Austrija

Austrija ima umjereno kontinentalnu klimu. Ljeta traju od početka juna do sredine septembra i u nekim godinama mogu biti vruća dok u drugim kišovita. Tokom jula i avgusta prosječne dnevne temperature su oko 25°C, ali često mogu doseći i 35°C.

Zime u nizinama imaju tendenciju da budu veoma hladne, au alpskim predelima veoma oštre. Temperature često padaju ispod – 10°C (14°F). Zime su od decembra do marta (duže na većim nadmorskim visinama). U alpskom području postoje velike varijacije u temperaturi tokom cijele godine, a noći su hladne i usred ljeta.

Sjeverni Alpi su općenito mnogo vlažnija regija u odnosu na ostatak Austrije. Jugoistok (Štajerska i Koruška) je vrlo sunčan i suv. Područje oko Beča je vrlo često izloženo jakim istočnim vjetrovima.

Unatoč uobičajenom vjerovanju, Austrija nije samo zemlja planina. Iako Alpi čine oko 3/4 zemlje, kojom uglavnom dominiraju pokrajine Vorarlberg, Tirol, Salzburg, Štajerska, Gornja Austrija i Koruška, pokrajine Donja Austrija, Burgenland i glavni grad Beč su geografski sličniji njenih susjeda, Češke i Mađarske. Ova raznolika mješavina pejzaža zbijena je na relativno maloj teritoriji. Austrija ima glečere, livade, alpske doline, šumovita podnožja, blago valovita poljoprivredna zemljišta, vinograde, riječne klisure, ravnice, pa čak i polusušne stepe.

25% stanovništva živi u Velikom Beču, velikoj evropskoj metropoli u kojoj se Dunav susreće sa najistočnijim rubom Alpa, veoma blizu granice sa Slovačkom i glavnog grada Bratislave.

Praktično sve vladine, ekonomske i kulturne institucije, uključujući nacionalne medije i velike korporacije, imaju sjedište u Beču, uglavnom zbog njegove geografije i istorije. Stoga glavni grad dominira političkim i kulturnim životom Austrije i očito je svijet za sebe. Ima vrlo malo zajedničkog s ostatkom uglavnom ruralne Austrije i zaista nema drugih velikih gradova u zemlji osim Graza i Linca. Na primjer, u pokrajini Vorarlberg pravi se smiješan vic o dominaciji Beča u nacionalnim poslovima, koji kaže: “Narod u zapadnoj Austriji zarađuje novac, a Beč ga troši”.

Austrijska populacija je procijenjena od strane Statistik Austrije u aprilu 2016. na 8.72 miliona. Stanovništvo Beča, glavnog grada zemlje, ima više od 1.8 miliona (2.6 miliona ljudi uključujući prigradska područja), što predstavlja otprilike 1/4 stanovništva zemlje. Poznato je po raznovrsnim kulturnim aktivnostima i visokom životnom standardu.

Beč je bez sumnje najveći grad u zemlji. Graz je drugi grad po broju stanovnika sa 2 stanovnika, a slijede Linz (265,778), Salzburg (191,501) i Innsbruck (145,871). Svi preostali gradovi imaju manje od 122,458 stanovnika.

U 2010. godini, prema podacima Eurostata, Austrija je imala 1.27 miliona ljudi rođenih izvan Austrije, što je 15.2% ukupnog stanovništva. Od toga je 764,000 (9.1%) rođeno u zemljama van EU, a 512,000 (6.1%) u nekoj drugoj članici EU.

Statistik Austria je 2011. procijenio da 81% ili 6.75 miliona stanovnika nije imalo imigracionu pozadinu, a više od 19% ili 1.6 miliona ljudi ima najmanje jednog ili više roditelja imigrantskog porijekla. U Austriji živi više od 415 hiljada potomaka imigranata koji nisu rođeni u Austriji, od kojih je većina naturalizovana.

185,592 Turaka (što uključuje manjinu turskih Kurda) čine drugu najbrojniju etničku manjinu u Austriji nakon Nijemaca (2.5%) i čine 2.2% ukupnog stanovništva zemlje. Godine 2003. naturalizovano je 13,000 Turaka, au istom periodu je nepoznat broj Turaka migrirao u Austriju. Iste godine Austriju je napustilo 2,000 Turaka, 10,000 emigriralo u zemlju, što je potvrdilo jasan trend rasta. Srbi, Hrvati, Bosanci i Slovenci zajedno čine oko 5.1% ukupnog stanovništva Austrije.

U 2013. godini ukupna stopa fertiliteta (TFR) procijenjena je na 1.42 rođene djece na jednu ženu, što je znatno niže od stope zamjene od 2.1. U 2014. godini oko 41.7% porođaja bile su neudate žene. U 2013. godini očekivani životni vijek je procijenjen na 80.04 godine (77.13 godina za muškarce, 83.1 godina za žene).

Iz istorijske perspektive, Austrijanci su smatrani etničkim Nijemcima i smatrali smo sebe takvima, uprkos činjenici da je austrijski nacionalizam doveo u pitanje ovaj nacionalni identitet u decenijama nakon završetka Prvog svjetskog rata, a posebno nakon Drugog svjetskog rata. Do kraja 1806. Austrija je bila sastavni dio Svetog rimskog carstva njemačkog naroda i bila je članica Njemačke konfederacije do Austrijsko-pruskog rata 1866. godine, slobodnog udruženja 39 različitih nacija njemačkog govornog područja. Njemačka je 1871. osnovana kao nacionalna država, ali Austrija nije učestvovala.

Nakon Prvog svetskog rata i raspada Austrijske monarhije, čelnici novoosnovane republike proglasili su je za naziv „Nemačka Austrija” i za sastavni deo Nemačke Republike. Ujedinjenje njemačkih država zabranjeno je Ugovorom iz Saint-Germain-en-Layea kao jednim od uslova koje su pobjednički saveznici u Prvom svjetskom ratu nametnuli osvojenoj naciji kako bi izbjegli uspostavljanje teritorijalno proširene njemačke države. U vezi sa događajima iz Drugog svetskog rata i nacističke ere, Austrija kao nacija ulaže napor da uspostavi sopstveni nacionalni identitet među svojim stanovništvom, a danas se većina ljudi ne smatra Nijemcima, iako je manjina. i dalje sebe smatraju Nemcima, pokret istorijski poznat kao „Großdeutsch“, što sugeriše da oni smatraju da se istorijske granice naroda Nemačke protežu izvan granica sadašnjih zemalja. Danas se procjenjuje da je 91.1% stanovništva austrijskog porijekla.

Sa oko 300,000 ljudi, Srbi su jedna od najvećih etničkih grupa u Austriji. Iz istorijske perspektive, srpski doseljenici su migrirali u Austriju u periodu Austro-Ugarske imperije, tokom kojeg je Vojvodina bila pod austrijskom carskom kontrolom. Posle Drugog svetskog rata broj Srba je ponovo porastao i danas postoji veoma velika srpska zajednica. Srpsko-austrijsko društvo osnovano je 1936. godine. Danas austrijski Srbi uglavnom žive u Beču, Salcburgu i Gracu.

Procjenjuje se da je otprilike 13,000 do 40,000 Slovenaca u austrijskoj državi Koruškoj (Slovenci iz Koruške) kao i Hrvati (oko 30,000) i Mađari u Gradišću bili priznati kao manjine i da su im data posebna prava prema ugovoru. Slovenci u Štajerskoj (oko 1,600 do 5,000) nisu priznati kao manjina i nemaju posebne privilegije, iako neki smatraju da Državni ugovor od 27. jula 1955. predviđa drugačije.

Zakonsko pravo korištenja dvojezičnih topografskih znakova za područja u kojima zajedno žive Slovenci i Austro-Hrvati zajedno s njemačkim govornim stanovništvom (kako je navedeno u Državnom ugovoru iz 1955. godine) nije u potpunosti provedeno, po mišljenju nekih ljudi, iako drugi smatraju da je ugovor – obaveze koje iz njega proističu – poštovan.

Pravo na dvojezične topografske oznake za regije u kojima žive Slovenci i austrijsko-hrvatski uz stanovništvo njemačkog govornog područja (kako je predviđeno Državnim ugovorom iz 1955. godine) prema nekima još nije u potpunosti implementirano, dok drugi smatraju da je ugovor – obaveze koje iz toga proizilaze – ispoštovane (vidi dolje). Mnogi ljudi u Koruškoj se plaše slovenačkih teritorijalnih pretenzija, primjećuju da je Jugoslavenska vojska izvršila invaziju na teritoriju nakon oba svjetska rata i shvaćaju da neki službeni slovenski atlasi smatraju dijelove Koruške slovenačkim kulturnim prostorom. Nedavno preminuo guverner Jörg Haider u jesen 2005. godine stavio je ovo u javnu raspravu odbijanjem proširenja broja dvojezičnih anketnih panela u Koruškoj. Istraživanje koje je proveo Koruški ljudski institut 2006. godine pokazalo je da 65% Korušana ne podržava povećan broj dvojezičnih topografskih putokaza, po njihovom mišljenju postoje izvorni zahtjevi Državnog ugovora iz 1955. godine.

Još jedan vrlo interesantan fenomen je tzv. Windisch teorija, koja kaže da se Slovenci mogu svrstati u 2 grupe: moderne Slovence i Windisch (tradicionalni njemački naziv za Slovene), koji se temelji na jezičkim razlikama među austrijskim Slovencima. koji je predavao standardni slovenački jezik u školi i Slovenci koji su govorili lokalni slovenski dijalekt, ali koji su pohađali njemačke škole. Za razlikovanje ove druge grupe korišten je izraz “Windische”. Ta politički nadahnuta teorija, koja slovenačke Austrijance dijeli na “lojalne Windijance” i “slovenačke građane”, nije općenito prihvaćena i ukinuta je prije nekoliko decenija.

Do kraja 20. vijeka, oko 74% stanovništva Austrije se izjasnilo da su rimokatolici, dok se oko 5% izjasnilo da su protestanti. Austrijski hrišćani su obavezni da plate obavezni doprinos (određen prihodima, oko 1%) za članstvo u njihovoj crkvi; takva isplata se naziva “Kirchenbeitrag” (“crkveni/crkveni doprinos”).

Počevši od druge polovine 20. stoljeća dolazi do opadanja broja vjernika i članova crkve. Statistika Rimokatoličke crkve u Austriji s kraja 2014. godine pokazuje 5,265,378 članova, što predstavlja 61.4% ukupnog stanovništva Austrije. U 2005. godini broj nedjeljnih odlazaka u crkvu iznosio je 623,195 ili 11.84% ukupnog stanovništva Austrije. Luteranska crkva je također zabilježila pad od 47,904 članova u periodu od 2001. do 2008. Istraživanje Evropske komisije iz 2012. pokazuje da su znatno više od 86% stanovništva Austrije kršćani, 77% su rimokatolici.

Otprilike 12% stanovništva izjavilo je da nema religiju. 2001. godine; ovaj procenat je porastao na 20% u 2015. Među preostalim ljudima, otprilike 340,000 su pripadnici nekoliko muslimanskih zajednica, uglavnom zbog priliva migracija iz Turske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Oko 180,000 je članova pravoslavnih crkava (pretežno Srba), oko 21,000 je registrovano kao aktivni Jehovini svjedoci i oko 8,100 su Jevreji.

Austrijska jevrejska zajednica iz 1938. – u Beču ih je bilo samo više od 200,000 – smanjila se na oko 4,500 tokom Drugog svetskog rata, sa oko 65,000 austro Jevreja ubijenih u holokaustu, a 130,000 emigriralo. Većina današnje jevrejske populacije su poslijeratni imigranti, posebno iz istočne Evrope i centralne Azije (uključujući Jevreje iz Buhare). Godine 1983. budizam je postao pravno priznat kao religija u Austriji.

Prema najnovijem istraživanju Eurobarometra 2010:

44% stanovništva Austrije je odgovorilo da “vjeruje da postoji Bog”.

38% je odgovorilo da „veruju da postoji neka vrsta duha ili životne sile“.

12% je odgovorilo da “oni zapravo ne vjeruju da postoji bilo kakav duh, Bog ili životna sila”.

Iako su Sjeverna i Srednja Njemačka bile izvor reformacije, Austrija i Bavarska bile su u samom srcu kontrareformacije u šesnaestom i sedamnaestom vijeku, tokom koje je apsolutna Habsburška monarhija nametnula strogi režim kako bi ponovo uspostavila moć i utjecaj katoličanstva među Austrijancima. Habsburgovci su dugo vremena sebe smatrali avangardom katoličanstva i sve druge denominacije i druge religije su potisnute.

Godine 1775. Marija Terezija je dozvolila Mechristliche kongregaciji Jermenske katoličke crkve da uspostavi svoju službenu rezidenciju u Habsburškom carstvu.

Godine 1781., za vrijeme austrijskog prosvjetiteljstva, car Josip II odobrio je Austriji patent tolerancije, koji je drugim denominacijama dodijelio ograničenu vjersku slobodu. Vjerska sloboda je postala ustavno pravo u Cisleitaniji nakon Austro-Ugarskog kompromisa 1867. godine, čime se odaje počast činjenici da je monarhija bila dom mnogih različitih religija pored rimokatolicizma, koji je uključivao Grke pravoslavce, Srbe, Rumune, Ruse i Bugare. (vekova u blizini Austrije Osmanskog carstva), kalvinisti, protestantski luterani i Jevreji. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, islam je zvanično priznat u Austriji 1912. godine.

Austrija je još uvijek bila pod jakim utjecajem katolicizma. Nakon 1918. godine, katoličke vođe Prve republike, kao što su Theodor Innitzer i Ignaz Seipel, zauzeli su vodeće pozicije unutar ili blizu austrijske vlade i ojačali svoj utjecaj u periodu austro-fašizma. Engelbert Dollfuss i Kurt Schuschnigg smatrali su katoličanstvo državnom religijom.

Iako je katoličko (i protestantsko) rukovodstvo dočekalo Nijemce 1938. tokom aneksije Austrije Njemačkoj, austrijski katolicizam će kasnije prekinuti svoju podršku nacizmu, a bivše vjerske istaknute ličnosti u javnom životu bile su uključene u otpor tokom Trećeg Rajha. Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine, u Austriji je uspostavljen stroži sekularizam i smanjen je utjecaj religije na politiku.

Službeni jezik Austrije je Njemački, koji u svojoj standardnoj nacionalnoj sorti poznat kao austrijski (Visoki) njemački je općenito identičan njemačkom koji se koristi u Njemačkoj, s nekim bitnim razlikama u vokabularu (od kojih se mnoge odnose na jezik kuhinje ili doma) i prilično različitim akcentom. Većina austrijskih riječi je posuđena iz austro-bavarskog, ali su utjecaja imali i jezici susjednih zemalja. Drugi jezici imaju određeni službeni status u raznim lokalitetima (npr. slovenački u Koruškoj, gradišćanskohrvatski i mađarski u Gradišću).

Međutim, prvi jezik gotovo svih Austrijanaca nije njemački, već lokalni dijalekti austro-bavarski (Boarisch) (koji također govore kao prvi jezik mnogih ljudi u Bavarskoj i Južnom Tirolu, Italija), s izuzetkom Vorarlberga, gdje je zamijenjen alemanskim (također prvim jezikom stanovnika Švicarske i Lihtenštajna koji govore njemački, dalje od Baden-Württemberga, posebno u južnim regijama, i dijelom Alzasa, u Francuskoj). Ova dva jezika pripadaju porodici gornjenjemačkih jezika, ali su samo djelimično razumljivi jedan s drugim i s njemačkim. Naročito u velikim gradovima, skoro svi će takođe moći da komuniciraju na nemačkom, čak i ako samo u razgovoru sa strancima (uključujući severne Nemce). Većina Austrijanaca može razumjeti dijalekt druge regije, ali u Vorarlbergu imaju najveće poteškoće jer se radi o njemačkom govornom području.

Engleski je široko rasprostranjen, a prijevod jelovnika je jedno područje u kojem većina turista ima jezičkih problema. Čak i kompetentni ljudi koji govore njemački ili austro-bavarski mogu otkriti da im se odgovara na engleskom, a nije neobično čuti Austrijance kako govore na engleskom! Međutim, u ruralnim područjima stariji ljudi ponekad ne govore engleski. Stoga može biti korisno da naučite neke osnovne fraze na njemačkom ili austro-bavarskom kada posjetite ova mjesta.

U regijama Austrije koje graniče s Italijom, kao što je Tirol, talijanski se široko govori, iako je većinski jezik na italijanskoj strani (osim u glavnom gradu pokrajine Bolzano) još uvijek njemački (u praksi austro-bavarski).

Zbog doseljavanja u Austriju nakon Drugog svjetskog rata, sigurno ćete u velikim gradovima sresti ljude kojima je bosanski/hrvatski/srpski i turski maternji jezik.

Generalno, kada govore njemački, Austrijanci imaju tendenciju da izgovaraju samoglasnike duže i koriste izgovor koji je regionalan, ali autentičan, elegantan i melodičan; neki ga čak smatraju prekrasnim oblikom njemačkog. Štaviše, "ch", "h" i "r" se ne izgovaraju tako oštro kao u Njemačkoj, što čini naglasak mnogo mekšim.

Međunarodni broj telefona je +43.

Broj koji počinje pozivnim brojem 01 (ranije 0222) znači da ste u Beču. Izostavite ove četiri cifre, a zatim pozovite ostatak telefonskog broja. Zamijenite ove četiri cifre sa 1.

Ako broj ne počinje sa 01, samo uklonite prvu nulu iz pozivnog broja i unesite preostale cifre.

Telefoni

U poštama su dostupni javni telefoni. Telefonske govornice su sve rjeđe jer ljudi ovih dana sve češće koriste svoje mobilne telefone. Telefonske kutije obično rade sa pre-paid karticama koje se mogu kupiti u poštanskim uredima i kioscima (na njemačkom: Trafik).

Brojevi telefona počinju pozivnim brojem, a zatim samim brojem telefona. Da biste uputili poziv, potrebno je da unesete prefiks “0650”, “0660”, “0664”, “0676”, “0699”, “0680” ili “0681”. Postoje besplatni telefonski brojevi koji počinju sa 0800, servisne linije koje koštaju isto kao lokalni poziv počinju sa 0810, i servisne linije koje koštaju do 3.63 € po minuti počinju sa 0900. Postoji jedan izuzetak: 05133 je pozivni broj za Austrijska savezna policija. To znači da će cijena pozivanja ovog broja biti veća nego kada biste pozvali fiksni ili mobilni telefon. 0720 je virtuelni telefonski broj (VOIP) koji se obično naplaćuje po istoj tarifi kao i fiksni, bez obzira gdje se osoba nalazi.

Za jeftine međunarodne pozive iz Austrije možete koristiti jeftine usluge kao što su pennyphone, austriaphone ili fuchstarife, koje sve naplaćuju naknadu. Usluge numeriranja mogu se koristiti sa bilo koje fiksne mreže u Austriji. U ovom slučaju, ne postoji ugovor ili registracija koja je potrebna. Većina usluga numeriranja vam omogućava da zovete Sjedinjene Države, Kanadu, Zapadnu Evropu i mnoge druge zemlje po cijeni lokalnog poziva. To znači da možete lako uštedjeti novac na svom telefonskom računu. Ova riječ je najrelevantnija. Za posao koriste i javne telefone.

Mobilni telefoni

Austrija ima GSM i 3G (UMTS) mrežu kojom je pokrivena gotovo cijela zemlja. Proverite svoj telefon da vidite da li radi na 900MHz ili 1800MHz ili 2100MHz (3G WCDMA). U Sjedinjenim Državama postoje telefoni koji rade na 1900 MHz. Austrija ne podržava ove telefone, tako da ih ne možete koristiti. Kupovina novog telefona sa pre-paid karticom od austrijskog operatera mobilne telefonije može imati smisla ako planirate ostati tamo duže. Imajte na umu da neka udaljena područja (posebno planinska područja) još nemaju pokrivenost mrežom. Ovo je izuzetak, a ne pravilo, ali je važno to imati na umu. Čak su i podzemne linije u Beču pokrivene.

Iako je Austrija mala zemlja, postoji mnogo mobilnih provajdera, kao što su A1, T-Mobile, Orange, Drei (3G), Telering, Tele2, Bob, Yesss i Vectone Mobile.

Bob, Vectone Mobile i Yesss su trenutno tri najjeftinija pre-paid provajdera mobilnih telefona. Pre-paid kartica košta 15 eura i dolazi sa 100 minuta razgovora. Nakon toga svim austrijskim mrežama plaćate 6.8 centima po minuti, a svim ostalim većim zemljama 70 centima. Ovako je to funkcioniralo u junu 2008. Yesss SIM kartica se može kupiti samo na Hofer šalteru. Ne, Yesss ne samo da prodaje jeftine UMTS podatkovne kartice, već ih prodaje i po niskoj cijeni (koje se razlikuju od normalnih SIM kartica). Ako želite da počnete, dobićete 1 GB saobraćaja u početnom kompletu za 20 evra! Da se SIM kartica ne bi pokvarila, morate je puniti jednom godišnje. Vectone Mobile Sim kartica se ne naplaćuje. Nije potrebno prethodno učitavanje. Može se kupiti na web stranici.

Ako imate bankovni račun u Austriji, možete kupiti registrovanu (neprepaid) Bob SIM karticu, što znači da je možete koristiti. Za pozivanje drugih austrijskih mreža tada će cijena biti samo 4 centa po minuti za svaki minut. Nema utvrđene cijene i minimalne naknade, tako da se uopće ne naplaćuje.

Za pre-paid SIM karticu, novi provajder usluga, Eety, naplaćuje samo 13 centi za slanje tekstualne poruke u Nemačku i 9 centi za slanje kratke poruke (SMS) bilo gde u svetu. Može se kupiti online na www.eety.eu. Može se naći i u nekim prodavnicama u velikim gradovima.

Mnogo puta možete kupiti austrijsku prepaid SIM karticu na mreži prije odlaska, što može biti zgodno jer ćete prije odlaska dobiti upute na engleskom i broj svog mobilnog telefona, što može biti od velike pomoći.

Internet

Internet kafei se mogu naći u većim gradovima. Ljudi koji borave u hotelu u gradu obično imaju internet terminale, a skuplji hoteli imaju pristup internetu u sobama. Imaju “Gratis WLAN”, što znači da postoji mnogo mjesta na kojima možete dobiti besplatan WiFi (neograničeno vrijeme i promet). Na primjer, svaki McDonald's ima besplatan WiFi (neograničeno vrijeme i promet).

U Austriji postoji mnogo jeftinih i brzih mobilnih širokopojasnih provajdera. 3G pokrivenost je vrlo dobra u najnaseljenijim područjima, au gradovima je vrlo dobra. Postoji mnogo kompanija koje vam dozvoljavaju da stvari plaćate dok idete, čak i ako niste stanovnik zemlje. Oni ne moraju biti registrovani i mogu se dodati vaučerima koji se mogu naći u prodavnicama, na bankomatima ili na mreži.

Ako želite da kupite SIM karticu ili mikro-SIM sa 1 GB podataka, Bob ima jednu na prodaju. Plaćate ga dok ga koristite. Postoji “paket podataka” koji vam omogućava da kupite dodatni promet uz naknadu od 4 eura po GB. Imajte na umu veće cijene za promet (6.8 ct/MB) ako ne rezervirate podatkovni plan. Imaju ih sve pošte i neki supermarketi. “Bob Breitband Startpaket”, koji košta 14.90 dolara, je ono što biste trebali tražiti. SIM kartice dolaze sa ispravnim brojem mobilnog telefona, a mogu se kupiti i uz USB modem bez ugovora.

Možete dobiti SIM ili mikro SIM kartice sa 1 GB prometa za 9.90 € od Yesss-a, podružnice Orange. Platićete za ono što koristite. Da biste dobili više prometa, možete platiti 20 € za 2 GB dodatnog prostora. U Hofer supermarketima možete ga pronaći (tražite “Yesss Start Package” na blagajni). SIM kartice dolaze sa ispravnim brojem mobilnog telefona, a mogu se kupiti i uz USB modem bez ugovora.

A1 ima online prodavnicu u kojoj možete kupiti prepaid data SIM kartice za mobilni internet – internet sa prepaid karticom – i mogu ih poslati na bilo koju adresu u Austriji. (Usluga preuzimanja u hotelu) Moguće je platiti kreditnom karticom, a može se pratiti i paket. Sa 10 eura za 3GB/30 dana pri 4/2 Mbit/s, dobijate puno prostora i brzine.

Austrija je 12. najbogatija zemlja na svijetu u smislu BDP-a (bruto domaćeg proizvoda) po glavi stanovnika i ima dobro razvijenu socijalnu tržišnu ekonomiju i vrlo visok životni standard. Mnoga najveća industrijska preduzeća u Austriji su nacionalizovana do 1980-ih; međutim, poslednjih godina proces privatizacije je spustio državne akcije na nivo koji je uporediv sa drugim evropskim ekonomijama. Sindikalni pokreti su posebno istaknuti u Austriji i imaju veliki uticaj na politiku rada. Zajedno sa visoko razvijenom industrijom, međunarodni turizam je najvažniji dio privrede.

Istorijski gledano, Njemačka je bila najvažniji trgovinski partner Austrije i stoga je Austrija ranjiva na brze ekonomske promjene u Njemačkoj. Od kada je postala članica EU, Austrija je uspostavila jače veze sa drugim ekonomijama EU i smanjila svoju ekonomsku zavisnost od Nemačke. Osim toga, članstvo u EU privuklo je priliv stranih investicija, što je potaknuto pristupom Austrije jedinstvenom evropskom tržištu i njenom blizinom ekonomijama EU u razvoju. U 2006. godini rast BDP-a dostigao je 3.3%. Najmanje 67% austrijskog uvoza dolazi iz drugih zemalja članica Evropske unije.

Austrija je 16. novembra 2010. objavila svoju namjeru da zadrži decembarski dio svog doprinosa EU za spasavanje Grčke, ukazujući na značajno pogoršanje dužničke pozicije Grčke i očiglednu nesposobnost zemlje da naplati svoj dug. . . poreskih prihoda koji su ranije bili obećani.

Kriza u eurozoni uticala je na austrijsku ekonomiju na nekoliko drugih načina. Na primjer, u decembru 2009. godine, zbog finansijskih poteškoća, vlada je preuzela Hypo Alpe-Adria-Bank za 1 euro i izbrisala 1.63 milijarde eura iz BayernLB-a. U februaru 2014. problemi sa HGAA nisu riješeni, a kancelar Werner Faymann je upozorio da bi njen kolaps bio sličan događaju Creditanstalt 1931. godine.

Od pada komunizma, austrijske kompanije su bile vrlo aktivni igrači i konsolidatori u istočnoj Evropi. Od 1995. do 2010. godine obavljeno je 4,868 spajanja i akvizicija ukupne vrijednosti 163 milijarde eura najavljenih uz učešće austrijskih kompanija. Najznačajnije transakcije sa austrijskim kompanijama bile su: preuzimanje Bank Austria od Bayerische Hypo- und Vereinsbank za 7.8 milijardi € 2000. godine, preuzimanje Porsche Holding Salzburg od strane Volkswagen grupe za 3.6 milijardi € 2009. godine i preuzimanje Banca Comercială Română iz Erste Grupe za 3,700 miliona €.

Turizam predstavlja skoro 9% bruto domaćeg proizvoda Austrije. Austrija je 2007. godine bila na 9. mjestu u svijetu po prihodu od međunarodnog turizma sa 18.9 milijardi američkih dolara. Po broju međunarodnih turističkih dolazaka, Austrija je zauzela 12. mjesto sa 20.8 miliona posjetilaca.

Austrija je članica Šengenskog sporazuma.

– Obično ne postoje granične kontrole između zemalja koje su potpisale i implementirale sporazum. To uključuje većinu zemalja Evropske unije i neke druge zemlje.

– Provjere identiteta se obično vrše prije ukrcaja na međunarodne letove ili brodove. Ponekad postoje privremene kontrole na kopnenim granicama.

– Viza izdata članici Šengena važi i u svim drugim zemljama koje su potpisale i implementirale ugovor.

– Za više informacija o tome kako program funkcionira, zemljama koje su članice programa i njihovim zahtjevima za nacionalnost, pogledajte Putovanje unutar šengenskog prostora.

Jedan od najboljih načina da ostanete u zemlji duže od 90 dana je studiranje sa studentskom vizom, na primjer učenjem na TEFL kursu.

U Austriji postoji 6 aerodroma sa redovnim letovima. Glavni međunarodni aerodrom je Aerodrom Beč (IATA: VIE), koji je povezan sa većinom najvećih aerodroma u svijetu. Neki drugi međunarodni aerodromi su Graz, Innsbruck, Klagenfurt, Linz i Salzburg, koji imaju domaće letove i veze sa nekoliko evropskih zemalja. Ti aerodromi su posebno popularni među niskotarifnim avio kompanijama poput Ryanaira. Kada putujete u zapadne države, predlažemo korištenje obližnjeg aerodroma u Minhenu. Iako Bratislava ima manje veza od Minhena ili Beča, udaljena je samo 70 km od Beča i postoji redovna autobuska linija.

Neki od najčešćih aerodroma koji posjećuju Vorarlberg su Altenrhein (austrijski), Friedrichshafen (Ryanair) i Cirih (Švicarska).

Ako idete u Austriju na skijanje, trebali biste odabrati aerodrom s obzirom na cijenu i trajanje cijelog putovanja (avion + transfer), ne nužno Beč i najvjerovatnije ne u Austriji.

Za razliku od mnogih drugih zemalja, skijanje u Austriji ne bi trebalo da znači prvo odlazak do glavnog grada. Sam Beč je četiri sata vožnje udaljen od najbližeg kompleksa srednje veličine, a sa javnim prevozom je duži.

Autobus nije nužno najjeftiniji način putovanja, međutim, uvode se veliki popusti za duga putovanja (do Varšave za 1 €). Putovanje autobusom može biti i najjeftinija opcija ako želite putovati u kratkom roku ili ako imate značajnu količinu prtljage. Za one koji dolaze sa istoka, putovanje autobusom je posebno interesantno jer ima dosta autobusa za Beč i obično su brži u odnosu na vozove.

Osim toga, većina kompanija koje upravljaju međugradskim autobusima u Njemačkoj prometuju i do glavnih austrijskih gradova.

Eurolines Austria je najveći austrijski autobuski operater i turoperator, dok mnoge usluge zapravo nisu uključene u njihov red vožnje.

Zdravo podkompanija ÖBB-a, upravlja nekoliko međunarodnih linija za/iz Austrije.

Austrija kao i sve njene susjedne zemlje su dio Šengena, što znači da teoretski nemaju granične kontrole. Za korištenje autoputa ili autoputa potrebno je kupiti vinjetu ili poreznu naljepnicu i pričvrstiti je na vjetrobran automobila. Cijena je 80,60 € za godinu dana, 24,20 € za period od 8 sedmica ili otprilike 8,30 € za period od 10 dana i može se kupiti na većini benzinskih pumpi prije granice i na granici. Za neke veće tunele se naplaćuje dodatna naknada od otprilike 4 do 10 €.

Tokom nekih subota u julu i avgustu očekuju se gužve na autoputevima između Njemačke, Austrije i Italije jer milioni njemačkih turista putuju na jug na početku ljetnih školskih raspusta. Kašnjenje od otprilike 2 sata. nije neuobičajeno. Posebno je ozloglašen autoput A10 koji povezuje Salzburg i Villach. Trebalo bi vam savjetovati da izbjegavate ove subote.

Iz Njemačke

• Autoput A8 od Minhena do Salzburga.
• Autoput A93 od Rosenheima preko Kufsteina do Innsbrucka, Tirol.
• E43 (A96) od Leutkircha preko Wangena do Bregenza, Vorarlberg.
• E56 od Regensburga preko Passaua do Linca, Gornja Austrija.

Iz Italije

• Autoput A23 do Villacha, Koruška.
• E54 preko Brennera do Innsbrucka, Tirol.

Iz Slovenije

• E652 do Villacha, Koruška.
• E57 preko Spielfelda do Graza, Štajerska.

Austrija ima brojne dnevne veze sa i iz svih svojih susjeda. Sve njene susjedne zemlje (također uključujući Lihtenštajn) voze za i iz Austrije u minimalnim intervalima po satu. Mnogi (Češka, Mađarska, Njemačka, Slovačka, Švicarska) imaju još češće veze. ÖBB upravlja brzim ICE i RailJet vlakovima iz gradova kao što su Zurich, München, Frankfurt, Passau, Prag i Budimpešta u saradnji s lokalnim željeznicama kao što su Deutsche Bahn ili Česke Dráhy. Eurocity vozovi su drugi najbrži dostupni vozovi, kao i vozovi koji povezuju najveće gradove Austrije pod nazivom Intercity. Lokalni vozovi pod nazivom EURegio i osnovni regionalni vozovi takođe su dostupni iz 8 susjeda Austrije.

Beč je glavno željezničko čvorište, iako dnevni i noćni vozovi iz većine srednjoevropskih zemalja idu na mnoge stanice u Austriji. Općenito, dnevni vozovi su mnogo brži u odnosu na noćne. Karte možete kupiti na nekim lokacijama u Austriji putem ÖBB web stranice. Pobrinite se da uvijek uporedite cijene željeznica u zemljama polaska ili tranzita, jer mogu postojati razlike u cijenama čak i za isti voz. ÖBB nudi snižene karte za vlak SparSchiene za i iz zemalja kao što su Hrvatska, Danska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Srbija i Švicarska po sveobuhvatnoj cijeni (npr. 29 € za jedno sjedište, 39 € za kaušet ili 59 € za krevet). U ponudi je samo ograničen broj ulaznica po ovoj cijeni. U visokoj sezoni potrebna je prethodna rezervacija. Postoje dodatne ponude dostupne za sve zemlje Centralne Evrope, međutim, mnoge od njih se ne mogu rezervirati online.

Iz Slovačke

• Južno od austrijsko-češko-slovačke trilateralne granice, između Hohenau an der March (Austrija) i Moravský Svätý Ján (Slovačka), nalazi se pontonski most dostupan samo pješacima i biciklistima. Staza vodi kroz ravan krajolik, vrlo je tiha i lako se može preći biciklom. Njegova dužina je oko 6 kilometara, od čega su 4 kilometra na slovačkoj strani potpuno ravan, nepromjenjiv krajolik, koji može biti pomalo dosadan.
• Bratislavsko opštinsko transportno preduzeće (DPB) upravlja prekograničnom autobuskom linijom br. 901 između Hainburga na Dunavu (Austrija) i Bratislave (Slovačka), sa stajalištem takođe u austrijskom gradu Wolfsthal. U Bratislavi krajnja stanica je Nový most.
• Postoji pontonski trajekt dostupan za automobile i pješake između Angern an der March (Austrija) i Zahorská Ves (Slovačka). Otvoren je od 5 do 22 sata

Vozovi su najefikasniji i najčešći oblik masovnog transporta u Austriji. Udobni i jeftini vozovi povezuju veće gradove i brojna mjesta; autobusi povezuju manje značajne gradove i jezera. Ova dva oblika transporta su integrisana i dizajnirana da rade zajedno, a međugradski autobusi postoje, ali ne pružaju isti nivo međugradskog železničkog prevoza. Dva i po sata vožnje vlakom od Beča do Graza vodi vas jednom od najstarijih planinskih željeznica na svijetu. Za prelazak preko Alpa izgrađeno je 14 tunela i 16 vijadukata. Vozovi između većih austrijskih gradova, Beča i Graca, voze svaki sat.

Austrijskim vozovima uglavnom upravlja državna kompanija ÖBB [www]. Raaberbahn (GySEV) [www] upravlja nekim vozovima preko austrijsko-mađarske granice, a postoji i nekoliko kratkih privatnih željezničkih pruga s turističkim vozovima koji se više nadopunjuju, a ne nadmeću s ÖBB-om.

ÖBB-ov jedini konkurent je WestBahn na relaciji Salzburg-Linc-Beč (kompanija dijeli naziv rute na kojoj posluje). Željezničke karte, ÖBB karte i VORTEILScard ne važe na WestBahnu; možete kupiti karte online ili na brodu. Besplatan Wi-Fi.

ÖBB također upravlja autobusima (InterCityBus) na relaciji Graz-Klagenfurt-Venecija, budući da je put između ovih gradova znatno kraći od željezničke pruge.

Vrste vozova

• S (S-Bahn/Schnellbahn) – prigradski vozovi, koji su dostupni u nekoliko regija i prigradskih naselja
• R (Regionalzug) – spori lokalni vozovi, stajališta svuda
• REX (Regionalexpress) – brzi regionalni vozovi, zaustavljaju se na glavnim stanicama
• IC (međugradski) – Međugradski vozovi koji povezuju veće gradove i opštine.
• EC (EuroCity) – međunarodni međugradski vozovi
• WB (WestBahn) – InterCity usluga privatnog konkurenta, nije moguće kupiti karte za druge vozove izvan Gornje Austrije.
• ICE (InterCityExpress) – Nemački brzi vozovi
• RJ (Railjet) – Austrijski brzi vozovi domaće izrade – za razliku od ICE, vučni su lokomotivi i mogu prevoziti bicikle

U prigradskim i regionalnim vozovima obično su dostupne samo karte drugog razreda. U vozovima ICE, IC i EC naći ćete drugu klasu, koja ima dosta prostranih mekih sedišta, kao i prvu klasu, koja je privatnija i ima još udobnija kožna sedišta. RailJet ima tri klase u ekonomskoj klasi, koje su slične drugom razredu i za koje karte važe u drugoj klasi. Prva klasa nudi udobnija kožna sjedišta i usluge uključujući piće dobrodošlice, dok u premium klasi možete uživati ​​u još više usluga na svom sjedištu.

ulaznice

ÖBB prodaje domaće željezničke karte po cijeni koja se temelji isključivo na udaljenosti putovanja, bez obzira kada kupujete kartu i bez obzira na to kojim vlakom idete. Iako je osnovna cijena prilično skupa, austrijske željeznice nude nekoliko značajnih popusta. Ako kupite jednu kartu od Salzburga do Beča, ova ista karta vrijedi za svaki voz koji vas vodi do Beča, čak i za strani voz koji staje u Austriji. (Osim svih vozova kojima upravlja WestBahn, ove vozove možete prepoznati po bijeloj boji sa svijetlozelenim i plavim prugama.)

Možete naručiti (i platiti) karte online, uključujući linije preko povezujućih vlakova i privatnih uskotračnih željeznica (kao u Zillertalu). Za skromnu naknadu možete rezervisati i mjesta. Ovo toplo preporučujemo ako planirate putovati s bilo kojim prtljagom. Online naručene karte moraju se odštampati i pokazati kondukteru na zahtjev. Moraju biti odštampani jer će biti skenirani i opremljeni bar kodovima.

Na svim većim željezničkim stanicama i na nekim regionalnim vozovima postoje automati za prodaju karata. Ako ulazite u regionalne vozove, moraćete da kupite kartu pre ukrcavanja. Kad god je moguće, kartu treba kupiti u željezničkoj kancelariji ili u automatu na željezničkoj stanici s koje polazite. (To uključuje većinu stanica. Takve stanice su označene sa SB u svim ÖBB redovima vožnje). Automati ne prikazuju niti štampaju rute putovanja, a mnoge željezničke stanice prikazuju samo osnovne redove vožnje. Najbolje bi bilo da putnu rutu potražite u Planeru putovanja na web stranici Austrijskih željeznica. Mnoge stanice takođe nude brošure sa detaljnijim redovima vožnje. Međutim, oni pretpostavljaju da tačno znate kojom linijom treba da stignete do konačnog odredišta i da ih možete kupiti samo tokom uobičajenog radnog vremena.

Popusti

• SparSchiene nudi jeftine karte između nacionalnih i međunarodnih gradova. Iako se ove karte ne zasnivaju na udaljenosti, one su jeftinije ako su unaprijed rezervirane online i vezane za određenu rutu i vrijeme vlaka. Ove ponude mogu biti vrlo primamljive, posebno za ljude koji nemaju VORTEILScard. Međutim, imajte na umu da nisu tako fleksibilne kao obične karte i da se ne mogu vratiti ili zamijeniti te da su često rasprodate u špicu. Na primjer, SparSchiene karte od Salzburga do Klagenfurta mogu se kupiti za 9 € za drugu klasu, u poređenju sa 35 € za normalnu cijenu ili 18 € sa VORTEILScard karticom.
• VORTEILScard nudi vam popust od 45-55% na svaku kartu za nacionalni vlak (ovisno o vrsti vlaka i ako je kupite online, na automatu ili na šalteru) i 25% popusta na prekogranične europske vlakove (također poznato kao RailPlus popust). VC se također primjenjuje na sve privatne željeznice osim željezničkih pruga i WestBahn-a. Karte važe godinu dana, u početku putem privremene štampane papirne karte (koja se štampa i važi prva dva meseca). Plastična karta se obično šalje za dvije sedmice nakon originalne kupovine. VC je također dostupan na svim blagajnama i šalterima ÖBB stanice. Trebat će vam pasoš da popunite ovaj obrazac i kupite svoju VORTEILScard. Fotografija više nije potrebna. Iz tog razloga, uvijek biste trebali dobiti identifikacionu karticu kako biste potvrdili svoj identitet.

za godinu dana:

• VORTEILScard (standardna) košta 99 € ako nemate pravo na sljedeće. VORTEILScard Youth košta 19 € za djecu do 26 godina.
• VORTEILScard Senior košta 29 € za muškarce i žene od 61 godine.
• Osobe sa smanjenom tjelesnom pokretljivošću ili invaliditetom (npr. osobe sa oštećenjem vida) mogu imati koristi od drugih verzija VORTEILScarda po izuzetno nominalnim cijenama, iako je izazov nabaviti ih sa stranim ispravama ili još gore izvan EU. (Međutim, možete se odreći naknade za rezervaciju sjedišta).

Jedna karta od Beča do Salzburga (u jednom pravcu) obično košta 50 eura, a sa VORTEILScard 25 eura. Stoga, ako ste mlađi od 26 godina, kartica je odlična vrijednost za kartu u jednom smjeru!

• Grupni popust za 2 ili više osoba ostvaruje se popust od 5 do 30%. Djeca, tinejdžeri do 18 godina i mladi sa VORTEILScard <26 plaćaju polovinu snižene cijene.
• Einfach-Raus-Ticket kartu mogu koristiti grupe od 2 do 5 osoba (nije pogodno za samce). Za neograničeno jednodnevno putovanje vozom u svim austrijskim regionalnim vozovima (kategorije S, R i REX) i u vozovima kojima upravlja Raaberbahn. Dostupan je od 9:00 ujutro. Od ponedjeljka do petka (vikendom u ponoć) do 3:00 ujutro sljedećeg dana. Ukupna cijena ulaznica je 35 €, online [www], ili na automatima, na stanicama ili drugdje ÖBB karte se prodaju.
• Einfach-Raus-Biciklistička karta – Cijena: 39 €

Ruralne ili slabo naseljene regije Austrije lakše su dostupne automobilom, jer autobuske veze mogu biti ograničene. Mnoga od najpoznatijih mjesta u planinama dostupna su samo automobilom ili pješice/skijem. Iznajmljivanje vozila na nekoliko dana je dobar pristup da se skinete sa utabanih staza. Vožnja u Austriji je zapravo veoma prijatna jer su putevi u dobrom stanju, nisu preopterećeni i nude fantastičan pejzaž. Budite svjesni opasnih vozača: Austrijanci su općenito gomila koja poštuje zakone, no čini se da iza volana čine izuzetak od svog brižnog stava. Na svakoj benzinskoj pumpi možete kupiti kompletne mape Austrije, pojedinih regija Austrije (uključujući karte gradova) i karte kao i susjednih zemalja. Možete očekivati ​​da ćete platiti oko 7 € za kartu.

Kao i mnogi evropski gradovi, gradski parking radnim danima je skup. Obično su ta parking mesta na ulici istaknuta plavim linijama. U nekim gradovima (kao što je Beč) postoje zone na nivou područja koje nisu označene plavim linijama. Cijene se razlikuju od grada do grada, kao i kazne koje se naplaćuju ukoliko nemate važeću kartu, a obično se kreću od 20 do 30 €. Karte obično možete kupiti na kioscima. Nekoliko gradova (poput Graza) nudi karte iz automata na gradskim ulicama. Jeftinija alternativa je da parkirate automobil tik izvan grada na nekom od parkirališta Park and Ride i odatle koristite javni prijevoz. Ove strukture se mogu naći u svakom većem gradu.

Ako vozite autoputevima ili brzim cestama, morat ćete platiti putarinu. Ako je vaše vozilo manje od 3,500 kg, morate unaprijed kupiti naljepnicu za cestarinu koju možete kupiti na bilo kojoj benzinskoj pumpi ili na granici. Vinjete se mogu kupiti na 10 dana (8.30 €), 2 mjeseca (24.20 €) ili 1 godinu (80.60 €; tehnički važeće do januara sljedeće godine) (2012). To što nema naljepnice jedan dan ili dvije sedmice nije greška, to je karakteristika da većina Nijemaca koji prolaze na putu za i iz Italije tamo provedu dvije sedmice. Vinjeta je namijenjena garantiranju maksimalnog prihoda za tranzitne putnike.

Ako želite prijeći Austriju preko A14 od njemačke granice do švicarske granice u Hohenems / Diepoldsau, umjesto toga možete kupiti koridorsku vinjetu. Ovo vrijedi za jedno putovanje ovim putem i može se kupiti na granici za 2.00 € (ili 4.00 € povratno).

Vozila teža od 3,500 kg moraju kupiti GO-Box, transponder koji odbija putarinu kada vozila voze autoputem ili brzim putem. GO-Box košta 5 €, a putarina se može platiti unaprijed (75 € na početku, nakon čega slijedi 50 € po dopuni) ili se naknadno može platiti po fakturi. Cijene variraju između 0.15 € i 0.39 € / km ovisno o broju osovina. Doplate zavise od doba dana i za neke autoputeve.

Vožnja autoputem bez vinjete sankcioniše se plaćanjem zamjenske putarine od 120 € (65 € za motocikle) (koja vam omogućava vožnju autoputem ovog i sljedećeg dana) ili novčanom kaznom do € 300, a ako se kazna ne plati na licu mjesta, dragocjenosti iz vozila i lica mogu se oduzeti radi osiguranja plaćanja kazne. Naljepnicu morate zalijepiti na šoferšajbnu vašeg vozila, najbolje u gornjem centru ili u jednom od uglova na strani vozača, inače ne vrijedi, što je česta greška stranaca u Austriji. Policija na autoputu redovno provjerava vinjete. Vožnja bez važećeg GO-Box-a po potrebi košta 220 €, a postavljanje pogrešne klase putarine rezultira zamjenskom putarinom od 110 €.

Na određenim putevima, posebno na planinskim prijevojima, postoje dodatne putarine koje morate platiti novčanicama (ne kovanicama) ili kreditnom karticom. Jedan primjer je Brenner Pass, neposredno prije nego što autoput A13 uđe u Italiju, gdje se naplaćuje putarina od najmanje 7.95 eura po putovanju.

Ograničenja brzine su 130 km/h na autoputevima i 100 km/h na autoputevima i federalnim putevima. U suprotnom, očekujte ograničenja brzine od 50-80 km/h.

Prednja svetla uvek treba da budu upaljena.

Pravila na autoputevima su vrlo slična pravilima u Njemačkoj. Na primjer, ne smijete proći desno, a minimalna brzina je 60 km/h (vozila koja ne mogu voziti 60 km/h nisu dozvoljena na autoputu). Jedina velika i očigledna razlika je u tome što postoji opće ograničenje brzine od 130 km/h (kao u svim susjednim zemljama osim Njemačke), koje se primjenjuje kao i svako drugo ograničenje brzine.

Budite posebno oprezni kada vozite zimi, posebno u planinama (i imajte na umu da zima u višim dijelovima Alpa traje od septembra do maja i da su snježne padavine uglavnom moguće u bilo koje doba godine). Zamrznuti putevi ubiju na desetine neiskusnih vozača svake godine. Izbjegavajte ubrzavanje i vožnju noću i uvjerite se da je vaš automobil u dobrom stanju. Mostovi na autoputu su posebno osjetljivi na led. Usporite na 80 km/h kada ih prelazite.

Zimske gume su obavezne od 1. novembra do 15. aprila. Tokom zimske sezone većina automobila za iznajmljivanje opremljena je zimskim gumama. Može se naplatiti dodatna naknada. (Neke kompanije za iznajmljivanje koriste gume za sve sezone. U ovom slučaju možete odbiti ovu naknadu). Austrijski automobilski klubovi snažno preporučuju upotrebu zimskih guma. U slučaju snežnih padavina, na nekim planinskim prevojima i povremeno na autoputevima, zimske gume ili lanci za sneg su obavezni po zakonu. To je označeno okruglim saobraćajnim znakom koji prikazuje bijelu gumu ili bijeli lanac na plavoj pozadini. Uvijek je dobra ideja ponijeti u prtljažnik par lanaca za snijeg i toplo ćebe. Vozači ponekad ostanu zarobljeni u svojim automobilima na nekoliko sati, a ponekad pate od hipotermije.

Suprotno uvriježenom mišljenju, zimi nije potrebno iznajmiti terensko vozilo (iako je terensko vozilo od pomoći). U stvari, mali, laki automobili mogu bolje da se nose sa uskim planinskim putevima od tromih terenskih vozila.

Gotovo svi javni putevi u Austriji su ili asfaltirani ili barem asfaltirani. Problemi sa kojima se obično susreću su led i strmina, a ne neravnine. Ako vozite nizbrdo, lanci za snijeg su jedino sredstvo protiv klizanja, bez obzira u kom vozilu se nalazite.

Benzin je u Austriji jeftiniji nego u nekim susjednim zemljama, ali i dalje skuplji nego u Americi.

Iako će većina austrijskih pejzaža koji oduzimaju dah izostati, moguće je putovati unutar Austrije avionom.

Domaći letovi obično koštaju između 300 i 500 eura za povratni let. Iako Austrian Airlines nudi ograničene karte za 99 eura (Redtickets), one se obično moraju rezervirati 2 ili 3 mjeseca unaprijed. Budući da je zemlja mala, malo je vjerovatno da je ukupno vrijeme putovanja kraće nego vozom ili automobilom. Drugim riječima, letite samo kada ste na poslovnom putu.

Ove domaće aerodrome opslužuju avio kompanije kao što su Austrian Arrows, Niki i Welcome Air:

– Graz (Thalerhof) za istočnu Štajersku i južno Burgenland

– Innsbruck (Kranebitten), Tirolska služba

– Klagenfurt (Aerodrom Wörthersee) sa vezom za Korušku

– Linz (Hörsching), Gornjoaustrijska služba

– Salzburg (Wals) za Salzburg i Berchtesgaden (Bavarska)

– Beč (Schwechat) sa vezama za Beč i Donju Austriju

Ovo su međunarodni aerodromi koji opslužuju zapadnu Austriju:

– Aerodrom Altenrajn (Švajcarska), koji služi za Vorarlberg, Lihtenštajn, Istočnu Švajcarsku i Bodensko jezero

– Friedrichshafen (Njemačka) za Vorarlberg, Baden-Württemberg i Bodensko jezero

• Beč—najveći grad u Austriji, kao i njen kulturni, ekonomski i politički centar

Beč, grad velikih muzeja i palata, rodno mesto opere i Betovena, napredan je grad kulture. Šetnica uz veličanstveni bulevar Ringstrasse okružena kraljevskim palatama kao što je Hofburg i bezbrojnim veličanstvenim parkovima odlična je prilika da pustite čaroliju Beča da djeluje na vas. Beč se smatra jednim od najboljih gradova u Austriji. Za opuštajuće veče trebalo bi da uživate i u finoj kafi u nekom od bečkih kafića. Luksuzne palače Schönbrunn i Belvedere i raskošno ukrašena katedrala Svetog Stefana su arhitektonska remek-djela i moraju se vidjeti za one koji se zanimaju za umjetnost i povijest. Obavezno uživajte u svjetski poznatoj bečkoj kafi u nekoj od brojnih šarmantnih kafića. Najbolje za: istoriju, arhitekturu, kulturu Kada posjetiti: april-maj, septembar-oktobar

• Bregenc—poznat po godišnjem letnjem muzičkom festivalu Bregenzer Festspiele

Bregenz se nalazi na istočnoj obali Bodenskog jezera i ima prekrasan pogled na švajcarske i nemačke Alpe. Ovo je jedno od najljepših mjesta za posjetu u Austriji. Bregenz je poznat po svojim festivalima na jezerima i raznim kulturnim događajima, od kojih je najpoznatiji Bregenz festival, koji se održava svake godine u julu i avgustu. U izvedbi Bečkog simfonijskog orkestra i nekoliko drugih vrhunskih muzičara, ovaj festival ima zaista jedinstvenu plutajuću binu. Putnicima koji posjećuju Bregenz savjetujemo da odvoje vrijeme i uživaju u vožnji Pfänderbahnom, koji vas vodi do Pfändera. Odavde ćete moći da vidite vrhove okolnih planina, kao i da posetite Alpski park divljih životinja i čuvenu opservatoriju Eagle. Tokom zime planina postaje popularno skijalište. Najbolje za: prirodu, kulturu Kada posjetiti: jul-avgust

• Eisenstadt—povijesno sjedište mađarske plemićke porodice Eszterházy koja je gradu dala aristokratski osjećaj

Eisenstadt, glavni grad pokrajine Burgenland, jedno je od najljepših austrijskih mjesta, poznato po svojoj bogatoj istoriji. Grad je nekada bio dom poznatog kompozitora Josepha Haydna tokom 18. vijeka. Njegovi veličanstveni barokni dvorci, dobro održavani vrtovi i istorijski muzeji učinili su ga vrlo popularnom turističkom destinacijom u Austriji. Najpopularnija znamenitost grada je palača Esterházy koja datira iz 14. stoljeća, nekada dom prinčeva Esterházy. Danas ovaj prekrasan primjer baroknog i tradicionalnog stila služi kao mjesto za nekoliko događaja, a posebno Haydn festival. Najbolje za: istoriju Kada posjetiti: septembar-novembar

• Graz—poznat kao austrijska kulinarska prijestolnica i studentski grad

Grac je drugi po veličini grad u Austriji, a nakon preuzimanja od strane Habsburgovaca u 12. vijeku grad je postao važan ekonomski centar. Danas nosi titulu Evropske prijestolnice kulture, podsjeća na Murinsel, čeličnu skulpturu koja se nalazi na rijeci Mur i služi za rekreaciju i kao amfiteatar. Graz je također poznat po tome što je rodni grad glumca Arnolda Schwarzeneggera, a ima i mali muzej koji je posvećen njegovoj karijeri. Stari grad Graza dio je UNESCO-ve Svjetske baštine i ima impresivne barokne arhitektonske strukture kao što su fasade od štukature i umjetničke rezbarije. Haus am Luegg je posebno atraktivan komad arhitekture, dok su Landhaus i Rathaus primjeri renesansnog stila. Sjajan primjer kasnogotičke arhitekture može se vidjeti u franjevačkoj crkvi. U starom gradu postoji nekoliko muzeja, među kojima su Theriak-Museum of Mohren Pharmacy i Stadtmuseum Graz, a tu je i Robert-Stoltz-Museum, koji je posvećen jednom od kompozitora 19. stoljeća. U Grazu postoji nekoliko dobrih muzeja, među kojima su Stadtmuseum Graz i Landeszeughaus, najveća svjetska povijesna oružarnica na svijetu, kao i jedinstveni muzej ljekarne (Theriak Museum Mohren Apotheke). Svima koji se zanimaju za umjetnost preporučujemo i da pogledaju Kunsthaus Graz, koji se nalazi u vrlo čudnoj metalnoj zgradi koja izgleda kao vanzemaljska kapsula. Ostale značajne turističke atrakcije i zanimljivosti su katedrala u Grazu (katedrala sv. Gilea), kasnogotička građevina koja nudi mnoge impresivne karakteristike, kao i bazilika Mariatrost, barokna crkva koja je važna atrakcija hodočašća. Na samo nekoliko minuta od grada, barokni dvorac iz 1635. godine, Schloss Eggenberg, dom je ne samo prelijepe arhitekture i dobro očuvanih koliba, već i nekoliko stotina veličanstvenih skulptura i slika. Najbolje za: istoriju, hranu, obrazovanje Kada posjetiti: april-septembar

• Inzbruk—kulturni i privredni centar Zapadne Austrije

Ovaj idilični alpski gradić, koji je okružen visokim planinama, ima mnogo toga za ponuditi što će vaš boravak učiniti vrijednim. Možete prošetati Starim gradom i pogledati impresivan Goldenes Dachl, koji je prekriven sa više od 2,500 blistavih pločica, ili možete posjetiti Tiroler Volkskunstmuseum, koji je jedan od najboljih muzeja regionalne baštine u Europi. Innsbruck je destinacija za sva godišnja doba i jedno je od najšarmantnijih mjesta koje možete posjetiti u Austriji zimi. Ima svjetski poznata skijališta u kojima se možete zabaviti tokom zimskih mjeseci. Ljubitelji avanture moći će da prošetaju divnim livadama, da skaču na bandži na mostu Evrope i da se provozaju uzbudljivom uspinjačom kroz Nordkete. Najbolje za: avanturu, arhitekturu, kulturu Kada posjetiti: decembar-april

• Klagenfurt—slikovit gradić u neposrednoj blizini Wörtherseea

Klagenfurt je gradić koji se nalazi u blizini slovenačke granice u Južnoj Austriji, koji je nastao kao skromni tržni grad. Stari trg prolazi kroz najstariji dio grada lijepa je pješačka zona sa baroknom arhitekturom poput Stare gradske vijećnice i Kuće Zlatne guske. Takođe ima neke od najboljih gradskih prodavnica i kafića i živahnu pijacu na otvorenom, Benediktinsku pijacu. Odmah iza Starog trga nalazi se Landhaus, veličanstvena zgrada iz 16. stoljeća koja ima dvospratno arkadno dvorište i 2 lučne kule u obliku luka. Novi trg je srce novog gradskog područja, lijep i širok trg na kojem se nalaze fontane Lindwurm. U ovoj spektakularnoj skulpturi prikazan je simbol grada, džinovski zmaj za koji se vjeruje da je zapravo nastanjivao močvaru na kojoj je grad izgrađen. Katedrala u Klagenfurtu, sagrađena krajem 2. stoljeća, bila je rezidencija kneza-biskupa Gurka počevši od 16. godine. U ovoj spektakularnoj građevini naći ćete detalje od štukature, vješto izrađene mermerne detalje i slike koje datiraju iz 1787. stoljeća. . U zgradi se nalazi i Eparhijski muzej Gurk, koji sadrži brojne crkvene nalaze. Klagenfurt je također lokacija Landesmuseum Kärnten, koji prikazuje razne lokalne izložbe umjetnosti i prirode. Najbolje za: istoriju Kada posjetiti: septembar-novembar

• Linz—živa muzička i umjetnička scena i prekrasno istorijsko jezgro

Linc je veličanstven grad koji putnici često zanemaruju. Grad je dom mnogih istorijskih, kulturnih, kao i slikovitih atrakcija i raznih mogućnosti za kupovinu. Nalazi se na reci Dunav i odlična je polazna tačka za izlete brodom i za otkrivanje brojnih okolnih sela. Najvažnija istorijska atrakcija grada je dvorac Linz, utvrđenje i kraljevska palača, u kojoj se nalazi i Muzej dvorca. Ovaj istorijski muzej ima prekrasnu zbirku arheoloških artefakata od prapovijesti do srednjeg vijeka. Centralni dio starog grada Linca je Hauptplatz, koji je nekada bio centralna tržnica. Okružen je prekrasno uređenom baroknom arhitekturom i odlično je mjesto za slikanje i promatranje ljudi. Na obližnjem šetalištu pronaći ćete širok izbor butika, umjetničkih galerija i uličnih kafića. Najstarija crkva u Linzu je Martinskirche, koja je izgrađena u 8. stoljeću sa svojim ranokarolinškim arhitektonskim stilom i nekoliko rimskih elemenata, kao i nizom fresaka koje datiraju iz 15. stoljeća. Neuer Dom (nova katedrala) izgrađena je između 1862. i 1924. od žutog pješčenjaka u neogotičkom stilu. Najznačajnije karakteristike uključuju vitraž koji predstavlja istoriju grada, kao i toranj visok 135 metara. Najbolje za: Razgledavanje Kada posjetiti: maj-septembar

• Salzburg—Grad sa atraktivnim okruženjem i slikovitom alpskom pozadinom

Grad Salcburg se nalazi na rijeci Salzach na sjeverozapadu Austrije i jednako je poznat po svojoj zadivljujućoj istorijskoj arhitekturi koliko i po impresivnom muzičkom naslijeđu kao i rodno mjesto Wolfganga Amadeusa Mozarta, svjetski poznatog kompozitora. Kuća u kojoj je Mozart rođen sada je otvorena kao muzej i prikazuje violinu koju je koristio kao dijete, kao i originalne kompozicije i razne druge artefakte. U festivalskim salama Salzburškog festivala, koje čine Festspielhaus i Mozartova kuća, održavaju se festivali klasične muzike i redovni koncerti tokom cijele godine. U starom dijelu grada nalazi se nekoliko povijesnih spomenika, među kojima je fontana Residenzbrunnen iz 17. stoljeća. Također možete pronaći Salzburg Residenz, kraljevsku rezidenciju iz 16. stoljeća, poznatu po svom baroknom i neoklasičnom stilu. Ostale atrakcije uključuju pješačku zonu Getreidegasse sa svojim raskošno ukrašenim fasadama i velikim brojem butika, kao i stari Kranzlmarkt i niz trotoara sa trijemovima koji daju romantičnu notu okolini. Iznad starog grada nalazi se Hohensalzburg, lijepa kasnogotička palača koja sadrži dva izvanredna vojna muzeja. Dvije druge prelijepe palače u Salzburgu poznate su po tome što su lokacije iz filma Svi zajedno strastveno koje su među najpopularnijim turističkim atrakcijama. Pergola i drvored palače Hellbrunn korišteni su u kultnoj sceni, a jednako šarmantan je i ostatak parka, sa svojim vrtovima i šminkerskim fontanama koje je postavio princ nadbiskup Salzburga Markus Sittikus . Barokne bašte palate Mirabel (Palata Mirabel) takođe su predstavljene u Zvuku muzike. Šetnja vrtovima i divljenje fontanama, statuama i terasastim pejzažima je prekrasan način da provedete popodne. Salzburška katedrala jedno je od najznačajnijih vjerskih objekata u Salzburgu. Ova italijanska gotička građevina je završena 1657. godine i Mozart je ovdje kršten. Tu je i Muzej katedrale, koji sadrži zbirku važnih crkvenih artefakata. Kolegijalna crkva Svetog Petra (St. Peter Church) ima neke izvanredne ornamentalne karakteristike rane gotike i rokokoa. Najbolje za: arhitekturu, fotografiju, muziku Kada posjetiti: septembar-oktobar

• Villach—prekrasan Altstadt okružen Alpama i raznim jezerima

Villach je jedan od najvećih gradova u pokrajini Koruškoj i smješten je između dva planinska lanca na jugu Austrije nedaleko od granice između Italije i Slovenije. Centralni trg je ispunjen brojnim šarmantnim zgradama i dvorištima u kojima možete pronaći bezbroj butika, galerija i uličnih kafića. Villach također ima nekoliko povijesnih crkava, uključujući ukrašenu Heiligenkreuzkirche iz 18. stoljeća i gotičku župnu crkvu Svetog Jakova koja datira iz 14. stoljeća. Brojni skijaši i planinari u Gerlitzenu nalaze svoj udoban smještaj u Villachu, do kojeg je lako doći automobilom ili vlakom. U blizini Villacha je i zoološki vrt Affenberg, fantastična porodična atrakcija u kojoj možete promatrati japanske makake. U srednjovjekovnom zamku Landskron sa kojeg se pruža panoramski pogled na grad održava se sokolski program. Kada posjetiti: decembar-april

• Bodensko jezero—veliko jezero koje se nalazi u Vorarlbergu i dijeli ga sa Švicarskom i Njemačkom

Kao jedno od najboljih mjesta u Austriji, čarobna ljepota Bodenskog jezera ostavit će vas bez daha. Ovo jezero se prostire kroz tri zemlje; Austrija, Njemačka i Švicarska. To nije samo treće najveće jezero u Evropi, već jedna od najživopisnijih znamenitosti na kontinentu. Možete imati dan za piknik i uživati ​​u prekrasnom pogledu na okolinu. Zimi je ovo mjesto poznato po svojim termama. Također možete krenuti na izlet brodom po jezeru. Stoga, ako se pitate gdje u Austriji treba otići, svakako razmislite o ovom mjestu.

• Kaprun—dio regije Europa Sport

Kaprun je međunarodno poznat po svojim izvanrednim planinskim prugama. Jedna od njih je Glacial Aerial Tramway Kaprun III, treći dio žičare na Kitzsteinhornu. Radi na nosećem stubu visokom 113.6 m, najvišem nosećem stubu na svijetu od bilo koje žičare. Od 2000. godine, najmodernija tehnologija planinskog transporta u Kaprunu zasjenjena je katastrofom u Kaprunu kada se uspinjača u Kitzsteinhornu zapalila usred tunela dugog 3.3 km. Od posljedica katastrofe u plamenu i dimu poginulo je 155 skijaša i zaposlenih i od tada je tunel zatvoren. U staroj uspinjači nalazi se spomenik.

• Pinswang — jedno od najstarijih naselja Sjevernog Tirola Ausserfern, na granici sa Bavarskom i kratkom šetnjom ili vožnjom do čuvenih dvoraca kralja Ludwiga

Pinswang je slikovito drevno planinsko selo u austrijskom Ausserfernu na sjeveru Tirola. Nalazi se na granici regije Allgäu u Bavarskoj. Pinswang je mirno, šarmantno selo u najsjevernijoj regiji austrijskog Tirola, poznatom kao Ausserfern. Sa populacijom od oko 430 stanovnika, Pinswang se nalazi u bujnoj zelenoj alpskoj dolini između dva velika marketinška grada. Reutte se nalazi oko 8 km južno u Austriji i Füssen otprilike na istoj udaljenosti sjeveroistočno u Njemačkoj. Pinswang je podijeljen na dva dijela, Oberpinswang i Unterpinswang. Seoska uprava, škola i crkva nalaze se u Unterpinswangu.

• Salzkammergut—zapanjujući kulturni krajolik među planinama i jezerima

Ovo slikovito turističko područje u blizini Salzburga nudi tipično austrijsko iskustvo sa blistavim plavim jezerima (76 jezera), zadivljujućim planinskim lancima, šarmantnim selima i sofisticiranim lječilištima. Bajkovito selo Hallstatt nalazi se pored jezera Hallstatt i nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Ovo je jedno od najšarmantnijih mjesta u Austriji. Nesumnjivo jedno od najljepših mjesta u Austriji, sa lijepim kućama u pastelnim bojama Halstatta, podzemnim slanim jezerom Salzwelten i ledenom pećinom na Dachsteinu koja će vas ostaviti bez teksta. Banjski grad Bad Ischl i romantični St. Wolfgang su dvije druge popularne destinacije za turiste. Najbolje za: prirodu, kulturu, banje, avanturu Kada posjetiti: septembar-oktobar

• Thermenland—velike banje Štajerske, jednostavan izlet iz Graza ili Beča

(Štajerska) Thermenland je u pokrajini Štajerskoj. Istočno od Termenlanda nalazi se Termenwelt u Burgenlandu. Oba nude odlične banje. Vrela Štajerske su veoma popularna i imaju dugu tradiciju. Možete dobiti sve što bi beauty spa mogao ponuditi. U ovu regiju obično dolazite iz Graza ili Beča. Postoje autobusi i vozovi do svih banja. Međutim, možda ćete morati nekoliko puta promijeniti svoje transportno vozilo.

• Wörthersee—jedno od najtoplijih jezera u Austriji

Vožnja kanuom, speleologija, prekrasne crkve i rodni grad Porschea dovoljni su razlozi da posjetite najpopularniju ljetnu destinaciju u Austriji na nekoliko dana. U ljetnim mjesecima, lijepo jezero Worthersee nudi brojne mogućnosti za plivanje, vožnju čamcem i kanuom. Možete otići do živopisne stalaktitske pećine Griffen da dobijete inspiraciju i istražite. Pogledajte staru Gurk Dome iz 12. stoljeća i posjetite Gmund, rodno mjesto Porschea. Najbolje za: avanturu, prirodu Kada posjetiti: jun-avgust

• Zell am See—jedan od najvažnijih alpskih turističkih gradova u Austriji

Skijaške staze svjetske klase, kristalno plava voda jezera Zell-Am i slikovite planine Salzburga čine Zell Am jednim od najljepših mjesta u Austriji za prirodne ljepote i opuštanje. Preporučujemo da ovo mjesto dodate u svoje planove putovanja kada posjetite Austriju u martu. Vožnja biciklom duž jezera od kojeg zastaje dah ili plivanje u spektakularnoj plavoj vodi jezera neka su od najuzbudljivijih iskustava u ovom očaravajućem alpskom gradu. Možete se diviti slikovitoj ljepoti uz kafu u jednom od brojnih kafića u centru grada ili uživati ​​u nekim od najboljih panoramskih pogleda na uzvišenu stazu do crkve Sv. Ipolita. Najbolje za: prirodu Kada posjetiti: jun-avgust

Iako obično možete pronaći hotele u manjim gradovima, oni su prilično skupi (čak i skuplji nego u većim gradovima). Najpovoljnije opcije u većim gradovima su hosteli za mlade. U manjim gradovima često ćete naći porodice koje iznajmljuju apartmane ili sobe u stilu prenoćišta i doručka za 15-25 €. Na selu mnogi farmeri iznajmljuju sobe na nekoliko noći, službeno i nezvanično. Da biste pronašli smještaj, jednostavno možete pokucati na vrata seoske kuće i pitati: ako nemate sobu, vjerovatno ćete imati nekoga u blizini.

Možda ćete pronaći i mnogo kampova (neki od njih su otvoreni tijekom cijele godine), ali unatoč tome što su izuzetno čisti i obično nude dodatne usluge, oni su i nešto skuplji u odnosu na druge zemlje srednje Europe.

Prema austrijskom zakonu, svaka osoba se mora prijaviti na svojoj kućnoj adresi, bez obzira da li se radi samo o jednoj noći i bez obzira da li se radi o kampu.

Iz tog razloga, hoteli će od vas obično tražiti da predate pasoš ili vozačku dozvolu, a mogu i odbiti smještaj ako nemate ličnu kartu. Ne treba previše da brinete oko dobijanja pasoša. U nekoliko zemalja ova praksa bi izazvala zabrinutost, ali u Austriji je to normalna procedura. Pasoš će vam biti vraćen. Ako ostanete u privatnom smještaju duže od otprilike dvije sedmice, morat ćete pribaviti dokument o registraciji Meldezettel (Meldezettel) od njihovog lokalnog ureda za registraciju (Bezirksamt ili Meldeamt), koji se obično nalazi u gradskoj vijećnici. Ovu potvrdu mora potpisati vlasnik ili zakupac vašeg smještaja. Nedostavljanje ovog dokumenta prilikom odlaska može uzrokovati poteškoće ako boravite u zemlji duže od dva ili tri mjeseca.

I ljeti i zimi, Austrija privlače moćni planinski pejzaži mnogo turista. Ne manje od 62% zemlje leži na nadmorskoj visini od 500 m ili više, a teško je ne vidjeti veličanstvene vrhove prekrivene snijegom i bujne zelene doline. Ovisno o godišnjem dobu, naići ćete na zelene planinske livade ili bijele pejzaže dokle vam pogled seže, ali u svakom slučaju nećete biti razočarani veličanstvenim pogledom. Izdvajamo visokoplaninski nacionalni park u Zimmertalske Alpe sa vrhovima do 3476 m, uskim klisurama i strmim stijenama. The Nacionalni park Thayatal kombinuje prekrasni dolinski pejzaži sa mnoštvom ruševina dvoraca i tvrđava.

Najviši vrh u zemlji zove se Großglockner i nalazi se na granici između Koruške i Istočnog Tirola. Za dobar pogled, Grossglockner High Alpine Road sa svojim veličanstvena panorama se toplo preporučuje. U podnožju vrhova naći ćete prekrasne doline, uključujući i šarmantne Villgratental. Dunav je stvorio prelepe dolinske predele u kojima se danas nalaze čuveni vinogradi. The Wachau a Darkstone Forest u Donjoj Austriji su dobri (i zaštićeni) primjeri. Da bi slika bila potpuna, pejzaži dolina i brda su prošarani bezbrojnim brojem živopisna sela.

Osim ove rustične i mirne prirode i krajolika, Austrija pokazuje i sasvim drugu stranu. Kao nekadašnja velika evropska sila, Austrija je bogata veličanstvenom arhitekturom i istorijskim građevinama. Kao dugo središte moći Svetog Rimskog Carstva, naći ćete ne samo palate i veličanstvenu urbanu arhitekturu, već i velike katedrale, manastire i crkve. Beč, the glavni grad zemlje i najpopularnija turistička destinacija, puna je srednjovjekovnih i baroknih građevina. Palata Schönbrunn, sa svojim 1441 soba, apsolutni je vrhunac i san svake male princeze. To je zoološki vrt Zoološki vrt Schönbrunn, je najstariji na svetu. Katedrala Svetog Stefana, koja datira iz god 12. vijeka, najvažniji je vjerski objekat. Salzburg, Mocartovo rodno mjesto, kombinuje očaravajuću alpsku pozadinu sa lijepo očuvanim povijesnim centrom. Isto važi i za Innsbruck, u srcu Tirola. The Bazilika Mariazell u Mariazellu je jedna od najposjećenijih atrakcija u zemlji i važno odredište hodočašća. Baš kao Schönbrunn Palata, Palata Esterházy u Eisenstadtu se nalazi u najistočnijoj pokrajini. Smatra se jednim od najljepših baroknih dvoraca u Austriji. Jezero Neusiedl, nacionalni park, također vrijedi vidjeti u ovoj regiji.

Austrija je poznata po svojim slikovitim biciklističkim stazama duž najvećih rijeka. Iako je Austrija planinska zemlja, biciklističke staze duž rijeka su ravne ili blago nagnute i stoga pogodne za povremene bicikliste. Najpoznatija ruta je biciklistička staza Dunav od Pasaua do Beča, jedna od najpopularnijih biciklističkih staza u Evropi, koja svakog leta privlači velike gomile biciklista iz celog sveta. Ostale rijeke s dobro uređenim biciklističkim stazama su Inn, Drava, Möll i Mur. Većina ruta prati kombinaciju namjenskih biciklističkih staza, zemljanih staza i puteva sa slabim prometom i vrlo su pogodni za djecu.

Mnogi posjetioci dolaze da otkriju austrijsko muzičko naslijeđe. Salcburg i Beč nude svjetski poznatu operu, klasičnu muziku i džez po umjerenim cijenama, ali vrhunske izvedbe su dostupne iu ostatku zemlje. Postoji na desetine ljetnih festivala za svačiji ukus, a najpoznatiji je Salzburški festival (Salzburški avangardni festival), ali kako se bave turistima, cijene mogu biti visoke. Snažna muzička tradicija Austrije nije ograničena samo na klasičnu muziku. austrijski narodna muzika je sastavni dio ruralne Austrije i navodno je utjecao na mnoge velike kompozitore u zemlji. U Alpima skoro svako selo ima svoj hor ili limeni orkestar, i često ćete vidjeti grupe prijatelja kako se okupljaju u seoskim kafanama i pjevaju pjesme. Tradicionalni instrumenti u Alpima su harmonika i citra. U Beču se zvala melanholična vrsta violinske muzike schrammel muzika je često svirao u restoranima i Heurigen.

Austrija ima vrlo posebnu filmsku kulturu koja zaslužuje da je turisti razmotre. Mnogi filmovi prikazuju poznate ličnosti iz kabarea, vrste komedije popularne u Austriji. Većina ovih filmova karakterizira prilično ciničan i ponekad bizaran crni humor i obično uključuju pripadnike niže ili srednje klase Beča. Josef Hader, Roland Düringer, Reinhard Nowak ili Alfred Dorfer su među izvanrednim glumcima. To uključuje Indija (1993), Muttertag (1993), Hinterholz 8 (1998), dođi slatka smrt (2000) i Silentium (2004). Najpopularniji reditelji su Harald Sicheritz, Michael Haneke i Ulrich Seidl. Haneke je za svoje filmove dobio međunarodno priznanje Piano Player (2001), prema romanu spisateljice Elfriede Jelinek, i sakriven (2005), koji je dobio Nobelovu nagradu. Seidl je dobio nekoliko nagrada za svoju dramu Hundstage (2001). Osim toga, klasika Treći čovjek (1949) snimljen je u Beču i redovno se prikazuje u Burg Kinu u Beču.

Nevođene šetnje u austrijskim Alpama su obično moguće jer postoji gusta mreža označenih planinarskih staza i planinskih koliba. Ipak, svake godine se dogodi nekoliko fatalnih incidenata zbog nepromišljenosti. Planinarima se snažno savjetuje da ne skreću sa staza i da ne planinare po lošem vremenu ili bez odgovarajuće opreme. Uvijek provjerite u lokalnom turističkom uredu prije nego što krenete na put da vidite da li je staza prikladna za vaše mogućnosti.

Provjerite i vremensku prognozu. Iznenadna grmljavina je uobičajena i obično se javlja u popodnevnim satima. Po pravilu, ako niste stigli na vrh do podneva, vrijeme je da odustanete i vratite se u svoj smještaj.

Iako je krajolik definitivno veličanstven, ne treba očekivati ​​divlju i praznu prirodu. Alpi mogu biti veoma prometni za penjače, posebno u sezoni (na nekim popularnim planinama postoje čak i saobraćajne gužve penjača). U cijeloj Austriji, a posebno u planinama, zabranjeno je bacanje smeća i na njemu će vam pozavidjeti kolege planinari ako vas vide da to radite. Ako zaista želite da pokažete poštovanje, pokupite svu nosiljku koju vidite na svom putu i bacite je na kraju pješačenja (to je neka vrsta nepisanog pravila). Duge pješačke staze obilježene su austrijskom zastavom (horizontalne crveno-bijele-crveno-bijele pruge) oslikanom na stijenama i stablima drveća.

Većinu staza i planinarskih domova održava Austrijski alpinistički klub. Nekima upravljaju druge ekvivalentne organizacije, kao što su njemački, holandski i talijanski alpski klubovi. Planinske kolibe su dizajnirane kao skloništa, a ne kao hoteli. Iako su obično čisti i dobro opremljeni, standardi hrane i smještaja su osnovni. Ne očekujte ni visok nivo korisničke usluge. Prekrivači su obezbeđeni, ali tanka vreća za spavanje je obavezna iz higijenskih razloga. Tokom sezone (avgust) preporučljivo je rezervirati unaprijed. Planinarske kolibe neće nikoga odbijati za noć, ali ako su pune moraćete spavati na podu. Cijene noćenja obično se kreću oko 10-20 € (pola za članove alpskog kluba), ali su hrana i piće prilično skupi jer se sve mora prevoziti iz doline, često helikopterom ili pješice. Iz istog razloga nema kanti za smeće u kolibama ili u blizini. Struju i plin je teško transportirati, a topli tuševi (ako su dostupni) se moraju platiti. Neke kolibe nemaju čak ni tekuću vodu, što znači nužnike. Kao što je već spomenuto, planinske kolibe su vrlo korisne za planinare, obično imaju grijani salon i vrlo su romantične, ali nema ništa više od potrebnog.

Detaljne planinarske karte koje prikazuju lokaciju označenih staza i koliba mogu se kupiti online od Austrijskog alpinističkog saveza [www].

Austrija ima veliki broj jezera. Obično su vrlo čiste, tako da se u njima možete kupati. Zimi ih možete koristiti za klizanje. Ponekad morate malo platiti da biste došli do jezera. Često možete pronaći mnogo informacija na internetu. Obično je mjesto vrlo čisto i često se u blizini nalazi kamp. Dobro je da ponesete svoj peškir. U blizini travnatih površina često ćete pronaći malu radnju u kojoj se prodaju razne grickalice, sladoled i pića. Na velikim jezerima naći ćete i usluge spašavanja na vodi. Oni vam mogu pomoći u hitnim slučajevima ili drugim problemima. Jezera su odličan način da provedete slobodno vrijeme. Austrijanci tamo uglavnom provode cijeli dan. Najpopularnija jezera su Wörthersee, Wolfgangsee, Attersee i Neusiedler See.

Austrija nudi veliku gustoću skijališta, možda druga najveća u Evropi nakon Švicarske. Međutim, većina njih je srednje veličine. Austrijska skijališta nisu tako spektakularna i glamurozna kao mega-odmarališta u Švajcarskoj i Francuskoj, ali su prijatnija, manje sklona masovnom turizmu i malo jeftinija (posebno za pivo). Zbog blizine i zajedničkog jezika, većina zimskih turista u Austriji dolazi iz južne Njemačke.

istorija

Zimski sportski turizam je postao industrija vredna milijardu dolara u Austriji i doneo je ogroman prosperitet nekim gradovima. Većina austrijskih skijališta su nekadašnji poljoprivredni gradovi koji su postali odmarališta višestruko od svoje prvobitne veličine, ali često zadržavaju dio svog izvornog šarma, posebno u staroj gradskoj jezgri. Nekoliko skijališta poput Obertauerna izgrađeno je potpuno od nule 1960-ih i 1970-ih.

Mnoga skijališta odgovorila su na toplije zime velikim ulaganjem u vještačko osnježavanje. Neka odmarališta su sada tako dobro opremljena da mogu ponuditi odlične uslove za skijanje na većini staza, čak i ako je prirodni snežni pokrivač samo 5 cm, pod uslovom da je noću hladno. Naravno, sve to ima svoju cijenu, kako ekološku tako i finansijsku. Cijene ski karata su naglo porasle u posljednjoj deceniji. Austrija je također dom mnogih glečerskih skijaških područja u visokim Alpima.

Kada ići

Skijaška sezona traje od početka decembra do kraja marta. Nekoliko skijališta drži svoje žičare otvorene tokom cijele godine na glečerima, koji se uglavnom nalaze u blizini talijanske granice.

Najbolji uslovi za skijanje su sredina januara, najhladnije doba godine. Kraj februara je dobro vrijeme za obožavatelje sunca.

Najprometniji period je od 25. decembra do 2. januara. Napredni skijaši bi trebali izbjegavati ovo vrijeme jer staze mogu biti pretrpane da bi se zabavili. Cijeli mjesec februar je također prilično naporan zbog školskih i fakultetskih raspusta.

Najrjeđe posećeno vreme je početak decembra, sredina januara i kraj marta.

uputstvo

Paket aranžmani su obično praktičniji i često jeftiniji ako želite skijati samo tjedan dana. Transferi sa aerodroma, letovi i smještaj su obično uključeni.
Međutim, oni imaju nedostatak što rade uglavnom od subote do subote, imaju nekoliko odmarališta izvan mainstreama i nemaju samostalan smještaj ili sobe u privatnim kućama u većini brošura. Međutim, ovi tipovi smještaja su najpopularniji tipovi smještaja u zemlji.
Porast niskotarifnih avio-kompanija za Salzburg, München i Friedrichshafen doveo je do toga da sve više posjetitelja organizira vlastiti prijevoz i smještaj.

Cijena, veličina i lokacija

Uopšteno govoreći, što je veće skijalište i što je veća nadmorska visina, to je veća cijena. Ski karte pojedu veliki dio vašeg budžeta. U velikom skijaškom području kao što je Arlberg, početnici obično ne mogu koristiti većinu staza pokrivenih ski pasom.

Skijališta u Koruškoj i Štajerskoj obično nude bolju vrijednost za novac od onih u Tirolu, Vorarlbergu i Salzburgu i manje su gužve.

Velika skijališta teže masovnom turizmu, dok se manja više trude i nude ličniju uslugu.

Ako skijate krajem februara ili marta, možda je preporučljivo posjetiti odmarališta na većim nadmorskim visinama (iznad 2000 m), jer blaže temperature mogu učiniti snijeg ispod ove nadmorske visine teškim i bljuzgavim (opasnost od povreda koljena).

Sportsko iskustvo

Možete se više voziti s brzim žičarama (sedežnicama i gondolama) nego sa sporijim ili strašnim vučnicama. Dobijate vrijednost za svoj novac. Neka skijališta imaju visok postotak crnih staza i manje su pogodna za početnike. Backcountry iskustva mogu se naći na mnogim većim skijalištima u Vorarlbergu i Tirolu, koji nude okruženje na velikim visinama.

Apres-ski

Apres-ski je sve u okupljanju nakon napornog dana skijanja i ćaskanju sa ljudima u brojnim barovima i pabovima, hvatanju švedskog rok benda u 5 sati i ne razmišljanju o večeri. Veća skijališta danas nude i organizirana druženja nakon skijanja i ture u baru.

Imajte na umu da alkohol i skijanje nisu kompatibilni i da alkohol može uticati na vaše reflekse više nego kada je nivo mora viši.

Ostale aktivnosti

Neka odmarališta se fokusiraju isključivo na skijanje i snowboarding, druga na širi spektar aktivnosti ili porodični turizam. Ako više volite opuštanje nego skijanje i žurke, izbjegavanje čisto sportskih odmarališta nudi bolju vrijednost za novac.

Avionom

Za razliku od mnogih drugih zemalja, ne morate letjeti u glavni grad da biste skijali u Austriji.

Pogledajte sljedeće alternative u Beču; uzeti u obzir prilikom upoređivanja alternativa:

• trošak i trajanje putovanja iznajmljenim automobilom
• cijenu, trajanje, vrijeme veze i broj veza ako idete vlakom
• Avionska karta
• konačno vrijeme dolaska: ako vam omogućava da pripremite sve za početak skijanja sljedećeg jutra

Tek kada uzmete u obzir sve ove faktore, odlučujete se o svojoj interdisciplinarnosti.

Također obrće uobičajeni redoslijed planiranja putovanja kada prvo kupite avio karte za glavni grad, a zatim počnete birati svoje konačno odredište.

Većina austrijskih skijališta nije udaljena više od jednog do dva sata vožnje od glavnog aerodroma.

Najbliži aerodromi su:

• za Tirol, Vorarlberg, Salzburg: Innsbruck, Salzburg, Cirih ili Minhen;
• za primorska odmarališta Koruška, Štajerska i Istočni Tirol: Grac, Klagenfurt, Ljubljana i Venecija

Najbolje je izbjegavati bečki aerodrom, jer je najbliže primorsko ljetovalište srednje veličine udaljeno 4 sata vožnje automobilom, a još dalje javnim prijevozom, jer je blizu Slovačke i istočnog dijela zemlje.

Mnogi paketi uključuju let i transfer do aerodroma. Ako putujete samostalno, morat ćete uzeti taksi i/ili voz/autobus. Neki hoteli nude prijevoz za svoje goste po povoljnim cijenama.

Vlakom

Neka skijališta su zbog svoje udaljenosti slabo povezana željezničkim saobraćajem. Arlberg, Bad Gastein, Kitzbühel, St. Johann im Pongau i Zell am See su velika skijališta sa redovnim željezničkim linijama i lako su dostupna vlakom iz susjednih zemalja. Do većine većih skijališta koja nemaju željezničku stanicu može se doći vlakom, nakon čega slijedi 30-45 minuta prijevoza autobusom.

Postoji voz od aerodroma u Cirihu do Arlberga, preko Feldkircha do St. Antona.

Autobusom

Većina stanica je dostupna javnim prevozom. Mreže ski buseva su obično vrlo dobro organizirane i tačne i gotovo uvijek su uključene u ski karte.

Automobilom

Austrijska skijališta su kompaktna i pogodna za pješake. Stoga je malo vjerovatno da će vam trebati automobil tokom vašeg boravka u odmaralištu. Neke regije (kao što je Ski Amade u Salzburgerlandu) nude mnogo različitih odmarališta raspoređenih na velikom području, sve na jednom ski-pasu. Ako želite svaki dan isprobati različita mjesta za skijanje, preporučljivo je uzeti automobil. Ako putujete vlastitim automobilom, imajte na umu da uvjeti za vožnju mogu biti teški na putevima koji vode do nekih viših odmarališta, iako se putevi često čiste, grickaju i sole vrlo redovno. Ipak, preporučljivo je nositi lance za snijeg i imati određeno iskustvo u zimskoj vožnji. Umjesto iznajmljivanja automobila na tjedan dana, često je jeftinije uzeti taksi do/od željezničke stanice.

Hrana na ski stazama je obično austrijski specijaliteti neprobavljive sorte, ali je često nepriuštiva. Neki veliki restorani nude uslugu poput kantine u kojoj se hrana masovno proizvodi, a kvalitet može biti loš u usporedbi s ostatkom Austrije. Vegetarijancu može biti teško da jede raznovrsnu ishranu tokom svog boravka, jer se čak i salate često poslužuju uz piletinu.

U samim gradovima izbor i kvalitet hrane je bolji nego na stazama. Hotelska hrana je obično odlična, jer se hoteli takmiče za goste svojom kuhinjom, dok se restorani na padinama takmiče svojom lokacijom. Stoga bi možda bilo preporučljivo rezervirati polupansion umjesto jela na stazama. Pansioni mogu ponuditi tradicionalnu kuhinju, ali uvijek je lako pronaći ćevap ili italijansku pizzu/restoran.

Rezervirajte smještaj što je prije moguće. Broj kreveta je ograničen u većini odmarališta i što kasnije rezervišete, manja je vjerovatnoća da ćete pronaći vrijednost za novac. Imajte na umu da smještaj za neke od jeftinijih paketa nije u glavnom skijalištu, već u obližnjem gradu iz kojeg ćete morati uhvatiti autobus.

Mnogi hoteli u Austriji su u porodičnom vlasništvu i nude ličnu uslugu i iznenađujuće dobre sadržaje po razumnim cijenama, posebno u manjim gradovima. A posjeta sauni nakon staza za zagrijavanje i opuštanje umornih mišića, kao i dobar obrok, mnogi Austrijanci smatraju jednako važnim kao i samo skijanje. Propustit ćete veći dio austrijskog skijaškog iskustva ako rezervirate smještaj bez saune.

Postoje i mnoge mogućnosti smještaja za samostalan boravak, ali imajte na umu da razlika u cijeni između polupansiona u hotelu i apartmana za samostalan boravak nije velika, a mnogi skijaši smatraju da nemaju dovoljno energije ili želje da pripreme obrok i čiste nakon napornog dana na stazama.

Opasnost od lavine

Kao iu svim skijaškim područjima, opasnost od lavina je podcijenjena opasnost. Moguće je skijati van staza i često postoje pješačke staze. Neka skijaška područja nude prostor za „besplatnu vožnju“. Ovo je „sigurno“ mjesto za skijanje i vožnju van staza. Zapamtite da samo zato što na određenoj padini postoje staze u snijegu ne znači da je sigurno i dobra ideja skijati tamo. Skijanje van staze je uvek odlična aktivnost, ali se toplo preporučuje da skijate van staze sa vodičem osim ako ne znate tačno šta radite, imate odgovarajuću opremu za spasavanje od lavina i znate kako da je koristite.

Oprema

U svim većim skijalištima postoje brojni iznajmljivanje skija i snowboarda. Izbor obično ovisi o pogodnostima staza ili smještaja.

Prilikom iznajmljivanja opreme dobro je ustati rano, a kako Austrijanci obično ustaju rano, to može značiti i prije 8:30. Stajanje u redu sat vremena za obuvanje skijaških cipela može biti veoma frustrirajuće ako očajnički želite da se popnete na stazu.

Gotovo uvijek je najbolje pokušati dogovoriti iznajmljivanje skija, tečajeve skijanja i ski karte što je prije moguće po dolasku u odmaralište, odnosno u popodnevnim satima vašeg dolaska kada je malo vjerovatno da ćete skijati. Većina ureda je otvorena do subote kasno poslijepodne (glavni dan dolaska i odlaska iz naselja).

Školarine

U Austriji je profesija učitelja skijanja i borda regulisana od strane države. Licencirani instruktori skijanja moraju položiti niz sveobuhvatnih državnih ispita kako bi napredovali u hijerarhiji od instruktora skijanja (tradicionalni instruktor skijanja, obično na pola radnog vremena), državnog instruktora skijanja (regionalni instruktor skijanja) i državnog instruktora skijanja (nacionalni instruktor skijanja). Kursevi se mogu pohađati privatno ili grupno (škola skijanja). Početnici obično rezervišu školu skijanja za prvu sedmicu.

Najbolji i najveći u Austriji

• Lech i Zürs am Arlberg – poznat po svojoj kraljevskoj klijenteli, podcijenjenom skijalištu u Vorarlbergu
• St. Anton – najpoznatije skijalište u Tirolu i možda najekstremnije u Austriji
• Ischgl – napredno ljetovalište sa vezom sa Švicarskom i selom Samnaun
• Sölden (Ötztal) – popularan među snowboarderima i ljubiteljima apres-skija

Drugi popularni

• Kitzbühel – poznat po noćnom životu i šarmu, koji privlači „lijepe ljude“ iz Austrije i Njemačke. Svake godine je domaćin trke Hahnenkamm, vjerovatno najvažnije skijaške trke na svijetu.
• Flachau/Wagrain – udobno, dobro za početnike i napredne skijaše
• Obertauern – kompaktan, vrlo dobri snježni uslovi zbog lokacije i nadmorske visine, ali može biti problematičan u lošim vremenskim uvjetima
• Nassfeld – popularan među italijanskim turistima
• Mayrhofen – popularno ljetovalište, popularno među stranim turistima. Ima glečer u blizini.
• Zell am See – slikoviti gradić na jezeru koji privlači posjetitelje za skijanje i planinarenje i ima malo snježno/glečersko polje
• Bad Hofgastein – poznat i po svojim termalnim kupkama.
• SkiWelt – Najveće skijaško područje sa selima Scheffau, Söll, Ellmau, Brixen, Hopfgarten, Westendorf

Sa utabane staze

• Heiligenblut – spektakularan pejzaž
• Turracherhöhe – mali i idiličan
• Wildschonau – doslovno odmaralište u divljini, uključuje Niederau, Oberau i Auffach

Ljetna skijališta

• Hintertux – veliko područje za ljetno skijalište u blizini Mayrhofena u dolini Zillertal
• Kitzsteinhorn – glečer iznad sela Kaprun
• Mölltal Glacier

Austrijska hrana je osebujna i ukusna, a tradicionalno je žilave i neprobavljive sorte "meso i knedle". Wiener schnitzel (pohane i pržene teleće eskalope) je nešto kao nacionalno jelo, i knedla je vrsta knedli koja se može pripremiti slatka ili slana, ovisno o ukusu. u Beču, Tafelspitz (kuvana govedina sa krompirom i hrenom) tradicionalno se služi nedeljom, obično uz bistru čorbu sa knedlama i začinskim biljem. Osim toga, Austrija je poznata po svojim pecivima i dezertima, od kojih je savijača od jabuka je vjerovatno najpoznatiji.

hljeb u Austriji se ozbiljno shvata. Gotovo svako selo ima svoju pekaru koja svakog dana od 6 ujutro nudi širok izbor svježe pečenih slatkih i slanih kiflica. Ražani hljeb (integralni hljeb, farmerski hleb) je tradicionalna namirnica farmera. Ako vam je ovaj kruh pretežak, probajte običnu kiflicu bijelog kruha (Semmel). Začudo, lakše je pronaći dobar kruh izvan Beča, gdje pekarskom industrijom još uvijek ne dominiraju industrijski lanci trgovina.

Neki Austrijanci imaju naviku da jedu slatko peciva kao glavno jelo jednom sedmično. Sorte uključuju kaiserschmarren, Marilenknödel i Germknoedel.

Najbolji savjet je da zaronite u jelovnik i probate ga – nema gadnih iznenađenja!

Restorana

Ako želite probati tradicionalnu austrijsku kuhinju, idite u gostionica or pansion koji služi tradicionalnu hranu po razumnim cijenama. Obično nude nekoliko opcija za ručak sa set menijem koji uključuje supu i glavno jelo, au nekim slučajevima i desert. Njihove cijene su obično između 5 i 7 eura (osim u vrlo turističkim područjima). Jelovnici su na njemačkom, ali neki restorani nude jelovnike i na engleskom. Zapamtite da se napojnica očekuje u svim restoranima u Austriji. Za napojnicu je obično dovoljno zaokruživanje cijene na računu.

platiti

U austrijskim restoranima morate tražiti da platite. Privucite pažnju konobara i recite: “zahlen, bitte” (plati, molim). Zatim će vam donijeti ček ili će vam usmeno reći iznos računa. Ispravan način plaćanja u Austriji je da date gotovinu i kažete iznos koji želite da platite, uključujući napojnicu. Za napojnicu trebate zaokružiti na sljedeći najveći broj ili +50 centima ili 1 euro cijene po osobi (što bi trebalo biti oko 5-10% za puni obrok). Konobari se ne oslanjaju na napojnice i nije prikladno ostaviti velike napojnice. Reći "hvala" prilikom plaćanja znači zadržati kusur! Možete reći i iznos računa plus napojnicu i dobit ćete kusur samo preko tog iznosa (npr. ako platite računom od 20 eura, iznos je 16.50 eura i kažete „Sedamnaest eura“, konobar će dati vam kusur od 3 eura i zadržite 0.50 eura kao napojnicu).

Lokalni specijaliteti

• Ako ste u prilici da probate Kletzennudeln, svakako bi to trebao učiniti. Ovo je neobičan specijalitet iz Koruške koji se rijetko nalazi drugdje: slatki rezanci punjeni suvim kruškama i mekim sirom. Najbolji Kletzennudeln se prave od nasjeckanih, sušenih krušaka, za razliku od inferiornih verzija koje koriste prah od kruške.
• Neke salate se spremaju sa ulje jezgra (zeleno bučino ulje), štajerski specijalitet. Iako izgleda zastrašujuće (tamnozeleno ili tamnocrveno, u zavisnosti od svetlosnih uslova), ima zanimljiv ukus orašastih plodova. Boca dobrog čistog ulja štajerskih jezgri je veoma skupa (oko 10 do 20 eura), ali je to možda jedna od austrijskih stvari koje možete ponijeti kući (čuvajte se jeftinog ulja od jezgri koje se ponekad prodaje pod nazivom „ulje za salatu“. Budite sigurni da se boca dobro zatvori, jer se ulje širi kada se lagano zagrije i izlazi nepovratno mrlje. Ali za svaki slučaj, sunčeva svjetlost će ih s vremena na vrijeme ukloniti). Ulje jezgra ili ulje sjemenki bundeve također je dostupno u nekim online trgovinama.

deserti

• štrudla
• sachertorte je čokoladna torta sa čokoladnom glazurom i punjena džemom od kajsija. Služiti ga svježeg sa lagano zaslađenim, svježe umućenim šlagom, koji Austrijanci zovu “Schlagobers”. Original se može naći u Beču u Café Sacher, ali slične torte su vrlo česte u mnogim drugim bečkim kafićima. Također imajte na umu da Cafe Sacher ima nekoliko turističkih zamki (kao što je svlačionica od 2 eura koja nije opcionalna) i njihovi kolači nisu uvijek najsvježiji.
• Eszterházy Austrian Cake.
• Malakhoff: delikatna torta
• Manner Schnitten su veoma bečki slatki specijalitet, ali samo kvadratni oblik i ružičasto pakovanje su zaista jedinstveni. Možete ih kupiti posvuda (možda ste ih vidjeli kao plasman proizvoda u nekim holivudskim filmovima ili u "Prijateljima", na primjer, i pitali se šta su).
• Milchrahmstrudel: Štrudla od mlijeka i skute, servirana topla
• Powidl je vrsta ukusnog džema od šljiva sa alkoholom, još jedan bečki specijalitet. Dobar je poklon jer ima egzotičan ukus i teško ga je pronaći u svijetu.

vegetarijanac

Vegetarijanstvo se polako širi u Austriji, posebno u velikim gradovima. Austrijanci nisu mesojedi kao ostali njihovi srednjoevropski susjedi; 47% zemlje kaže da jede raznoliku ishranu i jede vrlo malo mesa. Većina restorana ne opslužuje isključivo vegetarijance, ali je gotovo sigurno da jela na meniju ne uključuju meso. U svim većim gradovima postoje vegetarijanski restorani, kao i mjesta koja je teže pronaći koja nude veganska ili veganska jela. Vegetarijanski i veganski proizvodi (npr. tofu, sojino mlijeko, proizvodi bez laktoze) mogu se naći u gotovo svakom supermarketu u zemlji (čak iu ruralnim područjima) iu mnogim trgovinama zdrave hrane.

U tradicionalnijim ili vrlo ruralnim restoranima možete biti viđeni kao ekscentrični ako kažete da ste vegetarijanac, a moguće je da nijedno jelo na meniju nije bez mesa. To se posebno odnosi na restorane koji poslužuju tradicionalnu austrijsku kuhinju, koja se u velikoj mjeri oslanja na meso – čak i naizgled vegetarijanska jela kao što su krompir salata ili supa od povrća često sadrže mesne proizvode. Ponekad hrana koja je jasno označena kao "vegetarijanska" sadrži i ribu, jer se vegetarijanstvo često poistovjećuje sa pesketarijanstvom. Ako niste sigurni, pitajte osoblje koje vas čeka ima li životinjskih proizvoda u jelu koje ćete naručiti. Tradicionalna jela koja su garantovano vegetarijanska jesu kaiserschmarren (meki, slatki komadi palačinke sa voćnim kompotom), Germknödel (slatki dumplings sa pekmezom od kiselih šljiva) i Kasnudel (slično raviolima).

Austrijsko vegansko društvo održava listu vegetarijanskih i veganskih restorana: original i prevedeno verzija.

Beč je poznat po svom kultura kafe a po cijelom gradu postoje kafići, od kojih mnogi imaju vanjske terase koje su vrlo popularne ljeti. Posjetite ih na kafu (naravno), toplu čokoladu i peciva. Najpoznatija je Sacher torta.

Austrija ima i vrhunska vina, posebno bela vina koja su blago kisela. Vino se može piti čisto ili pomešano sa mineralnom vodom, koja se zove “G'spritzter” ili “Schorle”. Najbolje mjesto za to je „Heurigen“ u predgrađu Beča. Prvobitno je Heuriger bio otvoren samo ljeti, ali nedavno možete piti svoj Schorle tijekom cijele godine uz malu samoposlužnu užinu.

Lagana pića: Austrija također ima nacionalno bezalkoholno piće tzv Almdudler. To je limunada sa začinskim biljem. Ostala tipična bezalkoholna pića u Austriji su Holler or Hollunder sok. Ovo je bezalkoholno piće napravljeno od cvetova bazge.

u Austriji, marševe zrelo pivo pivo je široko dostupan. Kvalitet je općenito vrlo dobar, ali, kao iu mnogim drugim zemljama srednje Evrope, uvelike varira od pivare do pivare. Najbolje opcije dolaze iz skromnog broja preostalih regionalnih pivara koje Heiniken još nije preuzeo. Posjetioci koji su navikli na trenutni asortiman u većini većih gradova u SAD-u ili Velikoj Britaniji riskiraju da budu potcijenjeni na listama piva, čak i u luksuznim barovima. Postoji mali broj mikropivara širom zemlje koje nude i egzotičnija piva poput stouta. Kultura piva nije rasprostranjena u Austriji. Mnogi Austrijanci su vrlo lojalni brendu, ali ne znaju razliku između pila i lagera. Stoga se nemojte iznenaditi ako konobar ili vlasnik bara ima poteškoća da odgovori na vaša pitanja.

• Lager beers: Klasični “Märzen” lageri su Stiegl, Egger i Zwettler. Kvalitet mnogih drugih, kao što su Gösser, Puntigamer, Schwechater, Wieselburger i Zipfer, koji sada trguju pod brendom Heinicken, alarmantno je opao.
• Pilsners: obično se ocjenjuju pivo or Special, najčešći je Hirter Pils.
• mrak: je bogato, tamno pivo koje nudi većina pivara.
• Bijelo: Ovo je pšenično pivo. Postoji nekoliko pivara i mnogo uvoza iz susjedne Bavarske, ali se rijetko nalazi na točenju.
• Zwickl: je nefiltrirano lager i ponos mnogih pivara.

Šnaps je vrsta voćne rakije koja se obično poslužuje nakon jela u mnogim dijelovima Austrije. Najpopularniji okusi su kruška, kajsija i malina, iako su dostupni i deseci drugih okusa. Postoje tri kvaliteta rakije: destilirana, natopljena i aromatizirana. Destilirana sorta je najvišeg kvaliteta; neki austrijski brendovi rakije su među najboljima na svijetu, ali su shodno tome skupi: flaša od pola litre može koštati i do 100 eura. Prava rakija se pravi od pravog voća (destilirano ili infuzijsko). Čuvajte se jeftinih proizvoda koji se prodaju u velikim bocama u supermarketima; često su „aromatiziranog“ tipa, tj. ne sadrže ništa osim čistog etanola pomiješanog s umjetnom aromom. Ako želite pravu stvar, idite u vrhunski delikates ili bar (ako ste u velikom gradu) ili a Buschenschank (ako ste u zemlji). Ali čuvajte se rakije, pogotovo ako niste navikli na alkoholna pića!

Ledeno vino je vrsta desertnog vina napravljenog od grožđa koje je zamrznuto još na lozi. Ledeno vino je obično prilično skupo zbog radno intenzivnog i rizičnog procesa proizvodnje. Najbolje je kupiti ledeno vino na Naschmarktu za 10 €. 15 za 375 ml ili 500 ml; vjerovatnije je da će se naći tokom vikenda. Da biste dobili ideju o cijenama na drugim mjestima, Eiswein se prodaje po Wein & Co u blizini Naschmarkta za 24-30 € za bocu od 375 ml, a u duty-free shopu u Beču se prodaje i za 23.50 €.

slama je vjerovatno najpoznatiji austrijski duh. Klasifikovan je kao vrsta ruma, iako se ne pravi od melase šećerne trske kao "pravi" karipski rum. Dostupan u pet varijanti (najjača sa udjelom alkohola od 80%! ), Stroh se često koristi kao sastojak koktela kao npr. Jagertee and kao aroma za kolače i kolače.

Austrija koristi euro. To je jedna od mnogih evropskih zemalja koje koriste ovu zajedničku valutu. Sve euro novčanice i kovanice su zakonsko sredstvo plaćanja u svim zemljama.

Jedan evro je podeljen na 100 centi.

Zvanični simbol eura je €, a njegov ISO kod je EUR. Ne postoji službeni simbol za cent.

• Novčanice: Novčanice eura imaju isti dizajn u svim zemljama.
• Standardni novčići: Sve zemlje eurozone izdaju kovanice koje imaju prepoznatljiv nacionalni dizajn s jedne strane i zajednički standardni dizajn s druge strane. Kovanice se mogu koristiti u bilo kojoj zemlji eurozone, bez obzira na dizajn koji se koristi (npr. novčić od jednog eura iz Finske može se koristiti u Portugalu).
• Prigodne kovanice od 2 €: Oni se razlikuju od normalnih kovanica od 2 € samo po svojoj „nacionalnoj“ strani i slobodno kruže kao zakonsko sredstvo plaćanja. Svaka zemlja može proizvesti određenu količinu ovih kovanica kao dio svoje normalne proizvodnje kovanica, a ponekad se proizvode “evropski” novčići od 2 eura za obilježavanje posebnih događaja (npr. godišnjice važnih ugovora).
• Ostali prigodni novčići: Prigodni novčići sa drugim iznosima (npr. deset eura ili više) su mnogo rjeđi, imaju vrlo poseban dizajn i često sadrže značajne količine zlata, srebra ili platine. Iako su tehnički legalno sredstvo plaćanja po nominalnoj vrijednosti, njihova materijalna ili kolekcionarska vrijednost je obično mnogo veća i stoga je malo vjerovatno da ćete ih naći u opticaju.

Najbolje stope za razmjenu novca nude banke.

Stara valuta, šiling, još uvijek se može zamijeniti za eure bez ograničenja, ali ne mogu sve banke ponuditi ovu uslugu.

Cijene su uporedive sa onima u zapadnoevropskim zemljama i nešto više nego u Sjedinjenim Državama. Opći porez na promet od 20 % je uključen u cijene, ali niži porezi na promet važe za određene usluge, a posebno hranu. Limenka koka-kole košta oko 55 centi, dobar obrok 15 evra. Cijene u turističkim područjima (Tirol, Beč, Salcburg, Zell am See) su daleko iznad prosjeka. Noćenja s doručkom i restorani u gradovima i na selu su prilično jeftini.

Prodavnice su uglavnom otvorene od 8 do 7 sati radnim danima i od 8 do 6 sati subotom i zatvorene nedjeljom, osim (skupih) prodavnica na benzinskim stanicama, prodavnica na željezničkim stanicama i restorana. Naročito u ruralnim područjima, male radnje se subotom mogu zatvoriti oko podneva. Neki mogu biti zatvoreni radnim danima između 12 i 3 sati. Imajte na umu da plaćanje kreditnom karticom nije tako uobičajeno kao u ostatku Evrope ili Sjedinjenih Država, ali sve glavne kreditne kartice (Visa, MasterCard, American Express, Diners Club) prihvataju se na skoro svim benzinskim stanicama iu robnim kućama, posebno u tržnim centrima. U malim gradovima i selima obično postoje jedna ili dvije male trgovine ili pekare koje nude gotovo sve, zvane “Greißler”, iako im prijete veliki trgovački centri.

U Austriji se zovu bankomati Bankomat. Rasprostranjene su i čak ih možete pronaći u malim ruralnim selima. Mnoge trgovine (i neki restorani) nude uslugu direktnog plaćanja debitnom karticom. Većina bankomata prihvata kartice iz inostranstva. Svi bankomati u Austriji lako se prepoznaju po znaku sa a zelena pruga iznad plave pruge. Obično nema naknada, ali Euronet naplaćuje 1.90 € po povlačenju.

U Austriji je napojnica uobičajena i, iako nije propisana zakonom, često se smatra društveno obaveznom. Uobičajeno je da se daje 5-10% od ukupnog iznosa; veći broj ukazuje na izuzetno dobru uslugu. Zaokruživanje na višestruke od jednog eura je uobičajeno; mali iznosi se često plaćaju u više od 50 centi (tj. račun od 7.80 može se platiti kao 8 ili 8.50).

Bakšiš se ne daje kada se roba menja na šalteru (npr. u prodavnicama brze hrane ili uličnim tezgama). Tradicionalno, vlasnik restorana ne prima napojnicu. Napojnica je na njemačkom poznata kao Pijenje novca, što doslovno znači "novac za piće". Takođe je uobičajeno davati napojnicu drugim pružaocima usluga, kao što su taksisti ili frizeri. Pokušaj davanja napojnice državnom službeniku može se protumačiti kao mito i dovest će vas u nevolje.

U Austriji nije uobičajeno cjenkanje, osim na buvljacima. Možda je prihvatljivo tražiti smanjenje, ali prihvatiti odbijanje kao odgovor.

Koje poklone treba ponijeti kući?

• Ledeno vino (Eiswein)
• Džem od kajsija (džem od kajsije)
• Bučino ulje, specijalitet južne Štajerske
• Manner Schnitten Popularni slatkiši u roze ambalaži, dostupni gotovo svuda.
• Salzburg Mozartkugeln Čokoladne kuglice sa marcipanom u sredini

Za djecu

• Haba drvene igračke

Austrijanci (posebno stariji od 40 godina) ozbiljno shvataju formalnost i bonton. Čak i ako ste najmanje harizmatična osoba na svijetu, dobri maniri može te daleko odvesti u društvenoj situaciji. S druge strane, postoje beskrajni načini da uđete nogom u vrata i podignete obrve jer ste prekršili nejasno pravilo.

Generalno, osoblje u većini zemalja kontinentalne Evrope ne pokazuje isti nivo ljubaznosti u prodavnicama i drugim uslugama na koji su ljudi sa drugih kontinenata navikli. Na primjer, prodavac vas može uvrijediti kada želite nešto kupiti. U Beču se kafana bez razdražljivih i arogantnih konobara ne smatra pravom kafanom.

Austrijanci kao narod ne “vole” Nemačku ili Nemce, barem u smislu konkurencije, i prilično su osetljivi po tom pitanju. 80 miliona ljudi u sjevernoj Njemačkoj i 8 miliona u Austriji učinili su ovo rivalstvo još intenzivnijim. Ne poredite Austriju negativno sa Njemačkom, brzo ćete iznervirati stanovnike, jer Nijemci se vide kao bahati bogataši koji voze turiste u lošim danima.

Ono što je možda iznenađujuće za konzervativniju naciju je stav Austrije prema golotinja je jedna od najopušteniji u Evropi. Prikaz pune golotinje u medijima i u mainstream reklamama može biti šok za mnoge posjetitelje, posebno one izvan Evrope. Nije neuobičajeno vidjeti žene kako ljeti plivaju u toplesu na plažama iu rekreativnim centrima. Iako je nošenje plivačkog kostima obično obavezno na javnim bazenima i na plažama, generalno je dozvoljeno skidanje odjeće kada plivate “u divljini” u rijekama i jezerima. Golotinja je obavezna na brojnim austrijskim naturističkim plažama (FKK Strand), u termama i hotelskim saunama. Kao i u Njemačkoj, ne biste trebali nositi kupaći kostim u sauni, inače ćete privući čudne poglede.

Neka osnovna pravila etiketa (naravno, većina ovih pravila nije baš važna ako ste u mladoj publici)

• Prilikom ulaska i izlaska na javna mjesta Austrijanci uvijek pozdravljaju sa “Dobar dan" or “Grüß Gott” i reci zbogom sa “Auf Wiedersehen”. Kada ulazite u malu radnju, recite „Grüß Gott” prodavcu na ulazu i „Wiedersehen” na izlazu („Auf” je obično isključen). Na telefonske pozive se obično odgovara izgovaranjem vašeg imena i završavanjem sa „Auf Wiederhören".
• Ne povisujte ton i ne vičite u javnosti, posebno u javnom prevozu. Ovo bi se moglo protumačiti kao agresija. Ako govorite jezik koji nije njemački, još je važnije da govorite tiho kako ne biste bili primijećeni kao „glasni stranac“.
• Kada se upoznate s osobom, uvijek se rukujte s njom, ne stavljajte drugu ruku u džep, recite svoje ime i učinite kontakt očima. Neuspjeh u uspostavljanju kontakta očima, čak i iz stidljivosti, smatra se snishodljivim.
• Običaj je da se ljube dva puta u obraze kada se prijatelji sretnu, osim u Vorarlbergu, gde se ljudi ljube tri puta, kao u Švajcarskoj i Lihtenštajnu. Lažni zračni poljupci također djeluju. Ako niste sigurni da li je to prikladno, sačekajte dok osoba s kojom se sastajete ne počne da vas pozdravlja.
• Kada pijete alkohol, nemojte piti dok ne nazdravite (“anstoßen”). Recite "živjeli" ili "živjeli" i iznad svega, pogledajte ih u oko kada nazdraviš.
• U restoranima se smatra nepristojnim početi pušiti dok neko za stolom još jede. Sačekajte da svi završe ili pitajte da li se svi slažu.
• Ako ste popili svo svoje vino i još uvijek želite još, možete sipati malo u svoju čašu, ali samo nakon što ste ljubazno pitali sve oko sebe za stolom da li žele još.
• Ako zaista želite da pokažete manire dok jedete, ostavite neiskorištenu ruku na stolu pored tanjira i koristite je s vremena na vreme da držite tanjir dok jedete, ako je potrebno. Austrijanci uglavnom koriste evropske manire za stolom, odnosno drže nož u desnoj ruci, a viljušku u lijevoj i jedu sa oba pribora. Pristojno je osloniti zapešća ili ruke na sto, ali ne i laktove.
• U većini austrijskih domaćinstava običaj je da se izuju. To je navika koja je raširena u većini zemalja srednje Evrope, možda zbog opšte čistoće, ali i zbog toga što šljunak i otopljeni sneg sa pločnika mogu da nanesu štetu domu zimi.
• Austrijanci (kao i drugi srednjoevropski narodi) veoma vole da koriste počasne titule. Mnogo je knjiga napisano o Austriji i njenoj titulamanija. Postoji više od devet stotina titula u mnogim kategorijama kao što su stručne titule, fakultetske diplome, počasne titule, službene titule itd. Ljudi koji se smatraju ozbiljnim uvijek očekuju da im se oslovljava pravim nazivom, bilo da je to prof., dr., mag. . (magister), dipl.ing., inž. ili čak BA Ovo posebno važi za starije ljude. Mladi su generalno mnogo opušteniji u tom pogledu. The naslov ludilo je nešto čega treba biti svjestan, ali je često i predmet satire i samoironije, pa ga ne treba uzimati previše ozbiljno. Tako da to ne treba shvatati previše ozbiljno. Stranci to ne bi trebali razumjeti ili brinuti (u potpunosti) o tome.
• Na njemačkom uvijek treba koristiti Sie form kada razgovarate sa strancima ili starijim osobama. Du je uglavnom za prijatelje i porodicu. Mlađi ljudi obično se obraćaju drugima sa du. Zloupotreba ovih oblika smatra se nepristojnom. Prelazak s jednog oblika na drugi može biti vrlo iritantan za govornike engleskog jezika, ali je dobra ideja koristiti pravi oblik za pravu situaciju. Međutim, ako pogriješite, ljudi će vas ispričati govoreći da imate ograničene jezične vještine. U Tirolu, the du form is koristi se češće nego drugdje.

Prošlost Austrije kao velike evropske sile i njeno kulturno okruženje uvelike su doprinijeli raznim oblicima umjetnosti, uključujući muziku. Austrija je bila rodno mjesto mnogih poznatih kompozitora kao što su Joseph Haydn, Michael Haydn, Franc Liszt, Franz Schubert, Anton Bruckner, Johann Strauss stariji i Johann Strauss Jr., kao i članovi Druge bečke škole kao što su Arnold Schönberg, Anton Webern i Alban Berg. Wolfgang Amadeus Mozart rođen je u Salzburgu, tada nezavisnoj crkvenoj kneževini Svetog Rimskog Carstva, iako je kulturno blisko povezan s Austrijom, a veliki dio Mocartove karijere odvijao se u Beču.

Beč je dugo bio važan centar muzičkih inovacija. Kompozitore 18. i 19. veka u grad je privuklo habzburško pokroviteljstvo, čime je Beč postao evropska prestonica klasične muzike. Tokom baroknog perioda, slovenski i mađarski narodni oblici uticali su na austrijsku muziku.

Status Beča kao kulturnog centra počeo je da se razvija početkom 16. veka i fokusirao se na instrumente, uključujući i lutnju. Ludwig van Beethoven je većinu svog života proveo u Beču. Današnja nacionalna himna Austrije, pripisana Mocartu, izabrana je nakon Drugog svjetskog rata da zamijeni tradicionalnu austrijsku himnu Josepha Haydna.

Austrijanac Herbert von Karajan bio je 35 godina glavni dirigent Berlinske filharmonije. Smatra se jednim od najvećih dirigenta 20. veka i bio je dominantna figura u evropskoj klasičnoj muzici od 1960-ih do svoje smrti.

Austrijski umjetnici i arhitekti su slikari Ferdinand Georg Waldmüller, Rudolf von Alt, Hans Makart, Gustav Klimt, Oskar Kokoschka, Egon Schiele, Carl Moll i Friedensreich Hundertwasser, fotografi Inge Morath i Ernst Haas, te arhitekti kao što su Bernh Johann Ficher protiv Erona. , Otto Wagner, Adolf Loos i Hans Hollein (dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 1985.). Savremeni umjetnik Herbert Brandl.

Sascha Kolowrat bio je austrijski filmski pionir. Billy Wilder, Fritz Lang, Josef von Sternberg i Fred Zinnemann došli su iz Austrije prije nego što su se etablirali kao međunarodni filmski stvaraoci. Willi Forst, Ernst Marischka i Franz Antel obogatili su popularnu kinematografiju na njemačkom govornom području. Michael Haneke postao je međunarodno poznat po svojim uznemirujućim filmskim studijama prije nego što je osvojio Zlatni globus 2010. za svoj film koji je hvaljen od strane kritike. Bijela traka.

Prvi austrijski režiser koji je osvojio Oskara je Stefan Ruzowitzky. Brojni austrijski glumci uspjeli su napraviti karijere koje su imale utjecaj izvan granica zemlje. Među njima su Peter Lorre, Helmut Berger, Curd Jürgens, Senta Berger, Oskar Werner i Klaus Maria Brandauer. Hedy Lamarr i Arnold Schwarzenegger postali su zvijezde američke i međunarodne kinematografije. Potonji je postao i 38. guverner Kalifornije. Christoph Waltz je stekao međunarodnu slavu svojim nastupom u “Neslavna kopilad” i osvojio je nagradu za najboljeg glumca u Cannesu 2009., Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu 2010. i dva Oskara. Max Reinhardt je bio majstor spektakularnih i pametnih pozorišnih produkcija. Oto Šenk se istakao ne samo kao pozorišni glumac već i kao operski reditelj.

Austrija je bila rodno mjesto mnogih međunarodno priznatih naučnika. Među njima su bili Ludwig Boltzmann, Ernst Mach, Victor Franc Hess i Christian Doppler, svi poznati naučnici 19. stoljeća. U 20. vijeku doprinosi Lise Meitner, Erwina Schrödingera i Wolfganga Paulija nuklearnom istraživanju i kvantnoj mehanici bili su ključni za razvoj ovih područja 1920-ih i 1930-ih. Današnji kvantni fizičar je Anton Zeilinger, koji je bio prvi naučnik koji je demonstrirao kvantnu teleportaciju.

Osim fizičara, u Austriji su rođena dva najveća filozofa 20. vijeka: Ludwig Wittgenstein i Karl Popper. Pored njih, Austrijanci su bili i biolozi Gregor Mendel i Konrad Lorenz, kao i matematičar Kurt Gödel i inženjeri poput Ferdinanda Porschea i Siegfrieda Markusa.

Medicina i psihologija su oduvijek bili u središtu austrijske nauke, počevši od Paracelzusa u srednjem vijeku. Značajni liječnici kao što su Theodore Billroth, Clemens von Pirquet i Anton von Eiselsberg preuzeli su dostignuća bečke medicinske škole u 19. vijeku. Austrija je dočekala Sigmunda Frojda, osnivača psihoanalize, Alfreda Adlera, osnivača individualne psihologije, psihologa Paula Watzlawicka i Hansa Aspergera, te psihijatra Viktora Frankla.

Austrijska škola ekonomije, priznata kao jedna od glavnih konkurentskih škola ekonomske teorije, povezana je s austrijskim ekonomistima Carlom Mengerom, Josephom Schumpeterom, Eugenom von Böhm-Bawerkom, Ludwigom von Misesom i Friedrichom Hayekom. Ostali emigranti austrijskog porijekla su menadžerski mislilac Peter Drucker, sociolog Paul Felix Lazarsfeld i prirodnjak Sir Gustav Nossal.

Pored statusa zemlje umjetnika i naučnika, Austrija je oduvijek bila zemlja pjesnika, pisaca i romanopisaca. Bio je dom romanopisaca Arthura Schnitzlera, Stefana Zweiga, Thomasa Bernharda i Roberta Musila, pjesnika Georga Trakla, Franca Werfela, Franca Grillparzera, Rainer Maria Rilkea, Adalberta Stiftera, Karla Krausa i dječje autorice Eve Ibbotson.

Među najpoznatijim savremenim dramskim piscima i romanopiscima su dobitnici Nobelove nagrade Elfriede Jelinek, Peter Handke i Daniel Kehlmann.

Austrijska kuhinja je nastala iz kuhinje Austro-Ugarske monarhije. Austrijska kuhinja je prije svega tradicija kraljevske kuhinje („dvorska kuhinja“) koja se prenosi stoljećima. Poznat je po dobro izbalansiranim varijantama govedine i svinjetine i bezbroj varijacija povrća. Tu je i pekara “Mehlspeisen” koja je kreirala posebne delicije kao što su Sacher torte, “Krapfen” koji se obično pune džemom ili kremom od kajsija i “Strudel” poput “Apfelstrudel” sa punjenjem od jabuka, “Topfenstrudel” sa filom od skute i “Millirahmstrudel” (štrudla sa mlečnom kremom).

Pored autohtone regionalne tradicije, na kuhinju su uticale mađarska, češka, jevrejska, italijanska, balkanska i francuska kuhinja, od kojih su često posuđena i jela i načini pripreme. Austrijska kuhinja je stoga jedna od najmultikulturalnijih i međukulturalnih u Evropi.

Tipična austrijska jela su Wiener Schnitzel, pečena svinjetina, Kajzeršmarren, knedle, Sacher torte i Tafelspitz. Tu je i koruški Kasnudeln, koji su knedle punjene skutom, krompirom, začinskim biljem i mentom, kuvane i servirane sa sosom od putera. Kasnudeln se tradicionalno poslužuju uz salatu. Popularna su i jela od gljiva od jaja. Pez blok za doziranje šećera izumljen je u Austriji, kao i Mannerschnitten. Austrija je poznata i po Mozartkugelnu i tradiciji kafe.

Pivo se prodaje u merama od 0.2 litra (a zviždaljka), 0.3 litra (a Seidel, malo pivo or čašu piva) i 0.5 litara (a Krügerl or veliko pivo or Halbe). Na festivalima jedan litar Izmerite i dva litra Doppelmaß takođe se služe u bavarskom stilu. Najpopularnije vrste piva su lager (poznato kao marševe u Austriji), prirodno oblačno Zwickl pivo i pšenično pivo. Bock pivo je dostupno i za praznike kao što su Božić i Uskrs.

Glavna vinogradarska područja su u Donjoj Austriji, Gradišću, Štajerskoj i Beču. Sorta grožđa Grüner Veltliner proizvodi neka od najistaknutijih bijelih vina u Austriji, a Zweigelt je najrasprostranjenija sorta crvenog grožđa.

U Gornjoj Austriji, Donjoj Austriji, Štajerskoj i Koruškoj, jabukovača, vrsta vina od jabuke ili kruške je široko dostupna.

Ljudi piju rakiju, koja obično sadrži do 60% alkohola, ili voćnu rakiju koja se u Austriji pravi od različitog voća, na primjer kajsija i bobičastog voća. Proizvodnja malih privatnih destilerija rakije, kojih u Austriji ima oko 20,000, je naziva se samodestiliranim or kućna rakija.

Lokalna bezalkoholna pića poput Almdudlera su vrlo popularna širom zemlje kao alternativa alkoholnim pićima. Još jedno popularno piće je "Spetzi", mješavina Coca-Cole i originalne narandže Fanta ili Frucade, koja je poznatija u ovoj zemlji. Red Bull, najprodavanije energetsko piće na svijetu, izumljeno je u Austriji.

Zbog planinskog terena, skijanje je veoma popularan sport u Austriji. Slični sportovi kao što su snowboard ili skijaški skokovi su takođe veoma popularni. Austrijski sportisti kao što su Annemarie Moser-Pröll, Franz Klammer, Hermann Maier, Toni Sailer, Benjamin Raich, Marlies Schild i Marcel Hirscher smatraju se najvećim alpskim skijašima svih vremena. Armin Kogler, Andreas Felder, Ernst Vettori, Andreas Goldberger, Andreas Widhölzl, Thomas Morgenstern i Gregor Schlierenzauer su među najvećim skakačima svih vremena. Bob, sankanje i skeleton su takođe popularni događaji. Stalna staza u Iglsu bila je mjesto održavanja takmičenja u bobu i sanjkanju na Zimskim olimpijskim igrama 1964. i 1976. u Insbruku. U Innsbrucku su održane i prve Zimske olimpijske igre mladih 2012. godine.

Fudbal je popularan timski sport u Austriji. Njime upravlja Austrijski fudbalski savez. Austrija je bila jedna od najuspješnijih fudbalskih nacija na evropskom kontinentu. Završio je 4. na FIFA Svjetskom prvenstvu 1934., 3. na FIFA Svjetskom prvenstvu 1954. i 7. na FIFA Svjetskom prvenstvu 1978. godine. Međutim, austrijski fudbal u posljednje vrijeme nije postigao nikakav međunarodni uspjeh. Takođe je zajedno sa Švajcarskom bio domaćin UEFA Evropskog fudbalskog prvenstva 2008. Austrijska fudbalska liga je austrijska Bundesliga, koja uključuje timove kao što su svjetski prvaci SK Rapid Wien, FK Austria Wien, Red Bull Salzburg i Sturm Graz.

Osim fudbala, Austrija ima i profesionalne nacionalne lige za većinu glavnih timskih sportova, uključujući Austrijsku ligu u hokeju na ledu i Austrijsku košarkašku Bundesligu za košarku. Jahanje je također vrlo popularno; Beč je dom čuvene španske škole jahanja.

Niki Lauda je bivši vozač Formule 1975 koji je tri puta postao svjetski prvak u Formuli 1977: 1984., 1. i 1. On je trenutno jedini vozač koji je bio šampion i za Ferrari i za McLaren, dva najuspješnija proizvođača u sportu. Drugi poznati austrijski F2016 vozači su Gerhard Berger i Jochen Rindt. Austrija je također domaćin utrka Formule 2016 (Velika nagrada Austrije), koje se danas održavaju na Red Bull Ringu, a nekada na aerodromima Österreichring i Zeltweg.

Thomas Muster je bivši teniser i jedan od najvećih igrača na šljaci svih vremena. Osvojio je Otvoreno prvenstvo Francuske 1995. i bio broj 1 na ATP rang listi 1996. Ostali poznati austrijski teniseri su Horst Skoff, Jürgen Melzer i Dominic Thiem.

Austrija je jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu. Prema OECD Factbook 2006, krađe, pljačke i kriminal sa vozilima su među najnižim u razvijenom svijetu, a studija Mercer svrstava Beč kao 6. najsigurniji grad na svijetu od 215. Nasilni zločini su izuzetno rijetki i ne bi trebali brinuti prosjecnog turista. Mali gradovi i nenaseljena područja kao što su šume su vrlo bezbedni u bilo koje doba dana.

Čuvajte se džeparoši unutra prometna mjesta. Kao i svuda u Evropi, oni postaju sve profesionalniji. Krađa bicikla je rasprostranjena u velikim gradovima, ali praktički ne postoji u manjim gradovima. Uvijek pričvrstite svoj bicikl za fiksni predmet.

rasizam također može predstavljati problem i učiniti vaš boravak neugodnim iskustvom. Kao i drugdje u srednjoj Evropi, može biti slučajeva otvorenog neprijateljskog pogleda; ničim izazvana policijska ispitivanja nisu neuobičajena u velikim gradovima poput Graca ili Beča. Međutim, rasizam se gotovo nikada ne vidi u nasilnom obliku. U najudaljenijim dijelovima Austrije rijetki su ljudi koji nisu bijelci. Ako vidite starije ljude kako vas čudno gledaju, nemojte se osjećati ugroženo. Vjerovatno su radoznali ili sumnjičavi prema strancima i nemaju namjeru da vam naude. Kratak razgovor često može biti dovoljan da probije led.

Ne hodajte po biciklističke staze (posebno u Beču) i prelazite ih kao i svaki drugi put. Neke biciklističke staze je teško vidjeti (npr. na „Ringu“ u Beču), a neki biciklisti idu prilično brzo. Hodanje biciklističkim stazama ne samo da se smatra nepristojnim, već vas može udariti i biciklista.

Austrija ima odličan zdravstveni sistem po zapadnim standardima. Bolnice su moderne, čiste i dobro opremljene. Zdravstvenu zaštitu u Austriji finansira fondovi zdravstvenog osiguranja, obavezno javno osiguranje koje pokriva 99% stanovništva. Većina bolnica je u javnom vlasništvu ili pod upravom fondova zdravstvenog osiguranja. Postoje privatne bolnice, ali uglavnom za stanja koja nisu opasna po život. Većina liječničkih ordinacija su privatne ordinacije, ali većina prima pacijente iz fondova zdravstvenog osiguranja. Mnogi Austrijanci se odlučuju za privatno dodatno zdravstveno osiguranje. To im omogućava da se konsultuju sa lekarima koji ne prihvataju zdravstveno osiguranje i da borave na specijalnim bolničkim odeljenjima sa manje kreveta (kojima se često daje prioritet).

Kao putnik u EU, možete dobiti bilo koji oblik hitnog liječenja pokrivenog zdravstvenim osiguranjem besplatno (ili uz malu uplatu). Liječenje koje nije hitno nije obuhvaćeno. Sve što treba da uradite je da pokažete svoju evropsku karticu zdravstvenog osiguranja i pasoš kod lekara ili bolnice. Ako idete kod ljekara opće prakse, pazite da li na uličnom znaku piše “Sva sredstva” ili “Nema sredstava”, u tom slučaju vaš EHIC nije važeći. Dopunsko putno osiguranje preporučuje se ako želite posjetiti liječnika ili posjetiti specijalistički odjel.

Ako ste putnik iz treće zemlje i nemate putno osiguranje, morate unaprijed platiti punu cijenu liječenja (osim u hitnim slučajevima). Medicinski troškovi mogu biti vrlo visoki, ali su i dalje razumni u poređenju sa Sjedinjenim Državama.

Austrija ima gustu mrežu spasilačkih helikoptera koji mogu stići do bilo koje tačke u zemlji za 15 minuta. Pažnja: Gorsko spašavanje helikopterom je ne pokriveno vašom EHIC, a ne i većinom putnih osiguranja. Ako imate hitnu medicinsku pomoć u planinama (npr. ako slomite nogu na skijanju), helikopter će biti pozvan da vas spasi da li vi tražite to ili ne, a biće vam naplaćeno od 1,000 €. Stoga se preporučuje da se osigurate za planinske sportove; ovo možete dobiti u svom fondu zdravstvenog osiguranja ili ako postanete član Austrijskog alpinističkog kluba (48.50 € za jednogodišnje članstvo, automatsko osiguranje za gorsko spašavanje košta do 22,000 2016 €).

Određene regije Austrije (Koruška, Štajerska, Donja Austrija) su zahvaćene krpeljnim encefalitisom. Vakcinacija se preporučuje onima koji planiraju aktivnosti na otvorenom u proljeće ili ljeto. Također imajte na umu da je mala populacija ugrožene pješčane poskoke na jugu zemlje.

Voda iz slavine u Austriji je odličnog i pitkog kvaliteta (osim u nekim regijama Donje Austrije, gdje je preporučljivo prethodno se informirati o kvaliteti vode! ) Kvalitet vode u Beču i Gracu je uporediv s kvalitetom vode u Beču i Gracu. Evian.