Bosna i Hercegovina

Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji, Bosna i Hercegovina će od 1995. do 2020. godine imati treću stopu rasta turizma u svijetu.

Bosna i Hercegovina je u 747,827. godini imala 2012 posjetitelja, 9% više u odnosu na prethodnu godinu, te 1,645,521 noćenja, što je povećanje od 9.4% u odnosu na 2012. Strani posjetitelji činili su 58.6 posto ukupnog broja.

Sarajevski turizam prvenstveno je usmjeren na povijesne, vjerske i kulturne elemente. Lonely Planet proglasio ga je jednim od deset najboljih gradova koje treba posjetiti 2010. godine “Best In Travel”. Sarajevo je također 2012. godine pobijedilo u natjecanju “Najbolji grad za posjetiti” na turističkoj stranici Foxnomad, pobijedivši preko stotinu drugih gradova iz cijelog svijeta.

Meugorje je postalo jedno od najpopularnijih hodočasničkih odredišta kršćana u svijetu, kao i treće najznačajnije vjersko mjesto u Europi, s više od milijun posjetitelja svake godine. Od kako su navodna ukazanja počela 1. godine, vjeruje se da je Meugorje posjetilo 1981 milijuna hodočasnika.

Bosna je također postala popularna kao destinacija za skijanje i ekoturizam. Bosna i Hercegovina je jedno od preostalih neistraženih prirodnih područja južnih Alpa, s ogromnim dijelovima divljeg i netaknutog okoliša koji mami istraživače i ljubitelje prirode. Bosna i Hercegovina je proglašena za najveću planinsku avanturu u 2012. od strane magazina National Geographic. Planinari i planinari uživaju u srednjobosanskim Dinarskim Alpama, koje imaju i mediteransku i alpsku temperaturu. Uz tri rijeke, uključujući najdublji kanjon rijeke u Europi, kanjon rijeke Tare, rafting je pomalo nacionalni sport.

Huffington Post rangirao je Bosnu i Hercegovinu kao “Nacija je nagrađena “9. najvećom avanturom na svijetu za 2013.”, pri čemu se zemlja može pohvaliti “najčistijom vodom i zrakom u Europi; najveće netaknute šume; i najviše divljih životinja.” Putovanje kroz tri rijeke, koje prolazi kroz najbolje od onoga što Balkan nudi, najbolji je način da se to doživi.”

Dva subjekta, dvije turističke agencije

Budući da Federacija želi ujediniti cijelu Bosnu i Hercegovinu i ukinuti entitete, turistički ured Federacije daje informacije o cijeloj BiH, uključujući i RS.

S druge strane, Turistička organizacija Republike Srpske, entiteta koji politički nastoji očuvati međuentitetske granice dogovorene Daytonskim sporazumom iz 1995. godine, daje isključivo podatke o Republici Srpskoj, a ništa o Federaciji BiH.

Turističke atrakcije

Neke od bosanskohercegovačkih turističkih atrakcija su:

Bosna i Hercegovina se nalazi na zapadnom Balkanu, graniči s Hrvatskom (932 km ili 579 km) na sjeveru i zapadu, Srbijom (302 km ili 188 milja) na istoku i Crnom Gorom (225 km ili 140 mi) na jugoistoku . Ima obalu dugu 20 kilometara (12 milja) koja okružuje grad Neum. Nalazi se između 42° i 46° sjeverne širine i 15° i 20° istočno geografske dužine.

Ime zemlje potječe od dvije teritorije Bosne i Hercegovine, koje dijele nejasno definirane granice. Bosna i Hercegovina dijeli otprilike četiri petine sjevernog teritorija zemlje, dok Bosna i Hercegovina dijeli ostatak na južnom teritoriju zemlje.

Većina naroda je planinska, uključujući srednje Dinarske Alpe. Na sjeveroistoku seže u Panonsku nizinu, dok na jugu graniči s Jadranskim morem. Dinarske Alpe obično idu u smjeru jugoistok-sjeverozapad, postajući sve više prema jugu. Najviša točka u državi je planina Magli, koja se nalazi na 2,386 metara (7,828.1 stopa) i graniči s Crnom Gorom. Među najznačajnijim planinama su Kozara, Grme, Vlai, Vrsnica, Prenj, Romanija, Jahorina, Bjelanica, Treskavica.

Sve u svemu, gotovo polovica Bosne i Hercegovine je šumovita. Većina šumskih područja Bosne nalazi se u središtu zemlje, istoku i zapadu. Hercegovina ima sušu mediteransku klimu i kraški teren. Sjeverna Bosna (Posavina) ima izuzetno bogato poljoprivredno područje uz rijeku Savu, a područje je ekstenzivno kultivirano. Ova poljoprivreda nalazi se na Panonskoj nizini koja se proteže u susjednu Hrvatsku i Srbiju. Obala zemlje duga je samo 20 kilometara (12 milja) i obavija se oko grada Neuma u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Unatoč činjenici da grad graniči s hrvatskim poluotocima, Bosna i Hercegovina prema međunarodnom pravu ima pravo na izlaz na vanjsko more.

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Ostali značajni gradovi u Bosni i Hercegovini su Banja Luka na sjeverozapadu poznatom kao Bosanska Krajina, Bijeljina i Tuzla na sjeveroistoku, Zenica i Doboj u centru, te Mostar, najveći grad u Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je dio Borealnog kraljevstva i dijele je Ilirska provincija Cirkumborealne regije i Jadranska provincija Mediterana. Svjetski fond za prirodu svrstava područje Bosne i Hercegovine u tri ekoregije: panonske mješovite šume, mješovite šume Dinarskog gorja i ilirske listopadne šume.

Bosna i Hercegovina je imala 4,377,000 stanovnika prema popisu iz 1991. godine, ali je neslužbeni popis UNHCR-a iz 1996. godine pokazao pad na 3,920,000. Demografija zemlje promijenila se kao rezultat velikih kretanja stanovništva tijekom jugoslavenskih sukoba 1990-ih. Politički sporovi otežali su provođenje popisa između 1991. i 2013. Popis je bio zakazan za 2011., zatim za 2012., ali je odgođen do listopada 2013. Popis iz 2013. izvijestio je o ukupnom broju stanovnika od 3,791,622 ljudi u 1.16 milijuna domaćinstava, što je bilo 585,411 manje nego 1991. godine.

Etničke skupine

Bosna i Hercegovina ima tri etnička „konstitutivna naroda“, Bošnjake, Srbe i Hrvate, kao i niz manjinskih zajednica kao što su Židovi i Romi. Bošnjaci čine 50.11 posto stanovništva, Srbi 30.78 posto, Hrvati 15.43 posto, a ostali 2.73 posto, prema podacima s popisa stanovništva iz 2013. godine koje je objavila Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, a ostali ispitanici se ne izjašnjavaju o nacionalnoj pripadnosti ili ne. odgovarajući. Nalaz popisa osporavaju Agencija za statistiku Republike Srpske i stranke bosanskih Srba. Pitanje popisa se usredotočuje na uključivanje nestalnih bosanskih državljana u brojke, što vlasti u Republici Srpskoj odbijaju. Eurostat, ured za statistiku Europske unije, utvrdio je u svibnju 2016. da je metodologija popisa bosanskohercegovačke statističke agencije u skladu s međunarodnim smjernicama.

Religija

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, islam je većinska vjera u Bosni i Hercegovini, čini 51 posto stanovništva, a velika većina pripada sunitskom islamu. 46 posto stanovništva identificira se kao kršćani, a Srpska pravoslavna crkva čini najveću skupinu, koja čini 31 posto stanovništva (od kojih se većina izjašnjava kao Srbi), a slijedi rimokatolička C Prema studiji iz 2012., 54 posto bosanskih muslimana su nedenominacijski muslimani, dok 38 posto prakticira sunizam.

Bosanski, srpski i hrvatski službeni su jezici u Bosni i Hercegovini; sva tri su poznata kao srpskohrvatska jer su gotovo identična. Srpskohrvatski je napisan i latinicom i ćirilicom, što ga čini jedinim slavenskim jezikom koji to čini. Znakovi u Republici Srpskoj su na ćirilici, stoga bi bio koristan srpsko-engleski rječnik.

Srpsko-hrvatski dijalekti razlikuju se samo u većini znanstvenih sredina, kao iu tradicionalnim kućanstvima. Postoji mnogo dijalekata jezika koji se govore u cijeloj regiji, a govorni jezik varira ovisno o lokaciji. Međutim, jezične razlike su uglavnom površne i ne ometaju dijalog između pravoslavnih Srba, Hrvata katolika i bosanskih muslimana.

Zbog obiteljskih veza i turizma u bivšoj Jugoslaviji prije sukoba, mnogi Bosanci znaju engleski kao i njemački. Neki stariji pojedinci također mogu komunicirati na ruskom jer se to u školama poučavalo tijekom sovjetskog razdoblja.

Bosna je suočena s dvostrukim izazovom rekonstrukcije ratom razorene nacije, uz istovremenu provedbu tranzicijskih liberalnih tržišnih reformi u njenom prethodno mješovitom gospodarstvu. Jedno nasljeđe prethodne ere je jaka industrija; pod bivšim republičkim predsjednikom Demalom Bijedijem i predsjednikom SFRJ Josipom Brozom Titom u republici se promovirala metalna industrija, što je rezultiralo razvojem velikog udjela jugoslovenskih pogona; SR Bosna i Hercegovina je imala vrlo jaku industrijsku izvozno orijentiranu ekonomiju 1970-ih i 1980-ih godina, s velikim izvozom vrijednim milijune dolara.

Poljoprivreda se obavljala na privatnim farmama kroz većinu bosanske povijesti; svježa hrana se povijesno izvozila iz zemlje.

Bosanskohercegovačko gospodarstvo dramatično se promijenilo kao rezultat sukoba 1990-ih. BDP je pao za 60%, a gubitak fizičke infrastrukture nanio je haos u gospodarstvu. Bosanskohercegovačko gospodarstvo i dalje se suočava sa značajnim izazovima budući da većina njegovih proizvodnih kapaciteta tek treba biti obnovljena. Brojke pokazuju da su BDP i dohodak po stanovniku porasli za 10% između 2003. i 2004.; ovo su, zajedno sa smanjenjem državnog duga BiH, negativni trendovi, a visoka nezaposlenost (38.7%) i značajna trgovinska neravnoteža ostaju razlog za zabrinutost.

Valutni odbor kontrolira nacionalnu valutu, (vezanu za euro) konvertibilnu marku (KM). Godišnja inflacija u 2004. iznosila je 1.9 posto, što je najniže u tom području u usporedbi s drugim zemljama. Inozemni dug na dan 5.1. prosinca 31. iznosio je 2014 milijardu dolara. Prema podacima Centralne banke BiH i Zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine, realna stopa rasta BDP-a u 2004. iznosila je 5%.

Bosna i Hercegovina je postigla značajan napredak u posljednjih nekoliko godina, krećući se s najniže ocjene jednakosti dohotka od četrnaest od 193 zemlje na četrnaesti najviši rang jednakosti dohotka.

Prema statističkim podacima Eurostata, bosanskohercegovački PPS BDP po glavi stanovnika u 2010. godini iznosio je 29% prosjeka EU.

Međunarodni monetarni fond (MMF) najavio je zajam od 500 milijuna dolara Bosni koji će biti osiguran putem stand-by aranžmana. To je trebalo biti odobreno u rujnu ove godine.

Sa putovnicom ili nacionalnom identifikacionom iskaznicom, stanovnici EU, EEA, Švicarske, Andore, Monégaske, San Marinese, Srbije i Vatikana mogu posjetiti Bosnu i Hercegovinu bez vize do 90 dana.

Strani državljani iz sljedećih zemalja/teritorija mogu posjetiti Bosnu i Hercegovinu bez vize do 90 dana ako posjeduju putovnicu: Albanija, Argentina, Australija, Bahami, Brazil, Brunej, Kanada, Čile, Kostarika, El Salvador, Gvatemala , Honduras, Izrael, Japan, Makedonija, Malezija, Mauricijus, Meksiko, Crna Gora, Novi Zeland, Nikaragva, Panama, Paragvaj, Singapur, Južna Koreja, Tajvan (Republika Kina), Turska, Sjedinjene Američke Države, Urugvaj, Venezuela, dodatno osobe koje drže Putovnice British National (Overseas), SAR Hong Kong, SAR Macau i Suverenog vojnog reda Malteškog reda. Također su bez vize za ruske i ukrajinske državljane do 30 dana.

Svatko tko se ne kvalificira za jedno od gore navedenih izuzeća od vize mora podnijeti zahtjev za vizu unaprijed u ambasadi ili konzulatu Bosne i Hercegovine. Državljani kojima je potrebna viza za posjetu Bosni i Hercegovini, s druge strane, imaju pravo na besplatnu vizu od 7 dana ako imaju schengensku vizu za više ulazaka ili boravišnu dozvolu za schengenske zemlje.

Zračna luka Sarajevo (IATA: SJJ) nalazi se na području Butmira, u neposrednoj blizini centra grada. Nema izravnog javnog prijevoza, a cijene taksija do/iz zračne luke su šokantno skupe za malu udaljenost – najbolja opcija je uzeti taksi do tramvajskog terminala na Ilidi i pridružiti se tramvaju za posljednju dionicu putovanja, koja košta 1.80 KM.

Croatia Airlines leti iz Sarajeva za Zagreb najmanje dva puta dnevno, s linijama za Bruxelles, Frankfurt, London, München, Pariz, Zürich i druga europska odredišta.

Jat Airways Srbije svakodnevno povezuje Sarajevo preko Beograda (uz uslugu kasno navečer-rano u jutarnjim satima), odakle se može povezati dodatnim unutarnjim i međunarodnim letovima JAT-a.

Ostale zrakoplovne kompanije koje lete u Sarajevo na redovnoj (dnevnoj) bazi uključuju:

U svibnju/lipnju 2009. Norwegian će pokrenuti dodatne letove iz Sarajeva za Oslo-Rygge i Stockholm-Arlanda. Svaka lokacija imat će dva leta svaki tjedan. Za više usluga provjerite web stranicu Zračne luke Sarajevo.

Mostar, Tuzla i Banja Luka imaju međunarodne zračne luke s letovima za i iz Istanbula, Frankfurta, Züricha, Ljubljane, Basela, Malmöa, Göteborga i Beograda.

Mnogi posjetitelji radije lete u Hrvatsku prije nego što nastave putovanje autobusom za Bosnu i Hercegovinu, zaustavljajući se u Zagrebu, Splitu, Zadru ili Dubrovniku, od kojih potonja dva poslužuju sezonski niskotarifni turistički čarter letovi.

Usluge vlakova postupno se poboljšavaju u cijeloj zemlji, ali brzine i frekvencije ostaju niske. Velik dio željezničke infrastrukture uništen je tijekom nedavnog sukoba, a linije su ponovo otvorene prioritetno, iako ne na visokoj razini usluge koja je postojala prije sukoba. Željezničkim uslugama upravljaju dvije različite organizacije (ovisno o političkoj podijeljenosti zemlje), što rezultira čestom zamjenom lokomotiva.

U / iz Hrvatske

Iz Sarajeva vozi jedan vlak dnevno do Zagreba, glavnog grada Hrvatske, a zatim do ostatka Europe.

'Dnevni' vlak polazi iz Zagreba u 8:59 sati i dolazi u Sarajevo u 18:23 sati. Povratak polazi iz Sarajeva u 10:21 i dolazi u Zagreb u 19:42. Karta u jednom smjeru košta oko 30 eura (povratna karta košta oko 50 eura). Karte se mogu kupiti u lokalnoj valuti u međunarodnom uredu na željezničkom kolodvoru u Hrvatskoj ili Bosni. Na ovoj ruti nema bife vagona, stoga ponesite svoje zalihe za veličanstveno 9-satno putovanje, ali momci s malim kolicima ponekad mogu proći kroz vlak i prodaju skupa bezalkoholna pića i druge artikle.

Pokušajte kupiti kartu za vlak prije ukrcaja. Ako ne kupite prije ukrcaja, možete kupiti od konduktera u brodu, ali imajte na umu da vam on/ona može dati kartu samo za svoj dio putovanja – posada i lokomotive obično se mijenjaju kada vlak krene hrvatskom teritoriju i opet kada uđe na teritorij Federacije.

Bosna je divna nacija za putovanje; krajolik često oduzima dah.

Međutim, predvidite spore brzine zbog brdovitog terena, loše vožnje brojnih sudionika u prometu (uključujući opasno prolaženje na malim cestama) i općenito loših uvjeta na cestama diljem zemlje – posebice s obzirom na relativno kratku udaljenost 'zračnom linijom'. Glavne ceste od obale do Sarajeva preko Mostara, te sjeverno od Sarajeva do hrvatske granice u Slavonskom Brodu/Slavonskom Samadu, obnovljene su i u dobrom su stanju od 2009. godine. Gradi se nova autocesta koja prati ovu trasu, sa prva dionica sjeverno od Sarajeva sada je otvorena, ali manji radovi bi mogli odgoditi putovanje na oba kraja ove planirane ceste. Za osobne automobile plaćat će se cestarina 2 kilometra od Sarajeva. Naplatne kućice na drugom kraju se trenutno grade i nisu u funkciji (od kolovoza 2011.).

Kada se završi, ova trasa će povezivati ​​sjeverni dio Hrvatske s obalom, kao i novu autocestu od Zagreba do Splita, koja će se u konačnici nastaviti do Dubrovnika.

Benzinske postaje može biti teško locirati u određenim područjima; često su najbolja mjesta za punjenje izvan gradova, a ne unutar njih.

Prijelazi granice obično su jednostavni.

Mehaničare koji razumiju engleski može biti teško locirati, a licenciranje može predstavljati problem, stoga budite sigurni da imate zakonsko dopuštenje za vožnju tamo. Policija redovito postavlja blokade, stoga nemojte biti šokirani ako vas zaustave da provjerite svoje papire i porazgovarate!

Iznajmljivanje vozila je također opcija, posebno ako želite istražiti udaljene lokacije izvan Sarajeva.

U Bosni i okolici ima puno autobusa. 

Većina stranih autobusa stiže na glavni sarajevski autobusni kolodvor (autobuska stanica), koji se nalazi u blizini željezničke stanice i blizu centra grada. Autobusnu stanicu Lukavica u Istočnom (Istočnom) Sarajevu koristi nekoliko autobusa iz Beograda, entiteta Republike Srpske i Crne Gore (srpsko susjedstvo grada).

Iz Sarajeva su česte autobusne linije za:

pored međugradskih autobusa za Republiku Makedoniju, Austriju i Njemačku.

Međunarodne usluge također su dostupne iz Mostara, Banja Luke, Tuzle i Zenice. Hercegovina također nudi brojne autobusne linije iz gradova na hrvatskoj dalmatinskoj obali.

Međunarodne autobusne usluge gotovo su uvijek u suvremenim, luksuznim autobusima s 5 zvjezdica; rijetke iznimke su obično lokalni autobusi koji prometuju samo preko granice (maks. 3 sata putovanja).

Zbog sukoba u Bosni 1990-ih, postoje autobusne tvrtke koje opslužuju bosansku dijasporu i nude pristupačan i higijenski način putovanja na drugu stranu europskog kontinenta.

Trajekti iz Neuma voze do drugih jadranskih gradova, povezujući ih s Hrvatskom i drugim zemljama. Preko Jadrana za Italiju nema međunarodnih trajekata, iako postoje brodovi iz Dubrovnika i Splita za Italiju.

Slično tome, dostupan je prijevoz duž unutarnjih rijeka i jezera, od kojih su neki privatni.

Međuentitetska granica između Federacije i Republike Srpske je nekontrolirana i, u smislu kretanja, ne razlikuje se mnogo od državnih granica u Sjedinjenim Državama.

Autobus i vlak su najveći vidovi javnog prijevoza (Federacija, RS). Postoji gusta mreža autobusnih linija, kojima upravljaju lokalne privatne tvrtke. Imajte na umu da ako kupite povratnu kartu za liniju koju opslužuje nekoliko tvrtki, povratno putovanje možete obaviti samo s tvrtkom od koje ste kupili kartu.

Vlakovi su malobrojni i tromi. Mnoge željezničke pruge su uništene tijekom rata i tek se trebaju obnoviti. Također nema dovoljno automobila i vlakova za pružanje redovnih usluga, posebno na popularnim linijama kao što su Mostar-Sarajevo, Tuzla-Banja Luka i Sarajevo-Banja Luka. Vožnje su, s druge strane, slikovite, posebno dionica Mostar-Sarajevo.

Stopiranje je ugodno u Bosni jer ćete dobiti vožnju od lokalnog stanovništva koje ne biste često sreli putem mreža razmjene ugostiteljskih objekata kao što je couchsurfing. Budite oprezni s nagaznim minama, a ako ste u nedoumici, ostanite na asfaltiranoj ruti i pitajte mještane (“MEE-ne?”).

Biciklizam je popularna zabava u Bosni i Hercegovini. Drugi promet, s druge strane, nije toliko upoznat s načinom interakcije s motociklima na cesti.

U Bosni je Google Maps, mrežni resurs za mapiranje, izuzetno jednostavan. Međutim, volonteri mapiraju Bosnu u Open Street Map, a karte većih gradova u Boniji su mnogo detaljnije od onih koje posluju u SAD-u.

U Bosni i Hercegovini postoji mnogo hotela, hostela, motela i pansiona koje možete izabrati. U primorskom naselju Neum dostupni su hoteli od 2 do 4 zvjezdice. Mnogi hoteli u drugim gradovima imaju 3 zvjezdice, 4 zvjezdice, a neki i 5 zvjezdica.

Najbolji hoteli u Banjaluci su Cezar, Palas, Bosna, Atina, Cubic i Talija. Rezervacije bilo kojeg smještaja u Bosni i Hercegovini, ili bilo koje usluge, mogu se izvršiti putem interneta ili kontaktiranjem Zepter Passport Travel Agency, Banjaluka; kontakt: http://www.zepterpassport.com, broj telefona +387 51 213 394, +387 51 213 395, faks +387 51 229 852.

Najbolji hoteli u Sarajevu su Hollywood, Holiday Inn, Bosnia, Saraj, Park, Grand i Astra. Rezervacije se mogu izvršiti online ili pozivom turističke agencije Centrotrans-Eurolines u Sarajevu na broj +387 33 205 481, koja govori engleski, njemački, francuski i nizozemski.

Kampovi su neuobičajeni. Nacionalna turistička agencija ima popis kampova u Bosni i Hercegovini. Divlje kampiranje općenito nije problem, ali pripazite na mine.

Ako Bosnu i Hercegovinu dočaraju misli o betonskoj komunističkoj arhitekturi ili ratom razorenim gradskim središtima iz 1990-ih, čeka vas ugodno iznenađenje. Bez sumnje, ova nacija zadržala je ožiljke svoje burne prošlosti, no turisti će danas otkriti rekonstruirane i dobro obnovljene drevne gradove, toplo i privlačno okruženje, živahni gradski život i - u cjelini - više srednjovjekovnih spomenika od socijalističkih stambenih naselja. Zapravo, nekoliko relikvija iz komunističkog doba, poput Titovog bunkera u Konjicu, postale su turističke atrakcije same po sebi.

S druge strane, glavne turističke atrakcije zemlje su atraktivna srednjovjekovna gradska središta, povijesna kulturna mjesta i spektakularne prirodne ljepote. Sarajevo, poznato po svojim golemim socijalističkim stambenim projektima, također je šareni povijesni spoj Istoka i Zapada, gdje vjere i kulture koegzistiraju generacijama. To je živahan grad koji je oživljen kao suvremena prijestolnica zemlje, ponosan na svoju povijest i popularno odredište za sve vrste putnika. Užurbano Baščaršija ili Staru čaršiju, sarajevsku katedralu, Gazi Husrev-džamiju, begove i, naravno, naslijeđe sportskih objekata sa Olimpijskih igara 1984. godine, sve je to što morate vidjeti. Tunel spasa, ili Tunel nade, koji je dopremao zalihe u Sarajevo tijekom rata, a sada je muzej, vrijedan je posjeta. Još jedan metropolitanski dragulj je slikoviti mostarski stari grad, koji kao glavnu znamenitost ima poznati most Stari most koji je pod zaštitom svjetske baštine Unesco-a. Pomno je restauriran i općenito se smatra jednim od najboljih primjera islamske arhitekture na Balkanu. Viegrad ima svoj most koji je pod zaštitom Unesco-a, veličanstveni Most Mehmed Paše Sokolovića. Isprobajte bujne banjalučke vrtove i aleje za dodatni velegradski sjaj.

Sjajne prirodne znamenitosti mogu se pronaći u cijelom mjestu, čak iu blizini glavne metropole. Idite kočijom do Vrela Bosne i pridružite se sarajevskim obiteljima na mirnim odmorima i piknicima. Slapovi Kravice, oko 40 kilometara od Mostara, još su jedna spektakularna prirodna atrakcija. Rijeka Trebiat spušta se 30 metara u veličanstvenom prirodnom okruženju s sedrenim liticama, što je čini omiljenim mjestom gradskih stanovnika i splavi. Drugi impresivni vodopadi mogu se naći u zelenom Nacionalnom parku Una na krajnjem zapadu zemlje. Tu je i poznati slap Jajce, gdje se čista voda rijeke Plive spušta 17 metara u samom srcu grada. Ljubitelji prirode također su mogli posjetiti Park prirode Hutovo blato radi promatranja ptica ili Nacionalni park Sutjeska, koji ima vodopad i jednu od jedine dvije preživjele prašume u Europi.

Antička tvrđava od Počitelj, Blagaj (gdje ćete otkriti i izvor rijeke Bune), a za ekološke ekoselo Zelenkovac kod Mrkonjić Grada vrhunski su izbori za život na selu. Zapadno od Radimlje nalazi se najveća zbirka stećaka, jedinstvene vrste predosmanskog nadgrobnog spomenika koji se nalazi u starom bosanskom kraljevstvu.

Rafting na Neretvi, Uni i Tari, kao i Drini, sa nekoliko kraćih staza na rijekama Krivaji, Vrbasu i Sani.

Svjetsko prvenstvo u raftingu 2009. održano je u Banja Luci na rijeci Vrbas i Foa na rijeci Drini, oba u Srbiji.

Rijeka Neretva i njezine pritoke rijeke Trebiat i Unac, kao i rijeka Krivaja i njezina pritoka rijeka Biotica, izvrsne su kajakaške lokacije, s obiljem bijele vode na Krivaji. Rijeka Pliva i njena jezera Veliko i Malo, te srednja i donja rijeka Une te rijeka Trebiat, izvrsne su lokacije za kanu.

Čuveni kanjon Rakitnice rijeke Rakitnice, pritoke Neretve, nudi izvrsno iskustvo kanjona, ali još teže kanjoning rute mogu se otkriti u rijeci Bjeli, drugom rukavcu Neretve. Rijeka Unac i njezin kanjon pružaju izvrsne mogućnosti za kanjon.

U blizini Banja Luke su i klisure rijeka Svrakave i Cvrčke.

Sport je popularan u ovom području, a brežuljkasti krajolik zemlje postaje sve popularnije odredište za bicikliste iz cijelog svijeta.

Bosna i Hercegovina je bila domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, a i danas se ponosi svojim zimskim sportovima. Ima teških lokacija, posebno na području Sarajeva. Mnoga su olimpijska mjesta teško oštećena tijekom sukoba 1990-ih, ali sada je sve na mjestu da skijašima pruži nezaboravno iskustvo.

Blizu Sarajeva nalazi se planinski lanac Bjelašnica, koji ima preko 8 kilometara skijaških staza, kao i planine Jahorina (20 km) i Igman. Planina Vlašić duga 14 kilometara nalazi se u blizini Travnika. Ostala ljetovališta su Blidinje na istoku, Vlasenica na zapadu i Kupres na istoku.

Lijepe su i ljetne šetnje na Bjelanici i Jahorini.

Najbolja mjesta za mušičarenje u Bosni su u sjeverozapadnoj Bosanskoj Krajini, unutar Nacionalnog parka “Una” i uz rijeku Sanu. Ljubitelji mušičarenja mogu obići brojna žarišta pastrve na rijeci Uni, Klokotu, Krunici, Uncu, Sani, Blihi, Sanici, Ribniku, Vrbasu, Plivi, Janju, Sturbi. , Trebiat, Buna, Bunica, Neretva, Tara, Sutjeska, Drina, Na mnogim mjestima postoje odmarališta koja su posebno prilagođena potrebama ribolovaca.

Ćevapi (obično 2-4 km), sveprisutni balkanski ćevap, najdostupniji je obrok u Sarajevu. Zapažene su dvije varijante: „banjalučki“ ćevap, veći ćevap četvrtastog oblika, i sarajevski ćevap, manji i kružnog oblika. Svaki bi turist trebao barem jednom kušati narudžbu ćevapa ako nije do sada. Pita dolazi u raznim okusima (oko 2 km). Burek, tijesto od filo tijesta punjeno govedinom (samo Burek), sirom (Sirnica), špinatom (Zeljanica), krumpirom (Krompiruša) ili jabukom, jeftin je, ukusan i široko dostupan međuobrok (Jabukovača). Međutim, neki su slučajevi bolji od drugih, i to može biti masna stvar. Međutim, ako posjetite Mostar, pokušajte pojesti jelo od pastrmke (“pastrmka”, što zvuči kao “pastrami”), što je lokalni specijalitet (posebno fini restoran u kojem se poslužuju lokalno uzgojene pastrve nalazi se uz prekrasni Blagajski samostan, kratko vožnja autobusom iz Mostara).

Lokalna kuhinja fokusirana je na meso i plodove mora, s nekoliko vegetarijanskih opcija. Čak i takozvana vegetarijanska jela, poput graha ili graha, kuhaju se sa slaninom ili dimljenim mesom. Variva se često rade s mesom, iako se mogu napraviti i bez njega. Obroci od riže i tjestenine su široko dostupni, a Trahana, tradicionalni nadjev za juhu od kiselog tijesta koji se priprema ručno u većini područja, glavni je oslonac tijekom mjeseca posta Ramazana. Uz iznimku ćevapa i pite (ili bureka), brzu hranu čine, kao iu drugim dijelovima Europe, pizza, hamburgeri i hrenovke. Panini sendviči nude se u većini kafića popularnih među mladima, a bosanska kava, koja je slična turskoj, mora se probati za svakog poznavatelja kave. Začudo, osim ove brze hrane, bosanski restorani nude male bosanske specijalitete – ono što pojedinci jedu kod kuće uvelike se razlikuje od onoga što bi jeli u restoranu.

Reklame za janjetinu ili janjetinu s ražnja mogu se vidjeti po svim bh. autocestama i rekreacijskim područjima. Ovo je ukusna poslastica koja se obično sprema za posebne prilike. Cijelo janje se peče na ražnju tako da se rotira na vatri s ugljenom tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Prilikom narudžbe plaćate po kilogramu, što je oko 25 KM (nije loše jer je dovoljno za nekoliko osoba). U iznimnim prilikama takve pečenke pripremaju kod kuće obitelji.

Što god naručite, gotovo sigurno ćete dobiti kruh, koji se u pojedinim dijelovima Europe često jede uz sva slana jela. Uz jela se često nude juha i salata, a najpopularnije su pileća i goveđa juha s rezancima ili okruglicama od jaja. Salate se obično rade od miješanih rajčica, zelene salate, luka i paprike, a često se prelijevaju feta sirom. U Bosni je nečuvena Cezar salata, a većina vinaigreta je talijanskog tipa, koji se sastoje od balzamičnog octa i maslinovog ili kukuruznog ulja. Također možete naići na razne začine. Ajvar je namaz iz konzerve (ili domaći ako imate sreće) nalik namazu od bruschetta, koji se sastoji od pečenih paprika i zgnječenih patlidžana i lagano pirjanih s paprom i soli. Mnogi ukiseljeni proizvodi, kao što su kisele paprike, luk, krastavci [„kiseli krastavci“] i rajčice, također se poslužuju kao začini. Kajmak je mliječni namaz koji ima konzistenciju i okus krem ​​sira. Proizvodi se od mliječne masti koja je ekstrahirana, soljena i konzervirana. Ima dimljeni, slani okus sira i nešto suhu teksturu od krem ​​sira. Travnički kajmak domaći je specijalitet koji se izvozi čak do Australije.

Bosanska kuhinja ne miješa često slatke i slane okuse, a Cezar salatu s mandarinama nikada nećete vidjeti. S druge strane, mnogi dobri kuhari bi eksperimentirali sa slatkim i slanim okusima, kao što je 'Medeno Meso' (medeno meso) kojeg je pripremao poznati kuhar u prijeratnoj Banja Luci. Razlika između voća i povrća je jasna, a voće je rezervirano za jela u stilu deserta. Osim ako se radi o desertu, nikada nećete vidjeti šećer dodan u obrok. Obrok obično obiluje svježim povrćem koje zahtijeva malo ili nimalo dodatnih začina. Kao rezultat toga, ima malo začinjenih ili toplih jela, a jela koja se prodaju kao "začinjena", kao što je paprikasor gulaš, obično su začinjena paprikom, a ne čilijem, i nemaju izraženu pikantnost. Teksture i boje mogu biti značajne u određenim područjima, ovisno o tome radi li se o restoranskoj ili domaćoj kuhinji.

Dimljeno meso je češće u bosanskoj kuhinji od tradicionalnih namirnica pita i ćevapa. Svinjetina vlada među nemuslimanima, a pršut, dimljeni vrat, dimljena rebra, slanina i stotine vrsta dimljenih kobasica čine ovu pravu BBQ naciju. Naravno, muslimani imaju jednako ukusne opcije od janjetine ili govedine. Meso se proizvodi tako da se prvo nekoliko dana suši u soli, što eliminira vodu i dehidrira meso, a istovremeno ga čuva od truljenja zbog visoke koncentracije soli. Meso se visi nad jakim dimom na vatri na drva nakon što se natrlja začinima (bosansko suho trljanje je obično vrlo jednostavno i uključuje kombinaciju kvalitetnog svježeg papra u zrnu, ljute paprike, soli, luka i češnjaka i nekoliko žlica Vegete, mješavina za pileću juhu u prahu slična Oxo kocki okusa). Voćke su široko priznate među ljubiteljima roštilja širom svijeta po tome što proizvode najukusniji dim, a stabla jabuke, trešnje i oraha najčešće se koriste u Bosni. Dok se komercijalno proizvedeno delikatesno meso (kao što je ono koje se nalazi u vašim lokalnim delikatesama) obično suši ili visi u frižiderima za dehidraciju nekoliko sati prije nego što se nekoliko sati dimi pod pritiskom kako bi se omogućilo da neki okus prožme meso, bosansko dimljeno meso se mukotrpno puši do tri mjeseca. Meso je obješeno u "pušnicu", malu drvenu konstrukciju dovoljno veliku da zapali vatru i objesi meso. Bosanci dime meso samo u jesen ili zimu jer niske temperature i solju omogućavaju da meso visi mjesecima bez truljenja. Tijekom tog razdoblja dimi se do četiri puta tjedno po 8-10 sati, dajući u meso aromu dima i uklanjajući ostatke vode. Konačni proizvod snažnog je dimljenog mirisa i okusa, s teksturom žvakaće govedine. Boja unutar mesa je najočitija razlika između dimljenog mesa napravljenog na ovaj način i profesionalno proizvedenog mesa dostupnog u Sjevernoj Americi, ovisno o rezu mesa. Za razliku od komercijalnog delikatesnog mesa, koje je često kašasto, crveno, pomalo vlažno i prilično sirovo, bosansko dimljeno meso je u cijelosti crno sa tek blagom ružičastom nijansom. Veće šnite svinjetine, poput dalmatinskog pršuta, iznutra su nešto ružičastije i mekše, no razlika je i dalje značajna jer pršut s Balkana ima znatno manje vode, žvakaniji je i općenito bolje dimljen. Takvo meso najčešće se jede za doručak, kao sendvič ili kao meza, međuobrok koji se obično služi za doček posjetitelja. Dimljeno meso je jeftino i izuzetno ukusno meso za ručak za posjetitelje, a može se kupiti na bosanskohercegovačkim tržnicama od pojedinaca koji ga obično sami kuhaju. Nikada nećete poželjeti otići nakon sendviča sa svinjskim vratom s bosanskim dimljenim sirom i salatom od svježih rajčica na lepinji svježeg i hrskavog ručno rađenog kruha.

Kada posjetite Bosanaca kod kuće, ljubaznost može biti nadmoćna. Uz kavu obično uvijek ide i neka domaća poslastica, poput kolačića ili kolača, kao i Meza. Meza je veliki tanjur s pripremljenim dimljenim mesom, često uključujući pršutu (u tradicionalnim nemuslimanskim kućanstvima) i kobasicu na tanko narezane i atraktivno izložene sa sirom, ajvarom, tvrdo kuhanim jajima i svježe narezanim rajčicama, krastavcima ili drugim zelenilom . Kruh je stalno dostupan. Većina kuharica o južnoslavenskoj kuhinji prepuna je stotina varijanti kruha, budući da je ovo jedno od svjetskih područja ludih za kruhom. Ipak, najvećim dijelom jedini kruh u većini bosanskih kućanstava je francuski kruh iz dućana, koji Bosanci, naravno, nikada ne bi nazvali “francuskim”. Za njih je to samo “Hljeb” ili “Kruh”.

U važnim prilikama, međutim, ulaže se veći trud u izradu tradicionalnih slavenskih kruhova, a svaka obitelj obično peče svoju verziju tradicionalnog recepta. Za Božić i Uskrs pravoslavne srpske i hrvatske katoličke obitelji pripremaju Pogaču, kruh od maslaca koji se često plete i premazuje jajima, dajući mu blistav sjaj idealan za spektakularne svečane prilike. Tijekom ramazana bošnjačka (muslimanska) populacija peče obilje kruha, a jedinstvene i turske nadahnute sorte općenito su brojnije, raznolikije i ovise o regijama i selima nego među kršćanskim stanovništvom, gdje su recepti za posebne događaje homogeniji i manje odabiri postoje. Lepinja ili Somun (kruh koji se poslužuje uz ćevapi) je vrsta somuna za koju se pretpostavlja da su u Bosnu u nekom obliku donijeli Turci, ali se od tada samostalno razvijao i tek neznatno podsjeća na turske ili bliskoistočne somun pita kruhove. Za razliku od grčke ili libanonske pite, bosanska lepinja je iznutra žvakasta i elastična, a izvana je predivne teksture, što joj daje idealnu spužvastu pratnju masnom mesu i ukusima s roštilja. Turci su možda započeli ovaj recept, ali Bosanci su ga podigli na nove visine.

Bosanci u svakodnevnom kuhanju konzumiraju niz jela tipa gulaš, kao što je kupus, jelo od kuhanog kupusa; Grah, grah kuhan na isti način; i vrlo tekuća verzija mađarskog gulaša. Sve počinje s češnjakom, lukom, celerom i mrkvom, zatim povrćem, dimljenim mesom i nekoliko čaša vode. Povrće se zatim kuha dok se ne raspadne. Domaći začin poznat kao "Vegeta" koristi se u gotovo svakom obroku, a isti se začin koristi u cijelom području, sve do Poljske. To je ekvivalent pilećoj Oxo kocki u Sjevernoj Americi ili mješavini kondenzirane pileće juhe. Ove večere s gulašom neće vas koštati gotovo ništa, a pružit će vam bogatu i zadovoljavajuću večeru.

Što se tiče slatkiša, sladoled koji se nudi u većini zemalja bivše Jugoslavije tjerao bi vam slinjenje. Postoji mnogo vrsta, ali regionalno mlijeko i vrhnje moraju igrati ulogu u njihovom izvrsnom okusu. Sladoled se može kupiti u kugli, u vrtložnom stroju za ledeno mlijeko, zapakiran u trgovinama ili od prodavača na pločniku sa zamrzivačem izravno na ulici. Preporuča se slastičarna “Egipat” u Sarajevu, jer je poznata u okruženju po sladoledu od karamela. Isprobajte "Ledo", vrstu pakiranog sladoleda proizvedenog u Hrvatskoj, ali dostupnog na cijelom području. Isprobajte neke lokalne slastice, poput Krempita, jela od kreme/pudinga koje ima okus poput kremastog kolača od sira i Sampita, slične poslastice spravljene od bjelanjaka. Treba probati i tradicionalne bosanske slastice. Hurmasice, također poznat kao Hurme, je sićušni prstast mokri slatkiš s orasima; Tulumbe su cjevaste krafne koje su hrskave na površini, a mekane i slatke iznutra. Ne zaboravite kušati bosansku verziju svjetski poznate baklave, koja je nešto sirupvija od turskog ekvivalenta i općenito bez ruma, za razliku od grčke baklave. Veći dio tradicionalne kuhinje ima turski prizvuk, šareni rezultat šest stoljeća osmanske kontrole nad većim dijelom Bosne i Hercegovine, a slatkiši nisu iznimka.

Što god jeli u Bosni, iznenadit ćete se koliko su bogati okusi za koje ste mislili da ih poznajete. Budući da kuhinja u zemlji još nije oštećena komercijalno proizvedenim proizvodima, većina usjeva uzgaja se (necertificirano) organski ili poluorganski, s manje pesticida i bere se kada sazrije. Tržnice povrća nude isključivo sezonsko i lokalno proizvedeno povrće, a voće u dolini Neretve u Hercegovini zasigurno je jedan od najboljih okusa koje ste ikada imali (blizu hrvatske granice, između Mostara i Metkovića). Područje je poznato po breskvama, mandarinama, paprikama i rajčicama, trešnjama (i slatkim i kiselim), lubenicama, a odnedavno i kiviju. Sir je također izuzetno ukusan i bogat u cijeloj Bosni i Hercegovini, a sva jela su svježa koliko i stignu.

U Bosni i Hercegovini zakonska dob za piće je 18 godina. Domaća piva su Nektar (iz Banja Luke), Sarajevsko, Preminger (iz Biha, kuhano po češkoj recepturi) i Tuzlansko, dok se uvoze Ozujsko i Karlovako iz Hrvatske, Jelen iz Srbije, te Lako i Union iz Slovenije. Pivo je iznimno rašireno i popularno u gotovo svim europskim narodima. Čak iu islamskim regijama alkohol je lako dostupan onima koji ga žele koristiti, a gotovo svaki bar je dobro opskrbljen.

Bosanci, kao i ostali Slaveni, proizvode "Rakiju", koja dolazi u raznim okusima i priprema se komercijalno i kod kuće. Crno vino se naziva 'Crno vino' (crno vino), a bijelo vino 'bijelo vino' (bijelo vino). Hercegovačka vina poznata su po visokoj kvaliteti. Alkohol se ne oporezuje tako strogo kao u drugim zapadnim zemljama i često je prilično jeftin. Visokokvalitetni alkohol vrlo je tražen i cijenjen.

Još jedno popularno alkoholno piće je turska kafa, u Bosni poznata i kao bosanska ili domaća kava, koja se može kupiti u bilo kojem baru, kafiću ili restoranu brze hrane.

Bosanci su među najzahtjevnijim potrošačima kave u svijetu.

Službena valuta je konvertibilna marka (1.95 KM) koja ima fiksni tečaj od 1.95 za jedan euro (1 € = 1.95 KM).

Postoje dva kompleta novčanica, jedan za Federaciju i jedan za Republiku Srpsku. Međutim, oba skupa vrijede u cijeloj zemlji.

Prije napuštanja zemlje, pazite da ostatak novca zamijenite za nešto uobičajenije (eure, dolare), budući da većina drugih zemalja neće mijenjati "konvertibilne marke" ove zemlje.

Kreditne kartice nisu uobičajeno prihvaćene; unatoč tome, bankomati su lako dostupni u većini gradova (VISA i Maestro). Manje tvrtke možda neće imati adekvatan sitniš ako plaćate novčanicama od 100 KM.

Većina gradova imat će tržnice i sajmove na kojima će različiti umjetnici, trgovci i trgovci prodavati svoju robu. Lako su dostupni razni obroci, svježi i gotovi, kao i odjeća, nakit i suveniri. Možete se cjenkati s dobavljačem na tržnicama, ali za to je potrebno malo iskustva. Cijene za strance mogu biti povećane, jer su u većini sličnih objekata, ovisno o brzoj provjeri imovinskog stanja koju obavlja prodavač. Od onih za koje se čini da mogu platiti više se često traži da plate više.

U većini gradova i mjesta postoje ogromni trgovački centri.

Sarajevo je idealno za kupovinu nekvalitetne odjeće i obuće po razumnoj cijeni. Glavne komercijalne četvrti Sarajeva također su izvrsne za artikle na crnom tržištu kao što su najnoviji DVD-i, video igrice i glazbeni CD-i. Većina posjetitelja koji posjete Sarajevo nesumnjivo će otputovati s nekoliko DVD-a koje će ponijeti kući.

Visoko i područje srednje Bosne nadaleko su poznati po izradi kože.

Banjaluka uključuje sedam većih trgovačkih centara, kao i brojne lokalne trgovine u kojima možete kupiti široku paletu proizvoda.

Na hrvatskoj strani Mostara nalazi se izvrstan trgovački centar s nekim klasičnim europskim trgovinama odjeće i draguljarnicama.

Ako imate status privremenog (turističkog) boravka i potrošite više od 100 KM na proizvode, imate pravo na PDV (PDV) poreznu prijavu. PDV iznosi 17% kupoprodajne cijene. Osim benzina, alkohola i cigareta, povrat se odnosi na sve artikle kupljene unutar tri mjeseca nakon polaska. U trgovini zatražite obrazac za povrat poreza (PDV-SL-2). Ispunite ga i dajte pečat (trebat će vam osobna iskaznica/putovnica). Kada napustite Bosnu i Hercegovinu, bosanska carina može potvrditi (pečatirati) obrazac ako im pokažete artikle koje ste kupili. U roku od tri mjeseca možete dobiti povrat PDV-a u markama, bilo u istoj trgovini u kojoj ste kupili artikle (u tom slučaju će vam porez biti vraćen odmah), ili slanjem ovjerenog računa natrag u trgovinu, zajedno s broj računa na koji treba uplatiti povrat.

Imajte na umu da ako uđete u drugu državu, možda ćete morati platiti PDV na proizvode izvezene iz Bosne. Međutim, uvijek postoji besplatni iznos, obično nekoliko stotina eura (EU: 430 eura). Također, granični proces može potrajati neko vrijeme, stoga nije preporučljivo to pokušavati dok putujete vlakom ili autobusom, osim ako vozač ne pristane čekati.

Na arhitekturu Bosne i Hercegovine snažno su utjecale četiri glavne epohe u kojima su politička i društvena zbivanja poticala formiranje jedinstvenih kulturnih i arhitektonskih navika među ljudima. Svako je doba ostavilo svoj trag, pridonijevši široj raznolikosti kultura i arhitektonskih jezika na ovom području.

U Bosni i Hercegovini, televiziju, časopise i novine vode državna i profitna poduzeća koja se oslanjaju na oglašavanje, pretplatu i druge prihode od prodaje. Ustav Bosne i Hercegovine štiti slobodu izražavanja.

Medijski sustav Bosne i Hercegovine prolazi kroz promjene kao nacija u tranziciji s poslijeratnim naslijeđem i kompliciranom unutarnjom političkom strukturom. Tijekom ranog poslijeratnog razdoblja (1995.–2005.), strani donatori i agencije za suradnju bili su prvenstveno odgovorni za razvoj medija, ulažući u pomoć pri obnovi, diverzifikaciji, demokratizaciji i profesionalizaciji medija.

Uspostava neovisne Regulatorne agencije za komunikacije, donošenje Kodeksa za tisak, osnivanje Vijeća za tisak, dekriminalizacija etiketiranja i klevete, uvođenje prilično naprednog Zakona o slobodi pristupa informacijama i stvaranje javnog servisa Radiodifuzni sustav bivše državne televizije bio je poslijeratni razvoj. Međutim, lokalne elite često su zaustavljale dobre pomake koji se podržavaju na globalnoj razini, a profesionalizacija medija i novinara bila je spora. Pridržavanje profesionalnih kodeksa ponašanja otežano je visokim razinama pristranosti i povezanosti između medija i političkih sustava.

Bosna i Hercegovina ima bogatu književnu tradiciju, uključujući nobelovca Ivu Andrija i pjesnike poput Hrvata AA Antuna Branka Šimića, Alekse Šantića, Jovana Dučića i Maka Dizdara, književnike kao što su Meša Selimović, Zlatko Topčić, Semezdin Mehmedinović, Miljenko Jergović, Isak Samokovlija , Safvet beg Bašagić, Abdulah Sidran, Petar Kočić, Aleksandar Hemon i Nedžad Ibrišimović. Branislav Nušići, dramaturg, bio je prvi ravnatelj sarajevskog Narodnog pozorišta, otvorenog 1919. godine. Novi Plamen i Sarajevske biljeznice.

Bosanskohercegovačka umjetnost se neprestano razvijala, od najranijih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika poznatih kao Steci do slika u palači Kotromani. No, tek dolaskom Austro-Ugara slikarska renesansa u Bosni zaista počinje cvjetati. Početkom 2016. stoljeća javljaju se prvi školovani slikari s europskih sveučilišta. Među njima su Gabrijel Jurkić, Petar Šain, Roman Petrović i Lazar Drljača.

Nakon Drugog svjetskog rata, umjetnici kao što su Mersad Berber i Safet Zec došli su do izražaja.

U Sarajevu je 2007. godine osnovan Ars Aevi, muzej suvremene umjetnosti koji uključuje radove međunarodno poznatih umjetnika.

Tipične bosanskohercegovačke pjesme uključuju gangu, reru i tradicionalnu slavensku glazbu za narodne plesove kao što je kolo, a sevdalinka je najpopularnija iz osmanskog perioda. Pop i rock glazba ima dugu povijest u zemlji, s istaknutim umjetnicima kao što su Dino Zonić, Goran Bregović, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Elvir Laković, Edo Maajka, Hari Mata Hari i Dino Merlin. Ostali skladatelji kao što su Đorđe Novković, Al' Dino, Haris Džinović, Kornelije Kovač, te brojni pop i rock bendovi poput Bijelog Dugme, Crvena Jabuka, Divlje Jagode, Indexi, Plavi Orkestar, Zabranjeno Puenje, Ambasadori, Dubioza kolektiv. Bosna je rodno mjesto skladatelja Duana Estija, autora aktualne bosanskohercegovačke narodne pjesme i oca vokala Marije Šestići, skladatelja Saše Lošića i pijanista Saše Toperića. Bošnjaci, Srbi i Hrvati sviraju stare gusle po selima, posebice u Hercegovini. Gusle se uglavnom koriste za čitanje epske poezije u kazališnom tonu.

Sevdalinka je vrsta strastvene, melankolične narodne pjesme koja često prikazuje tragične teme poput ljubavi i gubitka, smrti voljene osobe ili tuge. To je možda najjedinstvenija i prepoznatljiva “bosanska” glazba. Tradicionalne sevdalinke svirale su se uz saz, turski gudački instrument koji je kasnije zamijenjen harmonikom. Na žalost nekih purista, suvremeniji aranžman obično uključuje pjevača uz harmoniku, kao i male bubnjeve, uspravni bas, gitare, klarinete i violine.

Sarajevo je u cijelom svijetu poznato po raznolikoj i raznolikoj festivalskoj ponudi. Sarajevo Film Festival osnovan je 1995. godine, tijekom rata u BiH, i od tada je prerastao u najvažniji i najveći filmski festival na Balkanu i jugoistočnoj Europi.

Bosna ima snažnu kinematografsku i filmsku povijest još od Kraljevine Jugoslavije; nekoliko bosanskohercegovačkih filmaša steklo je svjetsko priznanje, a neki su osvojili međunarodne nagrade u rasponu od Oscara do brojnih Zlatnih palmi i Zlatnih medvjeda. Danis Tanović (poznat po Oskaru – i Zlatnom globusu – 2001., filmu Ničija zemlja i Velikoj nagradi žirija Srebrnog medvjeda – filmu Smrt u Sarajevu 2016.), Dušan Vukotić (1961. osvojio Oscara za najbolji animirani kratki film za Surogat (“Ersatz”), postavši prvi stranac koji je to učinio), i Emir Kusturica (osvojio je dvije Zlatne palme). Jasmila Žbanić (osvojila Zlatnog medvjeda), Ademir Kenović; Dino Mustafić, Benjamin Filipović, Jasmin Dizdar, Pjer Žalica, Srđan Vuletić, Aida Begić itd.

Bosanska kuhinja koristi razne začine u umjerenim količinama. Većina jela je lagana jer se kuhaju u puno vode; umaci su potpuno prirodni, sastoje se samo od prirodnih sokova povrća u jelu. Uobičajene komponente su rajčica, krumpir, luk, češnjak, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice, sušeni grah, svježi grah, šljive, mlijeko, paprika i vrhnje Pavlaka. Bosanska kuhinja spaja zapadnjačke i istočnjačke elemente. Bosanska kuhinja je snažno povezana s turskom, grčkom i drugim bivšim osmanskim i mediteranskim kuhinjama kao posljedicom osmanske vladavine koja je trajala gotovo 500 godina.

Međutim, zbog godina austrijske dominacije, brojni su srednjoeuropski utjecaji. Govedina i janjetina su najčešće vrste mesa koje se koriste u receptima. Domaći specijaliteti su evapi, burek, dolma, sarma, pilav, gulaš, ajvar i razne istočnjačke slastice. Evapi je jelo od mljevene junetine na žaru, slično kebabu, popularno u bivšoj Jugoslaviji i smatrano nacionalnom kuhinjom u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Domaća vina proizvode se u Hercegovini, gdje je klima idealna za uzgoj vinove loze. Hercegovačka loza (slična talijanskoj rakiji, ali manje slatka) popularno je piće. Na sjeveru se proizvode alkoholna pića od šljive (rakija) i jabukova (jabukovaa). Destilerije na jugu nekada su proizvodile ogromne količine rakije i hranile svu alkoholnu industriju bivše Jugoslavije (rakija je osnova većine alkoholnih pića).

Kafići u kojima se poslužuju bosanske kahve u dezvi sa rahat lokumom i kockicama šećera obiluju u Sarajevu i cijeloj zemlji. Ispijanje kave je popularna bosanska praksa za slobodno vrijeme i kulturu. Bosna i Hercegovina zauzima deveto mjesto u svijetu po potrošnji kave po glavi stanovnika.

Ako namjeravate skrenuti s glavne rute u Bosni, imajte na umu da zemlja trenutno uklanja mnoge od procijenjenih 5 milijuna nagaznih mina koje su bile razbacane po cijelom selu tijekom sukoba 1992-1995. Ako je moguće, ostanite na asfaltiranim cestama u ruralnim područjima. Nikada nemojte doći u kontakt s eksplozivnom napravom. Kako su njihovi vlasnici odlazili tijekom sukoba, kuće i privatna imovina često su bili namješteni eksplozivom. Držite se podalje od bilo kojeg mjesta ili imanja za koje se čini da su napušteni.

Bosna ima relativno malo nasilnog kriminala. Džeparenje je uobičajeno u sarajevskom starom gradu.

Svi bosanskohercegovački radnici podliježu redovitim zdravstvenim pregledima kako bi se potvrdilo da su fizički sposobni obavljati svoje dužnosti i da neće širiti bolest ili nikome naštetiti. Osobito se provjeravaju ljudi u prehrambenom sektoru, a redovito se provode nasumični zdravstveni i sigurnosni pregledi objekata. Od dobavljača usluga hrane očekuju se najviši standardi. Bosanska kuhinja bi trebala biti čista, a sigurnost hrane je od najveće važnosti.

Prilikom tetoviranja provjerite jesu li alati sterilni. Iako je ovo popularna tehnika, treba biti oprezan.

Budući da je obrok tako zasitan, neka dodatna aktivnost može biti korisna.

I, kao što je već rečeno, nikada nemojte skrenuti s određenih ruta u slučaju nagaznih mina.