom trotonskom sirenom, povucite se (prije zavoja!) i pustite ga da prođe, oni će uvijek imaju prioritet i njihovi vozači računaju na vašu saradnju.

Kako Švajcarska verovatno ima najbolje razvijen sistem javnog prevoza na svetu, a aerodromi u zemlji nisu toliko udaljeni, domaći vazdušni saobraćaj je veoma ograničen. Rute koje nudi Swiss International Airlines i Etihad Regional uključuju Cirih-Ženeva, Cirih-Lugano i Ženeva-Lugano. U većini slučajeva, voz, ponekad u kombinaciji sa autobusom ili drugim sredstvima, je jeftiniji i često jednako brz i pogodan kao i avion. Ako stižete međunarodnim letom na aerodrom u Cirihu (u Klotenu) ili aerodromu u Ženevi (u Cointrin), možete uzeti voz ili autobus direktno sa stanica integrisanih u terminale aerodroma. Odatle možete lakom vezom stići do mnogih odredišta s nekoliko prijevoznih sredstava, uključujući samo jedan ili dva brza transfera

Švajcarci vas razmazuju fantastičnim transportom – brzi vozovi sa šokantnom tačnošću, čisti autobusi i pola tuceta različitih tipova planinskih železnica integrisanih u jedan koherentan sistem. Opcije popusta i raznovrsnost karata mogu biti zbunjujuće. One se kreću od kartica sa pola cijene do višenamjenskih karata za autobuse, čamce, vozove, pa čak i za iznajmljivanje bicikala. Obično postoji najmanje jedan voz ili autobus na sat na svakoj liniji, a na mnogim rutama vozovi i autobusi voze svakih 30 ili čak 15 minuta. Unutargradski lokalni prevoz često saobraća svakih 5-7 minuta u špicu, ali rjeđe vikendom, posebno nedjeljom i državnim praznicima u manje naseljenim područjima.

Službene informacije, rute, cijene i red vožnje za gotovo sva sredstva javnog prijevoza možete pogledati online na nacionalno uniformna integrisanared vožnje Saveznih željeznica(SBB FFS), na posteri i ekrani na svakoj stanici ili na blagajni na svakoj stanici. Red vožnje je dostupan i kao besplatan app for pametne telefone Informacije i karte (na nadziranim šalterima) dostupne su na svakoj stanici i od svakog provajdera za svakog od brojnih članova Švicarska željeznička mreža i većina autobuskih sistema, uključujući posebno PostBus, koja pruža online sinhronizacija voznog reda podataka.

U Švicarskoj, autobusi i vozovi se ne takmiče i ne smiju jedni s drugima; naprotiv, oni se međusobno nadopunjuju – i takođe su usklađeni u pogledu rasporeda. Tako su gotovo svi naseljeni gradovi i sela u Švicarskoj dostupni javnim prijevozom. To je zaista ono što Ustav nalaže u Pravilniku o Javni servis of Švajcarska Konfederacija. Javni servis je specifičan švicarski pojam koji se široko odnosi na sve vrste zakona, statuta i uredbi koji definiraju osnovno pružanje javnih usluga i infrastrukture, posebno u vezi sa poštanskim uslugama, telekomunikacijama, elektronskim medijima, javnim prijevozom i putnom infrastrukturom.

Ima ih oko 20 regionalna udruženja za tarife širom zemlje koji kombinuju mnoge vrste javnog prevoza (gradski autobus, tramvaj, metro, vozovi svih vrsta, autobusi, čamci, uspinjača i drugi) koje pružaju različiti operateri u gradskim centrima u sistem jedne karte, kao što je npr ZVV u kanton Cirih ili unireso (vidi također: Genèvetpg) u kantonu Ženeva i susjednoj francuskoj regiji, ili mobiliziran oko Lozane u kantonu Vaud na sjevernoj obali Ženevskog jezera, paspartu u kantonima Lucern, Nid- i Obwalden (ključna riječ: titlis). Općenito, ove mreže prodaju zonske karte koje vrijede određeni vremenski period (umjesto karata od tačke do tačke) za putovanja unutar granica njihove tarifne mreže. Mnoge od ovih mreža i transportnih operatera nude svoje vlastite besplatne aplikacije za pametne telefone, koje se ponekad mogu naći i na web stranici transportnog operatera većeg grada.

Čak i ako nema voza ili javnog prevoza, kompletan PostBus/Post/AutoPostal mreža će dobiti ti tamo. Gdje ima smisla, PostBus Switzerland je dio regionalnih tarifnih udruženja. Sve potrebne informacije pronaći ćete na SBB online redu vožnje, ali PostBus Switzerland također nudi svoje vlastitu besplatnu aplikaciju, koji sadrži iste informacije kao kod SBB-a i mnoge dodatne mogućnosti.

Dodatne informacije o Švicarska željeznička mreža a Švicarska fieldbus mreža je takođe dostupan.

pješačenje

Bez obzira koliko je švicarski željeznički sistem dobar, ako nemate vremena i želite preći samo 1 do 200 milja, možete pokušati kupiti najbolje mape planinarskih staza na svijetu i hodajte 10 do 20 milja dnevno nekim od najljepših i jasno označenih staza, bilo u dolini, kroz šumu ili preko planinskih prijevoja. Ima preko 60,000 km dobro održavanih i dokumentovanih pješačke i biciklističke staze.

Staze su dobro isplanirane (nakon nekoliko vekova, zašto ne bi bile? ), lako ih je pratiti, a žuti znakovi na stazama zapravo vam omogućavaju da precizno procenite udaljenost do sledećeg zaseoka, sela, grada ili grada – obično u smislu vremena, a ne udaljenosti. Nakon što izračunate broj kilometara na sat koji hodate (što je lako učiniti nakon jednodnevnog hodanja), možete prilagoditi ove procjene svojoj brzini.

Postoji mnogo mjesta na kojima možete spavati u šatoru (ali ne postavljajte šator na ravnu, naizgled udobnu, slamom prekrivenu zemlju – tamo krave spavaju nakon lijenog dnevnog hranjenja i grizu potpore za užad vašeg šatora i naslonite se na stranice svog šatora. I nemojte to raditi za vrijeme kišne oluje!), mnoge kolibe na vrhovi planina, prenoćišta s doručkom u dolinama ili hoteli u gradovima. Možete čak poslati svoju prtljagu naprijed do sljedeće kolibe i putovati lagano, sa potrebnom vodom i švicarskom čokoladom!

bicikl

Švicarska je idealna zemlja za rekreativne bicikliste. Postoji široka mreža sigurnih i dobro označenih biciklističkih staza širom zemlje. Mape i informacije mogu se naći na strani koju sponzorira država Veloland Schweiz homepage. Rute su međusobno povezane, tako da možete voziti u trajanju od nekoliko dana ili čak nekoliko sedmica. Vode kroz živopisne pejzaže, uglavnom po namjenskim biciklističkim stazama ili manjim putevima sa malo prometa, pa su bezbedni i za decu i porodice.

Brdski biciklizam je veoma popularan sport u Švajcarskoj. Ovo nije iznenađenje za svakoga ko je gledao trku Svjetskog kupa i vidio da su polovina od deset najboljih švicarski vozači. Vjerovatno glavni razlog za izvrsnost Švicarske u ovom sportu je nevjerovatan poligon koji imaju u svom dvorištu. Dakle, Švicarska je fantastično mjesto za sve koji vole brdski biciklizam. Lokalni ljudi koriste Švicarske jednostruke karte do pronađite najbolje rute. One pokrivaju cijelu zemlju u mjerilu od 1:50,000, sa pojedinačnim stazama i rutama koje su mapirane i klasificirane. Moraju se kupiti u papirnoj formi jer nisu dostupni na internetu.

Biciklistička infrastruktura za svakodnevnu vožnju biciklom varira od grada do grada. Winterthur i Bern su prvaci, gotovo suparnici holandskim i danskim gradovima. Općenito, regije njemačkog govornog područja su bolje za vožnju biciklom od regija koje govore francuski. Postoji mnogo švicarskih gradova u kojima možete iznajmiti bicikle ako je to vaš način prijevoza, a možete čak iznajmiti i električne bicikle. Ljeti je uobičajeno da gradovi nude besplatno „iznajmljivanje bicikala“! Vožnja biciklom po gradu je sigurna i vrlo česta. Ako odlučite da vozite bicikl u gradu, imajte na umu da ćete put dijeliti s javnim prijevozom. Imajte na umu tramvajske pruge koje mogu blokirati vaš bicikl i ubaciti vas u saobraćaj, a naravno i same tramvaje i autobuse koji često staju u krajnjoj desnoj traci i uvijek imaju prednost.

Rolanje

Osim glavnih načina prijevoza, avanturista može vidjeti i Švicarsku na rolerima. U cijeloj zemlji postoje tri rute ukupne dužine preko 600 km koje su posebno dizajnirane za rolanje. To su Rhine Route, Rhone Route i Mittelland Route. To su i panoramske rute. Većina ruta je ravna, sa blagim usponima i spuštanjima. Ruta Mittelland ide od aerodroma u Cirihu do Neuchâtela na sjeverozapadu, a Ruta Rajna vodi od Bad Ragaza do Schaffhausena na sjeveroistoku. Konačno, ruta Rone vodi od Briga do Ženeve. To je odličan način da otkrijete urbane i ruralne pejzaže ove prelijepe zemlje.

Ako volite automobile, Švicarska može djelovati pomalo primamljivo. Ima neke od najljepših puteva na svijetu, ali može vas bukvalno baciti u zatvor ako vozite prebrzo, čak i na autoputevima. Saobraćajna pravila se striktno poštuju. Ako se pridržavate saobraćajnih pravila, a posebno ograničenja brzine, vožnja seoskim i planinskim putevima uvijek će biti užitak, a da pritom ne budete kažnjeni ili zaustavljeni. Vožnja može biti odličan način da vidite zemlju, a pogledi sa nekih planinskih puteva su vrijedni truda.

Za korištenje autoceste (zove se autoput(i), autoput(e) or autostrada/e, ovisno o lokaciji) sa zelenim znakovima i bijelim slovima, vozila teža od 3500 kg moraju kupiti a vinjeta, naljepnica koja košta 40 CHF i omogućava korištenje autoputa tijekom cijele godine (tačnije od 1. decembra prethodne godine do 31. januara naredne godine, dakle vinjeta za 2009. godinu važi od 1. decembra 2008. do 31. januara 2010). Prikolice moraju imati posebnu vinjetu.

Obično nije potrebno izbjegavati autoputeve da biste uštedjeli na putarini; iznos je vrijedan čak i ako ste samo u prolazu. Neposjedovanje valjane naljepnice kažnjava se novčanom kaznom od 200 CHF i obavezom da odmah kupite naljepnicu (ukupna kazna 240 CHF). Prenošenje naljepnica je naravno nezakonito i podliježe istim kaznama kao i njihovo neposjedovanje. Naljepnica mora biti nepovratno zalijepljena na vjetrobran, inače ćete biti kažnjeni istom kaznom kao da ste je izostavili. Iznajmljivači su sigurno već platili vinjetu za ovo vozilo, ali traže da budu sigurni.

Vozila teža od 3,500 kg (7,716 lbs.) moraju plaćati posebnu putarinu, koju naplaćuju posebne jedinice u vozilu i koja se primjenjuje na svim putevima, a ne samo na autoputevima.

Švicarski saobraćajni znakovi slijede međunarodne standarde (Beč 1968), ali neki jesu specifično za Švajcarsku. Autoputevi i autoputevi su označeni zelenim znakovima sa bijelim slovima. Glavni putevi su označeni plavim znakovima sa bijelim slovima, dok su sporedni putevi označeni bijelim znakovima sa crnim slovima.

Ograničenja brzine: 120 km / h on autoceste, 100 km / h on autoceste (ab : autostraße(n), fr: poluautoput(e), to: poluautostrada/e; često u suprotnom smjeru), 80 km / h na normalnim magistralnim putevima van naseljenih mesta i često u tunelima, i a general ograničenje brzine od 50 km/h unutar naseljenih područja i često označen samo imenom mjesta.

Osim toga, neki putevi su ograničeni na 30 km/h ili čak 20 km / h in izgrađena područja gdje se djeca igraju na cesti i 70 km/h van naseljenih mjesta. Vozila koja ne mogu da se kreću brzinom od 80 km/h ili više nisu dozvoljena na autoputevima i autoputevima.

Očekujte da će se ograničenja brzine često mijenjati na svim cestama, uključujući autoputeve; tempomat vam neće puno pomoći u Švicarskoj. Većina ograničenja brzine se prikazuje samo jednom, stoga budite oprezni. Nepostojanje znaka policija ne prihvata kao izgovor, a kazne su visoke. Kao vozač, trebalo bi da posvetite punu pažnju putu, tako da vas ne ometa ljepota krajolika ili bilo šta drugo. Iako je uobičajeno voziti se "malo prebrzo" na autocestama, ljudi se inače prilično pridržavaju ograničenja brzine. Ako vas zaustavi policija, očekujte da ćete kaznu platiti na licu mjesta.

Granica koncentracije alkohola u krvi je 0.05%. Kao i u svim zemljama, trebalo bi ne voziti pod uticajem alkohola, jer možete izgubiti dozvolu na nekoliko mjeseci i biti kažnjen velikom novčanom kaznom ako vas pozovu.

U Švajcarskoj su vozači dužni da upali farove ili dnevna svetla kada voze danju, u suprotnom im preti kazna od 40 CHF.

U Švajcarskoj, kao iu većini evropskih zemalja, svuda vozite desnom rukom. Imajte na umu da pravilo o pravu puta primjenjuje se svuda u Švicarskoj, na svim cestama, osim ako nije drugačije navedeno. To znači da na raskrsnicama prednost ima vozač sa desne strane, osim ako ne vozi putem čija je prednost prolaska označena znakom prioritetni put (de: Hauptstraße, fr: glavni put, to: strada principale); znak: žuti dijamant na bijeloj pozadini, vidi piktogram br. 303, ili br. 304.

Prilikom unosa a kružni tok, obratite pažnju na saobraćajne znakove koji pokazuju da vozila koja su već u kružnom toku imaju prednost.

Ukazati kad god promijenite smjer ili traku, i uvijek pretiču lijevo, čak i na autoputevima. Nikada nemojte prelaziti neprekinutu središnju liniju prilikom preticanja, posebno na planinskim putevima; tu su zbog vaše i sigurnosti svih ostalih, a ne da vas nerviraju! Ne zaboravite naznačiti početak i kraj manevara preticanja.

Ne smijete pretjecati tramvaje u a prestani ako nema putničkog ostrva na kojem pješaci mogu čekati. Tramvaji u pokretu mogu se preticati sa desne strane. Ako pješak želi preći cestu na pješačkom prelazu (žute trake na putu), svaki automobil koji mu se približava mora stati i dati prioritet pješaka. Ovo je opći zakon koji važi u cijeloj Švicarskoj, ali se uglavnom odnosi na tramvajska stajališta. Ne zaustavljajte se na pješačkom prelazu, čak ni u špicu.

Uvijek morate dati pravo prolaza policija, ambulante, vatrogasci i autobusi javnog prevoza, koji polaze prvo.

Na semaforima i pružnim prelazima treba isključiti Vaši motori („Za bolji vazduh – ugasite motor!“) da biste izbegli zagađenje saobraćaja.

U Švicarskoj, korištenje sjedišta pojasevi na prednja i zadnja sedišta su obavezna po zakonu za sva putovanja automobilom. Djeca ispod 12 godina starosti ili ispod 150 cm moraju biti osigurani u službeno odobrenim dečija sedišta i smije se prevoziti samo na zadnjim sjedištima.

Šest savjeta za planinske puteve:

• honk ako ste na uskom putu to je preusko za normalan put sa dvije trake (tj. bez bijele linije u sredini) i ne vidite u krivinu; ovo je obavezno!
• Jarko žuta Postbus uvijek ima prioritet. Možete čuti kako se približava kroz njegove karakteristike trotonski rog. Najbolje se čuje na ukosnicama. Ako vidite PostAuto, ili još bolje, ako čujete da se približava zavoju, stani (prije krivine! ) i pustite ga da prođe, njegovi vozači računaju na vašu pažljivu vožnju!
• The Vozilo koje se kreće prema gore ima prioritet nad kretanje nadole vozilo.
• Nemojte ni pomišljati da vozite brzo kao lokalno stanovništvo: oni znaju sve krivine, a ne vi.
• Uglavnom vozite brzinom koja vam to dozvoljava stani pola udaljenost koju možete vidjeti – čak je i zakon za uske puteve! – da bude siguran; i vozi tako da ti je drago kad dođeš sa druge strane!
• Iako je većina vozila opremljena sa zimske gume zimi (ne brkati sa gumama za sva godišnja doba ili čak letnjim gumama; zimske gume imaju dubinu profila od najmanje 4 mm i napravljene su od druge gume), možda će biti potrebno postaviti lancima za točkovima vašeg vozila ako se vozite u području gdje na putu ima snijega. Automobili iznajmljeni u Švajcarskoj obično dolaze sa lancima, ali ih treba tražiti. Lanci mogu biti potrebni za neke planinske puteve, gradove i sela. Ilustrovani znakovi sa lancima za snijeg postavljeni su na početku rute. Ako su potrebni lanci, zimske gume nikako nisu dovoljne! Nepoštivanje može rezultirati novčanom kaznom. Benzinske pumpe koje se nalaze na ovim putevima mogu ponuditi lančane usluge uz naknadu. Vrijedi toga, jer se neiskusni vozač može mučiti sat vremena ili više, ponekad u užasnim vremenskim uslovima, da nauči kako da montira lance za gume. Nemojte pretpostavljati da će svi putevi biti otvoreni; planinski prijelazi na velikim visinama (npr. Gotthard, Furka, Grimsel, Oberalp, Julier) će biti zatvoreni dio ili cijelu zimu. Prije vožnje provjerite je li otvoren planinski put ili prijevoj ili ćete na početku rute naići na crveni, višejezični znak “ZATVORENO”.

Auto transport

Kako je Švicarska vrlo planinska i ima dobro razvijenu željezničku mrežu, moguće je – i to često brže i jeftinije – utovariti svoj automobil u voz. Ovaj sistem se zove “Autoverlad” na standardnom švajcarskom njemačkom i SBB web stranica vodi vas kroz proces.

Politički, Švicarska je podijeljena na 26 kantoni, ali sljedeće regije će biti korisnije za putnika:

• Western Switzerland
  Od sjeverne obale Ženevskog jezera i Alpa do Jure.
• Bern Region
  Centralna regija tradicionalnog bernskog uticaja
• Bernski Oberland
  Veličanstveni Bernski Alpi
• Central Switzerland
  Rodno mjesto Švicarske Konfederacije i legende o Vilijamu Telu
• Sjeverozapadna Švicarska
  Kultura, umjetnost i kolijevka švicarske farmaceutske industrije; susjedne zemlje Njemačka i Francuska
• Cirih
  Najveći grad u zemlji sa velikim metropolskim područjem
• Eastern Switzerland
  Između Alpa i Bodenskog jezera nalazi se opatija St. Gallen s brojnim slikovitim farmama mlijeka na brdima Appenzell
• Valais
  Najviši vrhovi Švicarske i najveći evropski glečeri
• Grisons
  Zvanično trojezična, regija je vrlo planinska, rijetko naseljena i dom mnogih glavnih turističkih destinacija. Obuhvaća drevni jezik i kulturu romske manjine (na engleskom: The Grisons).
• Ticino
  Regija italijanskog govornog područja sa poznatim alpskim jezerima
  Švicarski Alpi pokrivaju regione istočnog dijela Ženevskog jezera, Valais, Bernske visoravni, južni dio središnje Švicarske, gotovo cijeli Ticino osim najjužnijeg dijela, južni dio sjeveroistočne Švicarske i Grizon.

• Bern (Bern) – što bliže možete doći glavnom gradu u ovoj visoko decentralizovanoj državi, sa iznenađujuće dobro očuvanim starim gradom, sa arkadama duž skoro svake ulice; odličnih restorana i barova ima na pretek
• Bazel – putna kapija u njemačku Rajnu i Schwarzwald i u francuski Alzas s izvanrednim srednjovjekovnim centrom na zavoju Rajne
• Ženeva– ovaj centar za umjetnost i kulturu je međunarodni grad koji je dom za oko 200 vladinih i nevladinih organizacija, kolevka World-Wide-Web-a u CERN-u i Crvenog krsta (ICRC).
• Lausanne – Pejzaž, restorani, ples, čamci i švajcarska vinska zemlja su atrakcije
• lucerka (lucerka) – glavni grad centralnog regiona sa direktnim vodenim vezama sa svim lokalitetima drevne švajcarske istorije
• Lugano – prelep stari grad, prelepo jezero; puno Italianatà uparen sa švajcarskom ozbiljnošću.
• St. Gallen – glavni grad u sjeveroistočnoj Švicarskoj, poznat po svojim Manastir St. Gallen, a UNESCO-ova svjetska baština, također je kapija za vrlo posebno region Appenzellerland.
• Cirih (Cirih) – najveći grad u Švicarskoj i važan bankarski centar s bujnim noćnim životom

• Bellinzona – poznata po svojim srednjovjekovnim dvorcima, UNESCO-voj listi svjetske baštine, lijepom centru i glavnom gradu kantona Ticino, s pogledom na jedno od rijetkih ravnih ruralnih područja u Švicarskoj na putu do jezera Maggiore.
• Davos – veliko skijalište u kojem se održava godišnji sastanak WEF-a
• Chur – glavni grad kantona Graubünden; to je jedini trojezični švicarski kanton i nalazi se na istoku i jugu zemlje; kapija za nekoliko sunčanih skijaških i planinarskih centara.
• Grindelwald – klasično ljetovalište u podnožju Eigera
• Interlaken – švicarska prijestolnica sportova na otvorenom i akcija; od padobranstva, bungee jumpinga, planinarenja, raftinga do kanjoninga.
• Sv. Moritz – skijalište u Engadinu u jugoistočnoj Švicarskoj
• Zermatt – poznato planinsko odmaralište u podnožju moćnog Matterhorna

Većina smještaja u Švicarskoj sada se može pronaći i rezervirati putem glavnih internetskih portala za rezervacije, čak i hotele i smještaj u udaljenim područjima. Ipak, većina turističkih regija u Švicarskoj ima turističku kancelariju u koju možete nazvati da rezervišete hotel uz malu naknadu. Svaki grad obično ima potpunu listu hotela na svojoj web stranici, a često je lakše i jeftinije rezervirati direktno u hotelu. Neki hoteli od vas traže da pošaljete faksom ili e-poštom podatke o vašoj kreditnoj kartici kako biste garantirali rezervaciju. Generalno, hotelsko osoblje je uslužno i obrazovano i prilično dobro govori engleski.

Kao iu većini evropskih zemalja, iu Švicarskoj postoji širok izbor smještaja. Oni se kreću od hotela s 5 zvjezdica do kampova, omladinskih hostela i smještaja u sijenu. Tipovi hotela u Švicarskoj uključuju istorijske hotele, tradicionalne hotele, seoske gostionice, banje i prenoćišta s doručkom.

U poređenju sa drugim evropskim zemljama, stanovanje u Švajcarskoj je generalno među najskupljim. Cijene hotela u Švicarskoj mogu biti prilično visoke, posebno u popularnim skijalištima i velikim gradovima.

Sljedeće cijene se mogu koristiti kao opće pravilo:

• Hotel sa 5 zvjezdica: od CHF 350 po osobi po noći
• Hotel sa 4 zvjezdica: od CHF 180 po osobi po noći
• Hotel sa 3 zvjezdica: od CHF 120 po osobi po noći
• Hotel sa 2 zvjezdica: od CHF 80 po osobi po noći
• Hostel: od 30 CHF po osobi po noći

Swiss Hotel Stars dodjeljuju Švicarci hotel Udruženje. Svi članovi hotelleriesuisse moraju proći redovne kontrole kvaliteta kako bi dobili svoje hotelske zvjezdice. On swisshotels.com hoćete pronaći informacije o hotelskim zvjezdicama, infrastrukturi i specijalizacijama.

Napojnice su uključene u sve usluge. Za posebne usluge, mala napojnica, obično zaokruživanjem, uvijek je dobrodošla.

Švicarska također ima mrežu omladinskih hostela za studente. Cijene od Švicarski omladinski hosteli su na uobičajeni evropski nivo.

• Chillon Castle: Dvorac kod Montreuxa
• The Lavaux vinogradi: na obali Ženevskog jezera
• The dvorci u Bellinzoni: na jugu kantona Ticino
• Opatija St. Gall
• The samit Evrope i Opservatorija Sfinga: "selo" sa poštom na Jungfraujochu, 3,500 metara iznad Wengena
• Grande Dixence: brana visoka 285 metara, južno od Siona
• The Landwasser Viaduct: na željezničkoj pruzi između Chura i St. Moritza.

• The Matterhorn: pogled sa jezera Schwarzsee, Gornergrata ili jednostavno iz sela Zermatt
• The sjeverne strane rijeka Jungfrau i Eiger: dvije najpoznatije planine u Alpima, koje se mogu vidjeti iz doline Lauterbrunnen ili sa nekog od brojnih okolnih vrhova do kojih se može doći vlakom ili žičarom.
• The Aletsch Glacier: najduži u Evropi. Šuma Aletsch nalazi se iznad glečera, koji se najbolje vidi sa vrha Bettmeralp.
• Jezera u Upper Engadine: U jednoj od najnaseljenijih dolina u Alpima, u blizini Piz Bernina, sva jezera su vidljiva iz Muottas Muragl.
• Jezero Luzern: gledano sa planine Pilatus, iznad lucerka
• Lake Oeschinen: planinsko jezero iznad Kanderstega
• The Rajnski vodopadi: najveći u Evropi, gde se čamcem možete uputiti do stene usred vodopada.

Švicarska je svjetski poznata skijanje, ali zemlja je pogodna i za mnoge druge aktivnosti na otvorenom kao npr pješačenje i brdski biciklizam. Planinarenje, od lakog do veoma teškog, praktikuje se iu Švajcarskoj, a jedva da postoji mesto sa dužom tradicijom. Neki pravci, kao što je sjeverna strana Eigera, postali su gotovo mitski zbog teškoća, pa čak i smrti prvih penjača. A zbog pogleda koji oduzima dah, putovanje od jednog mjesta do drugog automobilom, autobusom, vlakom ili biciklom duž alpskih cesta i željeznica često je samo po sebi iskustvo.

Iako Švicarska ima dugu tradiciju kulinarske razmjene sa kuhinjom svojih susjeda, ona ima niz vlastitih amblematičnih jela.

Švicarska je poznata po mnogim vrstama sireva kao npr Gruyere, Ementaler (jednostavno nazvan “švajcarski sir” u SAD) i Appenzeller, da spomenemo samo neke od oko 450 sireva švajcarskog porekla. Dva najpoznatija švajcarska jela, fondi i raclette, baziraju se na siru. Fondue je čaša topljenog sira u koju se dugim viljuškama umaču komadi hleba. Fondu se obično ne pravi samo od jedne vrste sira, već od dva ili tri različita sira pomešana sa belim vinom, belim lukom i likerom od trešanja, iako postoje regionalne razlike. Tradicionalno, fondi se jede u hladnoj sezoni na velikim nadmorskim visinama sa samo jednim loncem za ceo sto, servira se sa toplim crnim čajem i gotovo bez drugih dodataka – što i ne čudi, jer je nekada bio jeftino jelo, a često i jedina hrana za pastir na velikim visinama, daleko od civilizacije i sa samo osnovnom opremom. Međutim, sada je u turističkim restoranima ljeti moguće nabaviti fondi za jednu osobu. Još jedno jelo na bazi sira, raclette, je priprema se zagrevanjem većeg komada sira i struganjem topljenog sira, koji se jede sa kuvanim krompirom i kiselim povrćem. Ljubitelji sira trebali bi probati i Älplermakkaronen s topljenim sirom i krompirom, poslužen sa umakom od jabuka, još jedno vrlo jednostavno, ali vrlo ukusno jelo iz centralne Švicarske.

Još jedno tipično švajcarsko jelo je Rösti, jelo od krompira vrlo slično röstima. Izvorno je jelo iz njemačkog govornog područja Švicarske, koje svoje ime duguje kolokvijalnom političkom terminu Röstigraben, koji se odnosi na veoma različite političke preferencije i glasačke navike u dijelu Švicarske gdje se govori njemački i francuski.

Vjerovatno najpoznatija jela od mesa su nevjerovatno uobičajena kobasica tzv Cervelat, koji se obično peče na štapu na otvorenoj logorskoj vatri, i specijalitet regije Cirih, Zürcher Geschnetzeltes (ili na lokalnom dijalektu: Züri Gschnätzlets), teleći kotleti u sosu od gljiva, obično uz Rösti. Lucern Kugelpastete (ili na lokalnom dijalekt: Lozärner Chügelipastete) su vrlo tipične za Lucern. Oni su kobasica meso (jeftinije meso, iseckano, pomešano sa vodom i jajetom) formirano u male kuglice, servirano u korpicama od lisnatog testa i preliveno dinstanjem od mesa, agaricus pečurkama i sultankama. U zapadnoj Švicarskoj ćete naći kupus kobasica i Vaud kobasica i u blizini Basela jelo od jetre Basler Leber(li) (ili na lokalnom dijalektu: Baasler Läberli). Bern je poznat po Berner Platte, jelo koje se sastoji od raznih proizvoda od svinjskog mesa, kuvanog krompira, kiselog kupusa i sušenog graha, između ostalog. Tradicionalno je bilo jesenje jelo, jer se klanje obavljalo kada je vrijeme ponovo bilo dovoljno hladno da se meso ne ošteti. Sezona klanja i njena jela se nazivaju Metzgete in njemačkog govornog područja Švicarske i uvijek su na jelovnicima ruralnih restorana u ovo vrijeme.

Ako više volite ribu nego meso, švicarski restorani često služe slatkovodnu ribu iz brojnih jezera i rijeka. Među 55 Švicarska vrsta ribe, u najčešćih ribljih jela su pastrmka, riječni smuđ ili bela ribica, nazvana (plava) bela riba, bela ribica/ferra or coregone bluefish, pripremljene na razne načine. Ali na švicarskim jelovnicima naći ćete i dosta uvezene ribe, jer domaća trgovina (ribolov ili uzgoj) nikada ne može zadovoljiti veliku potražnju za ribom. Štoviše, količina ulovljene ribe danas je oko trećine manje nego prije 30 godina, što je u potpunosti zaslužno za mnogo bolji kvalitet vode: švicarska voda je previše čista s ove tačke gledišta!

U jesen, nakon sezone lova, naći ćete mnogo fantastičnih jela od divljači i gljiva. Uz mnoga tradicionalna jela od divljači chnöpfli (bukvalno: skraćeno za „dugmad”; mekana rezanca od jaja), crveni kupus ili prokulice, kuvane kruške i ukrašene džemom od planinske brusnice. Danas, međutim, divljač (srne, jeleni, divokoze, divlje svinje, zečevi) dolazi uglavnom sa farmi kako bi se zadovoljila velika potražnja.

Planinsko područje Grisons ima poseban kulinarski repertoar, uključujući capuns (mangold kiflice punjene tijestom i ostalim sastojcima), pizokel loptice, the bogato i kremasto ječmena supa i slatka i gusta torta od orašastih plodova tzv Bündner Nusstorte. Tanko narezano sušeno meso poznato kao Bündnerfleisch takođe dolazi iz ove regije. Većina planinskih regija u Švicarskoj proizvodi vlastito sušeno meso i kobasice, koje se jako preporučuju.

U Švicarskoj je vrlo lako pronaći dobru italijansku hranu, ali ako ste u Ticinu, svakako probajte lokalne specijalitete palenta (jelo od kukuruza), rizoto (istoimena riža se uzgaja isključivo u Ticinu i sjevernoj Italiji) i mnoge vrste marroni (kesteni) u jesen, bilo kao deo kuvanog obroka ili jednostavno pečeni na ulici tokom veoma hladnih zimskih dana, ili kao poseban slatki desert tzv. vermicelli.

Švicarska čokolada je poznata u cijelom svijetu i postoji širok raspon različitih marki čokolade.

čuveni musli za doručak dolazi iz Švajcarske, i Birchermüesli je još jedno jelo koje vrijedi probati: ovsene pahuljice namočene u vodu, mlijeko ili voćni sok, a zatim pomiješane sa jogurtom, voćem, orasima i čipsom od jabuke.

Naravno, tu su i mnoga druga lokalna i tradicionalna jela i hrana koja se ne mogu sve nabrojati. Postoji čitava web stranica posvećena isključivo tome Kulinarsko nasljeđe Švicarske po kantonima, iako je dostupan samo u jednoj od Švajcarskaslužbeni jezici.

Kao i kod većine drugih stvari, jelo vani in Švicarska je skupo. Jedan od načina da se smanje troškovi hrane je jesti u kafeterijama robnih kuća kao što su Coop, Migros i Manor. Ove kafeterije su obično mnogo jeftinije od nezavisnih restorana. Coop i Manor također nude pivo i vino uz jela, ali Migros ne. Manje robne kuće možda nemaju kafeterije. Ćevapi i picerije obiluju švicarskim gradovima i često su jeftina opcija. U većim gradovima obično su dostupna egzotičnija jela – po cijeni.

Lanci supermarketa

Švicarski zakon o radu zabranjuje rad nedjeljom, pa trgovine ostaju zatvorene. Izuzetak je svaka komercijalna aktivnost na stanici za koju se smatra da služi putnicima i stoga je izuzeta. Ako želite pronaći radnju otvorenu nedjeljom, idite do najbliže glavne stanice. Ako se radi o čisto porodičnom biznisu, male radnje kao što su pekare također mogu biti otvorene nedjeljom u većini kantona.

Švicarske supermarkete može biti teško pronaći u velikim gradovima. Često imaju male ulaze, ali se otvaraju prema unutra ili se nalaze u podrumu, ostavljajući skupe ulične pročelje drugim prodavnicama. Potražite logotipe supermarketa iznad ulaza u druge prodavnice. Ženeva je izuzetak i obično ne morate ići daleko da biste pronašli Migros ili Coop.

Glavni brendovi supermarketa su:

• Migros – Ovaj lanac supermarketa (zapravo zadruga) snabdijeva se prehrambenim i neprehrambenim proizvodima srednjeg do dobrog kvaliteta, kao i potrepštinama za domaćinstvo. Međutim, alkoholna pića i cigarete se ne prodaju. Brendirani proizvodi su rijetki jer lanac koristi svoje robne marke (kvalitet je dobar, nije bitno u koji lanac idete). Migros shopovi se mogu prepoznati po velikom narandžastom znaku Helvetica (slovo “M”). Broj slova „M“ označava veličinu radnje i različite usluge koje se nude – jedno „M“ je obično mala prodavnica prehrambenih proizvoda, dvostruko „M“ („MM“) može biti veće i prodaje drugu robu kao npr. odjeća, a MMM je kompletna robna kuća s kućnim potrepštinama i eventualno elektronikom i sportskom opremom. Ponude se mijenjaju svake sedmice utorkom.
• kokošinjac – Takođe zadruga. Fokusira se na kvalitetu kao i na više ponuda za kupovinu, programe prikupljanja bodova i kupone za popust. Prodaje mnoge velike brendove. Dođite na salate i sendviče u pola cijene na kraju dana. Coop City je obično robna kuća s Coop trgovinom unutar. Višeetažni kompleks nudi prostor za odjeću, električnu opremu, kancelarijski materijal, proizvode od papira te kozmetiku i mirise. Ponude se mijenjaju sedmično (uz nekoliko izuzetaka – svakih petnaest dana) utorkom.
• Denner – Prodavnica mješovite robe, prepoznatljiva po crvenim natpisima i unutar svojih radnji. Relativno niske cijene. Ponude se mijenjaju svake sedmice, obično od srijede nadalje. Denner je preuzeo Migros krajem 2006. godine, ali za sada neće biti preimenovan.
• Coop Pronto – Coop radnja koja je obično otvorena do kasno (najmanje 8 sati) i sedam dana u sedmici. Obično ima benzinsku stanicu i parking.
• Otvori – takodjer prodavnica koja se nalazi na željezničkim stanicama
• Manor – Robne kuće Manor često imaju prodavnicu u podrumu.
• globus – u većim gradovima robne kuće Globus imaju vrhunsku trgovinu u podrumu.

Coop nudi niz niskih cijena (garancija Coop cijena) a u Migrosu možete pronaći odgovarajuće “M-Budget” proizvode. Ponekad je to potpuno isti proizvod, ali po nižoj cijeni. U ponudi imaju i jeftine prepaid mobilne telefone, koji su među najjeftinijim.

Nemački diskonteri Aldi i Lidl prisutni su i u Švajcarskoj. Cijene su tamo nešto niže nego u drugim lancima supermarketa, ali ipak znatno više nego u Njemačkoj.

Gotovo sva voda iz slavine – uključujući vodu iz domaćinstava ili hotelskih soba – je savršeno pitka, pažljivo i često provjeravana i odličnog je kvaliteta. Oko 85% švajcarskog stanovništva pije vodu iz slavine svaki dan; nema potrebe kupovati vodu za piće. Postoji mnogo česmi za piće, posebno u gradovima i selima, npr. preko 1200 u Cirihu, ili oko 170 u Bazelu. Nekoliko izuzetaka, kao što su toaleti u vozovima, jasno su označeni "Kein Trinkwasser" (njemački), "Non Potable" (francuski) ili "Non potabile" (italijanski). Pojila koja su privremeno postavljena na planinskim livadama za pojenje stoke takođe nisu pogodna za piće.

Bezalkoholna pića u supermarketima jedna su od rijetkih stvari koje nisu značajno skuplje nego drugdje u srednjoj Evropi. Lokalni specijaliteti su mlečni napitak Rivella i Elmer Citro sa limun.

Švicarska proizvodi iznenađujuće količine vina, s klimom i tlom koji su pogodni za mnoge sorte grožđa. Vrlo malo ovog vina se izvozi i vrlo je jeftino u supermarketima, pa ga vrijedi probati! Regija Ženevskog jezera je najpoznatija po svojim vinima, a slikoviti vinogradi su vrijedni posjete sami po sebi. Ali vina se proizvode u cijeloj zemlji, u Valaisu, Vaudu, Ticinu, Neuchatelu, regiji jezera Biel, Grisonu, Aargauu, pa čak i na brdima oko Ciriha i Basela.

Švajcarska nije deo evrozone i valuta je švajcarski franak (ili franak, ili franko, u zavisnosti od toga u kojoj se jezičkoj zoni nalazite), podeljen na 100 centima, centima ili centesimi. Međutim, neka mjesta – poput supermarketa, restorana, šaltera turističkih atrakcija, hotela i željeznice ili bankomata – prihvataju euro novčanice (ali ne i kovanice) i dat će vam kusur u švicarskim francima ili eurima ako ga imaju u gotovini. Mnogi cjenovnici uključuju cijene u francima i eurima. Obično je kurs zvanični kurs, ali ako se razlikuje, bićete unapred obavešteni. Neophodno je promijeniti novac u švicarske franke (CHF). Novac se može zamijeniti na svim željezničkim stanicama i većini banaka u zemlji. Nakon eksperimentisanja sa „fiksnim donjim pragom“ kursa (što u praksi znači da je jedan evro uvek najmanje 1.20 franaka), Švajcarska centralna banka je početkom 2015. odlučila da ponovo pusti franak da slobodno pluta. Ova odluka, zajedno sa spekulacijama o budućnosti eura i činjenicom da se švicarski franak smatra „sigurnom“ valutom, dovela je do dramatičnog rasta kursa franka, a time i cijena za posjetioce.

Švicarska je primjerenija vrstama od većine drugih evropskih zemalja. Nije neuobičajeno plaćati račune novčanicama od 200 i 1000 CHF. Broj objekata koji ne primaju kreditne kartice se smanjuje, pa provjerite unaprijed. Kada plaćate kreditnom karticom, pažljivo provjerite informacije odštampane na računu (pogledajte odjeljak „Budi siguran“ u nastavku za detalje). Svi bankomati prihvataju strane kartice, tako da dobijanje gotovine ne bi trebalo da bude problem.

Kovanice se izdaju u apoenima od 5 centima (u boji mesinga), 10 centima, 20 centima, ½ franka, 1 franak, 2 franka i 5 franaka (sve srebrne boje). Kovanice od 1 centa više nisu zakonsko sredstvo plaćanja, ali se i dalje mogu zamijeniti za njihovu nominalnu vrijednost do 2027. Kovanice od dva centa nisu zakonsko sredstvo plaćanja od 1970-ih i stoga su bezvrijedne. Zapamtite da većina mjenjačnica ne prihvata kovanice i da po današnjem kursu najveći novčić (5 franaka) vrijedi više od pet američkih dolara i oko pet eura, pa ga potrošite ili donirajte u dobrotvorne svrhe prije nego što odete .

Novčanice su dostupne u apoenima od 10 CHF (žuta), 20 CHF (crvena), 50 CHF (zelena), 100 CHF (plava), 200 CHF (braon) i 1000 CHF (ljubičasta). Svi imaju istu širinu i različite sigurnosne karakteristike.

Švajcarska narodna banka SNB od 2016. godine izdaje novu seriju novčanica, deveta serija u modernoj istoriji Švajcarske. Počelo je sa Novčanica od 50 franaka 11. april 2016. Ostalih pet denominacija će se postepeno zamjenjivati ​​u narednih nekoliko godina. Sve novčanice osma serija su važi svuda do daljnjeg. Trenutna osma serija trebala bi biti zamijenjena do 2020. godine, ali će ostati na snazi ​​do daljnjeg i može se zamijeniti u bankama po nominalnoj vrijednosti.

Švicarska je poznata po svom bankarskom sistemu još od srednjeg vijeka. Zbog svoje istorijske politike bankarske tajne i anonimnosti, Švicarska je dugo bila omiljena lokacija za mnoge od najbogatijih ljudi svijeta da sakriju svoje bogatstvo, ponekad stečeno sumnjivim sredstvima. Iako bankarska tajna više nije tako stroga kao što je bila i anonimni bankovni računi više nisu dozvoljeni, Švicarska ostaje jedan od najvećih bankarskih centara u Evropi. Otvaranje bankovnog računa u Švicarskoj je jednostavno i nema ograničenja za strance koji imaju račune u švicarskoj banci, osim za državljane SAD-a. Od nedavnih američkih sankcija, mnoge švicarske banke odbijaju otvoriti bankovni račun za američke građane ili osobe koje su povezane sa SAD-om. U nekim slučajevima, postojeći računi su čak i zatvoreni.

Najveće švajcarske banke su UBS i Credit Suisse.

Švajcarsko uslužno osoblje uživa relativno visoku minimalnu platu u poređenju sa drugim zemljama, tako da su napojnice prilično skromne. Po zakonu, naknada za uslugu je uključena u račun. Ipak, ako se osjećate zadovoljni, posebno u restoranima, možete zaokružiti račun i dodati nekoliko franaka, maksimalno 5 do 20 franaka ovisno o vrsti lokala, bez obzira na iznos računa. Ako niste zadovoljni uslugom, uopće ne morate dati napojnicu. Ako pijete samo kafu, uobičajeno je zaokružiti račun na najbliži franak, ali neki ljudi su ipak prilično velikodušni. Imajte na umu da je napojnica uvijek vaš lični doprinos i nikada nije potrebna zakonom.

Kada planirate budžet za putovanje, imajte na umu da je Švicarska skup zemlje, sa cijenama uporedivim s onima u Norveškoj ili centralnom Londonu. Osim bezalkoholnih pića, elektronike i goriva za automobile, mnoge stvari koštaju više nego u susjednim zemljama, uključujući hranu, suvenire, karte za vlak i smještaj. U stvari, mnogi Švajcarci koji žive u blizini granice putuju u susjedne zemlje kako bi kupili gorivo i hranu, jer su ove druge obično mnogo jeftinije; trend koji se u posljednje vrijeme samo intenzivirao skokom kursa franka prema evru. Iako ne postoje sistematske kontrole ulaska zahvaljujući Šengenskom sporazumu, postoje i nasumične carinske kontrole unutar zemlje kao što je Švicarska ne dio carinske unije EU, tako da morate proći carinu. Stoga se pobrinite da se pridržavate švicarskih carinskih propisa prilikom uvoza robe!

Švicarska je poznata po nekim ključnim proizvodima: satovima, čokoladi, siru i švicarskim vojnim noževima.

• Satovi – Švajcarska je svetska prestonica časovničarstva, a „Swiss Made” na brojčaniku sata odavno je pečat kvaliteta. Dok su francusko govorne regije Švicarske općenito povezane sa švicarskim proizvođačima satova (kao što su Rolex, Omega i Patek Philippe), neki kvalitetni satovi se proizvode u Švicarskoj na njemačkom govornom području, kao što je IWC u Schaffhausenu. U svakom većem gradu postoje brojni časovničari i zlatari koji u svojim izlozima izlažu široku paletu luksuznih satova, od vrlo trendi Swatcha po cijeni od 60 CHF do ručno rađenog hronometra po enormnim cijenama. Za zabavu, pokušajte uočiti najskuplje od ovih mehaničkih kreacija i one s najviše "zasljepljivanja"!
• čokolada – Švajcarska se možda i dalje takmiči sa Belgijom za najbolju čokoladu na svetu, ali nema sumnje da je švajcarska sorta neverovatno dobra. Švicarska je također dom gigantske prehrambene kompanije Nestlé. Ako imate pronicljivo nepce (i veliki novčanik), dva najbolja švicarska proizvođača čokolade mogu se naći u Cirihu: Teuscher (probajte tartufe od šampanjca) i Sprungli. Za nas ostale, čak i generičke brendirane čokolade u Švicarskoj uvijek čine da Hershey pločice koje nađete drugdje eksplodiraju. Za vrijednost za novac, isprobajte Frey brend čokolade koji se prodaje u Migrosu. Ako želite probati pravu, ekskluzivnu švicarsku čokoladu, probajte Pamaco čokolade, koje su napravljen od plemenitog graha Criollo i podvrgnut originalnom i složenom procesu rafiniranja koji traje 72 sata. Međutim, prilično su skupi: pločica od 125 g košta oko 8 CHF Lindt obožavatelji, dostupni su na upola cijene u radnji tvornice Lindt u Kilchbergu (blizu Ciriha). Obilasci fabrika su takođe dostupni na adresi Frey blizu Aaraua, Läderach in Bilten and Cailler in Broc.
• sir – mnogi dijelovi Švicarske imaju svoje regionalne sireve. Najpoznatiji su Gruyère i Ementaler (ono što Amerikanci zovu “švicarski sir”). Ne zaboravite probati široku ponudu sireva koji se prodaju na pijacama i, naravno, sirni fondu! Fondue je u suštini topljeni sir i koristi se kao umak uz drugu hranu kao što je kruh. Originalna mješavina je pola Vacherin i pola Gruyère, ali od tada je razvijeno mnogo različitih kombinacija. Kada idete na planinarenje, često ćete naići na farme i seoske trgovine koje prodaju lokalni planinski sir s planinskih pašnjaka kroz koje prolazite. Ovi sirevi se često ne prodaju negdje drugdje, stoga ne propustite priliku kušati neke od švicarskih kulinarskih nasljeđa.
• Švicarski noževi – Švajcarska je zvanična domovina švajcarskog noža. Postoje dva brenda: Victorinox i Wenger, ali oba brenda sada proizvodi Victorinox od bankrota Wengera, koji je kupio Victorinox 2005. Kolekcionari se slažu da su Victorinox noževi superiorni u pogledu dizajna, kvaliteta i funkcionalnosti. Najpopularniji Victorinox nož je Swiss Champ, koji ima 33 funkcije i trenutno košta oko 78 CHF. Većina turista kupuje ovaj nož. “Najveći” Victorinox nož je Swiss Champ 1.6795.XAVT- Ima 80 funkcija i dolazi u futroli. Ovaj nož košta 364 CHF i mogao bi postati kolekcionarski predmet u narednih nekoliko godina. Većina trgovina u Švicarskoj ima Victorinox noževe, uključujući i neke kioske, i oni su odlični pokloni i suveniri. Za razliku od turističkog noža, pravi „švajcarski nož“ nije crven sa belim krstom, već siv sa malom švajcarskom zastavom. Švicarski nož također proizvodi Victorinox. Odlikuje ga činjenica da je na dnu veće oštrice ugravirana godina proizvodnje i da nema vadičep jer švicarski vojnik ne smije piti vino na dužnosti. Švicarski vojni noževi se ne smiju nositi na komercijalnim letovima i moraju se staviti u prijavljenu prtljagu.

Skijališta i turistička područja prodavat će mnoge druge vrste turističkih artikala – kravlja zvona, odjeću izvezenu bijelim cvijećem rumuna i predmete vezane za Heidi. Švicarci vole krave svih oblika i veličina, a stvari vezane za krave možete pronaći posvuda, od punjenih krava do jakni od umjetne kravlje kože. Ako imate izdašan budžet za suvenir, potražite tradicionalnu umjetnost i zanate poput ručno rezbarenih drvenih figura u Brienzu ili čipke i platna u St Gallenu. Ako imate dubok novčanik, možete kupovati u poznatom Cirihu Bahnhofstrasse, jedna od najekskluzivnije trgovačke ulice na svijetu. Ako tražite trendi butike i rabljene trgovine, idite u Niederdorf ili okrug Stauffacher u Cirihu.

Državni praznici su regulisani na kantonalnom nivou (osim 1. avgusta) i mogu se značajno razlikovati. Međutim, to su oni koji se (skoro) svuda primjećuju:

• Nova godina: 1. januar (jedan od tri državna praznika koja su zakonom priznata od strane svakog kantona).
  • St. Berchtold: 2. januar (u mnogim kantonima i općinama to je zakonski priznat praznik, ali ne svugdje).
• Vaskrs (nije državni praznik, ali pošto je uvijek nedjeljom, tako se i obilježava).
  • Dobar petak (državni praznik u svim kantonima osim Valaisa i Ticina)
  • uskrsni ponedjeljak (održava se svuda, ali nije zakonski priznat praznik u svakom kantonu/općini)
• Dan uzašašća (39 dana nakon Uskrsa, drugog od tri državna praznika koje svaki kanton priznaje zakonom)
• Duhova (49 dana nakon Uskrsa, nije državni praznik, ali pošto uvijek pada u nedjelju, tako se i slavi).
  • U ponedeljak (održava se svugdje, ali nije zakonski priznat praznik u svakom kantonu/zajednici)
• Dan državnosti Švajcarske, 1. avgust (samo državni praznici)
• Dan Svih svetih: 1. novembar (čisto katolički praznik, koji se slavi i zakonski priznat samo u tradicionalno katoličkim kantonima i općinama).
• Božić:
  • 25. decembar: Božić (treći od tri državna praznika koja su zakonom priznata od strane svakog kantona).
  • 26. decembar: Dan Svetog Stefana (zakonski priznata gozba u mnogim kantonima i općinama, ali ne svugdje).

The državni praznici ispoštovani redovima vožnje javnih saobraćajnih kompanija, posebno SBB FFS i PostBus, su: 1. i 2. januara, Veliki petak, Uskršnji ponedjeljak, Uznesenje, U ponedjeljak, 1. avgusta, 25. i 26. decembra. Radno vrijeme lokalnih ureda i red vožnje lokalnih transportnih kompanija ponekad se također zasnivaju na lokalnim praznicima.

Engleski je široko rasprostranjen u Švicarskoj, ali svaki pokušaj da se govori lokalni jezik uvijek se cijeni, čak i ako vam se odgovori na engleskom. Uvijek je pristojno pitati da li govorite engleski prije nego započnete razgovor.

Potrudite se da naučite barem riječi “zdravo”, “doviđenja”, “molim” i “hvala” na jeziku regije u koju ćete putovati. “Želio bih…” je također fraza koja će vam pomoći.

U njemačkom, francuskom i italijanskom jeziku postoje formalni i neformalni oblici riječi „ti“, koji mijenjaju konjugaciju glagola „ti“, a ponekad i rečenicu. Na primjer, neformalni izraz don't worry about it na engleskom je don't worry, a formalni ne pas t'en faire? ne brini o tome? Formalni pozdrav se koristi za iskazivanje poštovanja prema nekome ko je stariji od vas, koji se smatra nadređenim, nekome ko ima viši čin od vas na poslu ili jednostavno strancu na ulici. Neformalno se koristi sa bliskim prijateljima, rođacima i vršnjacima. Uopšteno govoreći, ne bi trebalo da govorite neformalno sa nekim koga ne poznajete dobro ko vam je nadređen ili sa starijom osobom. Koristite neformalnost sa bliskim prijateljima i mladima. Vršnjaci mogu biti siva zona i preporučljivo je prvo koristiti formalni jezik dok se od vas ne zatraži da koristite neformalni jezik.

Prijatelji se ljube tri puta u obraz – lijevo, desno, lijevo – i to je uobičajen običaj kada se upoznate s nekim u zemljama francuskog i njemačkog govornog područja. Ako je, pak, poslovni sastanak, potrebno je samo da se rukujete. Nemojte se stidjeti – ako odbijete akontaciju, to može ispasti neugodno i nepristojno. Na kraju krajeva, ne morate da stavljate usne u kontakt sa kožom, kao što bi uradio lažni „prozračni“ poljubac.

Smelo se smatra posebno antisocijalnim. Neki kantoni imaju novčane kazne za bacanje smeća (oko 40 do 80 švicarskih franaka), a postoje planovi da se bacanje smeća općenito učini nezakonitim, uključujući i veće kazne. Pobrinite se da svoj otpad koji se može reciklirati stavite u pravilno označenu kantu, jer neki imaju posebne kante za papir i PET plastiku. Neke zajedničke kante čak imaju ograničenja u satima korištenja kako bi se izbjegla pretjerana buka!

Biti na vrijeme. To znači da ne biste trebali kasniti više od jedne minute, ako jeste! Nije iznenađujuće da su Švajcarci u zemlji poznatoj po časovničarstvu opsednuti vremenom.

Politika privatnosti

Pazite da nenamjerno ne narušite privatnost ljudi u Švicarskoj. Švicarski građanski zakonik i Federalni zakon o zaštiti podataka propisuju da je zabranjeno snimanje osobe bez njenog izričitog pristanka. Ovo se odnosi i na fotografije i video snimke čim se osoba prepozna. Možete biti osuđeni na kaznu do tri godine zatvora ako fotografišete i druge snimke osobe bez njenog izričitog pristanka, a posebno ih objavite. Zato pazite šta fotografišete i poštujte tvrdnje javnosti i slavnih ličnosti o privatnosti.

Tri od najvažnijih evropskih jezika su službeni jezici u Švicarskoj. Švicarsku kulturu odlikuje raznolikost koja se ogleda u raznim tradicionalnim običajima. Regija može na neki način biti snažno kulturno povezana sa susjednom državom koja dijeli njen jezik, budući da je sama zemlja ukorijenjena u kulturi zapadne Evrope. Izuzetak je lingvistički izolirana romanska kultura u Graubündenu u istočnoj Švicarskoj. Opstaje samo u visokim dolinama rijeka Rajne i Ina i nastoji očuvati svoju rijetku jezičku tradiciju.

Švajcarska je dala mnogo zapaženih doprinosa u oblasti književnosti, umetnosti, arhitekture, muzike i nauke. Zemlja je takođe privukla brojne kreativne ljude u vremenima previranja ili rata u Evropi. Oko 1,000 muzeja je raštrkano širom zemlje; njihov broj se više nego utrostručio od 1950. godine. Među najvažnijim kulturnim događajima koji se održavaju svake godine su Paleo festival, Lucerne festival, Montreux Jazz Festival, Međunarodni filmski festival u Locarnu i Art Basel.

Alpski simbolizam je odigrao ključnu ulogu u istoriji zemlje i nacionalnom identitetu Švajcarske. Danas određena koncentrisana planinska područja imaju jaku kulturu skijališta sa visokim energetskim nivoom zimi i kulturom pješačenje ili brdski biciklizam ljeti. Drugi regioni imaju rekreativnu kulturu tokom cele godine koja favorizuje turizam, ali mirnija godišnja doba su proleće i jesen kada ima manje posetilaca. Mnoga područja također imaju tradicionalnu kulturu farmera i rančera, a male farme su sveprisutne izvan gradova. Narodna umjetnost održava se u životu u organizacijama širom zemlje. U Švajcarskoj se uglavnom izražava kroz muziku, ples, poeziju, drvorezbarstvo i vez. Alfor, drveni muzički instrument koji podseća na trubu, postao je primer tradicionalne švajcarske muzike, zajedno sa jodlanjem i harmonikom.

Švicarska nije iznenađujuće jedna od najsigurnijih zemalja u Evropi, ali svako mjesto koje privlači bankare koji nose Rolex i gomilu rastresenih turista sigurno će proizvesti i nekoliko džeparoša. Jasno je da morate paziti na svoje poslovanje, posebno usred ljetnih gužvi. Općenito, bezbedni ste bilo gde i bilo kada. Ako se iz bilo kojeg razloga osjećate ugroženo, potražite obližnji restoran ili telefonsku govornicu. U Švicarskoj je broj za hitne slučajeve 112 i operateri obično govore engleski.

Mnoge švicarske institucije štampaju vaše pun broj kreditne kartice na računu, što izaziva zabrinutost zbog krađe identiteta prilikom kupovine kreditnom karticom u Švicarskoj. Iz tog razloga posjetitelji koji koriste kreditnu karticu trebaju pažljivo provjeriti informacije odštampane na svim računima prije nego što ih bace. To se radi, na primjer, u nekim prodavnicama knjiga i odjeće, pa čak i na sveprisutnom kiosku. Ova lista, naravno, nije konačna, tako da posjetitelji trebaju biti oprezni kada koriste kreditnu karticu.

Žene koje putuju same ne bi trebale imati problema. Mladi Švajcarci imaju tendenciju da budu veoma otvoreni i pokazuju naklonost u javnosti – ponekad previše, a neke žene mogu smatrati ljude previše prijateljskim, posebno u ranim jutarnjim satima u klubovima i barovima. Obično je dovoljan međunarodni jezik mahanja ljudima ili jednostavno hodanje okolo.

Švajcarska policija zauzima relativno diskretan stav; oni radije ostaju iza kulisa jer svoje prisustvo smatraju prijetnjom za okolinu. Za razliku od nekih zemalja u kojima je policija prisutnija, oni rijetko prilaze civilima da ih pitaju da li im treba pomoć ili jednostavno patroliraju svoje prisustvo. Međutim, policija ozbiljno shvata saobraćajne prekršaje. Na primjer, prelazak pružnog prelaza ili crvenog pješačkog svjetla kažnjava se novčanom kaznom na licu mjesta. Prednost strogih saobraćajnih pravila je što su vozači generalno veoma disciplinovani i bez problema zaustavljaju pješake na pružnim prelazima. Fudbalske utakmice su jedini značajan izuzetak od gore navedenog pravila. Zbog potencijalne opasnosti od nasilja od huligana, na ovim utakmicama (posebno u Bazelu ili Cirihu) obično je raspoređen veliki kontingent policije, opremljen gumenim mecima i suzavcem u slučaju velikih nereda.

Švicarska ima vrlo stroge zakone dobrog Samarićana prema kojima je građanska dužnost pomoći nekome u nevolji, a da sebe ne izlažete nepotrebnom riziku. Ljudi su stoga vrlo voljni pomoći ako se čini da ste u hitnoj situaciji. Međutim, imajte na umu da se isto odnosi i na vas ako svjedočite nekome u opasnosti. Odbijanje pružanja pomoći licu u nevolji može biti kažnjivo po krivičnom zakonu kao „odbijanje pružanja pomoći“. Opće američko upozorenje da se ne druži sa strancima zbog moguće buduće građanske odgovornosti ne vrijedi u Švicarskoj, jer bi bilo praktično nemoguće pokrenuti građansku tužbu protiv bilo koga ko pruža pomoć.

Minimalna dob za konzumaciju piva, vina i alkoholnog jabukovača je 16 godina, osim u Ticinu gdje je 18 godina, dok je minimalna dob za bilo koji drugi alkohol (npr. žestoka pića, “alcopops” itd.) 18 godina. Konzumacija alkohola u javnost je legalna u Švajcarskoj. Stoga ne brinite ako vidite grupu tinejdžera kako na javnim mjestima ili u javnom prijevozu piju paketić od šest komada; ovo nije ništa neobično i ne treba se tumačiti kao prijetnja.

Švicarska nije zemlja besmislenih građanskih tužbi i zahtjeva za naknadu štete. Dakle, ako vidite znak ili upozorenje koji vam govori da nešto ne radite, postupite postupkom! Primjer: U mnogim alpskim regijama, šarmantni mali planinski potoci mogu biti okruženi znakovima koji govore „zabranjeno kupanje“. Neupućenima ovo može izgledati malo pretjerano, ali ovi znakovi su zapravo posljedica prisustva hidroelektrana dalje uzvodno, koje mogu bez upozorenja ispuštati velike količine vode.

U planinskim područjima provjerite vremenske prilike u turističkom uredu ili lokalnoj željezničkoj stanici kada krenete ujutro. Oni bi trebali biti dobro informirani o vremenskim prilikama i obavijestiti vas o mogućim lavinama.

Bilo je problema sa policijom koja je pretpostavljala da je bilo koja crna, istočnoevropska ili arapska osoba bez lične karte ili pasoša ilegalni imigrant i prema njima postupala u skladu s tim. Ovo bi mogao biti značajan problem ako putujete sami. Stoga nosite ličnu kartu ili pasoš sa sobom, čak i ako niste zakonski obavezni na to. Međutim, policija ima pravo da od vas zatraži ličnu kartu u svakom trenutku, a ako ne možete pokazati ličnu kartu ili pasoš, može vas odvesti u policijsku stanicu da vas identifikuje. Zato učinite kao što rade svi Švajcarci: nosite ličnu kartu (ili pasoš) sa sobom.

Generalno, u Švicarskoj nema problema s hranom i vodom. Restorani se kontrolišu po strogim pravilima. Voda je pitka svuda, uključujući i na bilo kojoj slavini, posebno na javnim česmama, osim ako nije označena kao „Non-pitable”, „Non-table” ili „Non potabile”. Nemojte piti iz improvizovanog korita za vodu postavljenog na livadi da biste napojili stoku koju snabdeva obližnji potok.

Mnoge organske namirnice dostupne su u gotovo svakoj trgovini s oznakom “organski”, i trenutno je ilegalno uvoziti i prodavati genetski modificiranu hranu.

Švicarska ima gustu mrežu bolnica i klinika, a javne bolnice će vas primiti u hitnim slučajevima. Postoje i "stalne" klinike otvorene 24 sata dnevno na glavnim stanicama, uključujući Cirih, Bazel i Lucern, koje mogu liječiti nehitna oboljenja bez zakazivanja. Imajte na umu da se troškovi liječenja mogu brzo povećati, tako da ćete morati sklopiti putno osiguranje s dobrim nivoom pokrića ako ne možete platiti te troškove iz svog džepa.