Jerusalim, što znači “Sveti [Grad/Dom]”), jedan je od najstarijih gradova na svijetu, koji leži na visoravni u Judejskim planinama između Sredozemnog i Mrtvog mora. Tokom ranog hananskog doba, Jerusalim je bio poznat kao „Urusalima“, što je na drevnom klinopisu značilo „Grad mira“ (otprilike 2400. godine pne). Sveto je za tri abrahamske religije: judaizam, kršćanstvo i islam. I Izraelci i Palestinci tvrde da je Jerusalem njihov glavni grad, budući da Izrael tamo zadržava svoje ključne administrativne institucije, a Država Palestina na kraju namjerava da ga koristi kao svoje sjedište moći; međutim, nijedna tvrdnja nije međunarodno prihvaćena.
Jerusalim je uništen najmanje dva puta, opkoljen 23 puta, napadnut 52 puta, a zauzet i ponovo zauzet 44 puta tokom svoje duge istorije. Područje grada Davida u Jerusalimu osnovano je u četvrtom milenijumu prije nove ere. Sulejman Veličanstveni je 1538. godine podigao utvrđenja oko Jerusalima. Danas te zidine definišu Stari grad, koji je kroz istoriju bio podijeljen na četiri četvrti – poznate kao jermenska, kršćanska, jevrejska i muslimanska četvrt od ranog devetnaestog stoljeća. Stari grad je proglašen za mjesto svjetske baštine 1981. godine i sada je uvršten na Listu svjetske baštine u opasnosti. Moderni Jerusalim se proširio daleko izvan zidina Starog grada.
Prema biblijskoj legendi, kralj David je zauzeo grad od Jebuseja i učinio ga glavnim gradom Ujedinjenog Kraljevstva Izraela, a njegov sin, kralj Solomon, naručio je izgradnju Prvog hrama. Ovi temeljni događaji, koji su se dogodili na prijelazu u prvi milenijum prije nove ere, poprimili su vitalni simbolički značaj za jevrejski narod. Epitet sveti grad (transliterirano 'ir haqodesh) najvjerovatnije se primjenjivao na Jerusalim u periodima nakon egzila. Svetost Jerusalima u kršćanstvu ojačana je novozavjetnom pričom o Isusovom raspeću tamo, koja je sačuvana u Septuaginti, koju su kršćani uzeli kao svoj autoritet. Nakon Meke i Medine, Jerusalim je treći najsvetiji grad u sunitskom islamu. Prema Kuranu, ona je postala prva kibla, središnja tačka muslimanske molitve (namaz), 610. godine nove ere, a Muhamed je tamo poduzeo svoje noćno putovanje deset godina kasnije, uzdigavši se na nebo i razgovarajući s Bogom. Kao posljedica toga, uprkos svojoj maloj veličini od 0.9 kvadratnih kilometara (0.35 kvadratnih milja), Stari grad je dom nekoliko vjerski značajnih znamenitosti, uključujući Brdo hrama i njegov zapadni zid, crkvu Svetog groba, Kupolu na stijeni , Garden Tomb i Al-Aqsa džamija.
Status Jerusalima je i danas jedna od najspornijih tema u izraelsko-palestinskom sukobu. Zapadni Jerusalem je zauzeo i potom anektirao Izrael tokom arapsko-izraelskog rata 1948. godine, dok je istočni Jerusalim, uključujući Stari grad, zauzeo i potom pripojio Jordan. Tokom Šestodnevnog rata 1967. Izrael je zauzeo istočni Jerusalim od Jordana i pripojio ga, zajedno sa ostalim okolnim područjima, Jerusalemu. Jerusalimski zakon iz 1980. godine, jedan od osnovnih zakona Izraela, spominje Jerusalim kao nepodijeljeni glavni grad zemlje. Svi ogranci izraelske vlade, uključujući Kneset (izraelski parlament), domove premijera i predsjednika, te Vrhovni sud, nalaze se u Jerusalimu. Dok je međunarodni svijet osudio aneksiju kao nezakonitu i smatra istočni Jerusalem palestinskom teritorijom koju je zauzeo Izrael, Izrael tvrdi da ima veću kontrolu nad zapadnim Jerusalimom. Međunarodni svijet ne priznaje Jerusalim kao glavni grad Izraela, a tu se ne nalaze strane ambasade. Nevladine izraelske institucije od nacionalnog značaja, kao što su Hebrejski univerzitet i Izraelski muzej sa svojim Svetilištem knjige, takođe se nalaze u Jerusalimu.
Godine 2011. populacija Jerusalima je iznosila 801,000, a Jevreji su činili 497,000 (62 posto), muslimani 281,000 (35 posto), kršćani 14,000 (otprilike 2 posto), a preostalih 9,000 (1 posto).
