Sjeverna Koreja

Koreja, često poznata kao "Zemlja jutarnjeg smiraja", istorijski je delovala kao kulturni most između Kine i Japana. Južna Koreja je upravo izašla iz senke svoje burne istorije kako bi se čvrsto etablirala kao jedna od glavnih svetskih ekonomskih sila. Od početka stoljeća, južnokorejska kultura je porasla u popularnosti širom istočne Azije, što je dovelo do toga da je zemlja popularna turistička destinacija.

Južna Koreja je 11.1. imala 2012 milion međunarodnih posetilaca, u odnosu na 8.5 miliona 2010. godine, što je čini 20. najposjećenijim zemljom u svijetu. Južna Koreja je 12. godine imala više od 2013 miliona posetilaca, od kojih je 6 miliona samo iz Kine, jer u Hallyu. Vlada Južne Koreje postavila je cilj da do 20. namami 2017 miliona međunarodnih posjetitelja godišnje zbog povećanja turističkih mogućnosti, posebno izvan Azije. Prema istraživanju Hyundai istraživačkog instituta, Hallyuov blagotvoran uticaj na nacionalni sektor zabave nije ograničen samo na kulturnu industriju. Korejski talas, prema Hyundai istraživačkom institutu, ima direktan uticaj na privlačenje direktnih stranih investicija nazad u zemlju putem potražnje za proizvodima i turističkog sektora. Kina je bila najprihvatljivija azijska zemlja, potrošivši 1.4 milijarde u Južnoj Koreji, od čega je većina otišla u uslužni sektor, što je sedam puta više u odnosu na 2001. Prema ekonomisti Han Sang-Wan-u, povećanje izvoza korejskog kulturnog sadržaja od 1% u nacija povećava izvoz robe široke potrošnje za 0.083 posto, dok povećanje izvoza korejskog pop sadržaja u zemlju od 1 posto povećava turizam za 0.019 posto.

Nacionalni statistički ured predviđa da će stanovništvo Južne Koreje u aprilu 50.8. godine iznositi približno 2016 miliona, a radno sposobno stanovništvo i ukupna stopa fertiliteta nastavljaju da se smanjuju. Nacija je poznata po velikoj gustini naseljenosti, koja je 2015. procijenjena na 505 ljudi po kvadratnom kilometru, više od deset puta više od svjetskog prosjeka. Zbog značajne migracije sa sela tokom brzog ekonomskog rasta zemlje 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih, većina Južnokorejaca sada živi u gradovima. Seul, glavni grad zemlje, je i najveća metropola u zemlji i najvažnije industrijsko čvorište. Seul ima populaciju od deset miliona ljudi prema popisu iz 2005. godine. Regija glavnog grada Seula je druga najveća metropolitanska oblast na svijetu, sa populacijom od 24.5 miliona ljudi (skoro polovina ukupne populacije Južne Koreje). Busan (3.5 miliona), Incheon (2.5 miliona), Daegu (2.5 miliona), Daejeon (1.4 miliona), Gwangju (1.4 miliona) i Ulsan (1.4 miliona) su drugi značajni gradovi (1.1 milion).

Međunarodne migracije su takođe uticale na demografiju. Otprilike četiri miliona ljudi iz Sjeverne Koreje prešlo je granicu s Južnom Korejom nakon Drugog svjetskog rata i podjele Korejskog poluotoka. Emigracija, posebno u Sjedinjene Države i Kanadu, preokrenula je ovaj neto trend ulaska u narednih 40 godina. Ukupna populacija Južne Koreje iznosila je 21.5 miliona 1955. godine, a do 2010. godine se više od četiri puta povećala na 50 miliona.

Sa više od 99 posto stanovništva korejske nacionalnosti, Južna Koreja je jedno od etnički najhomogenijih društava na svijetu.

Broj stranih državljana je u stalnom porastu. U 2009. godini u Južnoj Koreji je bilo 1,106,884 stranih stanovnika, što je činilo 2.7 posto stanovništva; međutim, više od polovine njih su etnički Korejci sa dvojnim državljanstvom. Na primjer, strani državljani iz Kine (NRK) čine 56.5 posto ukupne populacije, ali oko 70 posto kineskih stanovnika u Koreji su Joseonjok (na korejskom), državljani NRK korejskog porijekla. Prema podacima Korejskog nacionalnog ureda za statistiku, 28,500 američkih vojnika služi u Južnoj Koreji, od kojih je većina na jednogodišnjoj turneji bez pratnje (ali oko 10% služi produženi angažman u pratnji porodice). Osim toga, u Koreji je privremeno stacionirano oko 43,000 instruktora engleskog jezika iz zemalja engleskog govornog područja. Od 2010. godine, oko 30,000 stanovnika rođenih u inozemstvu dobilo je državljanstvo Južne Koreje, što je čini jednom od zemalja sa najbržim rastom u pogledu broja stanovnika rođenih u inostranstvu.

Godine 2009. stopa nataliteta u Južnoj Koreji bila je najniža na svijetu. Ako se trenutni trendovi nastave, stanovništvo zemlje bi se smanjilo za 13% na 42.3 miliona do 2050. godine. Godišnja stopa nataliteta u Južnoj Koreji je oko 9 na 1000 stanovnika. Međutim, 2010. godine natalitet je porastao za 5.7 posto, a Koreja se više ne može pohvaliti najnižom stopom nataliteta na svijetu. Prema studiji Chosun Ilbo iz 2011. godine, ukupna stopa plodnosti u Južnoj Koreji (1.23 rođene djece po ženi) veća je od tajvanske (1.15) i Japana (1.15). (1.21). U 2008. prosječan životni vijek bio je 79.10 godina (34. u svijetu), ali je do 2015. porastao na otprilike 81 godinu. U zemljama OECD-a, Južna Koreja ima najveći pad radno sposobnog stanovništva. Nacionalni zavod za statistiku prognozirao je u 2015. da će broj stanovnika zemlje dostići vrhunac 2030. godine.

2005. godine nešto manje od polovine Južnokorejaca je reklo da nemaju vjerske sklonosti. Većina ostalih su budisti ili kršćani. Prema popisu iz 2007. godine, 29.2% stanovništva su bili hrišćani (18.3% protestanti, 10.9% rimokatolici), dok su 22.8% bili budisti. Islam i druge nove religijske grupe kao što su jeungsanizam, čeondoizam i vonbudizam primjeri su drugih vjera. Korejski šamanizam bio je prva religija koja se prakticirala. Ustav sada garantuje versku slobodu, a zvanična vera ne postoji. Međutim, postoji kontradikcija s dugogodišnjom nužnošću obavezne vojne dužnosti, što dovodi do zatvaranja prigovarača savjesti, što dovodi do zatvaranja mnogih Jehovinih svjedoka u Južnoj Koreji zbog odbijanja iz istih razloga. Komitet Ujedinjenih naroda za ljudska prava zaključio je da vlada Južne Koreje primjenjuje proizvoljno zatvaranje prigovarača savjesti i da bi zemlja trebala poduzeti mjere za rješavanje ovog problema.

Kršćanstvo je najpopularnija religija u Južnoj Koreji, s više od polovine vjerskih sljedbenika u zemlji. U današnjoj Južnoj Koreji ima oko 13.7 miliona hrišćana; otprilike 63 posto korejskih kršćana pohađa protestantske crkve, dok 37 posto pohađa rimokatoličke crkve. Od 1990-ih, broj protestantskih kršćana je donekle opao, dok je broj rimokatolika dramatično porastao od 1980-ih. Prezbiterijanska crkva Južne Koreje najveća je kršćanska denominacija u zemlji. Oko devet miliona pojedinaca su članovi jedne od 100 prezbiterijanskih crkava; Prezbiterijanska crkva HapDong, Prezbiterijanska crkva TongHap i Prezbiterijanska crkva Koshin su među najvećim denominacijama. Za dodatne informacije pogledajte Prezbiterijanstvo u Južnoj Koreji. Nakon Sjedinjenih Država, Južna Koreja je druga po veličini zemlja koja šalje misionare.

Godine 372. budizam je uveden u Koreju. Prema nacionalnom popisu stanovništva iz 2005. godine, u Južnoj Koreji živi oko 10.7 miliona budista. Oko 90% korejskih budista sada su članovi Jogye reda. Budistički predmeti čine većinu nacionalnog blaga Južne Koreje. Od perioda Tri kraljevstva, kada je Goguryeo prihvatio budizam kao zvaničnu religiju 372. godine, on je bio državna religija u nekoliko korejskih kraljevstava, uključujući Baekje (528). Od perioda Sjeverne Južne Države (ne brkati sa trenutnim podjelom Koreje) do Goryeoa, budizam je bio službena religija Ujedinjene Sille prije nego što ga je potisnula dinastija Joseon u korist neokonfucijanizma.

Iako u Južnoj Koreji ima manje od 30,000 muslimana, nacija ima 100,000 radnika migranata iz islamskih zemalja kao što su Bangladeš, Indonezija i Pakistan.

Korejski šamanizam, često poznat kao muizam (religija mu [šamana]) ili sinizam (religija bogova), uključuje širok spektar autohtonih korejskih religijskih vjerovanja i rituala. Muizam je najčešće korištena riječ u modernoj Južnoj Koreji, a šaman je poznat kao mudang ili tangol. Ova religija je ponovo stekla popularnost među Korejcima tokom ranih 2000-ih.

Južnokorejci govore korejski, pa bi učenje nekoliko riječi na tom jeziku bilo izuzetno korisno. Nažalost, sintaksa ovog jezika se značajno razlikuje od sintakse bilo kojeg zapadnog jezika, a govornik engleskog teško može savladati izgovor (iako nije tonski). Govore se različiti dijalekti ovisno o tome gdje putujete u zemlji, ali standardni korejski, koji je zasnovan na dijalektu Seula, razumiju i govore gotovo svi. Gyeongsang dijalekt, koji se govori u Busanu i Daeguu, poznat je po tome što je oštar i nasilan u poređenju sa standardnim korejskim, dok je dijalekt Jeju, koji se govori na ostrvu Jeju, poznat po tome što je gotovo nerazumljiv za standardne govornike korejskog.

Uprkos 60 godina razdvojenosti, korejski jezik ostaje u suštini isti u Sjevernoj i Južnoj Koreji. Glavne razlike su veliki broj engleskih imenica koje je Južna Koreja preuzela iz engleskog, za razliku od sjeverne upotrebe autohtonih ili ruskih ekvivalenata. Kao posljedica ideoloških razlika između dvije nacije, opisi političkih i društvenih sistema također se drastično razlikuju.

Čini se da je korejski sistem pisanja vrlo bazičan. Iako se na prvi pogled čini komplikovanim kao kineski ili japanski, hangul (hangeul) je jedinstven i jednostavan fonetski sistem pisanja u kojem su zvuci nagomilani u blokove koji označavaju slogove. Stvorila ga je komisija i na prvi pogled izgleda da je pod pravim uglovima i malim krugovima, a ipak je iznenađujuće dosljedna, racionalna i laka za učenje.

Budući da su mnogi znakovi i jelovnici u Koreji štampani isključivo na hangulu, učenje kako ga razumjeti prije nego što dođete može učiniti navigaciju mnogo jednostavnijom. Čak su i jednostavne tehnike usklađivanja uzoraka korisne: na primjer, ako znate da se u krugu na dnu bloka čita -ng, možete razlikovati Pjongjang () od Seula. Osim toga, mnogi popularni korejski izrazi – kafa, sok, kompjuter – su često isti kao engleski, ali su napisani na hangulu. Preživjeti u Koreji je iznenađujuće jednostavno ako znate čitati hangul.

Mnoge korejske riječi također mogu biti napisane korištenjem znatno složenijih klasičnih kineskih znakova, koji se na korejskom nazivaju hanja, koji se još uvijek ponekad uključuju u pisanje, ali postaju sve rijeđi. Danas se hanja uglavnom koristi za pojašnjavanje značenja koja su nejasna kada se piše na hangulu. Hanja se u takvim slučajevima obično stavlja u zagradi pored hangula. Hanja znakovi se također koriste za označavanje janggi ili korejskih šahovskih figura, novinskih naslova i ličnih imena na službenim dokumentima.

Budući da korejski izrazi u rimskim znakovima mogu imati mnogo varijacija u pravopisu, nemojte se zaprepastiti ako naiđete na znakove za Gwangalli i Kwanganri jedan pored drugog – oboje su na istoj lokaciji. Vlada je 2000. godine standardizirala metodu revidirane romanizacije, koja se također koristi u Wikivoyage-u, iako su raniji pravopis McCune-Reischauer i samo neobični pravopisi još uvijek uobičajeni. Na primjer, riječi koje počinju sa g, d, b i j mogu se pisati k, t, p i ch, dok se samoglasnici eo i eu mogu pisati o i u. Samoglasnici I i u se povremeno pišu kao ee odnosno oo, dok se slova l, r i n često zamjenjuju. F je zamijenjeno sa p u stranim terminima uvezenim u korejski, tako da se nemojte šokirati ako vidite šolju keopija (kafe) ili rundu golpeua (golf).

Gotovo svaki Korejac mlađi od 40 godina imao je časove engleskog kao dio svog obrazovanja, a nivo engleskog jezika u zemlji se poboljšava kao rezultat vladinih politika i ulaganja. Međutim, većina Korejaca ima samo rudimentarno razumijevanje engleskih fraza u pravom govoru zbog nedostatka prakse (kao i straha od pogrešnog izgovora). Ako ste u žurbi i treba vam neko ko govori engleski, srednjoškolci ili studenti su obično vaša najbolja opcija. Čitanje i pisanje su, s druge strane, znatno jednostavniji, a mnogi pojedinci mogu čitati i razumjeti značajnu količinu engleskog čak i bez iskustva u stvarnom životu. Mnogi radnici u stranim turističkim avio kompanijama, hotelima i trgovinama vjerovatno znaju barem osnovni engleski. Kao rezultat toga, posjetitelji u velikim gradovima mogu se snaći samo sa engleskim, ali se podrazumijeva da će učenje osnovnih korejskih riječi učiniti vaše putovanje ugodnijim i ugodnijim.

Kada posjećuju Južnu Koreju, tipično je za zapadne posjetioce da im prilaze mladi koji žele vježbati svoj engleski. Često će vas fotografirati kao dokaz da su zaista razgovarali s vama.

Stariji ljudi možda i dalje mogu komunicirati na japanskom. Budući da je Busan samo na maloj udaljenosti od Fukuoke u Japanu, ima veću koncentraciju govornika japanskog po glavi stanovnika, a dijalekt je sličniji japanskom, baš kao što japanski dijalekt u Fukuoki ima jak korejski uticaj. Međutim, mnogi Korejci (posebno stariji) još uvijek smatraju da su Japanci odgovorni za užase počinjene tokom okupacije, pa osim ako nemate drugu opciju, izbjegavajte obraćanje Korejcu na japanskom. Mnogi trgovci u turističkim područjima razumiju japanski, mandarinski ili kantonski, zahvaljujući "korejskom talasu" (hallyu) korejske pop muzike i sapunica koje su zahvatile istočnu Aziju.

Po telefonu

U Južnoj Koreji, međunarodni pozivni prefiksi se razlikuju po operateru i ne postoji standardni prefiks. Obratite se svom operateru za odgovarajuće prefikse. Pozivni broj za pozive u Južnu Koreju je 82.

Budući da Južna Koreja koristi samo CDMA standard i nema GSM mrežu, većina 2G (GSM) telefona iz drugih zemalja neće raditi. Čak su i GSM telefoni sa četiri opsega bezvrijedni. Ako imate 3G telefon sa 3G SIM karticom, trebali biste biti u mogućnosti da koristite roming na UMTS/W-CDMA 2100 mrežama KT ili SK Telecoma; provjerite kod svog kućnog operatera kako biste bili sigurni. U Koreji je 4G LTE nedavno bio dostupan; provjerite kod svog operatera za više informacija.

KT, SK Telecom i LG U+ su tri provajdera usluga u zemlji. U Južnoj Koreji pružaju usluge prepaid mobilnih telefona (pre-paid usluga, PPS). Dolazni pozivi su potpuno besplatni. Prepaid telefoni i usluge se mogu kupiti u bilo kojoj maloprodaji u bilo kojoj ulici (za Korejce). U Seulu, polovni telefoni se mogu naći u nekoliko prodavnica.

Sa izuzetkom određenih izolovanih planinskih regiona, usluga mobilne telefonije je obično dobra. Najbolju pokrivenost pruža SK Telecom, a slijede olleh (KT) i LG U+.

Trebali biste biti u mogućnosti da nabavite prepaid SIM karticu u jednoj od prodajnih mjesta olleh expat ako je želite kupiti. Međutim, morate biti u Koreji najmanje tri dana i pokazati svoj pasoš. Cijena prepaid SIM kartice je 5,500, uz minimalnu naplatu od 10,000 na licu mjesta. Trebat će vam i telefon koji je kompatibilan. Svi trenutni iPhone uređaji (3GS i noviji) trebali bi biti kompatibilni. 

Iznajmljivanje mobilnih telefona moguće je kod svih operatera, a pojedini telefoni dodatno omogućavaju GSM SIM roaming. Imaju prodavnice u Inčeonu, Seulu (Gimpo) i međunarodnim aerodromima u Busanu (Gimhae). Servisni objekti za KT SHOW i SK Telecom također se mogu naći na aerodromu Jeju. Troškovi počinju od 2,000 vona po danu ako rezervirate unaprijed na web stranici visitkorea za popust i sigurnu dostupnost.

Iznajmljivanje 4G WiBro uređaja kreće se od 5,000 do 10,000 dnevno za neograničen pristup, ali usluga nije uvijek dostupna izvan velikih gradova i u zatvorenim prostorima.

Internet

Južna Koreja je najpovezanija nacija na svijetu, sa internet kafeima koji su raštrkani po cijeloj zemlji. Većina klijenata je tu da igra video igrice, iako vam je dozvoljeno da sjedite i pišete e-mailove. Tipične cijene po satu kreću se od 1,000 do 2,000, ali "luksuznije" ustanove mogu naplatiti više. Grickalice i pića se mogu kupiti u većini PC bangs. Pušenje je zabranjeno u kompjuterskim udarima, međutim mnoge trgovine će, iako izričito kažu suprotno, dati implicitnu dozvolu za pušenje ako se to zatraži (iz pravnih razloga). Većina PC bangs je samo za gotovinu.

Osim toga, u Južnoj Koreji postoji mnogo besplatnog WiFi-a. Jednostavno potražite nešifrirani signal, ali imajte na umu da korištenje nezaštićenih WiFi pristupnih tačaka bilo gdje u svijetu predstavlja sigurnosni rizik, stoga budite oprezni za šta ga koristite.

Većina južnokorejskih domova ima internetske veze sa wifi-om, a većina ih je šifrirana po defaultu.

ollehWiFi je plaćena WiFi pristupna tačka koja je jedna od najčešće korištenih. Usluga je brza (30Mbps+) i jeftina, košta 1100 po satu ili 3300 po danu. Uslugu možete platiti kreditnom karticom na svom pametnom telefonu ili u većini trgovina gotovinom ili kreditnom karticom. U metropolitanskoj oblasti Seula, ollehWiFi je dostupan u većini prodavnica, kafića, nekih marketa, restorana, međugradskih autobusa i svih stanica podzemne željeznice i metroa.

Wifi je također dostupan u Starbucks Coffee-u, ali će vam trebati boravišna kartica u Južnoj Koreji da biste joj pristupili. Mnogi dodatni kafići pružaju besplatan internet za koji nije potrebna registracija. ollehWiFi bi trebao biti dostupan na svakoj lokaciji Starbucksa.

Južnokorejske web stranice, posebno one koje zahtijevaju online plaćanje, često trebaju Windows i Microsoft Internet Explorer. Mnoge usluge postaju dostupne uglavnom za mobilne telefone, kao što su svuda u Aziji, a Kakao Talk je najpopularniji.

Poštom

Korea Post je brza, pouzdana i isplativa usluga. Razglednica košta 660 za slanje bilo gdje u svijetu, dok pisma i paketi koštaju 480. Ako želite konvencionalne marke, morate ih posebno zatražiti; u suprotnom, dobićete štampanu etiketu. Na zahtjev, elegantna "turistička" poništavanja (Gwangwang Tongsin Ilbuin) za vaše marke su dostupna bez dodatne naknade u odabranim poštanskim uredima. Za transakcije veće od 1,000, Korea Post prihvata Visa i MasterCard kartice.

Većina pošta radi samo od 9:00 do 18:00 sati radnim danima. Veće pošte rade i subotom ujutro, dok su centralne kancelarije u većim gradovima otvorene do kasno i nedjeljom.

Mješovita privreda Južne Koreje rangirana je na 11. nominalno i 13. po paritetu kupovne moći BDP-a, što je svrstava među velike zemlje G-20. To je najindustrijalizovanija zemlja članica OECD-a i razvijena je zemlja sa visokom ekonomijom. Južnokorejske kompanije kao što su LG Electronics i Samsung su poznate širom svijeta.

Sa svojim ogromnim ulaganjima u obrazovanje, zemlja je napredovala od široko rasprostranjene nepismenosti u značajnu globalnu tehničku moć. Od ranih 1960-ih do kasnih 1990-ih, privreda Južne Koreje bila je jedna od najbrže rastućih na svijetu, a trenutno je jedna od najbrže rastućih razvijenih zemalja u 2000-im, s Hong Kongom, Singapurom i Tajvanom, ostale tri azijske Tigrovi. Čudo na rijeci Han je način na koji Južnokorejci govore o ovom razvoju događaja. Privreda Južne Koreje se u velikoj meri oslanja na spoljnu trgovinu; 2014. godine bio je peti najveći svjetski izvoznik i sedmi najveći uvoznik.

U novembru 2010. u Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, održan je peti samit G20. Predviđeno je da će dvodnevni samit unaprijediti privredu Južne Koreje za 31 trilion vona u ekonomskim efektima, ili 4% BDP-a zemlje u 2010., i stvoriti preko 160,000 radnih mjesta. To također može pomoći da se poboljša suvereni kreditni rejting zemlje.

Uprkos snažnom razvojnom potencijalu Južne Koreje i očiglednoj strukturnoj stabilnosti, kreditni rejting zemlje je narušen na berzi zbog ratobornosti Severne Koreje tokom teških vojnih kriza, što ima negativan uticaj na finansijska tržišta Južne Koreje. Međunarodni monetarni fond hvali ekonomsku otpornost Južne Koreje u suočavanju sa različitim ekonomskim krizama, ističući nizak državni dug i velike fiskalne rezerve koje se mogu brzo rasporediti za suočavanje s finansijskim krizama. Uprkos tome što je bila teško oštećena azijskom finansijskom krizom kasnih 1990-ih, privreda Južne Koreje se brzo oporavila i četvorostruko povećala svoj BDP.

Nadalje, tokom globalne finansijske krize, Južna Koreja je bila jedna od rijetkih razvijenih zemalja koja je izbjegla recesiju. Njena stopa ekonomskog rasta u 2010. iznosila je 6.2 posto (najbrži u osam godina nakon značajnog rasta od 7.2 posto u 2002.), što je značajno poboljšanje u odnosu na 2.3 posto u 2008. i 0.2 posto u 2009., kada je izbila globalna finansijska kriza. Stopa nezaposlenosti u Južnoj Koreji ostala je niska u 2009. godini, na 3.6 posto.

Na ulaznim lukama, Korejska imigraciona služba prikuplja biometrijske podatke (digitalne fotografije i otiske prstiju) od stranih turista (međunarodni aerodromi i morske luke). Ako bilo koji od ovih procesa bude odbijen, ulazak će biti odbijen. Ovaj uslov se ne odnosi na djecu mlađu od 17 godina niti na čelnike stranih vlada i međunarodnih organizacija i članove njihovih užih porodica.

Imajte na umu da je ostrvo Jeju nezavisna regija sa manje strogim zahtjevima za ulaz od ostatka Južne Koreje, dozvoljavajući svakome da uđe osim stanovnika 11 zemalja. Državljani Avganistana, Kube, Gane, Irana, Iraka, Kosova, Makedonije, Nigerije, Palestine, Sudana i Sirije imaju pravo na 30-dnevno putovanje bez viza u autonomnu pokrajinu Jeju. Nakon toga, ako napustite Jeju na kopnu, od vas će se tražiti da dobijete vizu za ostatak Južne Koreje.

Južna Koreja je izuzetno odlična u praćenju toga ko dolazi i odlazi elektronskim putem, tako da ne odgađajte svoju vizu. Prekršaji će vrlo sigurno dovesti do toga da vam bude zabranjen ponovni ulazak, a možda ćete biti i krivično gonjeni.

Vojnom osoblju koje ide u Južnu Koreju prema SOFA-i nije potreban pasoš sve dok ima kopiju putnih naloga i vojnu legitimaciju. Njihovi izdržavani članovi, s druge strane, moraju imati pasoš i A-3 vizu za ulazak.

Većina stranaca koji borave duže od 90 dana moraju se prijaviti kod nadležnih organa i dobiti karticu za registraciju stranaca u roku od 90 dana od dolaska. Za dodatne informacije obratite se lokalnoj upravi.

Iako Južna Koreja ima brojne međunarodne aerodrome, samo nekoliko njih nudi redovne letove. Tokom protekle decenije, Južna Koreja je bila zahvaćena mahnitošću izgradnje aerodroma. Mnogi veliki gradovi imaju specijalizovane aerodrome koji svake nedelje obrađuju mali broj aviona.

Glavni aerodrom u zemlji, Međunarodna zračna luka Incheon, nalazi se otprilike sat vremena zapadno od Seula i opslužuju ga brojne međunarodne aviokompanije. Dostupni su mnogi letovi iz Azije, Europe i Sjeverne Amerike, kao i letovi za Južnu Ameriku i Afriku. Ovaj aerodrom se često smatra najbolje vođenim i dizajniranim na svijetu. Direktni međugradski autobusi voze odmah ispred međunarodne sale za dolaske do raznih destinacija širom Južne Koreje. Aerodrom ima liniju metroa koja vodi direktno do aerodroma Gimpo u Seulu i stanice u Seulu (ekspresna linija AREX 43 minuta, a podzemna željeznica 56 minuta). (Stanica u Seulu ima mogućnost prijave avio-kompanija.) Osim toga, novopokrenuta usluga brze željeznice KTX povezuje cijelu naciju za oko tri sata.

Kambodža, Kina, Guam, Japan, Hong Kong, Laos, Malezija, Filipini, Rusija, Tajvan, Tajland i Vijetnam imaju međunarodne veze preko Busana Međunarodna zračna luka Gimhae. Gimhae također nudi nekoliko dnevnih letova direktno iz Seula Incheona, što je mnogo praktičnije od promjene aviona u Seulu Gimpo nakon dužeg putovanja u inostranstvo. Laka željeznička linija povezuje Gimhae i West Busan od aerodroma.

Mnogi južnokorejski gradovi imaju letove za Jeju, kao i međunarodne letove za glavne tajvanske, japanske i kineske gradove. Linija (Seul) Gimpo-Jeju je najprometniji koridor za letove na svijetu, a ostrvo je također dobro opsluženo korejskim aerodromima.

Dostupni su domaći letovi za većinu južnokorejskih gradova Aerodrom Gimpo u Seulu, dok su međunarodne usluge gradskog prevoza iz Tokija-Hanede, Pekinga, Šangaja-Hongćaoa i Tajpeja-Songšana takođe dostupne. Nalazi se centralnije od Inčeona u odnosu na Seul. Od aerodroma Incheon možete doći željeznicom ili autobusom limuzinom.

Aerodrom Yangyang je mali, tihi aerodrom na krajnjem sjeveroistoku zemlje. Korea Express Air leti između međunarodnog aerodroma Busan Gimhae, aerodroma Seoul Gimpo i aerodroma Gwangju na domaćim letovima. Čarter letovi su dostupni i do kineskih gradova. Nacionalni park Seoraksan i dijelovi sjeveroistočnog Gangwon-doa također su dostupni preko ovog aerodroma. Glavne aviokompanije za i iz Južne Koreje su Korean Air i Asiana. Budžetne avio-kompanije kao što su Air Busan i Jeju Air, koje obavljaju i lokalne i međunarodne linije, su u porastu.

Glavne avio-kompanije sa punom uslugom za i iz Južne Koreje koje lete širom svijeta su korean Air (대한항공) i Asiana (아시아나 항공). Air Busan, Jin Air, Jeju Air, Eastar Jet i T'Way Airlines su niskotarifne aviokompanije koje pružaju domaće i međunarodne letove za Jeju.

Putovanje vozom između Japana i Koreje moglo bi se završiti vožnjom čamcem u sredini zahvaljujući sporazumu između željezničkih sistema dvije zemlje. Putnici voza koji putuju iz ili nastavljaju ka Japanu mogu kupiti posebne ulaznice koji pružaju uštede do 30% na KTX uslugama i 9-30% na trajektima Busan-Fukuoka i japanskim vozovima.

U Sjevernu Koreju nije moguće otići željeznicom. Na sjevernokorejskoj strani granice postoji željeznička pruga koja povezuje mrežu Korejske željeznice sa Sjevernom Korejom, kao i operativna stanica Korejske željeznice (iako bez redovnih vozova). Međutim, budući da nema saobraćaja, to će najvjerovatnije nekoliko godina ostati više politička izjava nego održiv način prijevoza.

Imajte na umu da se usluge koje se ovdje spominju mogu često mijenjati, a web stranice na engleskom jeziku možda neće biti ažurirane. Prije putovanja provjerite još jednom.

Međunarodni putnički terminal u luci Busan najveća je morska luka u zemlji, sa trajektima uglavnom za i iz Japana. JR-ova Beetle usluga hidroglisera povezuje Busan i Fukuoku za oko tri sata, sa do pet veza dnevno. Takođe pruža usluge do Tsushime, koja je u blizini. Sve ostale veze su sporiji noćni trajekti, kao što su Shimonoseki usluge koje pruža Pukwan Ferry Company. Panstar Line Co., Ltd. upravlja trajektom Busan-Osaka.

Međunarodni trajektni terminal 1 (Yeonan Budu,) u Incheonu nudi usluge do mnogih kineskih gradova, uključujući Weihai, Dandong, Qingdao i Tianjin. Jinchon je najveći operater, iako luka Incheon pruža potpunu listu na svojoj web stranici. Trajekti voze iz Pyeongtaeka do kineskih luka Rizhao, Rongcheng i Lianyungang, sve u provinciji Shandong.

Dong Chun Ferry nudi nedjeljne polaske iz Sokchoa (Gangwon-do) do Vladivostoka za 270 USD, dok DBS Cruise Ferry Co nudi nedjeljne polaske iz Donghaea (Gangwon-do) za Vladivostok za 205 USD.

Kopneni ulazak u Južnu Koreju nije izvodljiv zbog političke i vojne situacije sa Sjevernom Korejom. Granica između Sjeverne i Južne Koreje često se smatra najčuvanijom granicom na svijetu, a ilegalni upadi u blizini grada Panmundžoma na primirju obično su rezultirali pucnjavom.

Iznenađujuće, mali broj južnokorejskih biznismena je do nedavno prelazio granicu svaki dan autobusom da bi radio u zajedničkom industrijskom parku u sjevernokorejskom gradu Kaesong. Industrijski park je, međutim, zatvoren od 2016. godine, kao rezultat međukorejskih tenzija.

Južna Koreja je veoma mala, tako da ako letite, možete brzo da odete negde, a čak i ako ne, možete brzo da stignete bilo gde. Većina gradova, uključujući metropolitansko područje Seula, ima metro. Podzemne željeznice u većim gradovima su u funkciji ili su u fazi planiranja. Putovanje autobusom ili taksijem je zgodno, ali autobuske usluge su isplativije.

Budući da je Južna Koreja mala nacija sa brzim i efikasnim željezničkim sistemom (pogledajte brzi voz KTX ispod), letenje nije potrebno osim ako putujete na ostrvo Jeju.

Međutim, nekoliko avio kompanija leti između većih gradova po cijeni sličnoj KTX željeznici. Većina letova je sa Korean Air-om ili Asianom; međutim, jeftini avioprevoznici kao što su T-way, Air Busan, Jin Air i Jeju Air pružaju niz novih izbora (koji uprkos nazivu također služi prometnoj ruti Seoul Gimpo-Busan). Na domaćim letovima nema razlike u tretmanu između avio-kompanija s punom uslugom i niskotarifnih aviokompanija; zapravo, niskotarifni prevoznici pružaju besplatna bezalkoholna pića i 15 kg predatog prtljaga.

Nacionalni željeznički operater Južne Koreje, Korail, povezuje glavne gradove zemlje. Vozovi su trenutno konkurentni autobusima i avionima u pogledu brzine i pristupačnosti, sa odličnim sigurnosnim standardima i priličnim stepenom udobnosti, zahvaljujući značajnoj količini novca koja se ulila u mrežu posljednjih godina.

Usluge brze Korea Train eXpress (KTX) između Seula i Busana, Seula i Yeosua, Seula i Mokpoa i Seula i Masana (sa više ruta koje se stalno otvaraju) koriste mješavinu francuske TGV tehnologije i korejske tehnologije za vožnju u brzinama većim od 300 kilometara na sat. Najbržim vozovima bez zaustavljanja potrebno je nešto više od dva sata da putuju između Busana i Seula. Na brodu se nalaze automati za piće i kolica za grickalice sa pivom po umjerenim cijenama, gaziranim pićem, kolačićima, bombonima, kobasicama, tvrdo kuhanim jajima i kimbapom, kao i pratilac koji navrati sa kolicima za grickalice (pirinčane rolnice).

Vozovi koji nisu KTX klasifikovani su kao Saemaeul (, „Novo selo”), Mugunghwa (, „Ruža od Šarona”) i Tonggeun (približno ekvivalentno ekspresnim, polu-ekspresnim i lokalnim uslugama. Svi vozovi Saemaeul/Mugunghwa imaju maksimalnu brzinu od 150 kilometara na sat. Vozovi u Saemaeulu su nešto skuplji od autobusa, dok su Mugunghwa otprilike 30% jeftiniji. Saemaeul vozovi su, s druge strane, veoma udobni, sa sjedištima koja su slična onima u poslovna klasa u avionima. Iako ima manje usluga Saemaeul i Mugunghwa sada kada je KTX stigao, još uvijek ih vrijedi isprobati. Tonggeun, ranije Tonggil, je najjeftiniji od tri, ali usluge na daljinu bez klima uređaja su ukinute , ostavljajući samo kratke regionalne prigradske vozove. Vagon-restoran na većini međugradskih vozova ima mali kafić/bar, računare sa internet vezom (W500 za 15 minuta), a nekoliko vozova čak ima privatne kupe sa karaoke mašinama na kovanice!

Laptop sjedišta u Saemaeulu i određenim vozovima Mugunghwa imaju utičnice.

Na bilo kojoj korejskoj željeznici ili stanici pušenje je zabranjeno (uključujući otvorene perone).

Busan, Daejeon, Daegu, Gwangju i Incheon imaju usluge podzemne željeznice, dok Seul ima veliku prigradsku željezničku mrežu koja se neprimjetno integrira sa ogromnim sistemom metroa.

Karte su znatno jeftinije nego u Japanu, ali skuplje nego u drugim azijskim zemljama – međutim, finansijski uticaj može se ublažiti korišćenjem lokalnih vozova umesto KTX-a. Kupovina karata je jednostavna; Samouslužni kiosci koji primaju gotovinu i kreditne kartice dostupni su na raznim jezicima i jednostavni su za korištenje. Većina zaposlenih u stanici je u stanju da komunicira na osnovnom engleskom jeziku. Većina stanica je čista, savremena i dobro označena na korejskom i engleskom, a korejski željeznički sistem je izuzetno jednostavan za korištenje u poređenju s Kinom ili Japanom.

Za izlete vikendom savjetuje se da unaprijed rezervirate bilo koju željezničku kartu (bilo da je KTX ili mugunghwa) dan unaprijed, jer svi vozovi mogu biti rasprodani satima. Posebno nedjeljom, svi osim lokalnih vozova počeli su redovno da se rasprodaju. Kada napuštate glavna čvorišta poput Seula ili Busana, ako ne rezervišete karte unaprijed, može ograničiti vaš izbor na „neraspoređena mjesta“ u najsporijim lokalnim vlakovima (sjedenje na podu u neklimatiziranom dijelu između vagona ili stajanje u kupaonici većinu vremena putovanje). Međutim, možete slobodno sjediti na bilo kojem mjestu koje izgleda slobodno dok ne dođe neko sa kartom za to mjesto. Ako ste sigurni u svoj korejac, možete zatražiti da rezervišete mjesta u dostupnim porcijama i ostatak puta putujete stojeći.)

KR Pass

KR Pass je posebna željeznička propusnica uspostavljena 2005. godine koja omogućava strancima koji ne žive u Koreji manje od 6 mjeseci neograničeno putovanje bilo kojim Korail vozom (uključujući KTX) na fiksni vremenski period i uključuje besplatnu rezervaciju sjedišta. Propusnica vam ne dozvoljava da putujete prvom klasom ili spavate u spavaćim kolima, ali možete nadograditi za pola cijene. Najmanje pet dana prije polaska potrebno je kupiti propusnicu (po mogućnosti prije dolaska u Koreju). Nije jeftin jer zahtijeva značajnu količinu putovanja (npr. kružno putovanje od Seula do Busana) da bi se isplatio, a postoje i ozbiljna ograničenja za korištenje tokom korejskih praznika i špica sezona putovanja, kao što je lunarna Nova godina u februaru i Chuseok u septembru.

Zajedničke KR/JR propusnice postoje između Koreje i Japana, međutim s obzirom na to koliko veliki popust pruža JR Pass i koliko malo KR Pass postiže za razliku od njih, takva kombinacija samo oduzima vrijednost JR Pass-u u cijeloj stvarnosti.

Autobusi (beoseu) i dalje su najčešći oblik nacionalnog prevoza koji povezuje sve gradove i sela. Oni su česti, na vrijeme i brzi, ponekad i opasni, pa zategnite pojaseve koje ćete često otkriti.

Autobusi za velike udaljenosti dijele se na ekspresne (gosok beoseu) i međugradske autobuse (si-oe beoseu), koji često koriste različite terminale. Nadalje, lokalne autobusne mreže u unutrašnjosti grada (si-nae beoseu) često direktno povezuju susjedne gradove. Razlika između ekspresnih i međugradskih autobusa svodi se na to da li se koriste autoputevi (gosok) u zemlji ili ne. U praksi, ekspresni autobusi su nešto brži na dužim putovanjima, ali međugradski autobusi idu na više lokacija. Za dodatnu udobnost, potražite autobuse Udeung (), koji imaju samo tri sjedišta u prečniku umjesto uobičajena četiri, a koštaju otprilike 50% više. Međutim, na vrlo konkurentnim linijama kao što je Seul-Andong, neki međugradski autobusi koriste Udeung autobuse bez naplate dodatnih naknada. Aerodromski limuzinski autobus, posebna mreža brzih autobusa koji prevoze putnike direktno do i od međunarodnog aerodroma Incheon, četvrti je nivo autobusa. Vrijedi napomenuti da aerodromske limuzine obično putuju naprijed-natrag od nekoliko lokacija za preuzimanje do međugradskog ili ekspresnog autobusnog terminala.

U korejskim autobusima nema kupatila, a pauze nisu potrebne za putovanja kraća od 2 sata, pa razmislite dvaput o toj boci čaja na terminalu.

Zaposlenici i vozači autobuske stanice, za razliku od željezničkog osoblja, imaju manje šanse da znaju ili razumiju engleski.

Poluostrvo je okruženo trajektima koji prevoze putnike do brojnih korejskih ostrva. Incheon, Mokpo, Pohang i Busan su glavne luke. Jeju-do i Ulleungdo su najpopularnije lokacije. Dnevna domaća ruta Busana do ostrva Jeju je ponovo pokrenuta. (u vrijeme pisanja, april 2013.) U blizini Incheona, postoji niz nepoznatih i prekrasnih ostrva koja izgledaju kao da su napuštena.

Za vožnju po Južnoj Koreji trebat će vam međunarodna vozačka dozvola (IDP). Općenito, južnokorejski putevi su u odličnom stanju, sa znakovima smjera na korejskom i engleskom jeziku. Za otprilike sedmicu, cijene najma vozila počinju od 54,400 dolara po danu za najmanji automobil. U Južnoj Koreji saobraćaj teče desno.

Ne preporučuje se vožnja ako idete u veće gradove, posebno u Seul ili Busan, jer su putevi često zakrčeni, a parking je skup i teško dostupan. U takvim situacijama, mnogi vozači postaju neredoviti, uplećući se u saobraćaj i iz njega. Kada se semafori uskoro upale crveno, vozači često pokušavaju da projure pored njih, a mnoga vozila (čak i potpuno napunjeni autobusi javnog prevoza) obično će proći kroz semafore nakon što se upali crveno, bez obzira da li su ljudi na pešačkom prelazu ili ne.

Vrijedi napomenuti da Korejci saobraćajne zakone vide samo kao preporuke i ne očekuju da će biti kažnjeni zbog nepropisnog parkiranja ili prolaska na crveno svjetlo. To implicira da ako želite da vozite, moraćete da budete agresivni i da vozite kroz raskrsnicu, primoravajući druge vozače da popuste.

Kada putujete u Seulu ili Busanu, preporučujemo GPS. Trake se završavaju ili prelaze u trake za autobuse sa malo ili bez najave, a najbliže mjesto za polukružno skretanje možda neće uvijek biti vidljivo. Ostati u srednjoj traci je dobro pravilo jer će vozila često nepropisno parkirati u desnoj traci, dok će lijeva traka naglo stati. Google Maps ne pruža upute za vožnju u Južnoj Koreji zbog strogih nacionalnih sigurnosnih propisa koji zahtijevaju da se obrada navigacije obavi na lokalnim serverima. Waze i Kimgisa su dvije besplatne alternative (sada KakaoNavi).

Taksiji su zgodan, ali prilično skup način prijevoza u gradovima i često su jedini izvodljivi način da se tamo stigne. Čak iu velikim gradovima, dobijanje taksista koji govori engleski je veoma retko, stoga ćete morati da imate naziv vaše lokacije napisan na korejskom da biste pokazali svom taksisti. U slučaju da se izgubite, ponesite vizit kartu vašeg hotela da pokažete taksisti.

Iako su zakonski nezakonite, taksisti mogu odbiti uslugu prevoza na kratkim udaljenostima, posebno bijelih taksija nižeg nivoa petkom ili subotom navečer. Da biste se izborili s tim, napišite svoje odredište (ime hotela ili samo gu i dong, na korejskom, naravno) jakim crnim mastilom na velikom A4 komadu papira i ostavite ga u prometu. Taksisti u prolazu koji se odazivaju na međugradske pozive ili koji imaju mjesta u svom taksiju uz postojeću kartu u tom smjeru često mogu doći po vas na putu.

Kada pozivate taksi, budite sigurni da mašite rukom sa svim prstima ispruženim prema dolje i pozivajući ih, a ne prema gore kao na zapadnjački način (ovaj stil je rezerviran za životinje).

Južna Koreja je podijeljena na devet administrativnih provincija, kao što je prikazano u nastavku. Iako su najveći gradovi različiti entiteti iz ovih provincija, mi ih stavljamo pod najrelevantniju provinciju za posetioce.

• gyeonggi
  Oko Seula i blizu korejske demilitarizovane zone, koja je prekrivena urbanim širenjem.
• Gangwon
  Nacionalni park Seoraksan, plaže i skijališta čine Gangvon prirodnim rajem.
• North Chungcheong
  Planine i nacionalni parkovi obiluju ovoj pokrajini bez izlaza na more.
• South Chungcheong
  Južni Chungcheong se nalazi u zapadnom dijelu zemlje. Pirinčana polja pokrivaju ravnu površinu. Poznat je po svojim toplim izvorima i služi kao raskrsnica za glavne željezničke pruge i autoputeve.
• North Gyeongsang
  Sjeverni Gyeongsang je pokrajina s najviše povijesnih i kulturnih znamenitosti, uključujući Andong, Gyeongju i ostrva Ulleungdo.
• South Gyeongsang
  Južni Gyeongsang je poznat po svojim prekrasnim obalnim gradovima i plažama, gdje većina Korejaca provodi ljetni odmor.
• North Jeolla
  North Jeolla je poznata po odličnoj korejskoj kuhinji.
• South Jeolla
  Mnogo je lijepih malih otoka i krajolika, ukusne kuhinje (posebno morskih plodova u blizini obale) i odličnih mogućnosti za ribolov.
• Jeju
  Vulkan je izgradio južnokorejsko ostrvo za medeni mjesec. Prekrasan krajolik sa poljskim cvijećem i mogućnostima za jahanje.

• Seul (서울) — Seul je živahna prijestonica Južne Koreje stara 600 godina, mješavina drevnog i savremenog.
• Busan (부산, 釜山) — Busan je drugi po veličini grad u Koreji i značajan lučki grad.
• Chuncheon (춘천, 春川) — Chuncheon je glavni grad provincije Gangwon. Okružen je jezerima i planinama i poznat je po svojoj autohtonoj kuhinji, kao što su dakgalbi i makguksu.
• Daegu (대구, 大邱) — Daegu je kosmopolitska metropola sa bogatom istorijom i kulturnim nasleđem.
• Daejeon (대전, 大田) — Daejeon je veliki i živahan grad u provinciji Chungnam.
• Gvangdžu (광주, 光州) — Gvandžu je administrativni i ekonomski centar regiona, kao i najveći grad u provinciji.
• Gyeongju (경주, 慶州) — Gyeongju je bio drevni glavni grad kraljevstva Silla.
• Incheon (인천, 仁川) — Incheon je druga najprometnija luka u zemlji i dom najvećeg međunarodnog aerodroma u zemlji.
• Jeonju (전주, 全州) — nekadašnja duhovna prijestolnica dinastije Joseon, sada glavno umjetničko središte s muzejima, starim budističkim hramovima i povijesnim mjestima

• Nacionalni park Seoraksan (설악산국립공원) — Najpoznatiji nacionalni park i planinski lanac u zemlji, Nacionalni park Seoraksan, prostire se u četiri grada i okruga.
• Andong (안동시) — dom naprednog narodnog zaseoka i istorijski bogatog konfucijanskim običajima.
• Ansan (안산시) — Ansan je grad na obali Žutog mora u provinciji Gyeonggi.
• Guinsa (구인사) — Guinsa je veličanstveno planinsko sjedište budističke sekte Cheondae.
• Panmunjeom (판문점) — Panmunjeom je jedina svjetska turistička destinacija u kojoj je Hladni rat još uvijek realnost.
• Boseong (보성군) — valovita brda prekrivena listovima zelenog čaja gdje možete prošetati šumskim putem i zaustaviti se u susjednoj banji kako biste pijuckali domaći čaj i umočili se u kupku sa slanom vodom.
• Yeosu (여수시) — Yeosu je jedan od najljepših lučkih gradova u državi, posebno noću. Možete otići na izlet na bilo koje od ostrva u Hallyeo Ocean Parku ili gledati zalazak sunca sa veličanstvenog mosta Dolsan ili šarmantnih kafića koji okružuju marine, koje su poznate po plodovima mora i plažama.
• Jindo (진도) — Svake godine ljudi hrle u regiju da vide kako se more razdvaja i učestvuju u popratnim proslavama. Jindo — koji se obično poistovjećuje s lokalnim psom, džindoom, ljudi se roje u to područje kako bi promatrali razdvajanje mora i učestvovali u sljedećim svečanostima.
• Ulleungdo (울릉도) — Ulleungdo je prelepo, izolovano ostrvo na istočnoj obali Korejskog poluostrva.

U Južnoj Koreji postoji obilje smeštaja u svim cenovnim rangovima. Vrijedi napomenuti da su troškovi u Seulu obično dvostruko veći nego u drugim dijelovima zemlje.

Neki hoteli višeg ranga imaju sobe u zapadnom i korejskom stilu. Ondol, složeni sistem podnog grijanja izumljen u Koreji u kojem vruća para (ili, ovih dana, voda ili struja) zagrijava kamene ploče ispod sloja gline i nauljenog papira, primarna je karakteristika korejskih prostorija. Nema kreveta; madraci se jednostavno postavljaju na pod. Osim toga, obično postoji samo nekoliko niskih stolova (i trebali biste sjediti na podu) i možda TV.

Neki od najjeftinijih smještaja u Južnoj Koreji nalaze se u motelima ili yeogwanu, iako nisu isti kao moteli na Zapadu i sličniji su japanskim “hotelima ljubavi”. Moteli u Južnoj Koreji su često izuzetno jeftini moteli namijenjeni mladim parovima koji žele da provode 'vrijeme' zajedno daleko od starijih, prepuni plastičnih madraca koji ponekad vibriraju, strateški pozicioniranih ogledala na stropu i videorekordera s izborom odgovarajućih filmova. Međutim, za jeftine putnike, oni mogu biti samo jeftino mjesto za boravak, s cijenama od čak 25,000 po noći.

Najjednostavniji način za lociranje hotela je provjeriti ima li amblema i raskošne arhitekture, koji se mogu naći u blizini željezničkih stanica ili izlaza na autoput. Teže ih je locirati na mreži jer se rijetko, ako ikada, pojavljuju na stranicama za rezervacije na engleskom jeziku, iako Hotel365 (samo na Koreji) nudi opsežne liste za cijelu naciju.

Neki hoteli olakšavaju odabir sobe objavljivanjem brojeva soba, osvijetljenih fotografija i cijena na zidu. Manja cijena je za dvo- do četiri sata “odmora”, a veća cijena za noćenje. Nastavite sa prijavom pritiskom na dugme za ono koje želite, koje će postati crno. Gotovo uvijek će se od vas tražiti da platite unaprijed, obično parom ruku iza prozora sa mat stakla. Iako se engleski rijetko koristi, samo trebate znati frazu sukbak (što znači "ostati"). Možete ili ne morate dobiti ključ, ali čak i ako niste, osoblje vam generalno može dozvoliti da uđete i izađete ako zatražite – samo ne zaboravite sačuvati račun!

Kuće izgrađene u tradicionalnim korejskim arhitektonskim stilovima poznate su kao hanoks. Mnogi od ovih domova koji potiču iz perioda Joseon se obnavljaju i otvaraju za plaćene posjetioce posljednjih godina, i služe kao korejski pandan japanskom ryokanu i minshukuu. Sa odgovarajućim troškovima, sadržaji variraju od izuzetno osnovnog bekpekerskog stila do vrhunske veličine. Vrhunski restorani obično nude tradicionalnu korejsku večeru, kao i izbor zapadnjačkog ili tradicionalnog doručka u korejskom stilu. Gosti obično spavaju na madracima na podu, slično kao i njihovi japanski kolege. Hanok smještaj se može naći u drevnim gradovima kao što su Hahoe i Gyeongju, kao i starim naseljima kao što je Bukchon u Seulu.

Hosteli i pansioni su dostupni u Južnoj Koreji, ali nisu toliko rasprostranjeni kao u drugim dijelovima Azije ili svijeta. Nekoliko stotina će se naći u većim gradovima poput Seula, dok će se nekoliko naći u manjim gradovima. Čak i unutar jednog hostela, cijene mogu značajno varirati. U Seulu, mješovite spavaonice u prosjeku koštaju 15,000-25,000 ₩ po osobi; privatne sobe sa zajedničkim toaletom i tušem u prosjeku 20,000-30,000 ₩ po osobi; i privatne sobe sa sopstvenim kupatilom prosečno koštaju 25,000-40,000 ₩ po osobi. Mnogi hosteli će nuditi zajednički prostor sa besplatnom televizijom, igricama, kompjuterima i pristupom internetu; drugi će imati potpuno opremljenu javnu kuhinju i druge sadržaje.

Minbak se može naći u ruralnim područjima koja okružuju nacionalne parkove. Većina njih su samo soba ili dvije u nečijoj kući; neki su luksuzniji i liče na yeogwans (motele) ili hotele. Obično imaju ondol sobe sa TV-om i to je to. Većina soba nema svoje kupatilo, ali neke od luksuznijih imaju. 

Za jeftine putnike, javna kupatila Jjimjilbang mogu pružiti dobar san, kao i umirujuću kupku i saunu. Cijena ulaznice je između 5,000 i 12,000, a uključuje ogrtač ili majice/šorc (za mješovite objekte i salu za spavanje) za nošenje. Tuševi, javna kupatila, restorani, sobe za kompjuterske/video igrice, soba sa DVD filmovima i grijana sala za spavanje, obično s krevetima i ponekad udobnim naslonima za glavu, sve su tu na raspolaganju. Ove ustanove uglavnom posjećuju porodice ili parovi vikendom, kao i korejski radnici sa sela radnim danima (noću), iako su posjetioci dobrodošli. Obično se daju dva ormarića, jedan za cipele (na ulazu) i jedan za odjeću i ostale stvari (kod ulaza u kupatilo). Iako obično ostavljate veliki ranac na recepciji, on možda neće stati. Jjimjilbang nije ništa neugodniji od bilo kojeg drugog javnog kupatila na Zapadu, pa samo naprijed. Neke korejske banje, kao što je "Spa Land Centum City" u Busanu, ne dozvoljavaju noćenje, dok druge, poput "Dragon Hill Spa" u Seulu, imaju vremensko ograničenje, ali ovo su van granica. Morate ponijeti sve sa sobom kada idete i platiti za povratak.

Južna Koreja ima mnoštvo 'Hramskih boravaka' širom nacije. Osnovni koncept je da provedete jedan ili više dana sa monasima, živite s njima i učestvujete u njihovim ritualima.

Najveća budistička sekta u Koreji, Jogye, nudi popularan Temple Stay program u kojem turisti mogu provesti 24 sata živeći u budističkom hramu. U drugim hramovima, korejski je od pomoći, ali nije obavezan; ipak, od vas će se tražiti da radite u hramu i da se probudite u 3 ili 4 sata ujutro kako biste učestvovali u jutarnjoj molitvi. Predviđa se „doprinos“ od 50,000-80,000 za tri obroka i osnovni ležaj za noćenje.

Južna Koreja je dugo bila poznata među azijskim posjetiteljima kao vrhunska šoping, gastronomska i turistička destinacija. To je relativno nova destinacija za odmor u zapadnom svijetu, ali brzo postaje privlačna. I sa dobrim razlogom: Južna Koreja kombinuje stare azijske karakteristike sa svim savremenim pogodnostima koje očekujete od sofisticirane zemlje visoke tehnologije. Unatoč svojoj maloj veličini, ima raznoliku paletu sjajnih atrakcija i dobro razvijenu infrastrukturu koja putovanje čini jednostavnim.

• pješačenje Koreja je odlična destinacija za planinarenje s mnogo mogućnosti za planinarenje zbog planinskog terena zemlje. Probajte Jirisan, Seoraksan ili ugasli vulkan Hallasan na ostrvu Jeju, koji je najviša planina Južne Koreje. Imaju spektakularne vidike, staze za 1-3 dana, engleske putokaze/karte, skloništa (od kojih je većina grijana) i jednostavno ih je urediti. Listovi u jesen mijenjaju prekrasne boje, stoga su jesen i proljeće idealno vrijeme za posjetu.
• Jjimjilbang Saune su veoma popularne među Korejcima. Ako možete preboljeti da su svi goli, ovo je odličan način da se opustite nakon dugog dana obilaska – dobra sauna, kupatilo i mjesto za spavanje mnogo (noćnih) sati. Biće jedan u čak i malim zajednicama. Ovo je posebno korisno ako ste zaboravili da rezervišete hotel, sve je rezervisano ili vam treba jeftino mesto za noćenje. Porodice su veoma zauzete vikendom.
• Vruća vrela Korejci, kao i njihovi susedi Japanci i Tajvani, veliki su ljubitelji toplih izvora (oncheon), a odmarališta postoje širom zemlje. Etiketa općenito zahtijeva da kupači budu goli. Saune su također dostupne na nekoliko lokacija.
• Snowboarding/skijanje Zimi, provincija Gangwon pruža odlične mogućnosti za skijanje, što je posebno atraktivno kada pada snijeg.
• jesti Možda ste jeli korejski roštilj u svojoj zemlji. Istina korejske kuhinje je mnogo raznovrsnija i ukusnija. Svaki dan probajte nešto novo i divno! (vegetarijansko, meso ili plodovi mora)
• Zimsko surfanje Najveće surfanje događa se zimi zbog lokalnih plimnih uslova! To možete učiniti na dva mjesta: Pohang i Busan.
• Karaoke/pevačke sobe Noraebang je isto što i japanski karaoke saloni, koji su uobičajeni i teško ih je propustiti u većim gradovima.
• Borilačke vještine Naučite borilačke vještine uključujući Taekwondo, Hapkido i Taekkyeon, koja je borilačka vještina nalik plesu. Takođe možete prisustvovati takmičenju ili nastupu – na primer, tradicionalne borilačke veštine mogu biti prikazane tokom kulturnih festivala.
• Temple Stay Provedite nekoliko dana u korejskom manastiru meditirajući i učeći o budizmu.
• U provincijama Gyeonggi i Gangwon, vodeni zabavni parkovi obiluju, uključujući Caribbean Bay u Yonginu, Ocean World u Hongcheonu, koji ima više staroegipatsku temu, i Ocean 700 u Pyeongchangu. Ljeti, i turisti i stanovnici hrle u ovo područje.

Korejska hrana postaje sve popularnija izvan Koreje, posebno u istočnoj Aziji i Sjedinjenim Državama. Uz obilje ljute i fermentisane hrane, to je možda stečeni ukus, ali ako se naviknete, stvara zavisnost, a korejska kuhinja je svakako u ligi za sebe, kombinujući vatreni čili i ogromne količine belog luka sa delikatnim delicijama poput sirova riba. Iako korejska kuhinja ima malo masti, što pokazuje činjenica da malo Južnokorejaca ima višak kilograma, osobe na dijetama sa ograničenim unosom natrijuma trebale bi biti svjesne da korejska kuhinja može biti slana.

Tipična korejska večera se sastoji od pirinča, supe i najvjerovatnije ribljeg ili mesnog jela, a sve to prati širok izbor banchana (priloga). Jednostavna večera može uključivati ​​samo tri vrste bančana, dok kraljevska gozba može imati dvadeset. Osim kimčija, uobičajene su klice pasulja (kongnamul), spanać (shigeumchi), sitna sušena riba i drugi prilozi.

Sveprisutni kimchi (gimchi), pripremljen od fermentisanog kupusa i čilija, služi se uz gotovo svaki obrok i varira od blagog do vrućeg. Osim kupusa, kimchi se može pripremiti od bijele rotkvice (ggakdugi), krastavca (oi-sobagi), vlasca (buchu gimchi) ili gotovo bilo kojeg kiselog povrća. Kimči se koristi za aromatiziranje raznih jela, a često se jede kao prilog. Kada putujete u inostranstvo, nije neobično vidjeti korejske posjetioce s uredno spakovanim kimčijem.

Doenjang, fermentirana sojina pasta slična japanskom misu, i gochujang, ljuta pasta od čilija, dva su dodatna začina prisutna u gotovo svakom obroku.

Iako su mnoga od ovih jela dostupna širom Koreje, svaki grad ima svoje jedinstvene specijalitete, kao što je Chuncheonov dakgalbi.

Budući da Korejci vjeruju da zapadnjaci ne uživaju u začinjenoj kuhinji, možda ćete morati provesti neko vrijeme uvjeravajući ih u drugačije ako zaista želite da jedete bilo šta začinjeno. Takođe, iako korejska hrana ima blagu japansku i severnu kinesku ishranu, ako ste navikli na tajlandsku ili meksičku kuhinju, možda ćete se pitati o čemu se radi.

Popularni su i restorani koji služe stranu kuhinju, ali obično imaju korejski prizvuk. Fried Chicken je postao popularan i mnogi ljudi misle da je superiorniji od američke verzije. Pizze su također široko dostupne, ali možete se zapitati odakle su potekle ideje za preljeve. Korejci vole i vijetnamsku i meksičku kuhinju. Postoji mnogo različitih tipova japanskih restorana koje možete izabrati. Iznenađujuće, kinesku kuhinju je teško pronaći, a Korejci obično povezuju kinesku hranu sa Jajangmyeon-om (gustim rezancima na bazi soje s dalekim kineskim korijenima) i slatko-kiselom svinjetinom.

etiketa

Korejci koriste štapiće za jelo sa zaokretom: za razliku od ostatka Azije, više vole metalne štapiće. Restorani obično nude štapiće za jelo od nehrđajućeg čelika, koje je za početnike teško koristiti! Ovi tanki, glatki štapići za jelo nisu tako jednostavni za upotrebu kao drveni ili plastični štapići, ali proći ćete uz malo petljanja.

Kada grupno večerate, zajednička jela će biti stavljena u sredinu, a svako će moći da štapiće za jelo šta želi, ali će se i dalje servirati pojedinačne količine pirinča i supe. Osim ako ne večerate kraljevsku kuhinju, većina obroka se servira u porodičnom stilu.

U mnogim tradicionalnim porodicama djecu su učili da je pričanje za vrijeme obroka nepristojno. Ako je potpuna tišina dok jedete, nemojte se zaprepastiti. Ljudi, posebno muškarci, koriste vrijeme obroka kako bi brzo konzumirali hranu i prešli na druge aktivnosti. To je zbog činjenice da većina mladih Korejaca mora služiti vojsku i imati kratke obroke.

Nekoliko savjeta o bontonu:

Štapići za jelo nikada ne bi trebalo da se ostavljaju uspravno u obroku, posebno pirinču. To se radi samo kada se sjeća mrtvih. Kašika koja stoji uspravno u posudi sa pirinčem takođe nije dobar pokazatelj.

Ne počinjite jesti dok to ne učini najstariji za stolom.

Podizanje tanjira ili činija sa stola dok jedu se smatra nepristojnim među Korejcima.

Pirinač i supu možete konzumirati kašikom. Korejci često jedu pirinač kašikom, a ostale obroke štapićima za jelo.

Nemojte se brinuti da li nešto radite ispravno ili ne. Sve će biti u redu ako se poslužite svojim zdravim razumom uljudnosti i pristojnog ponašanja.

Štapići za jelo nisu potrebni za svu hranu, a većina restorana Tonkatsu (prženi svinjski kotlet) umjesto toga nudi noževe i viljuške. Zapadnjak bi mogao da koristi zapadnjački srebrni pribor u mnogim korejskim restoranima.

Restorana

U Južnoj Koreji bi bilo nemoguće ogladneti. Uvek postoji mesto za jelo gde god da idete. Postoji nekoliko različitih tipova korejskih restorana:

Coffee Shops

Kafa je izuzetno popularna u Koreji, a kafići se mogu naći skoro svuda (čak i u malim seoskim selima). Možete birati između korejskog lanca i nezavisnih kafića. Starbucks i drugi kafići u stranom vlasništvu mnogo su manje rasprostranjeni u Koreji od njihovih korejskih ekvivalenata. Osim kafe, ovi kafići obično nude sendviče, tostove, paninije i quesadillas, kao i slatke poslastice poput bingsua (korejski obrijani led), tosta u korejskom stilu, peciva i raznih kolača, od kojih su neki veganski.

Roštilji

“Korejski roštilj” je vjerojatno najpopularniji korejski obrok među zapadnjacima, a u Koreji se dijeli na dvije vrste: bulgogi (marinirani komadi mesa) i galbi (nemarinirana rebra). U svakom se na sredinu stola stavlja mangal na ćumur, a preko njega gosti peku svoje omiljeno meso, začinivši ga češnjakom. Kuhano meso svake od njih se servira sa salatom od seckanog zelenog luka (pa-muchim), sirovim (ili kuvanim) belim lukom, iseckanom kiselom rotkvom (muchae) i pastom od čili-soje (ssamjang) na listi zelene salate ili perile, i zatim pojedeno. Sve je opciono, zato budite kreativni.

Cijena večere s roštilja je uglavnom određena vrstom mesa. Meso se nudi u jedinicama u većini korejskih restorana koji ga služe (obično 100 grama). Svinjetina je daleko najpopularniji komad mesa. Znatno je jeftinije od govedine, a kupci kažu da ima bolji ukus. Umjesto file mignona, popularne su vrste mesa rebarca, neslana svinjska slanina (samgyeopsal) i piletina pržena sa povrćem i začinjenim sosom (dakgalbi). Iako je nemarinirano meso boljeg kvaliteta, poželjno je ostati uz marinirano meso na jeftinijim mjestima.

Jela od riže

Bibimbap se doslovno prevodi kao "miješani pirinač", što je tačan opis. Sastoji se od posude pirinča sa raznim dodacima (povrće, mesne komade i jaje), koje pomešate kašikom pre nego što dodate željenu količinu gočujanga (čili sosa) i prožderete. Dolsot bibimbap, serviran u posudi od vrele kamene (pazite prste!) koja hrskava pirinač sa dna i sa strane, veoma je ukusan.

Gimbap, često poznat kao "korejski suši", je još jedna zdrava i ukusna alternativa. Pirinač, sjemenke susama, korejski špinat, kisela rotkvica i opcionalno meso, poput mljevene govedine ili tunjevine, uredno su umotani u sušene alge, preliveni susamovim uljem i narezani na gimbap. U zavisnosti od gladi, jedna rolada može poslužiti kao užina ili večera, a lepo se nosi. Ono što razlikuje korejski gimbap od japanskog sušija je način na koji se pirinač priprema: pirinač u korejskom gimbapu je obično aromatizovan solju i susamovim uljem, dok je pirinač u japanskom gimbapu aromatizovan šećerom i sirćetom.

Tteokbokki, koji na prvi pogled podsjeća na hrpu kipućih crijeva, ali je zapravo pirinčane kolače (tteok,) u slatkom čili sosu koji je znatno blaži nego što se čini, više je međuobrok nego obrok.

Supe i čorbe

Supe se nazivaju guk ili tang, dok se variva nazivaju jjigae. Razlika je nejasna, a određeni obroci se mogu nazvati i jednim i drugim (na primjer, riblja čorba-čorba dongtae jjigae/dongtaetang), ali općenito, jjigae je topliji, a tang/guk je blaži. Obe se serviraju sa velikom količinom belog pirinča sa strane.

Doenjang jjigae, pripremljen sa doenjangom (korejski miso), povrćem i morskim plodovima, i gimchi jjigae, napravljen sa — pogađate — kimčijem, dvije su popularne varijacije jjigae. Sundubu jjigae se pravi od mekog tofua i obično uključuje mljevenu svinjetinu, ali postoji i varijanta morskih plodova koja se zove haemul sundubu jjigae koja koristi škampe, lignje i druge morske plodove umjesto mesa.

Budae jjigae je jedinstvena vrsta korejske fuzione kuhinje iz grada Uijeongbu, u kojem se nekada nalazila američka vojna pošta. Lokalni stanovnici koji su eksperimentisali sa američkim konzerviranim namirnicama kao što su Spam, kobasice, svinjetina i pasulj pokušali su da ih ugrade u jjigae, i iako se recepti razlikuju, većina njih zahteva puno ljutog kimčija. Većina restorana će vam donijeti veliku tavu gulaša i postaviti je na sredinu stola na plinski gorionik. Mnogi ljudi radije dodaju ramyeon rezance u gulaš, iako to nije obavezno.

Seolleongtang, mliječno bijela čorba napravljena od volovskih kostiju i mesa, gamjatang, čorba od krompira sa svinjskom kičmom i čilijem, i doganitang, napravljena od kravljih koljena, sve su popularne tang supe. Samgyetang (izv. saam-gae-taang), cijela proljetna piletina punjena ginsengom i pirinčem, je jedna supa koju vrijedi spomenuti. Obično je malo skuplji zbog ginsenga, ali je okus vrlo umjeren. U svojevrsnom običaju „pojedi vrućinu za borbu protiv vrućine“, često se servira u zagrijanoj čorbi neposredno prije najtoplijeg dijela ljeta.

Guk su uglavnom prilozi, kao što su supa od morskih algi miyeokguk i supa od knedli mandukuk, iako su druga, poput svinjske kičme zastrašujućeg izgleda i juhe od volovske krvi haejangguk, omiljenog lijeka za mamurluk, dovoljno obilna da sastave obrok.

rezanci

Korejci vole jela s rezancima, a imena kuksu i myeon pokrivaju širok raspon opcija. Restorani sa rezancima brze hrane ih često prodaju za čak 3000. Korejski rezanci na bazi pšenice su glavni oslonac.

Naengmyeon je korejski specijalitet sa sjevera, koji se sastoji od tankih, žvakanih rezanaca od heljde posluženih u ledeno hladnoj goveđi čorbi, te je stoga popularno ljetno jelo – uprkos činjenici da je to obično zimska kuhinja! Oni su također tradicionalni način da se završi mesnata večera s roštilja. Čorba (yuksu) je najvažniji dio obroka, a formule poznatih restorana su obično pažljivo čuvane tajne. Pyongyang naengmyeon i Hamhung naengmyeon su dva najčešća stila.

Japchae () je jelo od prženih rezanaca od jama sa povrćem (obično kupusom, šargarepom i lukom), a ponekad i mesom ili odengom (riblja torta). Mandu() knedle su također izuzetno popularne i mogu se jesti kuhane na pari, pržene ili kuhane u supi kako bi se stvorio kompletan obrok.

Ramyeon je korejsko ramen jelo koje se često servira uz kimči. U poređenju sa japanskim ramyeonom, korejski ramyeon je poznat po svojoj ukupnoj začinjenosti. Uzmimo, na primjer, shin ramyeon.

Korejci smatraju jajangmyeon kineskom kuhinjom, budući da je povezan sa sjevernim kineskim zhajiangmianom, jelom od pšeničnog rezanca koje se servira s crnim umakom koji uglavnom uključuje mljeveno svinjetinu, luk, krastavac i bijeli luk, a obično se servira kod (onog što se labavo okarakterizira kao) Kineza. restorani. Njegov sos uključuje malo karamele, što čini obrok slatkim u celini. Uz 'kinesku' slatko kiselu svinjetinu i piletinu, ovo je popularna kombinacija.

Konačno, u-dong je vrsta debelog pšeničnog rezanca koji je sličan japanskom udonu.

morski plodovi

Budući da je Koreja poluostrvo, ima širok izbor morskih plodova (haemul) koji se mogu konzumirati i kuvani i sirovi. Restorani u kojima sami odaberete ribu – ili je donesete sa susjedne pijace – su popularni, ali ovisno o tome što kupujete, mogu biti vrlo skupi.

Hoe (izgovara se "hweh") je sirova riba pripremljena na korejski način (slično sašimiju), sa pikantnim cho-gochujang (korejskim ljutim sosom od paprike sa sirćetom). Chobap je korejsko jelo koje kombinuje sirovu ribu sa sirćetnom rižom, slično sušiju. Kada naručujete ribu kao motiku/čobap, koštani dijelovi koji se ne isporučuju sirovi često se pretvaraju u ukusnu, ali začinjenu supu poznatu kao meuntang.

Haemultang, vatreni crveni gulaš sa rakovima, škampima, ribom, lignjama, povrćem i rezancima, je još jedan pripremljeni specijalitet.

Kitovo meso prodaje se u nekoliko restorana u gradovima i tokom festivala u manjim primorskim mjestima, ali do njega je teško doći i, za razliku od Japana, ne smatra se dijelom nacionalne tradicije. Lov na kitove ima dugu istoriju u Pohangu, a na gradskoj pijaci morskih plodova i dalje se prodaju kitovi. Nakon međunarodnog moratorija koji je nametnula Međunarodna komisija za kitolov 1986. godine, Južna Koreja je zabranila kitolov, s izuzetkom kitova ubijenih "slučajno" tokom rutinskog ribolova. Prodaja mesa kitova uvezenog iz Japana u određenim restoranima, što je zakonski zabranjeno, nedavno je sporna (iako se obično ignorira). Restorane za kitove je lako uočiti jer imaju slike kitova na svojim eksterijerima. Ako odlučite da jedete kitove, imajte na umu da vrsta o kojoj je riječ može biti ugrožena i da bi vaš izbor trebao biti zasnovan na vašem vlastitom moralnom kompasu.

Prehrambena ograničenja

U Koreji će vegetarijanci imati težak period. Meso se definira kao meso kopnenih životinja u velikom dijelu istočne Azije, stoga se morski plodovi ne smatraju mesom. Spam se može zamijeniti za bilo šta drugo osim za meso, pa budite jasni o tome šta ne konzumirate. Ako zatražite „ne gogi“, najvjerovatnije će skuhati meso na uobičajeni način i ukloniti velike komade. Reći da ste chaesikjuwija (osoba koja jede isključivo povrće) je lijep izraz. Budite spremni za upite sa servera ako to učinite. Općenito je preporučljivo da imate listu stvari koje radite, a ne jedete na korejskom na kartici ili komadu papira da pokažete restoranskim konobarima i kuharima; pogledajte odeljak Korejski zbornik izraza o ishrani: Korejske fraze za jelo za više informacija.

Riblji temeljac, posebno myeol-chi (inćun), koristi se u većini gulaša umjesto goveđeg temeljca. Ovo će biti vaša propast, pa se raspitajte da li naručujete variva/hotpots ili kaserole izvan renomiranih vegetarijanskih restorana.

Morski plodovi, kao što su slani mali škampi, vrlo će se vjerovatno koristiti u začinjenom (crvenom) kimčiju. Nećete ga moći vidjeti jer će nestati u salamuri. Mulgimchi („vodeni kimchi“) je veganska verzija kimčija koja se jednostavno soli u bistroj, bijeloj juhi s raznim povrćem. Kimči će vam pomoći u Koreji ako ste spremni da konzumirate nešto aromatizovano škampima.

Vegani i vegetarijanci su potpuno sigurni u restoranima korejske samostanske kuhinje, koji ne koriste mliječne proizvode, jaja ili životinjske proizvode, osim možda meda, prema budističkom običaju. Ova vrsta hrane je nedavno postala popularna, iako može biti veoma skupa.

U Koreji postoji sve veći broj vegetarijanskih restorana, od kojih je većina u većim ili srednjim objektima. Nekima od njih upravljaju hindusi ili adventisti sedmog dana.

Kada ste vani, sljedeća vegetarijanska i veganska jela su vrlo jednostavna i sigurna za jelo:

Pijači se raduju: alkohol je jeftin, a Korejci su među najtežim pijanicama na svijetu. Zbog rigoroznih društvenih standarda na poslu, ustanova za piće je ponekad jedino područje u kojem se mogu otpustiti inhibicije i izraziti lične veze. Značajni komercijalni dogovori se sklapaju u baru, a ne u sali za sastanke. Preko pića u karaoke sobama, kasnonoćnim restoranima sa sirovom ribom i restoranima-barovima dobijaju se promocije, grantovi i drugi poslovni pomaci. Mnogi korejski muškarci su ono što bi se na Zapadu nazvalo teškim alkoholičarima, a kako alkoholizam postaje sve više priznat kao bolest, počeli su javni napori da se smanji upotreba alkohola. Budite spremni da vidite poslovne ljude u odijelima kako spavaju na pločniku, i budite oprezni da ne gazite u lokve povraćanja koje prevladavaju ujutro. U Južnoj Koreji je dozvoljena starosna granica za piće sa 19 godina.

Noćni život

Korejci su razvili nešto drugačije metode za uživanje u noćnom izlasku u poređenju sa zapadnim običajima pijenja. Naravno, lako možete pronaći pabove u zapadnom stilu, ali posjet baru u korejskom stilu može biti jedinstveno iskustvo. Hofs (izvorno njemački, ali hopeu na korejskom) su jednostavne pivnice koje nude pivo i prilog. U većini mjesta za piće u Koreji od kupaca se očekuje da naruče prilog uz svoje piće. Zbog povećanog rivalstva, nekoliko hotela je počelo da dodaje različite uređaje za zabavu.

Korejski booking klubovi su slični noćnim klubovima. "Rezervacija" dio imena je ono što ih čini jedinstvenim. To je u suštini metod da vas konobari upoznaju s novim osobama suprotnog pola (koji obično dovode žene da posjete stolove muškaraca, ali sve češće i obrnuto). Klubovi za rezervacije su skuplji od običnih pabova i hofova, ali mogu biti jako zabavni. Oni se razlikuju od klubova u američkom stilu po tome što se od vas traži da kupite alkohol i priloge pored naknade za pokrivanje (koja može biti vrlo skupa u rasponu od 200,000-500,000 i više). Ali, osim toga, ples i atmosfera su isti.

U booking klubu, jedna od uobičajenih stvari koje treba da uradite je da „obučete“ svoj sto ili separe kupovinom skupih pića i voćnih tanjira, što saopštava vaš „status“ drugim kupcima (naročito spolu koji vas zanima). Škotski viski je u Koreji poznato precijenjen, pa nemojte biti šokirani ako ta naizgled bezopasna boca Johnnie Walkera košta čitavo bogatstvo. Kupovina boce alkoholnog pića ili „pakovanja pića“ je, s druge strane, bolja ukupna vrijednost od kupovine pića zasebno.

S druge strane, mnogi stanovnici izlaze da piju i večeraju sa svojim prijateljima u jednom od brojnih korejskih roštilja u gradu. Ljudi često popiju nekoliko boca sojua (vidi dolje), a ohrabruje se kombiniranje piva i žestokog pića. U Južnoj Koreji, grupno povezivanje putem pića i hrane je tradicionalna karakteristika.

U Južnoj Koreji, gdje je poznat kao noraebang, karaoke su popularne i lako dostupne ljudima koji vole i pjevanje i piće. Veća preduzeća mogu imati kinesku, japansku i englesku muziku pored korejskih pjesama.

etiketa

Kada pijete sa Korejcima, postoji nekoliko standarda etiketa kojih se treba pridržavati. Nije vam suđeno da punite svoju čašu; umjesto toga, pazite na čaše drugih ljudi i napunite ih kada su prazne (ali ne prije), i one će vam uzvratiti. Kada nekome sipate ili uzimate piće, smatra se ljubaznim koristiti obje ruke i nagnuti glavu dalje od starijih.

Mlađi pojedinci obično teško mogu odbiti piće od starije osobe, pa budite oprezni kada pitate nekoga mlađeg od vas da li želi da pije više jer se može osjećati nemoćno da vas odbije. Naravno, to vrijedi u oba smjera. Ako ne budete pratili proslavu, starija osoba vam može dati svoju čašu koju će onda napuniti i očekivati ​​da popijete. Vraćanje prazne čaše i njeno ponovno punjenje što je prije moguće smatra se ljubaznim.

soja

Soju, alkoholno piće nalik votki, nacionalno je piće Južne Koreje (obično oko 20 posto alkohola po zapremini). Ujedno je jeftin i moćan, s bocom od 350 ml koja košta nešto više od 3,000 u barovima (čak 1,100 u trgovinama!). Obično se pirinač, ječam, kukuruz, krompir, slatki krompir i drugi skrob fermentiraju da bi se dobio čisti alkohol, koji se zatim razblaži vodom i drugim ukusima. Čak i ako popijete samo malu količinu, proizvodni postupak ostavlja mnogo neželjenih hemikalija u proizvodu, pa očekujte mamurluk sa četiri alarma sledećeg jutra.

Soju se tradicionalno proizvodi destilacijom pirinčanog vina i odležavanjem, dajući prijatan alkohol sa 40% alkohola. Tradicionalni sojus poput Andong Sojua, koji je dobio ime po gradu Andongu, i munbaeju () su još uvijek dostupni. Oni mogu biti skupi, ali troškovi (kao i kvalitet) uvelike variraju.

Sve do kasne dinastije Chosun i prije japanske invazije, bilo je mnogo pivara širom nacije, prema historiji. Upotreba riže za pravljenje vina ili žestokih alkoholnih pića bila je, međutim, strogo zabranjena pod japanskim kolonijalizmom i represivnom i ekonomijom opsjednutom administracijom 1960-ih i 1970-ih. Ovo je uništilo većinu tradicionalnih pivara u zemlji, ostavljajući samo nekoliko velikih destilerija (Jinro, Gyeongwol, Bohae, Bobae, Sunyang i druge) da proizvode 'hemijski soju'. Distribucija pivara i tržišta su bili regionalizovani i bilo je nemoguće nabaviti Jinro soju izvan Seula (a čak i da ste mogli, morali biste platiti premiju), Gyeongwol soju izvan Gangvona ili Sunyang soju izvan Chungcheonga do 1990-ih. .

Postoje i drugi soju kokteli kao što su "socol" (soju + koka), "ppyong-gari" (soju + pocari znoj - jonski napitak), "so-maek" (soju + pivo) i drugi, svi su dizajnirani da napije vas brže i za manje novca.

Rižino vino

U Koreji su nefiltrirana pirinčana vina poznata kao takju, što doslovno znači “mutno alkoholno piće”. Oni se proizvode u svom najosnovnijem i tradicionalnom obliku kratkotrajnom fermentacijom riže s nurukom, kombinacijom gljiva i kvasca koja razlaže škrob u riži u šećer (obično 3-5 dana). Tečnost se zatim filtrira i razblaži do koncentracije od 4-6 procenata pre nego što se konzumira. Osim ako nije drugačije naznačeno na boci, većina takjua se proizvodi od pšeničnog brašna i drugih jeftinijih žitarica, slično konvencionalnom soju. Makgeolli je najosnovniji takju, fermentiran jednom, a zatim filtriran, dok dongdongju ima dodatnu rižu koja se dodaje jednom ili više puta tokom fermentacije kako bi se povećao nivo alkohola i okus. Kao posljedica toga, obično ćete otkriti nekoliko zrna riže kako plutaju u Dongdongjua.

Yakju ili cheongju je filtrirano pirinčano vino koje se može porediti sa sakeom u Japanu. Pirinač se fermentira 2 sedmice ili više, zatim se filtrira i ostavi da se slegne kako bi se suspendirane čestice taložile. Prozirno vino na vrhu, sa otprilike 12-15 posto alkohola, je konačni proizvod. Postoji niz recepata koji zahtijevaju različite sastojke, kao i kada i kako ih koristiti. Baekseju i 'Dugyeonju su dva popularna brenda.

Muzej tradicionalnog korejskog vina u Jeondžu je nezaobilazna poseta za sve zainteresovane za proces proizvodnje vina i njegovu istoriju.

Ginseng vino

Korejsko ginseng vino (insamju), za koje se kaže da ima terapeutske kvalitete i posebno je popularno među starijim osobama, skupa je, ali ukusna vrsta alkohola dostupna u Koreji. Kao što ime govori, proizvodi se fermentacijom korejskog ginsenga.

pivo

Lageri u zapadnom stilu su također popularni u Koreji, a Cass, Hite i OB su tri najpopularnije marke, a svi su lagani i vodenasti i koštaju oko 1,500 po boci u supermarketu. Hopeu (hopeu) je korejski ekvivalent pivskom baru, koji služi pinte piva za 2,000-5,000, ali strana piva mogu biti znatno skuplja. Trebalo bi da naručite i hranu, a možda ćete dobiti lignje na žaru ili drugu hranu iz korejskog puba bez toga za naknadu od oko 10,000.

Čaj i kafa

Korejci, kao i njihovi susjedi, konzumiraju puno čaja (cha), od kojih je većina zelenog (nokcha).

Korejski čajevi, poput kineskih i japanskih čajeva, uvijek se konzumiraju bez dodatka mlijeka ili šećera. S druge strane, čaj s mlijekom u zapadnom stilu može se naći u zapadnim restoranima i tipičnim američkim franšizama brze hrane.

Kafa (keopi) je sve lakše dostupna posljednjih godina, posebno iz uličnih automata koji vam mogu natočiti šoljicu za samo 300 . Obično je sladak i mliječan, iako često postoji obična alternativa.

Latte poznavaoci će odahnuti kada saznaju da se kvalitetni zapadni kafići mogu naći u svim gradovima za oko 4,000 u renomiranom lancu ili pojedinačnim kafićima. Lokalni kafići kao što su 'Cafe Bene' i 'Anđeo u nama' nude odličnu kafu, plus postoji mnogo Starbucks lokacija, kao i svuda.

Vrijedi tražiti nezavisne tvrtke za proizvodnju kave koje su strastvene za svoj proizvod. Mnogi Korejci žele posjedovati vlastiti kafić, a neki to i uspijevaju.

Ako ste u manjem gradu, sveprisutna prodavaonica kruha 'Paris Baguette' će vam poslužiti dobar latte za oko 2,000.

dim

Iako pušenje nije toliko uobičajeno u Koreji kao što je to u Japanu ili Kini, mnogi Korejci i sve veći broj Korejki to rade, i vrlo je jeftino u poređenju sa većinom Evrope i Amerike. Pakovanje od dvadeset cigareta košta oko 5,000 i može se kupiti u bilo kojoj prodavnici. Budući da Korejci vole blage cigarete (oko 6 mg katrana), cigarete proizvedene u Koreji mogu imati blag okus i bez okusa u poređenju s cigaretama iz Amerike ili Europe, a čak su i zapadne cigarete proizvedene u Koreji znatno lakše od originala (npr. Marlboro Reds pune jačine u Koreja ima samo 8 mg katrana, isto kao Marlboro Lights u SAD). Dobra je ideja da sa sobom ponesete neke cigarete bez carine ako volite jače pušenje.

U javnim zgradama, javnom prevozu i restoranima pušenje je zabranjeno. Uprkos zabrani, neka mjesta će implicitno dozvoliti pušenje, ali vas nikada neće otvoreno obavijestiti da smijete pušiti iz straha od pravnih posljedica. Pušenje u javnosti je također zabranjeno, iako se općenito ne provodi, a mjesta za pušenje je malo.

Imajte na umu da se pušenje ne smatra ženskom razonodom u korejskoj kulturi, pa stoga žene koje to rade mogu biti negativno viđene od strane drugih. Ovo je očigledno seksistički, ali to je element korejske kulture kojeg bi pušačice trebale biti svjesne.

Valuta Južne Koreje je južnokorejski von (KRW), koji je napisan na hangulu. 

Novčanice su dostupne u apoenima od 1,000 (plava), 5,000 (crvena), 10,000 (zelena) i 50,000. (žuta). 50,000 je izuzetno korisno ako trebate ponijeti značajnu svotu gotovine, ali može biti teško potrošiti za proizvode ili usluge vrijedne manje od 10,000. Do 50,000 je teško doći i često je dostupan samo na bankomatima koji pokazuju sliku žute novčanice na vanjskoj strani.

Obično se koristi 100,000 „čekova“, a neki čekovi imaju vrijednost i do deset miliona. Ove čekove banke izdaju privatno i mogu se koristiti umjesto gotovine za veće transakcije poput hotelskih soba.

Kovanice su često dostupne u apoenima od 10, 50, 100 i 500. Postoje vrlo rijetke kovanice od 1 i 5. Općenito, nije uobičajeno kupiti nešto za manje od 100.

• kreditna kartica prihvaćenost je izuzetno odlična u prodavnicama, hotelima i drugim preduzećima, a svi osim najjeftinijih restorana i prenoćišta uzimaju Visa i MasterCard. Čak su i skromni izdaci, poput 4,000 za šoljicu kafe, prihvatljivi. Ovo dobro funkcionira jer kreditne kartice nude odlične stope konverzije; ali, ako koristite stranu karticu, provjerite u svojoj banci da nema naknade za ovu međunarodnu transakciju.
• BankomatOni su široko dostupni, međutim korištenje strane kartice s njima je hit-or-miss, s izuzetkom bankomata stranih banaka kao što je Citibank. Međutim, postoje brojni globalni bankomati koji primaju međunarodne kartice. Obično se mogu nabaviti u Shinhan/Jeju banci, aerodromima, mjestima koja posjećuju stranci, velikim gradovima, određenim stanicama metroa i mnogim Family Mart prodavnicama, kao što je naznačeno dugmetom „Strane kartice“ na ekranu. Međutim, prije putovanja na selo, uvjerite se da imate rezervni izvor novca, kao što je gotovina, jer je manje vjerovatno da će međunarodne kartice biti prihvaćene. Za međunarodne kartice, određene banke, kao što je Citibank, naplaćuju naknadu od 3,500.
• T-Money kartica su alternativni oblik plaćanja koji je često prihvaćen, posebno za transport. Ova kartica je dostupna u Seulu na većini metro stanica, kao i na brojnim kioscima za novine u blizini ulaza u metro i prodavnica (7/11, CU, GS25). Sama kartica košta 3,000, a gotovina se može puniti kreditom koliko god puta želite. Nakon toga možete vratiti svoj kredit u gotovini, umanjen za povrat od 500. Stavite karticu na čitač prilikom ulaska i izlaska iz autobusa/podzemne željeznice u Seulu. Vodite računa da je u autobusima, posebno u ruralnim područjima, dovoljno da ga stavite jednom prilikom ulaska; u suprotnom ćete biti naplaćeni dva puta – samo gledajte šta rade lokalni stanovnici. Korištenjem ove kartice uštedjet ćete 100 po putovanju u sistemu javnog prevoza u Seulu, a ona uključuje promjene između podzemne željeznice, (aerodroma) voza i autobusa u trajanju do 30 minuta, tj. umjesto plaćanja svakog pojedinačnog putovanja, manji iznos ili 0 je oduzeo drugu, treću i tako dalje, ovisno o udaljenosti. Kupovina ove kartice možda neće biti jeftinija za većinu posjetitelja koji provedu manje od dvije sedmice u Koreji ili Seulu, ali uzmite u obzir ovo: može se koristiti u cijeloj zemlji za taksi karte, autobuse, ormariće za skladištenje, telefonske govornice, (poslovne) trgovine, restorane i većinu transportni sistemi. Dostupne su i druge kartice, posebno izvan Seula, i dopuna T-Moneya može biti teška, ali u Shinhan/Jeju banci (zapamtite logo), to bi uvijek trebalo biti izvodljivo. Zbog menija/dugmadi samo za korejski, možda ćete morati zatražiti pomoć od lokalnog blagajnika.
• bankovni račun Ako želite ostati u Južnoj Koreji duži vremenski period, trebali biste otvoriti lokalni račun u korejskoj banci kao što je Woori Bank, koji se zatim može koristiti na bankomatima banke širom zemlje. (Neki nelokalni računi, na primjer, računi Woori banke otvoreni u Kini dolaze s bankomatskom karticom koja se može koristiti na bilo kojem bankomatu Woori banke u Južnoj Koreji.) Mnoge banke vam mogu čak omogućiti otvaranje računa dok imate turističku vizu , ali usluge kojima ćete moći pristupiti često će biti ograničene. Neke od većih banaka mogu imati zaposlene koji govore engleski u svojim glavnim filijalama.

Južna Koreja je prilično skupa u poređenju sa drugim azijskim zemljama, iako je nešto jeftinija u poređenju sa drugim savremenim industrijalizovanim zemljama kao što su Japan i većina zapadnih zemalja. Štedljiv putnik koji voli jesti, živjeti i putovati po Koreji može lako proći s manje od 60,000 dnevno, ali ako želite vrhunski smještaj i zapadnjačku kuhinju, ni 200,000 dnevno ne bi bilo dovoljno. Seul je skuplji od ostatka nacije, a posebno je to posljednjih godina jer se u mnogim aspektima takmiči s Tokijem, iako se to smanjilo od finansijske krize.

• ginseng: Koreja je svetska prestonica ginsenga (insam). Može se naći u jedinstvenim planinskim regijama širom Koreje i smatra se da ima terapeutske kvalitete. Čaj od ginsenga i drugi proizvodi su popularni, kao i gusta crna pasta proizvedena od ginsenga. Ginseng dolazi u raznim vrstama, s najboljim vrstama koje mogu zaraditi milione dolara na aukciji. Tržnica biljne medicine Gyeongdong u Seulu je odlična lokacija za učenje o mnogim vrstama ginsenga.
• Tradicionalni predmeti: Posjetitelji koji traže suvenire mogu otkriti širok spektar mogućnosti. Na brojnim tržnicama i suvenirnicama možete otkriti seladon od plavog žada iz dinastije Goryeo, ručno rađene tradicionalne nošnje, papirnate zmajeve i keramičke predmete s uzorcima koji predstavljaju ljudske emocije. Prva lokacija za kupovinu u Seulu bila bi Insadong. Nakon nekog vremena, jedna radnja može izgledati kao da liči na sve druge, ali velike su šanse da ćete pronaći ono što tražite.
• Moda: Svakog vikenda i potrošači i vlasnici butika žure na ulice i tržnice kako bi bili u toku s najnovijim trendovima. Modni centri, koji su uglavnom koncentrisani u Seulu i uključuju poznate lokacije kao što su Dongdaemun, Mok dong Rodeo Street i Myeong dong, mogu se klasificirati u dvije široke kategorije: pijace i robne kuće. Tržišta su jeftina, a svaka prodavnica će prodavati modernu, uporedivu odeću koja se dopada ljudima. Takođe, imajte na umu da se većina košulja ne može isprobati. Stoga je dobra ideja znati svoju veličinu prije nego što odete u kupovinu. Iako robne kuće mogu ponuditi diskontne dijelove ili podove, oni se smatraju skupim i privlače se uglavnom starijoj, bogatijoj klijenteli.
• Antikviteti: Jangangpyeong Antique Market u Seulu je odlično mesto za pronalaženje antiknog nameštaja, kaligrafskih dela, grnčarije i knjiga. Budite oprezni, jer robi starijoj od 50 godina nije dozvoljeno da napusti zemlju.
• elektronika: Lako su dostupni, posebno u većim gradovima kao što su Seul i Busan. Južna Koreja ima većinu najnovijih tehnologija dostupnih u većini zapadnih zemalja, kao i mnogo više. U stvarnosti, Južna Koreja će vjerovatno biti druga nakon Japana u pogledu potrošačke tehnologije. Međutim, najvjerovatnije ćete morati da se bavite uputstvima za upotrebu i funkcijama napisanim na korejskom.
• K-Pop: Južna Koreja je bila rodno mjesto fenomena hallyu („korejski talas“) koji je zahvatio istočnu Aziju na prijelazu stoljeća, pa biste mogli kupiti najnovije korejske muzičke CD-ove poznatih K-pop umjetnika i grupa – i otkrijte neke od manje poznatih. Većina muzike se sada troši kao digitalno preuzimanje, iako još uvijek postoje neke muzičke prodavnice koje nude CD-ove. I, naravno, nema bolje lokacije da ih pogledate lično od Južne Koreje.
• K-drama: U Aziji, korejska drama je veoma popularna, a upakovani DVD set drame može da vas zabavlja tokom mnogih kišnih dana. Provjerite da li DVD set ima titlove na željenom jeziku. Vjerovatno ćete dobiti istu korejsku dramu sinhronizovanu na drugi azijski jezik, kao što je kantonski ili mandarinski, izvan Koreje. Dramske serije i filmovi objavljeni u Južnoj Koreji, s druge strane, obično su napravljeni za korejsko tržište i ne uključuju titlove. Nadalje, budući da je Južna Koreja u DVD regiji 3, diskovi kupljeni ovdje će se puštati na Tajvanu, Hong Kongu i jugoistočnoj Aziji, ali ne i u Sjevernoj Americi, Evropi, Kini, Japanu ili Australiji. Ako se odlučite za kupovinu, uvjerite se da vaš DVD plejer može da ga reprodukuje. Vrijedi napomenuti da se CD-ovi i DVD-ovi više ne koriste u velikoj mjeri u Južnoj Koreji, s tim da je mlađa generacija prije nekog vremena prešla na digitalno preuzimanje.

Tradicionalni korejski festivali zasnovani su na lunarnom kalendaru i stoga se održavaju na različite dane svake godine. Dva najvažnija, Seollal i Chuseok, su porodični odmori u kojima se svi u velikom broju vraćaju u svoj rodni grad, zbog čega su svi vidovi prevoza potpuno zakrčeni. Vrijedi organizirati svoje putovanje oko ovih datuma, i imajte na umu da bi vaš najbolji izbor za jelo mogao biti paket rezanaca 7-Eleven! Ostalih praznika nećete primijetiti velike promjene, ali će sve banke i državne agencije biti zatvorene.

Korejci su poznati po svom tihom držanju i besprijekornoj pristojnosti, budući da potiču iz zemlje koja je prožeta konfucijanskim redom i bontonom. Od vas se neće očekivati ​​da znate svaki detalj kao gost, ali pokušaj bi bio veoma cijenjen. Što se više udaljavate od velikih gradova, stanovništvo postaje konzervativnije.

Korejci općenito prihvaćaju strance koji nisu upoznati sa svim tradicionalnim tradicijama Koreje. Međutim, slijedeći ove smjernice će ih impresionirati:

Iako vlada ne priznaje istospolna partnerstva, u Južnoj Koreji ne postoje zakoni protiv homoseksualizma. U većim gradovima obiluju gej klubovi i pabovi, ali otvoreno izražavanje svoje seksualne orijentacije u javnosti i dalje će biti mršteno. U Južnoj Koreji ima mnogo evanđeoskih kršćana koji se žestoko protive homoseksualnosti. Ipak, napadi na homoseksualne osobe, verbalni i fizički, su neuobičajeni.

S druge strane, držanje za ruke sa istospolnim ljubavnim partnerom je često među platonskim ispoljavanjem fizičke naklonosti između prijatelja istog pola, posebno kada se konzumira alkohol.

Južna Koreja i Sjeverna Koreja dijele tradicionalnu kulturu, ali otkako je poluostrvo podijeljeno 1945. godine, dvije Koreje su razvile različite moderne kulture. Iako je korejska kultura u prošlosti bila značajno pogođena kulturom susjedne Kine, ona je ipak uspjela uspostaviti odvojen kulturni identitet od onog svog većeg susjeda. Kroz finansiranje i nastavne programe, južnokorejsko Ministarstvo kulture, sporta i turizma aktivno promoviše tradicionalne i savremene oblike umjetnosti.

Industrijalizacija i urbanizacija Južne Koreje rezultirali su mnogim promjenama u načinu na koji ljudi žive. Promjena ekonomije i načina života rezultirala je koncentracijom stanovništva u velikim gradovima, posebno u Seulu, s višegeneracijskim porodicama koje su se raspale u nuklearne porodične životne aranžmane. Prema istraživanju Euromonitora iz 2014. godine, Južnokorejci konzumiraju najviše alkohola sedmično od svih na svijetu. Južnokorejci u prosjeku konzumiraju 13.7 čašica pića svake sedmice, dok su Rusija, Filipini i Tajland na drugom i trećem mjestu među 44 proučavane zemlje.

Budizam i konfucijanizam su imali snažan uticaj na korejsku umjetnost, što se može primijetiti u brojnim tradicionalnim slikama, skulpturama, grnčariji i izvedbenim umjetnostima. Joseonov baekja i buncheong, kao i Goryeov seladon, dobro su poznati širom svijeta. Korejske izvedbene umjetnosti uključuju korejsku čajnu ceremoniju, pansori, talchumand buchaechum.

U 1960-im i 1970-im, kada su južnokorejski umjetnici bili zainteresirani za geometrijske forme i nematerijalne teme, poslijeratna savremena korejska umjetnost počela je napredovati. Stvaranje ravnoteže između čovjeka i prirode također je bila popularna tema u to vrijeme. U 1980-im, društveni problemi su postali istaknuti kao rezultat društvenih nemira. U Koreji je umjetnost bila inspirirana različitim stranim događajima i izložbama, što je rezultiralo većom raznolikošću. Olimpijski vrt skulptura 1988. godine, preseljenje Whitney Bijenala 1993. u Seul, osnivanje bijenala u Gvangjuu i Korejski paviljon na Venecijanskom bijenalu 1995. bili su značajni događaji.

Izgradnja i uništavanje su se stalno ponavljali zbog burne istorije Južne Koreje, što je rezultiralo intrigantnom mješavinom arhitektonskih stilova i oblika.

Harmonija korejske tradicionalne gradnje sa prirodom je njena prepoznatljiva karakteristika. Sistem nosača, za koji su tipični slamnati krovovi i grijani podovi poznati kao ondol, usvojili su drevni arhitekti. Viši slojevi su izgradili veće kuće sa lijepo zakrivljenim krovovima od crijepa i visokim strehama. Palate i hramovi, kao i očuvane drevne kuće poznate kao hanok i jedinstvena mjesta kao što su Hahoe Folk Village, Yangdong Village u Gyeongjuu i Korejsko narodno selo, svi imaju tradicionalnu arhitekturu. Tradicionalna arhitektura se također može vidjeti na devet južnokorejskih UNESCO-ovih mjesta svjetske baštine.

Krajem devetnaestog veka, zapadna arhitektura je prvi put doneta u Koreju. Novi stilovi su korišteni za izgradnju crkava, ureda za strane zakone, škola i univerzitetskih zgrada. Kolonijalna vlada se umiješala u historiju arhitekture Koreje japanskim osvajanjem zemlje 1910. godine, nametnuvši savremenu građevinu u japanskom stilu. Većina građevina izgrađenih u tom periodu uništena je zbog antijapanskog raspoloženja tokom Korejskog rata.

Tokom obnove nakon Korejskog rata, korejska arhitektura je započela novu eru rasta, integrišući savremene arhitektonske ideje i stilove. Aktivna obnova, potaknuta ekonomskom ekspanzijom 1970-ih i 1980-ih, svjedočila je novim granicama u arhitektonskom dizajnu. Nakon Olimpijskih igara u Seulu 1988., arhitektonsko okruženje Južne Koreje doživjelo je širok spektar stilova, velikim dijelom zahvaljujući otvaranju tržišta međunarodnim arhitektima. Savremeni arhitektonski poduhvati kontinuirano pokušavaju uspostaviti ravnotežu između drevnog koncepta „harmonije s prirodom“ i brze urbanizacije zemlje posljednjih godina.

Hanguk yori poznat i kao hansik, je vrsta korejske kuhinje koja se razvila kroz vijekove društvenih i političkih preokreta. Provincije imaju različite sastojke i kuhinje. Postoje mnoge važne regionalne kuhinje koje su se posljednjih godina u različitim oblicima proširile širom zemlje. Za kraljevsku porodicu, korejska kraljevska dvorska hrana je ranije okupljala sve različite regionalne specijalitete. Posebna tradicija etiketa reguliše konzumaciju obroka i kraljevske porodice i običnih korejaca.

Pirinač, rezanci, tofu, povrće, plodovi mora i meso čine većinu korejske kuhinje. Tradicionalne korejske večere poznate su po obilju bančana (), ili priloga, koji prate pirinač kratkog zrna kuhanog na pari. Svaki obrok dolazi sa raznim bančanima. Jedna od najpoznatijih korejskih namirnica je kimči, fermentisano, tipično začinjeno jelo od povrća koje se često jede uz svaki obrok. U korejskoj kuhinji se često koriste susamovo ulje, doenjang (vrsta fermentisane sojine paste), soja sos, so, beli luk, đumbir i gočujang (pašta od začinjenog bibera). Bulgogi (marinirana govedina na žaru), Gimbap (začinjena pirinčana torta) i Tteokbokki (začinjena pirinčana torta začinjena gočujangom ili ljutim čili sosom) su popularna jela.

Supe su česta komponenta korejskog obroka i poslužuju se kao dio glavnog jela, a ne na početku ili na kraju. Guk supe se često pripremaju od mesa, morskih plodova i povrća. Tang (;), kao i guk, sadrži manje vode i češće se nudi u restoranima. Jjigae, gulaš koji je obično jako začinjen ljutom papričicom i serviran vruć, je još jedna varijanta.

Preduzeća za grickalice u Južnoj Koreji, kao što je Lotte, poznata su po proizvodnji širokog spektra grickalica inspiriranih korejskim ili azijskim proizvodima. Pepero, japanska grickalica koja je slična Pockyju, je jedan primjer. Lotte Confectionery je proizvođač Pepera.

Soju, Makgeolli i Bokbunja ju su sva popularna korejska alkoholna pića.

Metalni štapići za jelo se koriste samo u Koreji, što ga čini neobičnim među azijskim narodima. Metalni štapići za jelo pronađeni su na drevnim nalazištima u Goguryeu.

Južnokorejska zabava, kao što su televizijske drame, filmovi i popularna muzika, donela je značajnu finansijsku zaradu južnokorejskoj ekonomiji pored domaće potrošnje. Južna Koreja je postala značajna meka sila kao izvoznik popularne kulture i zabave, parirajući mnogim zapadnim državama kao što su Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, zahvaljujući kulturnom fenomenu poznatom kao Hallyu, ili „Korejski talas“, koji je zahvatio mnogim zemljama širom Azije.

Kas i balade su dominirale južnokorejskom popularnom muzikom sve do 1990-ih. Debi Seo Taiji i Boysa 1992. bio je prelomni trenutak u južnokorejskoj popularnoj muzici, poznatoj kao K-pop, pošto je grupa integrisala aspekte zapadnih popularnih muzičkih žanrova kao što su hip hop, ritam i bluz, elektronski ples, džez, rege , funk i rock u njihovim pjesmama. Hip hop, ritam i bluz, rok, elektronski ples i izvođači balada dominirali su južnokorejskom popularnom muzičkom industrijom, ali stariji Južnokorejci i dalje vole kas. K-pop umjetnici i grupe dobro su poznati širom Azije, a njihov uspjeh širom svijeta rezultirao je milionima dolara prihoda od izvoza. Koristeći mrežne stranice društvenih medija kao što je YouTube, nekoliko K-pop umjetnika uspjelo je izgraditi veliku međunarodnu bazu obožavatelja. Kada je PSY-jeva pjesma “Gangnam Style” dospjela na vrh svjetskih muzičkih top lista 2012. godine, postao je međunarodni fenomen. BTS, korejski boy bend, u posljednje je vrijeme postigao ogroman uspjeh, sa svojim albumom Wings koji je zauzeo 26. mjesto na Billboard 200.

Korejska kinematografija počela je da privlači svjetsku pažnju uspjehom Shirija 1999. Domaći filmovi zauzimaju veliki dio tržišta, dijelom zahvaljujući kvotama za ekrane koje zahtijevaju da se u bioskopima prikazuju korejski filmovi najmanje 73 dana svake godine.

Izvan Koreje, južnokorejski televizijski programi su postali popularni. Sati princeze, Lijepa si, Razigrani poljubac, Zovem se Kim Sam Soon, Dječaci preko cvijeća, Zimska sonata, Jesen u mom srcu, Puna kuća, Gradski lovac, Sve o Evi, Tajni vrt, Čujem tvoj glas, Majstorski Sunce, Ljubavi moja sa zvijezde i Potomci sunca samo su neki primjeri drama s romantičnim fokusom. Faith, Dae Jang Geum, Legenda, Dong Yi, Moon Embracing the Sun, i Sungkyunkwan Scandal su primjeri istorijskih drama.

zločin

Južna Koreja je relativno sigurna nacija, sa zabilježenim stopama kriminala koje su mnogo niže od onih u Sjedinjenim Državama i slične onima u drugim zemljama Evropske unije. Čak i u glavnim gradovima, stope kriminala su slične onima na drugim sigurnim lokacijama kao što su Japan, Singapur i Hong Kong, a noću je sigurno šetati. Nasilni zločini nad stanovnicima i posjetiocima su neuobičajeni. Jedini stranci koji u Južnoj Koreji upadaju u probleme su oni koji su u alkoholisanom stanju i započinju tuče u pabovima ili klubovima.

Ako naiđete na bilo kakvu poteškoću, policijske stanice su u svakom području, obično unutar pješačke udaljenosti od stanica metroa i autobuskih stanica. Iako većina policajaca ne govori engleski, imaju pri ruci prevodioce koji vam mogu pomoći.

rasizam

Južna Koreja je visoko etnički homogena nacija, što je izvor ponosa mnogih Južnokorejaca. Ne-Korejci se suočavaju sa sistemskim predrasudama, a ne postoji zakon protiv diskriminacije. Uprkos tome, Južna Koreja se razvija. Danas je 3.5 posto stanovnika rođeno izvan Sjedinjenih Država, a predviđa se da će ta brojka porasti na 10 posto do 2020. Negativni stavovi stranaca postepeno blede. Ranije se smatralo nepristojnim da se stranac drži za ruke u javnosti sa damom iz Južne Koreje, ali to više nije slučaj. Sve horor priče koje čujete treba gledati iz perspektive dobrog razvoja događaja.

Tužna istina je da to što ste bijelac gotovo garantuje da nećete biti izloženi mnogo, ako ikakvim, rasističkim zlostavljanjima. Mnoge kompanije pri zapošljavanju u Južnoj Koreji preferiraju bijelce u odnosu na druge rase, posebno na poslovima predavača (ovo može biti jedan od razloga zašto traže sliku na vašoj prijavi). Ljudi tamnije puti suočavaju se s većim poteškoćama, uključujući zabranu ulaska u saune i barove.

Većina turista koji posjećuju Južnu Koreju vjerovatno neće imati poteškoća. Ako ste žrtva rasnog zlostavljanja, možete zatražiti pomoć od vlasti, ali realno, ako nije počinjen nijedan drugi zločin, oni će najvjerovatnije pokušati urazumiti zlostavljača.

Ljudi iz Sjeverne Koreje suočavaju se s predrasudama u društvu, dijelom zbog nepovjerenja (Sjeverna Koreja je poslala ubice i špijune obučene u izbjeglice), a dijelom zbog poteškoća u integraciji u kulturu koja je radikalno drugačija. Etnički Korejci iz Kine često su pogrešno shvaćeni jer su povezani sa siromaštvom i kriminalom. Ljudi iz jugoistočne Azije su također diskriminirani jer čine većinu niskoplaćenih imigrantskih radnika.

saobraćaj

Južnokorejski vozači će juriti pored pješačkih prelaza, proći kroz crvena svjetla i prići na dlaku od pješaka i drugih vozila, uprkos tome što imaju jednu od najgorih stopa smrtnih slučajeva u saobraćaju na svijetu. Vozači se neće zaustaviti čak ni kada signal postane crveni. Zato budite oprezni. Motociklisti su posebno opasni na krcatim trotoarima, uvlačeći se i izlazeći. Na vama je da se držite podalje od njih.

Postoji mnogo debata o tome zašto se to dešava, ali se u suštini svodi na to da Korejci vide saobraćajne propise kao preporuke koje treba poštovati, a ne kao pravila koja treba poštovati.

Pješački prelazi su zeleni samo nakratko. Nemojte prelaziti dok signal za hodanje treperi, a vi ste još na ivičnjaku. Umesto toga, trebalo bi da sačekate da se upali zeleno svetlo i da se pripremite. Sačekajte 3 do 5 sekundi nakon što postane zeleno da vidite da li drugi pješaci počinju prelaziti, a ako je sav promet zaista stao, hodajte brzo kako biste bezbedno prešli. Na zakrčenim raskrsnicama sigurnije je koristiti podzemne tunele. Također je vrijedno napomenuti da bi većina mopeda radije prolazila pored ljudi nego čekala u saobraćaju.

Južna Koreja također slijedi američku praksu da se vozilima dopušta da skreću desno na crveno ako popuštaju pješacima (u principu). S druge strane, skretanje lijevo na zelena svjetla je zabranjeno osim ako nije popraćeno plavim znakom koji pokazuje lijevo ili zelenom strelicom ulijevo.

U ulici sa tri trake, ostanite u središnjoj traci. Bez prethodne najave, leva traka će verovatno postati traka za skretanje samo levo (pazite na prave strelice oslikane na putu sa X u njima!) Štaviše, nepropisno parkirana vozila često ometaju desnu traku.

U Koreji postoji mnogo zebra (crno-bijelih pješačkih) prelaza koje uglavnom zanemaruju sva vozila. Možete ih iskoristiti kao stranac koji jednostavno hoda na prelazu i gleda niz nadolazeća vozila, koja će obično popustiti. Važno je da budete oprezni dok prelazite puteve. Taksiji, autobusi, teretni kamioni i skuteri za dostavu skloniji su kršenju saobraćajnih zakona jer su pod pritiskom strogih rasporeda ili njihovih klijenata da to učine.

Ilegalni taksiji

Problem su ilegalni taksiji, koji se mogu naći čak i na aerodromu. Svaki grad u Koreji ima jedinstvenu taksi shemu s različitom bojom vozila, pa provjerite taksi shemu u vašem ciljnom gradu prije nego stignete. Ignorirajte bilo koga na aerodromu koji vas pita da li želite taksi i idite pravo do službenog reda za taksi.

Građanski nemiri

Politički aktivisti svih rasa mogu se naći u srcu političke četvrti Seula, između Gwanghamuna i Gradske vijećnice, a protesti se mogu mjeriti na desetine hiljada. Morate biti oprezni jer politički protesti mogu biti nasilni, sa vodenim topovima i suzavcem koji se često koriste, a velike gužve mogu biti opasne. Demonstranti i policija se stalno tuku, ali imigranti nikada nisu meta.

Lokalni zakoni

Nepoznavanje zakona nije opravdanje za njegovo kršenje, a može se čak koristiti i za opravdavanje težih kazni. Oni uključuju velike novčane kazne, duge zatvorske kazne i deportaciju bez odlaganja.

Što se tiče Sjeverne Koreje, Južna Koreja je donijela drakonski Zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji zabranjuje bilo kakvu ilegalnu interakciju sa nacijom ili njenim narodom. Iako su međunarodni turisti rijetko pogođeni, trebali biste biti oprezni jer je povezanost s bilo kojom „antidržavnom organizacijom“ kriminalni zločin. Imajući to na umu, nikada ne biste trebali pokazivati ​​bilo kakve sjevernokorejske oznake ili biti viđeni kako hvalite sjevernokorejske ličnosti u javnosti, na web stranicama ili na društvenim mrežama, posebno Kim Il-sunga, Kim Jong-ila i Kim Jong-una. Nije opravdanje da se ovo radi kao šala, a krivične presude mogu rezultirati kaznom do sedam godina zatvora.

U Južnoj Koreji zabranjene su web stranice sjevernokorejskih ili organizacija povezanih sa Sjevernom Korejom. U svakom slučaju, pokušaj pristupa njima može se smatrati „komunikacijom“ sa antidržavnom organizacijom.

kockanje

Stanovnicima Južne Koreje zabranjeno je kockanje, ali mali broj kockarnica otvoren je za strance isključivo u Seulu, Busanu i na ostrvu Jeju. Da biste pristupili ovim preduzećima, moraćete da nosite pasoš.

divlje životinje

Azijski gigantski stršljen (također poznat kao "pčela zapovjednica") dugačak je otprilike 2 cm i može ubosti nekoliko puta, uzrokujući tešku agoniju. Ako uđete u stršljena koji čuva svoje gnijezdo ili područje za hranjenje, on će emitovati zvuk škljocanja da vas upozori. Ako vas ubode, odmah potražite medicinsku pomoć jer produženo izlaganje otrovu može dovesti do teških ozljeda ili čak smrti. Najčešće se primećuju ljeti.

U Koreji postoji samo nekoliko dodatnih stvorenja koja mogu biti štetna. Na Korejskom poluostrvu, sibirski tigar se više ne nalazi. Velike divlje svinje mogu se povremeno vidjeti u šumovitim područjima i mogu biti vrlo smrtonosne ako su napadnute. Držite se na sigurnom rastojanju od vepra sa prasadima jer majka neće oklevati da ih brani.

Uz obalu Južne Koreje, velike ajkule poput velike bijele i čekićare postaju sve češće. Iako je nekoliko ronilaca ubijeno u posljednjih 20 godina, nikada nije zabilježen napad na plivače. Najpopularnije plaže pažljivo se patroliraju, tako da je malo vjerovatno da ćete biti u opasnosti.

Prirodne opasnosti

Prirodne katastrofe nisu tako česte u Južnoj Koreji kao u njenim susjedima. Zemljotresi su neuobičajeni u Sjedinjenim Državama, ali se mali ponekad mogu dogoditi na jugozapadu. Cunamiji su poznata opasnost u obalnim regijama, međutim, zbog strateške lokacije Japana, većina cunamija nikada ne stigne do Koreje. Iako se tajfuni ne događaju tako često na Filipinima kao u Japanu, Tajvanu ili Filipinima, oni se događaju skoro svake godine i ponekad se zna da su fatalni i da nanose značajnu materijalnu štetu.

Sukob sa Severnom Korejom

Rizik od sukoba je razumna briga dok idete u Južnu Koreju. Iako je sukob ostao realna mogućnost od završetka Korejskog rata prije više od 60 godina, čini se da su Sjevernokorejci usavršili svoje vještine u zveckanju sabljama i ograničenim provokacijama koje se nikada ne pretvaraju u punu borbu. Ovo ne znači da pogrešna izračunavanja neće dovesti do katastrofe; to je samo da se kaže da jedno lansiranje projektila ili široko prijavljeno zatvaranje granice ne znači da je rat neminovan.

Ako bi izbio rat punog razmjera između Sjevera i Juga, gotovo sigurno bi bilo brojnih civilnih i vojnih smrtnih slučajeva. Da se ovako nešto dogodilo kada ste bili u Seulu, bilo bi veoma opasno. Nakon uspona Kim Džong Una na čelo Sjeverne Koreje, došlo je do velikih ivica i čini se da je otvoreni rat sve vjerovatniji. Međutim, nije izbio nijedan veći sukob i pošteno je reći da su šanse za sveopšti rat veoma male, ali je mudro razmotriti opasnosti prilikom dogovaranja putovanja u Južnu Koreju.

Ne možete mnogo učiniti da smanjite vjerovatnoću vojne akcije. Saznajte kako nazvati svoju ambasadu i budite informirani o trenutnoj situaciji dok putujete. U slučaju sukoba, većina ambasada će imati plan za evakuaciju svojih ljudi. Također, budući da je međunarodni aerodrom Incheon u Seulu tako blizu granice sa Sjevernom Korejom, možda nije dobra ideja žuriti tamo u potrazi za letom.

Brojevi za hitne slučajeve

Hitna služba 24 sata dnevno, 7 dana u nedelji, na raspolaganju su prevodioci za engleski jezik.

Južnokorejska zdravstvena zaštita je poznata po svojim istraživanjima i kliničkoj medicinskoj ekspertizi, a većina gradova će moći pružiti visokokvalitetno liječenje. Veliki broj bolnica i specijalističkih klinika u zemlji također će vam pružiti više opcija. Južna Koreja također podstiče „zdravstveni turizam“, u kojem se visokokvalitetne procedure mogu obaviti za djelić cijene u mnogim drugim bogatim zemljama.