Cipar

Nakon talijanskih otoka Sicilije i Sardinije, Cipar je treći najveći otok u Sredozemnom moru (i po površini i po broju stanovnika). Također je 80. po veličini u svijetu po zemljištu i 51. po veličini po broju ljudi. Duga je 240 kilometara (149 milja) i 100 kilometara (62 milje) široka na najširoj točki, s Turskom 75 kilometara (47 milja) na sjeveru. Nalazi se između 34° i 36° sjeverne širine i 32° i 35° istočne dužine.

Sirija i Libanon su na istoku (105 odnosno 108 kilometara (65 odnosno 67 mi), Izrael je na jugoistoku (200 kilometara (124 mi), Egipat je na jugu (380 kilometara (236 mi), a Grčka je na sjeverozapadu (280 kilometara (174 mi) do malog dodekanezijskog otoka Kastellorizo ​​(Megisti), 400 kilometara (249 mi) do Rodosa i 800 kilometara (497 mi) do Gr. Prema nekoliko izvora, Cipar se nalazi u Europi, zapadnoj Aziji i Bliskom istoku.

Fizičkim reljefom otoka dominiraju dva planinska lanca, planine Troodos i manji lanac Kyrenia, kao i srednja ravnica koju okružuju, Mesaoria. Ravnicu Mesaoria drenira rijeka Pedieos, najduža na otoku. Planine Troodos obuhvaćaju većinu južnih i zapadnih regija otoka, čineći otprilike polovicu njegove ukupne veličine. Planina Olimp, koja se nalazi u lancu Troodos, najviši je vrh Cipra sa 1,952 m (6,404 stopa). Kratki lanac Kyrenia, koji se proteže duž sjeverne obale, ima mnogo manju površinu i niže visine, dostižući najviše 1,024 m. (3,360 stopa). Otok se nalazi na Anadolskoj ploči.

Otok je podijeljen na četiri velike geopolitičke podjele. Republika Cipar kontrolira južne dvije trećine otoka (59.74 posto). Turska Republika Sjeverni Cipar zauzima sjevernu trećinu otoka (34.85 posto), dok Zelena linija pod kontrolom UN-a služi kao tampon zona između njih, pokrivajući 2.67 posto otoka. Konačno, preostalih 2.74 posto otoka pokrivaju dvije baze pod britanskom kontrolom: Akrotiri i Dhekelia.

Cipar ima suptropsku klimu – mediteransku i polusušnu (na sjeveroistočnom dijelu otoka) – Köppenove klimatske klasifikacije Csa i BSh, s ugodnim zimama (blizu obale) i umjerenim do toplim ljetima. Snijeg se može zamisliti samo u planinama Troodos u središtu otoka. Kiša uglavnom pada zimi, a ljeto je uglavnom suho.

Cipar ima jednu od najtoplijih temperatura u mediteranskoj regiji Europske unije. Na obali je prosječna godišnja temperatura oko 24 °C (75 °F) danju i 14 °C (57 °F) noću. Ljeta traju otprilike osam mjeseci, počevši od travnja s prosječnim temperaturama od 21–23 °C (70–73 °F) tijekom dana i 11–13 °C (52–55 °F) noću i završavajući u studenom s prosječnim temperaturama od 22–23 °C (72–73 °F) danju i 12–14 °C (54–57 °F) noću, iako temperature povremeno prelaze 20 °C (68 °F) tijekom preostala četiri mjeseca.

Limassol ima jednu od najtoplijih zima u mediteranskoj regiji Europske unije, s prosječnom temperaturom od 17–18 °C (63–64 °F) tijekom dana i 7–8 °C (45–46 °F) na noću, dok druga obalna mjesta na Cipru imaju prosječnu temperaturu od 16–17 °C (61–63 °F) tijekom dana i 6–8 °C (43–46 °F) noću. Limassol ima prosječnu temperaturu od 19-20 °C (66-68 °F) tijekom dana i 9-11 °C (48-52 °F) noću u ožujku, dok druga obalna mjesta na Cipru imaju prosječnu temperaturu od 17–19 °C (63–66 °F) tijekom dana i 8–10 °C (46–50 °F) noću.

U srpnju i kolovozu prosječna temperatura na obali je obično oko 33 °C (91 °F) tijekom dana i približno 22 °C (72 °F) noću (u unutrašnjosti, u visoravnima, prosječna temperatura doseže 35 °F C (95 °F)). U lipnju i rujnu prosječna temperatura na obali je obično oko 30 °C (86 °F) tijekom dana i oko 20 °C (68 °F) noću u Limassolu, dok je u Paphosu obično oko 28 °C (82 °F) tijekom dana i oko 18 °C (64 °F) noću. Oscilacije temperature ove veličine su neuobičajene. Temperature u unutrašnjosti su više, s hladnijim zimama i toplijim ljetima nego na otočkoj obali.

Prosječna godišnja temperatura mora je 21–22 °C (70–72 °F), s temperaturama u rasponu od 17 °C (63 °F) u veljači do 27–28 °C (81–82 °F) u kolovozu (ovisno na lokaciji). Od svibnja do studenog, prosječna temperatura mora prelazi 20 stupnjeva Celzija (68 stupnjeva Fahrenheita).

Prosječno sunčanih sati na obali je oko 3,200 svake godine, u rasponu od 5-6 sati dnevno u prosincu do 12-13 sati u srpnju. To je gotovo dvostruko veći iznos koji primaju gradovi u sjevernom dijelu Europe; na primjer, London dobiva oko 1,540 godišnje. U prosincu London dobiva oko 50 sati sunčeve svjetlosti, dok obalna područja na Cipru dobivaju preko 180 sati (gotovo koliko u svibnju u Londonu).

Prema CIA World Factbooku, ciparski Grci činili su 77% stanovništva Cipra 2001., Ciparski Turci 18%, a ostali 5%. Prema službenom popisu stanovništva iz 2011. godine, Cipar ima 10,520 osoba ruskog porijekla.

Prema prvom popisu stanovništva nakon stjecanja neovisnosti, obavljenom u prosincu 1960. i koji je obuhvatio cijeli otok, Cipar je imao ukupno 573,566 stanovnika, od čega su 442,138 (77.1 posto) bili Grci, 104,320 (18.2 posto) Turci i 27,108 posto ) drugi.

Popis stanovništva na cijelom otoku smatran je neizvedivim između 1963. i 1974. zbog međuzajedničkih etničkih sukoba. Unatoč tome, ciparski Grci priredili su jedan 1973. godine, bez sudjelovanja stanovništva ciparskih Turaka. Stanovništvo ciparskih Grka bilo je 482,000 u vrijeme popisa. Godinu dana kasnije, 1974., Odjel za statistiku i istraživanje ciparske vlade procijenio je da cjelokupno stanovništvo Cipra ima 641,000, s 506,000 Grka (78.9 posto) i 118,000 Turaka (18.4 posto). Nakon podjele otoka 1974., Grci su proveli četiri dodatna popisa stanovništva: 1976., 1982., 1992. i 2001.; izostavili su tursko stanovništvo koje je živjelo na sjevernoj polovici otoka.

Prema posljednjoj procjeni Republike Cipar iz 2005. godine, broj ciparskih državljana koji borave u Republici Cipar iznosi oko 871,036. Osim toga, Republika Cipar ima 110,200 stranih stalnih stanovnika i otprilike 10,000-30,000 ilegalnih imigranata bez dokumenata koji žive na jugu otoka.

Sjeverni Cipar ima 256,644 (de jure) osobe koje tamo borave 2006. godine, prema popisu stanovništva Sjevernog Cipra. Sjeverni Cipar imao je 178,031 stanovnik, od kojih je 147,405 rođeno na Cipru (112,534 na sjeveru; 32,538 na jugu; 371 nije preciziralo iz kojeg su dijela Cipra); 27,333 u Turskoj; 2,482 u Ujedinjenom Kraljevstvu; i 913 u Bugarskoj. Od 147,405 rođenih građana Cipra, 120,031 ima oba roditelja rođena na Cipru; 16,824 ima oba roditelja rođena u Turskoj; a 10,361 ima jednog roditelja rođenog u Turskoj i jednog roditelja rođenog na Cipru.

Prema Međunarodnoj kriznoj skupini, ukupna populacija Cipra je 1.1 milijun, s procijenjenih 300,000 stanovnika na sjeveru, od kojih je vjerojatno polovica rođena u Turskoj ili su potomci takvih imigranata.

Prema jednoj procjeni, stanovništvo na sjeveru doseglo je 500,000 ljudi, a za polovicu se vjeruje da su turski imigranti ili potomci takvih doseljenika rođeni na Cipru.

Potamia (okrug Nikozija) i Pyla (okrug Larnaca) jedina su naselja u Republici Cipar s mješavinom ciparskih Grka i Turaka.

Na Cipru se sljedeće Y-Dna haplogrupe nalaze na sljedećim frekvencijama: J (43.07 posto, uključujući 6.20 posto J1), E1b1b (20.00 posto), R1 (12.30 posto, uključujući 9.2 posto R1b), F (9.20 posto), I (7.70 posto), K (4.60 posto), A (4.60 posto) (3.10 posto). J, K, F i E1b1b haplogrupe se sastoje od loza koje se nalaze na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i Europi, dok se R1 i I nalaze u zapadnoeuropskim populacijama.

Izvan Cipra postoji značajna i živa dijaspora ciparskih Grka, kao i dijaspora ciparskih Turaka u Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Kanadi, Sjedinjenim Državama, Grčkoj i Turskoj.

Većina ciparskih Grka su pravoslavni Grci, dok su većina ciparskih Turaka muslimani suniti. Prema Eurobarometru 2005., Cipar je u to vrijeme bio druga najreligioznija država u Europskoj uniji, iza samo Malte (iako Rumunjska nije bila članica Europske unije 2005.; trenutno je Rumunjska najreligioznija država u Europskoj uniji) . Makario III, prvi predsjednik Cipra, bio je nadbiskup. Nadbiskup Chrysostomos II je sadašnji poglavar Grčke pravoslavne crkve na Cipru.

Neki sekularni orijentalisti vide Hala Sultan Tekke, smještenu u blizini slanog jezera Larnaca, kao treće najsvetije svetište u sunitskom islamu i mjesto hodočašća i muslimana i kršćana.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, 94.8 posto stanovništva su pravoslavci, 0.9 posto su Armenci i maroniti, 1.5 posto su rimokatolici, 1.0 posto su Engleska crkva, a 0.6 posto su muslimani. Na Cipru postoji i židovska zajednica. Preostalih 1.3 posto su pripadnici drugih vjerskih skupina ili se nisu izjasnili o svojoj vjeri.

Ciparsko gospodarstvo se diverzificiralo i obogatilo početkom dvadeset prvog stoljeća. Međutim, na njega je utjecala financijska i bankarska kriza u eurozoni 2012. Ciparska vlada izjavila je u lipnju 2012. da će joj trebati 1.8 milijardi eura vanjske pomoći za održavanje Cyprus Popular Bank, nakon čega je Fitch snizio kreditni rejting Cipra na smeće status. Fitch je naveo da će Cipru biti potrebno dodatnih 4 milijarde eura za održavanje svojih banaka, a smanjenje je uglavnom posljedica izloženosti tri najveće ciparske banke, Bank of Cyprus, Cyprus Popular Bank i Hellenic Bank, grčkoj financijskoj krizi.

Ciparska financijska kriza od 2012. do 2013. rezultirala je sporazumom s Eurogrupom u ožujku 2013. o podjeli druge najveće banke u zemlji, Cyprus Popular Bank (također poznate kao Laiki Bank), na “lošu” banku koja bi s vremenom bila ugašena i “dobra” banka koju bi apsorbirala Banka Cipra. U zamjenu za spašavanje od 10 milijardi eura od Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda, zajednički poznatih kao "trojka", ciparska vlada je morala nametnuti značajno smanjenje neosiguranih depozita, od kojih je većina držali su bogati Rusi koji su Cipar koristili kao porezni raj. Depoziti od 100,000 € ili manje ostali su nepromijenjeni.

Prema najnovijim procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, njegov BDP po stanovniku (prilagođen kupovnoj moći) iznosi 30,769 dolara, što je nešto više od prosjeka Europske unije. Zbog svojih niskih poreznih stopa, Cipar je bio tražen kao mjesto za mnoge offshore tvrtke. Turizam, financijske usluge i pomorstvo igraju važnu ulogu u gospodarstvu. Gospodarska strategija ciparske vlade usredotočena je na ispunjavanje uvjeta za ulazak u Europsku uniju. Ciparska vlada je 1. siječnja 2008. prihvatila euro kao nacionalnu valutu.

Značajne količine prirodnog plina na moru pronađene su posljednjih godina u regiji Afrodita u ekskluzivnoj ekonomskoj zoni (EEZ) Cipra, oko 175 kilometara (109 milja) južno od Limassola na 33°5′40′′N i 32°59′ 0′′E. Tvrtke za bušenje na moru u Turskoj, s druge strane, imaju pristup i prirodnim plinom i naftnim resursima od 2013. Cipar je uspostavio morsku granicu s Egiptom 2003. i granicu s Libanonom 2007. Godine 2010. Cipar i Izrael definirali su svoje pomorstvo granica, a u kolovozu 2011. američka tvrtka Noble Energy sklopila je sporazum o podjeli proizvodnje s ciparskom vladom u vezi s komercijalnim iskorištavanjem bloka.

Turska, koja ne priznaje granične sporazume Cipra sa svojim susjedima, zaprijetila je mobilizacijom svojih pomorskih trupa ako Cipar završi s pripremama za početak bušenja u Bloku 12. Ciparske operacije bušenja imaju potporu Sjedinjenih Država, Europske unije i Ujedinjenih naroda, a bušenje u Bloku 12 počelo je 19. rujna 2011. bez zabilježenih problema.

Industrija iznajmljivanja nekretnina na Cipru se proširila posljednjih godina kao rezultat velikog priljeva turista i međunarodnih ulagača. Odjel za urbanizam Cipra pokrenuo je niz poticaja krajem 2013. kako bi potaknuo tržište nekretnina i povećao broj projekata nekretnina u gradskim središtima zemlje. To dolazi nakon prethodnih koraka za ubrzanje izdavanja imigracijskih dozvola građanima trećih zemalja koji ulažu u nekretnine na Cipru.

Internetska veza postaje sve dostupnija u turističkim područjima u obliku internet caffe barova i sporednih prostorija opremljenih monitorima. Cijene variraju, pa kupujte okolo. Čini se da je 2 € na sat norma, iako ćete možda biti bolje. Mnogi kafići sada imaju besplatan wi-fi, dok hoteli i odmarališta svojim posjetiteljima često pružaju internetsku vezu.

Službeni jezici Cipra su grčki i turski. Grčki se uglavnom govori na jugu, dok se turski uglavnom govori na sjeveru. Zbog bivše britanske kontrole, engleski jezik obično govore ljudi svih dobnih skupina. Na otoku se široko govore francuski, njemački i ruski.

Preporučljivo je izbjeći raspravu o različitim kvalitetama grčko-turskog raskola i događaja koji su započeli 1963. u određenim krugovima. Bilo kakvo ocrnjivanje nadbiskupa Makarija bit će namršteno.

Cipar je izjavio da namjerava usvojiti Schengenski sporazum, ali to još nije učinio. Službeno ovlaštena osobna iskaznica (ili putovnica) dovoljna je za ulazak građanima Europske unije (EU) ili Europskog područja slobodne trgovine (EFTA) (tj. Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske). Druge nacionalnosti će gotovo uvijek trebati putovnicu za ulazak u zemlju.

Putovanje u/iz bilo koje druge zemlje (Schengenske ili izvan Schengenske) iz/na Cipar rezultirat će uobičajenim imigracijskim inspekcijama (za sada), ali će se izbjegavati carinski postupci prilikom putovanja u/iz druge zemlje EU-a.

Raspitajte se kod svoje putničke agencije ili ciparskog veleposlanstva ili konzulata u vašem području.

Međunarodna zračna luka Larnaca (LCA) je glavna zračna luka Cipra, smještena na periferiji Larnake.

Bivša velika međunarodna zračna luka, smještena jugozapadno od Nikozije, trenutno je na zelenoj liniji koja razdvaja grčki i turski dio Cipra; zatvorena je od 1974.

Cipar opslužuje niz zračnih prijevoznika, od kojih je najvažniji Cypriot Cyprus Airways. Većina velikih europskih gradova (npr. London, Birmingham, Manchester, Frankfurt, Pariz, Amsterdam, Rim, Milano) i mnoge istočnoeuropske zemlje imaju zračne veze. Postoje dodatne veze s gotovo svim glavnim gradovima na Bliskom istoku. Nema letova s ​​juga prema Turskoj.
Postoji redovna i jeftina (1.50 €) javna autobusna linija od zračne luke do centra Larnace, iako je slabo označena. Autobusno stajalište nalazi se na razini polazne hale (na katu) i označeno je znakom koji prikazuje slijed troznamenkastih brojeva autobusa. Autobusi stižu na "Finikoudes", plažu u Larnaci, odakle polaze autobusi za druga odredišta na Cipru (pogledajte odjeljak "Kretanje").

Kapnos Airport Shuttle također nudi izravne autobusne usluge zračna luka Larnaca – Nicosia, Nicosia – zračna luka Larnaca. Putovanje traje oko 30-45 minuta (ovisno o prometu i dobu dana), a karta u jednom smjeru košta 8 € po osobi. Tijekom cijele noći prometuju autobusi.

Cipar i Grčka ponekad su povezani trajektima. Za sada su veze između Izraela i Egipta prekinute; unatoč tome, u ljetnim mjesecima od otprilike travnja do listopada postoje dvodnevna i trodnevna krstarenja koja prevoze turiste u jednom smjeru između Izraela i Cipra. Postoje i kratka krstarenja do Sirije, Libanona, Rodosa, grčkih otoka, Crnog mora i Jadrana. Trajektna linija od Grčke do Limasola prometuje iz Pireja, Rodosa i Ayios Nikolaosa na Kreti. Plan puta možete vidjeti ovdje: Također možete uzeti teretnjak iz Italije, Portugala, Southamptona i drugih europskih gradova. Pogledajte Grimaldi Freighter Cruises za priliku za prijevoz vozila na Cipar u bilo koje doba godine.

Taşucu je povezan s Girneom (sjeverno od Nikozije) čestom trajektnom linijom iz Turske.

Prije ulaska Cipra u Europsku uniju, dokaz o ulasku na Sjeverni Cipar doveo je do, u najmanju ruku, odbijanja ulaska u grčki dio Cipra. Nakon prijema, a u skladu sa pravom EU-a koji smatra da je Cipar prihvaćen u cijelosti, ulaz u turski dio službeno je ulaz na cijeli Cipar i stoga ne smije dovesti do bilo kakve štete za putnike EU-a. Putnici iz zemalja koje nisu članice EU (kao što su turski državljani) moraju ući na otok preko jedne od legalnih ulaznih točaka (tj. ulaznih točaka na južnoj polovici otoka) kako bi posjetili južni dio.

Na pitanje je li granica dostupna američkim Amerikancima telefonom u lipnju 2006., ciparsko veleposlanstvo u Washingtonu nije odgovorilo 'Ne', ali je predložilo da se ide preko pravnih točaka na grčkoj strani. Različite organizacije i internetske stranice iznose različite tvrdnje. Međutim, postoje nedavni (2012.) slučajevi da su pojedinci ušli na Sjeverni Cipar iz Turske i prošli granicu bez incidenata, unatoč činjenici da je to viđeno dok su napuštali Cipar.

Glavni granični prijelazi između juga i sjevera su sljedeći:

Prelazak zelene crte u 2012. je djelić kolača. “Obrazac za vizu” koji treba ispuniti je vrlo jednostavan (jedva koristan kao uspomena!) i samo treba unijeti ime, državljanstvo i broj putovnice (ili osobne iskaznice). Zatim se pečati, a cijeli proces ne bi trebao trajati više od tri minute. Po povratu se ponovno pečati.

U Nikoziji je u potpunosti renoviran javni prijevoz, uključujući sve nove autobuse. Ipak, većina Ciprana vozi. Na Cipru ne postoje željeznice.

Postoji opsežna mreža autobusnih linija koje pokrivaju cijeli otok Cipar.

Autobusi su češći na turskoj strani (i manji). Kreću sa stanica u ulici sjeverno od sjevernih vrata Nikozije. Cijene su usporedive s onima na grčkoj strani Cipra. Imajte na umu da povratne karte možda ne vrijede za sve turske autobuse.

Službe počinju u 6 ili 7 ujutro i nastavljaju se svakih pola sata do 5 ili 6 sati. Možete naručiti taksi da vas pokupi i odveze bilo gdje unutar granica grada; ali, ulazak ili izlazak iz grada često će trajati dulje od samog putovanja! Procijenite £4-6 za putovanje taksijem na bilo kojem od njih, uz nadoplatu nedjeljom i praznicima. Servisni taksi je drugi naziv za servisno vozilo.

Iznajmljivanje automobila najpovoljniji je (ali najskuplji) način putovanja po otoku. Tvrtke obično neće iznajmljivati ​​vozila na manje od tri dana, ali određeni strani dobavljači (Budget) mogu pružiti jednodnevnu ili dvodnevnu uslugu po visokoj cijeni. Unajmljivanje unaprijed može biti povoljno budući da su mogućnosti ulaska jasno ograničene na dostupna vozila. Ciprani voze lijevom stranom ceste, kao što je uobičajeno u Ujedinjenom Kraljevstvu i Britanskom Commonwealthu. Standardi vožnje su, s druge strane, žalosni.

Vozači pristupaju svom vozilu s jednakim dijelovima agresije i nesposobnosti, a prometne propise vide samo kao prijedloge. Neke glavne ceste nemaju čak ni oznake, a vozači često trube, osobito u Nikoziji. Ulicu treba prelaziti s oprezom, a njome voziti s puno više opreza. Autoceste su obično u dobrom stanju i jednostavne su za navigaciju, dok manje ceste značajno variraju u kvaliteti. Kao iu susjednim zemljama, vozila za iznajmljivanje često koriste dizel gorivo, a najam ručnog mjenjača općenito je jeftiniji od najma automatskog mjenjača, iako ne uvijek za nekoliko eura.

Cipar je podijeljen na šest administrativnih područja, od kojih je svako nazvano po glavnom gradu. Cijeli okrug Kyrenia, većina okruga Famagusta i sjeverni dio okruga Nicosia pod turskom su vojnom vlašću od 1974. Tim su regijama pod upravom Turske Republike Sjeverni Cipar. Republika Cipar odgovorna je za sljedeće okruge: Larnaca, Famagusta, Limassol, Nikozija, Paphos, Akrotiri i Dhekelia.

Britanski suvereni teritoriji uglavnom korišteni u vojne svrhe. Ovdje nema puno za vidjeti i raditi, iako je prilično blizu okruga Republike Cipar.

Zanimljivo je primijetiti da ciparski gradovi imaju niz povijesnih pravopisa i zapisa, a svi su prilično česti i variraju ovisno o situaciji, bilo da se radi o ciparskim Grcima, Turcima ili engleskim turistima. Sljedeći popis ističe konvencionalne engleske pravopise s kojima bi se turist najvjerojatnije susreo.

• Poluotok Akamas
• Ayia Napa – smještena na krajnjem istoku Republike, Ayia Napa se često smatra glavnim odredištem za zabave na Cipru.
• Troodos
• Lefkara Čipkasti grad smješten je u podnožju planine Troodos i prekrasan je mali gradić s puno karaktera u srcu Cipra.

Cipar ima mnoštvo hotela i hotelskih stanova različite razine kvalitete. Kefalos Beach Tourist Village, Holiday Inn, Le Meridien, Hilton i Elias Beach Hotel su među hotelima. Kroz vladin program agroturizma dostupan je alternativni smještaj za samostalan boravak u obnovljenim tradicionalnim kućama u prekrasnim zajednicama diljem Cipra.

• Mnoga arheološka i antikviteta rasprostranjena su diljem otoka, u rasponu od mlađeg kamenog doba do Rimskog Carstva
• Veličanstvena obala otoka, koja je na mnogim područjima još uvijek relativno netaknuta, svakako je vrijedna istraživanja.
• Nicosia, glavni grad, ima bogatu povijest, očuvane venecijanske zidine koje okružuju grad, nekoliko prekrasnih barova i restorana unutar starih gradskih zidina, i, naravno, 'zelenu liniju' – liniju razdvajanja s turskim dijelom Cipra, koji prosijeca središte Nikozije, sada jedine podijeljene prijestolnice.
• Planine Troodos, koje se uzdižu na visinu od 1952 metra, pružaju neke lijepe šetnje stazama, kao i šarmantne male gradove kao što su Kakopetria, Platres i Phini. Zimi postoji mogućnost skijanja, a gradi se i skijalište.
• Luka i arheološki park Paphos. U blizini se može uživati ​​u piknicima na Afroditinoj stijeni.
• Hamam Omerye u Nikoziji, Cipar, građevina je iz 14. stoljeća koja je obnovljena kako bi funkcionirala kao hamam za svako uživanje, opuštanje i revitalizaciju – stvarno je utočište za odmor. Hamam Omerye, smješten u središtu starog grada Nikozije, potječe iz francuske kontrole i prava je funkcionalna ilustracija bogate kulture i raznolikosti Cipra, kamene borbe, ali osjećaja slobode i prilagodljivosti. Mjesto ima dugu povijest, datira iz 14. stoljeća kada je bila augustinska crkva posvećena sv. Mariji. Izgrađen je od kamena, sa sićušnim kupolama, a potječe iz razdoblja franačke i mletačke kontrole, otprilike u vrijeme kada je grad dobio svoje venecijanske zidine. Mustapha-paša je 1571. godine kapelu pretvorio u džamiju, tvrdeći da je ovdje spavao prorok Omer na svom putu za Lefkosiju. Veći dio izvorne građevine uništen je osmanskim topovima, iako glavna ulazna vrata još uvijek pripadaju Lusignanskoj konstrukciji iz 14. stoljeća, a na sjeveroistočnoj strani spomenika mogu se vidjeti ostaci kasnije renesansne faze. [EU] je 2003. godine sponzorirao inicijativu UNDP/UNOPS-a za dvije zajednice, “Partnerstvo za budućnost”, u suradnji s općinom Nicosia i Master planom Nicosia, za rehabilitaciju kupališta Hamam Omerye, revitalizirajući njegov duh i čuvajući njegov povijesni karakter . Hamam se i danas koristi, a zbog nedavne restauracije postao je popularno mjesto za odmor na Lefkosiji. Nagrađena je nagradom Europa Nostra za očuvanje graditeljske baštine 2006. godine.

• Ciparski meze (predjela slična španjolskim tapasima) je umjetnička forma, a određeni restorani specijalizirani su za to. Meze su dostupne u mesnim ili ribljim varijantama, ali često dolaze u mješovitoj seriji, što je vrlo privlačno.
• Kleftiko janjetina na žaru s okusom začinskog bilja i limuna.
• halloumi (Χαλλούμι) je izrazito ciparski sir proizveden od kombinacije kravljeg i ovčjeg mlijeka. Tvrda je i slan dok je sirova, ali omekša i omekša kad se kuha, pa se često poslužuje na žaru.
• Taramosalata se obično priprema pomoću tarame, što je slana riba ili ikra šarana. Ikra se kombinira s krušnim mrvicama ili pire krumpirom. Začinjena je solju i paprom te prelivena peršinom, lukom, limunovim sokom, maslinovim uljem i octom.
• tahini

Cipar je dugo bio skupa turistička destinacija. Osim nekoliko poljoprivrednih dobara, gotovo se ostalo mora uvoziti. Troškovi života na Cipru slični su onima u srednjoj Europi, osobito u turističkim područjima. Primjeri cijena: Pakovanje dima košta 4 €, cheeseburger 5-7 €, lignje oko 10 €, a odrezak oko 20 €. Daleko od turističkih hotela i plaža, troškovi su znatno razumniji.

Cipar je država eurozone. To je jedna od mnogih europskih nacija koje koriste euro. Sve novčanice i kovanice eura zakonito su sredstvo plaćanja u cijeloj EU.

Jedan euro se sastoji od 100 centi.

Službeni znak eura je €, a ISO kod EUR. Cent nema službeni simbol.

Ako imate nekih starih ciparskih funti okolo, Centralna banka Cipra u Nikoziji će ih zamijeniti za 1 € po tečaju od 0.585274 CYP.

Turska lira se koristi na Sjevernom Cipru (TRY). Euri se obično prihvaćaju u turističkim područjima, ali po nepovoljnoj stopi od 1 EUR za kupnju 2 TRY umjesto 2.4 TRY. Na sjeveru ima i puno bankomata.

• Ciparsko vino, osobito poznati lokalni tip poznat kao Commandaria, robusno je, slatko i podsjeća na vino Porto.
• Čipka najsloženije vrste – iz zaseoka Lefkara.
• Zivania je snažno alkoholno piće na bazi alkohola.
• Filfar je tradicionalni liker od naranče s Cipra.
• Cipele i torbice od kože
• Nakit

• Nova godina – 1. siječnja
• Bogojavljenje – 6. siječnja
• čisti ponedjeljak – varijabla datuma
• Dan neovisnosti Grčke – 25. ožujka
• Dan državnosti Cipra – 1. travnja
• Dobar petak - varijabla datuma
• Velika subota – varijabla datuma
• Uskršnja nedjelja - varijabla datuma
• Uskršnji ponedjeljak - varijabla datuma
• Uskrsni utorak – varijabla datuma
• Praznik rada – 1. svibnja
• Duhovi ponedjeljak – varijabla datuma
• Uspenje Bogorodice – 15. kolovoza
• Dan neovisnosti Cipra – 1. listopada
• Dan državnosti Grčke – 28. listopada
• Badnjak – 24. prosinca
• Božić – 25. prosinca
• Boxing Day – 26. prosinca

Što se tiče kulture, ciparski Grci i ciparski Turci imaju mnogo toga zajedničkog, ali imaju i razlike. Nekoliko tradicionalnih namirnica (kao što su souvla i halloumi) i pića, kao i izrazi i načini života, usporedivi su. Ugostiteljstvo, kao i kupnja ili opskrba hranom i pićem za posjetitelje ili druge, prevladava među oba. Glazba, ples i umjetnost važni su elementi društvenog života u svim kulturama, a dijele se mnoge kreativne, verbalne i neverbalne emocije, tradicionalni plesovi kao što su tsifteteli, sličnosti u plesnoj odjeći i naglasak na društvenim aktivnostima. Dvije skupine, međutim, imaju različite vjere i vjerske tradicije, pri čemu su ciparski Grci povijesno bili pravoslavni Grci, a ciparski Turci obično sunitski muslimani, što je djelomično ometalo kulturnu interakciju. Ciparski Turci su pod utjecajem Turske i islama, dok su ciparski Grci pod utjecajem Grčke i kršćanstva.

Limassol Carnival Festival je godišnji karneval koji se održava u Limassolu na Cipru. Popularni događaj na Cipru pokrenut je u dvadesetom stoljeću.

Nakon otkrića niza isklesanih figura iz razdoblja kalkolita u selima Khoirokoitia i Lempa, povijest umjetnosti Cipra može se pratiti do 10,000 godina. Otok je dom mnogih primjera visokokvalitetnog srednjovjekovnog religioznog ikonopisa, kao i mnogih oslikanih crkava. Ciparsku arhitekturu značajno je utjecalo uvođenje stilova francuske gotike i talijanske renesanse na otok tijekom razdoblja latinske dominacije (1191.–1571.).

Ciparska povijest umjetnosti počinje u suvremeno doba sa slikarom Vassilisom Vryonidesom (1883.–1958.), koji se školovao na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji. Adamantios Diamantis (1900.–1994.), koji je studirao na londonskom Royal College of Painting, i Christopheros Savva (1924.–1968.), koji je također studirao u Londonu, bili su možda dva osnivača suvremene ciparske umjetnosti. U mnogim aspektima, ova su dva slikara postavila nacrt za buduću ciparsku umjetnost, a njihovi kreativni stilovi i obrazovne metode i dalje imaju utjecaj do danas. Većina ciparskih slikara nastavlja školovanje u Engleskoj, ali neki pohađaju umjetničke škole u Grčkoj i lokalne umjetničke institute kao što su Cipar College of Art, University of Nicosia i Frederick Institute of Technology.

Jedna od karakteristika ciparske umjetnosti je sklonost realističkom slikarstvu, unatoč činjenici da konceptualnu umjetnost snažno potiskuju razne umjetničke “institucije”, ponajprije Gradski centar za umjetnost Nicosia. Općinske umjetničke galerije mogu se naći u svim većim gradovima, a tu je i uspješan komercijalni umjetnički sektor. Cipar je trebao biti domaćin međunarodnog umjetničkog festivala Manifesta 2006., ali je otkazan u posljednji trenutak zbog neslaganja između nizozemskih organizatora Manifeste i ciparskog Ministarstva obrazovanja i kulture oko lokacije nekih manifestacija Manifesta u turskom sektoru glavni grad Nikozija.

Ostali poznati slikari ciparskih Grka su Helene Black, obitelj Kalopedis, Panayiotis Kalorkoti, Nicos Nicolaides, Stass Paraskos, Arests Stas, Telemachos Kanthos, Konstantia Sofokleous i Chris Achilleos, a umjetnici s ciparskih Turaka su Smet Güney, Ruzent Atakan i erkez.

Ciparska tradicionalna narodna glazba ima mnogo aspekata s grčkom, turskom i arapskom glazbom, uključujući grčko-turske plesove kao što su sousta, syrtos, zeibekikos, tatsia i karsilamas, kao i tsifteteli i arapies nadahnuti Bliskim istokom. Chattista je vrsta glazbene poezije koja se često izvodi tijekom tradicionalnih gozbi i festivala. Bouzouki, oud ("outi"), violina ("fkiolin"), lutnja ("laouto"), harmonika, ciparska flauta ("pithkiavlin") i udaraljke često se povezuju s kiparskom tradicionalnom glazbom (uključujući "toumperleki") . Evagoras Karageorgis, Marios Tokas, Solon Michaelides i Savvas Salides su među skladateljima povezanim s tradicionalnom ciparskom glazbom. Među izvođačima su Cyprien Katsaris, renomirani pijanist i Marios Joannou Elia, skladatelj i kreativni direktor projekta Europska prijestolnica kulture.

Grčka Laka scena imala je snažan utjecaj na popularnu glazbu na Cipru; Glazbenici koji sviraju u ovom žanru su svjetska platinasta senzacija Anna Vissi, Evridiki i Sarbel. Hip hop, R&B i reggae potpomognut su razvojem ciparskog rapa i urbane glazbene scene Ayia Nape. Umjetnici poput Michalisa Hatzigiannisa i Alkinoosa Ioannidisa često se povezuju s ciparskom rock glazbom i Éntekhno rockom. Metal je također popularan na Cipru, s bendovima kao što su Armageddon (rev.16:16), Blynd, Winter's Verge, Methysos i Quadraphonic.

Halloumi sir je prvi put proizveden na Cipru tijekom srednjovjekovnog bizantskog doba. Kao predjelo, halloumi (Hellim) se obično poslužuje narezan, svjež ili na žaru.

Lignje, hobotnica, cipal i brancin su među dostupnim morskim i ribljim obrocima. Salate često uključuju krastavac i rajčicu. Krumpir s maslinovim uljem i peršinom, ukiseljena cvjetača i cikla, šparoge i taro također su popularna jela od povrća. Ostali tradicionalni užici uključuju meso marinirano u suhim sjemenkama korijandera i vinu, zatim sušeno i dimljeno, kao što je lountza (dimljeni lungić), janjetina na žaru na drvenom ugljenu, souvlaki (svinjetina i piletina kuhana na drvenom ugljenu) i sheftalia (svinjetina i piletina kuhana drveni ugljen) (mljeveno meso umotano u mezenteriju). Pourgouri (krekirana pšenica) je tradicionalni izvor ugljikohidrata osim kruha, a koristi se za izradu delicija koubesa.

Često se koristi svježe povrće i voće. Često se koristi povrće kao što su tikvice, zelena paprika, bamija, mahune, artičoke, mrkva, rajčica, krastavci, zelena salata i listovi grožđa, kao i mahunarke kao što su grah, grah, grašak, grah, slanutak , i leća. Od voća i orašastih plodova najčešće su kruške, jabuke, grožđe, naranče, mandarine, nektarine, mušmule, kupine, trešnje, jagode, smokve, lubenica, dinja, avokado, limun, pistacija, bademi, kesten, orasi i lješnjaci.

Cipar je također poznat po svojim slasticama, kao što su lokum (također poznat kao Turkish Delight) i Soutzoukos. Ovaj otok ima zaštićeni zemljopisni pokazatelj (ZGO) za lokum proizveden u zaseoku Geroskipou.

Cipar je zapanjujuće sigurna nacija, s vrlo malo nasilnog kriminala. Automobili i kuće često ostaju otključani. Međutim, razumno je biti oprezan dok pijete pića od stranaca, osobito u Ayia Napi, gdje su se pljačke događale u mnogim prilikama.

Također je vrijedno napomenuti da brojni ciparski “kabareti” nisu, kako samo ime govori, kabareti, već bordeli povezani s organiziranim kriminalom.