Gvineja

Stanovništvo Gvineje procjenjuje se na 10.5 miliona ljudi. Conakry, glavni i najveći grad Gvineje, služi kao ekonomski, komercijalni, obrazovni i kulturni centar zemlje. Ukupna stopa fertiliteta (TFR) Gvineje je projektovana na 4.93 djece po ženi u 2014.

Etničke grupe

Stanovništvo Gvineje čine oko 24 etničke grupe. Mandinka, također poznata kao Mandingo ili Malinké, čini 35 posto stanovništva Gvineje i uglavnom se nalazi u prefekturama Kankan i Kissidougou u istočnoj Gvineji. Fulasi, poznati i kao Fulani (francuski: Peuls; Fula: Fule), čine oko 40% stanovništva i žive uglavnom u oblasti Futa Djallon.

Soussou, koji čini 10% stanovništva, živi uglavnom u zapadnim regijama kao što su Conakry, Forécariah i Kindia. Preostalih 17% stanovništva čine manje etničke grupe kao što su Kpelle, Kissi, Zialo, Toma i drugi. Gvineja je dom za oko 10,000 neafrikanaca, uglavnom Libanonaca, Francuza i drugih Evropljana.

Velika džamija Conakry u Gvineji jedna je od najvećih džamija na kontinentu.

Stanovništvo Gvineje čini oko 85 posto muslimana, 8 posto kršćana i 7 posto autohtonih vjerskih vjernika. Mnogi ljudi, i muslimani i kršćani, imaju autohtone afričke ideje koje integriraju u svoj pogled na svijet.

Gvinejski muslimani su uglavnom suniti, slijedeći malikijsku školu jurisprudencije i pod utjecajem sufizma, sa brojnim Ahmadijama; malo je šiita u zemlji.

Rimokatolici, anglikanci, baptisti, adventisti sedmog dana i evangelici spadaju među kršćanske denominacije. Vlada priznaje Jehovine svjedoke kao aktivne u zemlji. Postoji mala bahajska zajednica. Hindusi, budisti i tradicionalne kineske vjerske organizacije čine mali postotak iseljeničke populacije.

U julu 2013. bilo je tri dana etno-religijskog nasilja u gradu Nzerekore.

Najmanje 54 osobe ubijene su u borbama između etničkih Kpelle, koji su kršćani ili animisti, i etničkih Konianke, koji su muslimani i koji su povezani sa širom etničkom grupom Malinke. Ljudi su ubijani mačetama i živi spaljivani među mrtvima. Nakon što je gvinejska vojska uvela policijski sat, a predsjednik Conde izdao televizijsku molbu za mir, nasilje je splasnulo.

Područje obale Gvineje i veći dio unutrašnjosti imaju tropsku klimu, s kišnom sezonom koja traje od aprila do novembra, općenito toplim i konstantnim temperaturama i visokom vlažnošću. Conakry ima prosječnu temperaturu tijekom cijele godine od 29°C (84.2°F) i najnižu temperaturu od 23°C (73.4°F), sa prosječnom godišnjom količinom padavina od 4,300 mm (169.3 in). Kišna sezona je kraća u oblasti Sahelian Haute Guinee, a dnevne temperaturne fluktuacije su veće.

Gvineja na sjeveru graniči sa Gvinejom Bisauom, Senegalom i Malijem, a na jugu sa Sijera Leoneom, Liberijom i Obalom Slonovače. Kako se savija od svoje zapadne granice na Atlantskom okeanu prema istoku i jugu, zemlja podsjeća na polumjesec. Gvinejsko gorje je izvor rijeke Niger, rijeke Gambije i rijeke Senegal.

Gvineja je otprilike veličine Ujedinjenog Kraljevstva i ima 245,857 km2 (94,926 kvadratnih milja). Postoji 320 kilometara (200 milja) obale i 3,400 kilometara kopnene granice (2,100 milja). Obala Slonovače (Obala Slonovače), Gvineja Bisau, Liberija, Mali, Senegal i Sijera Leone su njeni susjedi. Uglavnom se nalazi između 7° i 13° sjeverne geografske širine i 7° i 15° zapadne geografske dužine (sa manjim područjem zapadno od 15°).

Gvineja je podijeljena u četiri glavne regije: Pomorska Gvineja, također poznata kao Donja Gvineja ili nizije Basse-Coté, naseljena prvenstveno etničkom grupom Susu; hladniji, planinski Fouta Djallon koji se prostire otprilike sjever-jug kroz sredinu zemlje, naseljen Fulasom; Sahelska Gornja Gvineja na sjeveroistoku, naseljena Malinke; i šumovita područja džungle na jugoistoku, naseljena prvenstveno rijekama Malink, rijekama Niger, Gambija i Senegal, svi potiču iz visoravni Gvineje, kao i mnoge rijeke koje teku do mora na zapadnoj strani lanca u Sijera Leoneu i Slonovači Obala.

Planina Nimba, sa 1,752 metra, najviši je vrh Gvineje (5,748 stopa). Iako je masiv Nimba UNESCO-ov strogi rezervat prirode i na gvinejskoj i na slonovačkoj strani, dio takozvane gvinejske kičme proteže se do Liberije, gdje je kopao decenijama; oštećenje je vidljivo u regiji Nzérékoré na 7°32′17′′N 8°29′50′′W.

Fauna Gvineje je veoma raznolika zbog širokog spektra okruženja. Gvinejske šume zapadne Afrike žarište biodiverziteta pokrivaju južnu polovinu nacije, dok suve šume savane dominiraju sjeveroistokom. Nažalost, populacija velikih životinja se smanjuje i ograničena je na udaljena područja parkova i rezervata.

Ribarice iz plemena Malinke na rijeci Niger u Niandankoru, regija Kankan, istočna Gvineja.

Gvineja se može pohvaliti bogatstvom prirodnih resursa, uključujući četvrtinu svjetski poznatih nalazišta boksita. Rudno bogatstvo Gvineje uključuje dijamante, zlato i druge plemenite metale. Hidroelektrana ima mnogo obećanja u ovoj zemlji. Jedini značajniji izvoz u ovom trenutku su boksit i glinica. Postrojenja za proizvodnju piva, sokova, bezalkoholnih pića i duvana su među ostalim industrijama.

Poljoprivreda zapošljava 80% radne snage u Sjedinjenim Državama. Gvineja je bila značajan izvoznik banana, ananasa, kafe, kikirikija i palminog ulja pod francuskom upravom i u vrijeme sticanja nezavisnosti. Gvinejska poljoprivreda i ribarska industrija imaju mnogo prostora za širenje. Zbog tla, vode i klimatskih uslova moguće su velike navodnjavane poljoprivrede i agroindustrija.

Vize se mogu dobiti samo preko gvinejskih ambasada; nisu dostupni na granicama ili na aerodromu. Da biste ušli, trebat će vam i potvrda o vakcinaciji protiv žute groznice.

U Evropi, jednomjesečna turistička viza košta 110 eura, tri mjeseca 150 eura, a šest mjeseci 220 eura. Jednomjesečna viza za jedan ulazak košta oko 100 USD u Sjedinjenim Državama, dok tromjesečna viza za više ulazaka košta dvostruko više i jedina je dostupna građanima SAD-a.

Royal Air Maroc (RAM) leti za Conakry (CKY) preko Kazablanke iz brojnih evropskih gradova. RAM nudi jedinu direktnu rutu od Montreala do Afrike (Kazablanka, sa presjedanjem u New Yorku), kao i niz veza od Kazablanke do Conakryja (također poznat kao Kry) i drugih destinacija.

Air France i SN Brussels lete iz Pariza, Francuska, odnosno Brisela, Belgija. Air Ivoire i Belvue lete za Conakry iz Abidjana na putu za Dakar. Sigurnost aerodroma će vjerovatno tražiti "poklon".

Iako teretni vozovi i dalje saobraćaju između Conakryja i Kankana, putnički vozovi više ne saobraćaju u Gvineji. Drevna stanica u centru Conakryja je vrijedna posjete.

Putovanje između Gvineje i Liberije bilo je sigurno 2008. godine, ali je dugo trajalo. Jedna od najboljih alternativa je iznajmljivanje motocikla.

Izvodljivo je preći granicu Gvineje i Senegala, iako je to teško i dugotrajno. Ruta između Labea i Koundare u Gvineji je neasfaltirana i izuzetno krševita. Uz samo manje probleme, cijelo putovanje traje otprilike 8 sati. U Koundari postoji nekoliko dobrih i jeftinih mjesta za boravak. Slično putovanje postoji između Koundare i Diaoubea (Senegal). Prelaz granice je prilično bezbolan. Između graničnih prelaza nalazi se 20 kilometara ničija zemlja na kojoj znate da ste ušli u Senegal tek kada makadamski put postane bolji. U bilo koje doba noći možete promijeniti novac u pograničnim gradovima s obje strane ničije zemlje. Od Diaoubea do Tambacounde, a zatim do Dakara je prilično jednostavno doći.

Koundara je takođe najbolje mesto za početak putovanja u Gvineju Bisau.

'Laissez-Passer Pour Vehicule', dostupan u ambasadi Gvineje (40 USD), i 'Dozvola za propuštanje vozila', dostupna u ambasadi Sijera Leonea, čine izvodljivim prelazak Gvineje (Kopoto) i Sijera Leonea (Kambija) vozilom ili motor (40 USD). Za Sijera Leone će biti potrebna dodatna 'Ecowas International Circulation Permit', koja se može kupiti za 100,000 SLL na granici.

Za dokaz o osiguranju automobila, može biti potrebna Ecowas 'Brown Card'.

Autobusi ne postoje. Saobraćaj u Conakryju je notorno loš. U cijeloj zapadnoj Africi, čini se da su lokalni transportni kombiji u Conakryju najgušće. Čak i ako unajmite taksi na pola ili cijeli dan, taksiji su izuzetno jeftini. Možete očekivati ​​da ćete morati da se zaustavite po benzin skoro čim uđete u vozilo. Nažalost, gradska vlada i komercijalne četvrti nalaze se na tački dugog i uskog poluostrva koje je samo sa dva autoputa povezano sa ostatkom Conakryja, koji se prostire preko kopna. Za vrijeme špica to je veoma otežavajuće. Povremeno, redovi na benzinskim stanicama u Conakryju mogu biti veoma dugi i haotični. Budući da se većina infrastrukture oko aerodroma obnavlja, putovanja do centra grada ili minierea mogu zahtijevati jedinstvena skretanja.

Bush taksi (skraćeno "504" po popularnom modelu Peugeot 504) se koriste za kretanje iz jednog grada u drugi. Imajte na umu da je noćni policijski čas, a pokušaj vožnje u Conakry će rezultirati time da ćete morati čekati izvan grada do jutra. Lokalni prijevoz Conakryja obično polazi nakon mraka. Lokalni prevoz nema fiksni raspored polazaka. Možete biti sigurni da će taksi napustiti "toute suite" (odmah) ujutru, ali možda neće napustiti Conakry sve dok ne padne noć. U Gvineji, međugradska putovanja zahtijevaju strpljenje i fleksibilan raspored. Let od grada do grada je takođe opcija, ali dođite ranije i imajte pri ruci sredstva za plaćanje karata.

Motocikl, koji se često koristi kao taksi, znatno je brži i ugodniji način prijevoza.

• Conakry — kapital
• Beyla
• Dalaba — Zbog svog umjerenog vremena i prekrasnog krajolika, ovaj mali gradić dobio je nadimak „Gvinejska Švicarska“.
• Faranah
• Forécariah
• Kankan — drugi grad
• Nekako
• Labé
• Mamou

• Fouta Djalon — Fouta Djalon je prekrasna šumska i obrađena dolina pogodna za planinarenje kroz zajednice Fulani ili traženje vodopada.
• Ostrva Loos — Ostrva Loos, u blizini Konakrija, omiljeno su vikendice za iseljenike. To su šumovita ostrva sa peščanim plažama.
• Nacionalni park Niokolo-Badiar (Parc National du Niokolo-Badiar) — Tokom sušne sezone, savana blizu granice sa Senegalom dom je antilopa, majmuna, lavova i leoparda.
• Strogi rezervat prirode Mount Nimba nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine koji je podijeljen između Gvineje i Obale Slonovače.
• Nacionalni park Gornjeg Nigera (Nacionalni park Haut Niger) — Nilski konji, slonovi, bivoli, čimpanze i vodeni kokoši žive u izvorištu rijeke Niger.

Prašume na jugu su bujne, zelene i pune divljih životinja, od kojih je veliki dio namijenjen za kuhanje. Gvineja ima neke spektakularne pejzaže sa nekoliko preostalih tropskih, suhih šuma, a prašume na jugu su bujne, zelene i pune divljih životinja, od kojih je veliki dio namijenjen za kuhanje.

Nacionalni muzej u Conakryju prikazuje različite etničke grupe Gvineje, kao i tradicionalne instrumente, maske i druge artefakte.

Glavna luka Conakryja nalazi se u blizini Predsjedničke palače, na dijelu poluotoka. Odatle možete krenuti na jednodnevni ili noćni izlet brodom do ostrva Loos. To je prometno mjesto gdje ribari istovaruju svoj ulov za cijeli dan.

Cape Verga nudi neke od najboljih gvinejskih plaža za istraživanje.

Planina Nimba je najviši planinski vrh Gvineje i popularna planinarska destinacija.

Bar na plaži u Taouyahu, kvartu s velikom pijacom i uglavnom rezidencijalnim s nekoliko noćnih klubova i restorana, jedna je od najboljih lokacija za piće i opuštanje u Conakryju. Mnogi stranci borave ovdje, uključujući sjedište Peace Corpsa, i okupljaju se na plaži nakon zalaska sunca na ukusnu pizzu, ribu ili piletinu. Duva prijatan vetar, živa muzika i veliki broj ljudi koji, posebno vikendom, igraju fudbal do zalaska sunca.

Gvinejska muzika je jedna od najpopularnijih kulturnih aktivnosti u zemlji. Gvineja ima neke od najboljih igrača Kore na svijetu. Živa muzika se može naći u raznim pabovima.

Francusko-gvinejski kulturni centar nudi fantastične muzičke predstave, kao i filmove, drame i balete (tradicionalni zapadnoafrički ples), kao i izložbe i konferencije. Takođe uključuje multimedijalni centar i biblioteku. Članovi imaju pristup knjigama, kao i kompjuterima i internetu. Ovo je divna lokacija za upoznavanje lokalnih muzičara i umjetnika, kao i iseljenika. Većina tamošnjih ljudi će znati gdje da idu na predstavu te sedmice.

Postoje brojne zanimljive turističke lokacije izvan Conakryja za avanturističke posjetitelje. Izvan glavnog grada, infrastruktura poput hotela i puteva je neadekvatna, iako možete pronaći skroman smještaj sa minimalnom strujom koju obezbjeđuju generatori.

Odlično planinarenje, panoramski pogledi, vodopadi i litice mogu se naći u regiji Foutah Djallon. Fouta Trekking je lokalna neprofitna organizacija posvećena promociji sajamskog turizma. Oni pružaju tri do petodnevne pješačke izlete, kao i ture po narudžbi. Turisti ostaju u zajednicama, a dio prihoda podržava razvoj zajednice. Labe, predkolonijalni glavni grad i sjedište Carstva Foutah, je užurban grad sa fascinantnom istorijom. Prekrasna tradicionalna tkanina dostupna je u raznim tamnoplavim bojama. Dalaba je grad na putu od Conakryja do Kindije, gdje su se okupili glavni lideri nacije da odluče o sudbini buduće nezavisne zemlje od Francuza 1958. Možete vidjeti drevnu kuću i ceremonijalnu kolibu sa nevjerovatnim skulpturama unutra. Kindia se može pohvaliti nekim od najboljih proizvoda od povrća i voća u zemlji, što čini tržište užurbanim.

Prekrasne netaknute plaže, mangrove i promatranje životinja dostupni su duž obale od Conakryja do Gvineje Bisau. Bel Air je dobro poznato primorsko ljetovalište udaljeno otprilike dva sata vožnje od Conakryja po dobro asfaltiranom putu. Bivši politički lideri sastajali su se u velikom i uglavnom praznom hotelu. To je popularno mjesto za odmor tokom praznika. Sabolan Village, mali hotel na lijepoj plaži pored dobro asfaltirane ceste koja vodi do hotela Bel Air, mnogo je bolja lokacija za boravak ako želite više eko turizma. Na imanju se nalazi oko 10 savremenih vikendica i restoran. Malo je skupo za ono što dobijete, ali lokacija oduzima dah. Ako imate šator ili želite da ostanete negdje originalnije i jeftinije, možete odsjesti u prekrasnim kolibama koje je izgradio lokalni mještanin i kojima sada upravlja njegov sin duž plaže ili niz šetnju iza pravog sela. Iseljenici koji rade u rudarskim regijama iznajmljuju kolibe vikendom, iako uvijek možete podići šator. Međutim, sami morate obezbijediti svoje obroke.

Odvažnijima se preporučuje putovanje do Tristaoa, otočkog arhipelaga u blizini granice Gvineje Bisau. Iz Conakryja možete putovati do Kamsara, a zatim se lokalnim brodom uputiti do ostrva Tristao. Brod se vozi jednom ili dva puta sedmično i traje četiri sata. Ako se ribarski čamac vraća u Tristao, možda ćete imati sreće, iako su obično izuzetno opterećeni i možda nisu sigurni kao putnički brod. Arhipelag Tristao dom je morskih krava, kornjača i raznih vrsta ptica. To je udaljena lokacija s mnogo animističkih običaja koji su još uvijek živi.

Primarni izvozni grad za rudarstvo boksita je Kamsar, odakle polaze značajni tereti boksita iz područja Boke. Rukovodioci rudarstva i iseljenici imaju pristup nekoliko odličnih hotela i restorana. Glavna lokacija za eksploataciju boksita je regija Boke. Boke, administrativna prijestolnica regije, ima fascinantan kolonijalni muzej, nekoliko dobrih hotela i libansku prodavnicu na glavnoj cesti u kojoj se svi okupljaju da gledaju fudbal (fudbal) i piju hladne Amstel svjetla (kada je generator uključen).

Postoji mnogo izbora u ishrani. Možete jesti odlične i zdrave obroke za samo 20,000 GNF (2 EUR ili otprilike 3 USD). Dostupno je mnogo više opcija ako vaš ukus više voli nešto strano. Gvinejska govedina je odlična i preporučuje se. Zbog prevlasti islama, svinjetina se ne nudi, iako je jedu stanovnici šuma jugoistočne zemlje (Guinee Forestiere). Postoji nekoliko odličnih libanonskih restorana koji nude doručak u evropskom stilu.

Izvan Conakryja, često možete dobiti lokalna jela (koji se sastoje od gvinejske riže i jednog od četiri glavna umaka, ponekad s mesom ili ribom u određenim slučajevima) za manje od 1 USD u malom lokalnom restoranu (3,000-6,000 GNF u zavisnosti od devizni kurs). Bićete napunjeni kada odete!

Ako želite večerati u boljem restoranu u Kankanu, Gvineja (Haute Guinee), imate nekoliko opcija. U okolini se nalaze dva hotela: Hotel Villa i Hotel Bate. Ovo su bile dvije najbolje lokacije za boravak i jelo od sredine 2008. godine. Cijena standardne ploče može se kretati od 35,000 do 55,000 GNF. Imajte na umu da troškovi hrane i pića često mogu naglo porasti naglo i bez upozorenja!

Voće je u ovoj zemlji vrlo jeftino, posebno u poređenju sa višim cijenama u susjednim zemljama (Mali, Obala Slonovače i Senegal). Za ljubitelje ananasa, postoje pojedinci koji prodaju ovo ukusno voće pored puta u i blizu Kindije na nacionalnom putu (koji zapravo ide od severa zemlje do Conakryja na jugu). Voće manga, narandže i banane takođe su u izobilju i jeftine su širom zemlje, posebno na štandovima pored puteva.

Obedovanje “IN” je još jedna opcija za jelo vani. Gvinejci su obično topli i prijatni ljudi, pa ćete možda biti zamoljeni da jedete sa njima. Većina Gvinejaca jede iz jednog velikog tanjira. Uživajte i odbijte piti lokalnu vodu ako vam se ponudi. Molimo ponesite flaširanu vodu sa sobom (Coyah, Milo, itd.).

Dostupna su domaća lager piva „Guiluxe“ i „Skol“, kao i evropsko pivo u konzervi.

Voda pakirana na ime Coyah je izuzetno odlična i može se naći bilo gdje za oko 0.50 USD po boci od 1.5 litara. Voda iz slavine u Conakryju obično nije bezbedna ako se ne filtrira ili zagreje.

Gvineja možda nema puno stvari za ponuditi, ali ima fantastičnu odjeću. Tamošnji krojači su vrlo talentirani i mogu dizajnirati odjeću za kratko vrijeme (otprilike jedan dan). Na mnogim lokacijama izvan velikih hotela u Conakryju i duž puta prodaju se maske, drvene skulpture, džembe (bubnjevi), tradicionalna odjeća i torbe proizvedene u Gvineji. Uvijek pregovarajte, posebno ako niste u velikom hotelu jer su tamo cijene više. Pristojno pravilo je prepoloviti početnu cijenu i otići ako cijena ne padne. Namjera je da pregovori traju dugo i koriste se za određivanje cijene "odlaska" i za kupca i za prodavca.

Madina market je najveća pijaca u Konakriju. Tamo se može naći sve i svašta. Treba izbjegavati džeparoše, blato (tokom kišne sezone) i saobraćaj. Ovo je ludo i haotično okruženje, ali tu ćete dobiti najbolju hranu, elektroniku i drugu robu po najboljim cijenama. Ako se vraćate pješice do parkiranog vozila ili tamo gdje boravite, možete unajmiti malo dijete da nosi vašu robu umjesto vas. Naknada iznosi oko 5,000 GNF (0.5 EUR ili 0.7 USD).

Postoje i neke lijepe rezbarije u raznim područjima nacije, mnoge od njih su napravljene u gradu Kindia.

Valuta Gvineje je gvinejski franak (francuski: franc guinéen, ISO 4217 kod: GNF). Inflacija je široko rasprostranjena, a novčanice dolaze u apoenima od 500, 1,000, 5,000, 10,000 i 20,000.

Od 2014. godine, svi bankomati Ecobank u Gvineji prihvataju Mastercard i Visa kartice za podizanje gotovine.

U Gvineji, kao iu ostatku zapadne Afrike, pozdravi su važan aspekt svakodnevnog života. Često jednostavno ”ça va?” bi dovoljno. Gvinejci, s druge strane, uživaju kada se raspitate o njihovoj porodici, zdravlju i poslu/studiju: “and la famille, la sante, le boulot/les etudes.” Uobičajeno je i očekuje se da se neko poželi dobrodošlicu i pita kako je prije prelaska na temu u razgovoru, e-mailu ili drugoj komunikaciji.

Isključivo koristite desnu ruku da pozdravljate, jedete i razmjenjujete novac; lijeva ruka se koristi samo za toaletne funkcije i smatra se prljavom.

Rodni problem Gvineje je, blago rečeno, komplikovan. Unatoč činjenici da je Gvineja pomalo tradicionalna, muslimanska kultura u kojoj dominiraju muškarci, strane turistkinje neće imati problema. Nemojte se šokirati ako dobijete milion prijedloga! U Gvineji su mačji dozivanja, zvižduke i druge vrste uznemiravanja neuobičajene i na njih se ne gledaju mršteći. Gvinejski muškarci često ustupaju svoja mjesta ženama u znak poštovanja, posebno u privatnim kućama i vanjskim okruženjima.

Muškarci i dalje imaju veći društveni status od žena općenito, a to se odražava u svim područjima gvinejske kulture (obrazovanje, poslovi, itd.). U svakodnevnom životu nemojte se šokirati ako se prema muškarcima odnosi s većim poštovanjem nego prema ženama. Kada se utvrdi da ste strankinja (posebno ako ste crna stranakinja iz SAD-a, Evrope ili negdje drugdje), a ne lokalna, općenito će vam se posvetiti više pažnje.

Nošenje odjeće koja izlaže stomak do koljena se ne preporučuje damama! Ako se nose u javnosti, kratke hlače, prozirne hlače, male suknje i otvoreni donji dio glave smatraju se nepristojnim. Prilično je neobično da vas domorodački Gvinejani dočekaju ljutitim pogledima, neodobravajućim pogledima ili još gore. Tetovaže i pirsingi su neuobičajeni, a turisti se ohrabruju da ih sakriju ako je to ikako izvodljivo. S druge strane, marama za glavu nije potrebna. Traperice (iako još uvijek nepopularne među Gvinejkama), duge suknje i haljine, majice bez rukava i košulje kratkih ili dugih rukava su prikladne.

Iako postoji kršćanska manjina (koncentrirana uglavnom u južnom šumskom području), muslimani, kršćani i drugi koegzistiraju zajedno uz toleranciju i poštovanje.

Gvinejci često traže da večerate s njima u njihovim domovima. Ovo je gest pun poštovanja i ljubaznosti prema gostu. Ako je ikako izvodljivo, prihvatite poziv. Ako niste u mogućnosti da odgovorite, bolje je da nježno kažete “sljedeći put” ili “odgovor”. Ne smatra se nepoštovanjem ili neprijateljstvom jednostavno doći do kuće Gvinejca bez dogovora, kao što je to na Zapadu. Nemojte se iznenaditi ako Gvinejani dođu da provjere kako ste.

Gvinejci su generalno topli, ljubazni i gostoljubivi i priskočiće vam u pomoć kada je to potrebno.

Gvinejski zakon čini poligamiju nezakonitom. Prema UNICEF-u, 53.4 posto Gvinejki u dobi od 15 do 49 godina udate su u poligamne veze.

Gvineja, kao i druge zapadnoafričke nacije, ima uspješnu muzičku kulturu. Nakon sticanja nezavisnosti Gvineje 1960-ih, ansambl Bembeya Jazz je postao istaknut.

Najrasprostranjenija namirnica u gvinejskoj kuhinji je riža, koja varira ovisno o lokaciji. Manioka je još jedna popularna hrana. Gvinejske kuhinje uključuju jollof rižu, maafe i tapalapa kruh, koji su svi dio zapadnoafričke kuhinje. Hrana se servira iz velike posude za serviranje i jede se ručno van kuća u ruralnim krajevima.

Sakaćenje ženskih genitalija urađeno je na više od 98 posto žena u Gvineji od 2009. godine, prema Anastasia Gage, vanredni profesor na Univerzitetu Tulane, i Ronan van Rossem, docent na Univerzitetu Ghent. Sakaćenje ženskih genitalija se u Gvineji praktikuje od strane gotovo svih kultura, religija i etničkih grupa.

Gvineja je bila dio niza afričkih imperija sve dok je Francuska nije osvojila 1890-ih i uključila je u francusku Zapadnu Afriku. 2. oktobra 1958. Gvineja je proglasila nezavisnost od Francuske. Gvinejom je vladao niz autoritarnih monarha od nezavisnosti do predsjedničkih izbora 2010.

Gvineja je bila na periferiji glavnih zapadnoafričkih imperija tog vremena. Za Carstvo Gane se kaže da je prvo od njih, koje se proširilo trgovinom, ali je na kraju propalo zbog neprijateljskog utjecaja Almoravida. Islam se prvobitno pojavio na ovom području u ovom vremenskom periodu.

Kraljevstvo Soso (12.–13. vek) je nakratko napredovalo u vakuumu, ali je islamsko Manding Mali carstvo postalo istaknuto kada je Soundiata Kéta pobedila Soumangourou Kantéa u poluistorijskoj bici kod Kirine u c. 1235. Mansa (Carevi) upravljali su Malim carstvom, a najznačajniji od njih bio je Kankou Moussa, koji je obavio nezaboravan hadž u Meki 1324. godine. Mali carstvo je počelo da propada ubrzo nakon njegove vladavine i na kraju je zamijenjeno tributnim kraljevstvima u 15. veka.

Malijsko carstvo je bilo najuspješnije, a Songhai carstvo je postalo istaknuto od oko 1460. godine, na kraju je nadmašilo Mali carstvo po površini i bogatstvu. Procvjetao je sve do smrti Askie Daouda 1582. godine, kada je izbio građanski rat za sukcesiju. Tri godine kasnije, u bici kod Tondibija, oslabljeno carstvo je podleglo marokanskim osvajačima. Međutim, Marokanci nisu mogli uspješno upravljati kraljevstvom, te je ono bilo podijeljeno na mnoga mala kraljevstva.

Različita kraljevstva su procvjetala na području današnje Gvineje nakon raspada glavnih zapadnoafričkih imperija. Od 1735. do 1898. godine, Fulani muslimani su se preselili u Futa Jallon u Centralnoj Gvineji, gdje su formirali islamsko kraljevstvo sa kodificiranim ustavom i rotirajućim monarsima. Wassoulou ili Wassulu carstvo je bilo kratkotrajno kraljevstvo na čelu sa Samori Toureom u sadašnjoj Gornjoj Gvineji i južnom Maliju između 1878. i 1888. (Wassoulou). Prije nego što su ga zarobili Francuzi, preselio se u Obalu Slonovače. Mufasa je umro u državi Gvineja.

U 16. veku evropski trgovci su doveli trgovinu robljem u obalno područje Gvineje. Ropstvo je dugo bilo deo društva, ali kada su robovi transportovani na rad u trouglu trgovine, razmere ropstva su porasle.

Kolonijalna era Gvineje započela je sredinom devetnaestog veka, kada su francuske snage napale zemlju. Trupe Samorija Touréa, Manse (ili cara) kraljevstva Ouassoulou i vođe porijeklom iz Malinke, poražene su 1898., čime je Francuska dobila kontrolu nad sadašnjom Gvinejom i okolnim regijama.

U kasnom 19. i ranom 20. vijeku, Francuska je pregovarala o trenutnim granicama Gvineje sa Britancima za Sijera Leone, Portugalcima za njihovu koloniju u Gvineji (danas Gvineja Bisau) i Liberijom. Pod francuskom vlašću, nacija je bila podijeljena na teritoriju Gvineje, kojom je upravljao generalni guverner sa sjedištem u Dakaru. Potguverneri su bili zaduženi za svaku koloniju, uključujući Gvineju.

Zbog političke nestabilnosti i nedostataka u postupanju sa svojim kolonijama, posebno Indokinom i Alžirom, Francuska Četvrta republika je pala 1958. Francuski narod je podržao uspostavljanje Pete republike, a francuski predsjednik Charles de Gaulle je to jasno rekao 8. avgusta 1958. , da će francuske kolonije morati da biraju između veće autonomije u novoj francuskoj zajednici ili trenutne nezavisnosti na glasanju 28. septembra 1958. Ostale kolonije su izabrale prvu, ali je Gvineja odlučno glasala za nezavisnost, koju je predvodio Ahmed Sékou Touré, čiji je demokratski Stranka Gvineje (PDG) je osvojila 56 od 60 mjesta na teritorijalnim izborima 1957. Francuzi su ubrzo otišli, a Gvineja se proglasila suverenom i nezavisnom republikom 2. oktobra 1958. sa Sekuom Touréom kao predsjednikom.

Gvineja se brzo udružila sa Sovjetskim Savezom nakon odlaska Francuske i prihvatila komunističku politiku. Gvineja je, s druge strane, naginjala kineskom obliku socijalizma, a partnerstvo je kratko trajalo. Uprkos tome, kapitalističke nacije kao što su Sjedinjene Države nastavile su da pružaju pomoć i ulaganja zemlji. Čak su se i odnosi sa Francuskom poboljšali; trgovina je porasla nakon izbora Valéryja Giscarda d'Estainga za predsjednika Francuske, a dvije nacije su razmijenile zvanične posjete.

Touré je 1960. godine proglasio PDG jedinom legitimnom strankom. Vlada i PDG su se spojili naredne 24 godine. Touré je bio neosporan četiri sedmogodišnja mandata kao predsjednik, a birači su dobijali jedinstvenu listu kandidata PDG-a za Narodnu skupštinu svakih pet godina. Touré je ubrzo postao polarizirajući vođa, zagovarajući hibridni afrički socijalizam kod kuće i pan-afrički u inostranstvu, a njegova administracija je postala netolerantna na kritiku, zatvarajući stotine i gušeći štampu.

Tokom ovog perioda, gvinejska vlada je nacionalizirala teritoriju, smijenila francuske i tradicionalne vođe i prekinula odnose s francuskom vladom i preduzećima. Ekonomsko stanje Gvineje postalo je neizvjesno kao i njen diplomatski stav, kolebajući se između podrške Sovjetskom Savezu i (do kraja 1970-ih) podrške Sjedinjenim Državama. Touréova vlada je napala stvarne i zamišljene protivnike, tjerajući hiljade političkih protivnika u egzil, navodeći planove i zavjere protiv njega u zemlji i inostranstvu.

Godine 1970. trupe gvinejske opozicije u inostranstvu pomogle su portugalskim vojnicima iz susjedne portugalske Gvineje u operaciji Zeleno more, upadu u Gvineju. Portugalska vojska je nastojala ubiti ili uhapsiti Sekua Tourea zbog njegove podrške PAIGC-u, gerilskoj grupi koja djeluje u Portugalskoj Gvineji, između ostalog. Portugalske trupe su se povukle nakon što su ostvarile većinu svojih ciljeva nakon višednevnih intenzivnih borbi. Učestalost internih hapšenja i pogubljenja porasla je za vrijeme vladavine Sekua Touréa.

Spomenik koji obilježava vojni trijumf nad portugalskim napadom 1970. Jedini cilj koji portugalski napad nije uspio postići je hvatanje Ahmeda Sékoua Touréa.

Sékou Touré je umro 26. marta 1984. u Sjedinjenim Državama nakon operacije srca, a naslijedio ga je premijer Louis Lansana Beavogui, koji je trebao služiti kao privremeni predsjednik do novih izbora.

Dana 3. aprila 1984. PDG je trebao izabrati novog vođu. Ta osoba bi po ustavu bila jedini kandidat za predsjednika. Pukovnici Lansana Conté i Diarra Traoré, međutim, preuzeli su kontrolu u beskrvnom udaru samo nekoliko sati prije konferencije. Traoré je bio premijer do decembra, kada je Conté preuzeo dužnost predsjednika.

Conté je brzo osudio stanje ljudskih prava prethodnog režima, oslobodio 250 političkih zatvorenika i pozvao još 200,000 ljudi da se vrate iz egzila. Takođe je jasno stavio do znanja da napušta socijalizam, iako to ništa nije doprinijelo smanjenju siromaštva, a nacija nije pokazivala nikakve naznake napredovanja ka demokratiji.

Conté je proglasio obnovu civilne vlade 1992. godine, predsjedničkim izborima 1993. i parlamentarnim izborima 1995. (na kojima je njegova stranka – Partija jedinstva i napretka – osvojila 71 od 114 mjesta.) Contéova vlast je ostala jaka uprkos njegovoj moći. ispovedao privrženost demokratiji. Alpha Condé, opozicioni lider, zatvoren je u septembru 2001. godine zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti, ali je pušten osam mjeseci kasnije. Nakon toga odlazi u egzil u Francusku.

Conté je planirao i pobijedio na referendumu za produženje predsjedničkog mandata 2001. godine, a svoj treći mandat započeo je 2003. godine kada je opozicija bojkotirala izbore. Conté je izbjegao osumnjičeni pokušaj ubistva u januaru 2005. dok se rijetko pojavljivao u javnosti u Conakryju, glavnom gradu Gvineje. Njegovi klevetnici su ga nazivali "umornim tiraninom" čija je smrt bila neizbježna, dok su njegove pristalice mislile da pobjeđuje u ratu protiv neistomišljenika. Gvineja se i dalje suočava sa značajnim izazovima i, prema Foreign Policy, na ivici je da postane propala država.

Kada su pobunjenici prešli granice sa Liberijom i Sijera Leoneom 2000. godine, Gvineja se uključila u nestabilnost koja je dugo mučila ostatak zapadne Afrike i neko vreme se činilo da je nacija na ivici građanskog rata. Conté je tvrdio da su susjedni lideri zavidni na prirodnim bogatstvima Gvineje, ali su te optužbe oštro odbačene. Gvineja je 2003. pristala na sporazume sa svojim susjedima o borbi protiv pobunjenika. Protesti protiv administracije izbili su 2007. godine, a kulminirali su imenovanjem novog premijera.

Conté je ostao na vlasti do svoje smrti 23. decembra 2008. godine, kada je Moussa Dadis Camara preuzeo vlast u puču nekoliko sati kasnije, proglašavajući se vođom vojne hunte. Kada je hunta 28. septembra 2009. naredila svojim trupama da napadnu demonstrante koji su se okupili da se suprotstave Camarinom nastojanju da postane predsjednik, protesti protiv puča su postali nasilni, a 157 ljudi je ubijeno. Mnoge strane zemlje povukle su svoju podršku novoj administraciji kada su trupe krenule u pohod silovanja, sakaćenja i ubistava.

Camaru je upucao asistent 3. decembra 2009. godine, nakon neslaganja oko septembarskog divljanja. Camara je posjetio Maroko radi liječenja. U Camarinom odsustvu, potpredsjednik (i ministar odbrane) Sékouba Konaté se vratio iz Libana kako bi upravljao nacijom. Camara je prevezena iz Maroka u Burkinu Faso 12. januara 2010. Predsjednik Camara, Konaté i Burkine Faso Blaise Compaoré sastao se u Ouagadougouu 13. i 14. januara i izdao zvaničnu deklaraciju od dvanaest principa koji garantuju obnovu civilne vlade Gvineje u roku od šest meseci. Odlučeno je da se vojska neće kandidirati na sljedećim izborima, a Camara će ostati u egzilu u Gvineji. Vojna hunta imenovala je Jean-Marie Doréa za premijera šestomjesečne tranzicione administracije koja je prethodila izborima 21. januara 2010.

Predsjednički izbori održani su 27. juna, i to su bili prvi slobodni i pošteni izbori od nezavisnosti zemlje 1958. godine. Dvoje drugoplasiranih u drugom krugu bili su bivši premijer Cellou Dalein Diallo i njegov protivnik Alpha Condée. Drugi krug izbora je, međutim, odgođen za 19. septembar 2010. godine, zbog optužbi za izbornu prevaru. 22. septembra 2010. drugi krug je ponovo odgođen za 10. oktobar. Početkom oktobra najavljeno je još jedno odlaganje, ovog puta do 24. oktobra. Izbori su na kraju održani 7. novembra. Izlaznost je bila velika, a izbori su prošli bez problema. Alpha Condé, šef opozicionog Mitinga gvinejskog naroda (RGP), proglašen je pobjednikom 16. novembra 2010. On je rekao da će restrukturirati sigurnosni sektor i ispitati ugovore o rudarstvu.

Pokušaj državnog udara pokrenut je protiv kuće predsjednika Condéa u noći 18. jula 2011. Predsjednik Condé je odložio parlamentarne izbore na neodređeno vrijeme u aprilu 2012, tvrdeći da je neophodno da oni budu „otvoreni i demokratski“.

Insistiranje predsjednika Condea da zaposli južnoafričku kompaniju Waymark Infotech za sastavljanje popisa registriranih birača navelo je opozicioni savez da se povuče iz izbornog procesa sredinom februara. Političko nasilje se dogodilo u Gvineji krajem februara 2013. godine, kada su demonstranti izašli na ulice da izraze svoju zabrinutost zbog predstojećih izbora u maju 2013. godine. Odluka opozicione koalicije da se povuče iz izbornog procesa u znak protesta zbog neotvorenosti u izbornim pripremama podstakla je proteste. Tokom demonstracija, devet ljudi je poginulo, a preko 220 je ranjeno, a mnoge smrtne slučajeve i ranjavanja izazvale su snage sigurnosti koje su pucale na demonstrante iz bojeve municije.

Međuetnički sukobi između naroda Fula i Malinke izbili su kao rezultat političkog nasilja, pri čemu je potonji bio temelj podrške predsjedniku Condéu, a prvi je prvenstveno podržavao opoziciju.

Dana 26. marta 2013. opozicija se povukla iz pregovora sa administracijom o predstojećim izborima 12. maja. Opozicija tvrdi da ih uprava nije ispoštovala i da je prekršila sve preuzete obaveze. Kao rezultat toga, očekuje se više demonstracija i nasilja na ulicama Gvineje.

Ministarstvo zdravlja Gvineje objavilo je epidemiju virusa ebole 25. marta 2014, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. U prvoj epidemiji bilo je 86 slučajeva, uključujući 59 smrtnih slučajeva. Do 281. maja zabilježen je 28 slučaj, uključujući 186 smrtnih slučajeva.

Smatra se da je prva instanca Emile Ouamouno, dvogodišnje dijete iz zaseoka Meliandou. Razbolio se 2. decembra 2., a preminuo je 2013. decembra 6. Dana 2013. septembra 18. ljudi u gradu Womey ubili su osam članova tima za edukaciju i zdravstvenu zaštitu za ebolu. Gvineja je do 2014. novembra 3,810. imala 2,536 slučajeva i 1 smrtnih slučajeva.

Gvineja je opasna zemlja jer ima istoriju kao jedna od najnestabilnijih afričkih nacija, sa raširenim bezakonjem i kriminalom. Najviše zločina čine službenici u vojnoj odeći, koji su uglavnom usmereni na strance. Džeparenje i otimanje novčanika najčešći su nenasilni zločini, dok su oružana pljačka, pljačke i napadi najčešći nasilni zločini. Kriminalci ciljaju turiste na aerodromu, na tradicionalnim pijacama, te u blizini hotela i restorana u koje dolaze stranci. Ako se nađete u teškoj poziciji, budite oprezni i koristite zdrav razum.

Treba izbjegavati neželjene ponude pomoći na aerodromu i hotelima jer često prikrivaju plan krađe prtljaga, torbica ili novčanika. Kako bi sveli na najmanju moguću mjeru svoju podložnost ovim zločinima prilika, putnici bi trebali organizirati hotelsko osoblje, članove porodice ili poslovne veze da ih dočekaju na aerodromu.

Izbjegavajte fotografiranje vojnih lokacija i političkih struktura, jer se to u Gvineji smatra špijunažom i može rezultirati zatvorom.

Policajci su potpuno beskorisni. Niska plata i nedovoljna obuka doprinose neprofesionalizmu policije. Posavjetujte se sa svojom ambasadom ako ste bili žrtva zločina.

Korupcija je rasprostranjena, a korumpirana policija i vojska progone strance za mito u gotovo svim dijelovima zemlje. Na svakom kontrolnom punktu policajci će tražiti novac. Oduzimanjem određenog predmeta, policajci vas često plaše da date mito.

Poslovna putovanja u Gvineju su veoma obeshrabrena. Prevare i prijevare u poslovnom svijetu obiluju, pa ako planirate poslovno putovanje u Gvineju, najbolje je to izbjegavati.

Gvinejski zdravstveni sistem je u lošem stanju, sa zastarjelom opremom i nedovoljnim resursima. Neke privatne medicinske ustanove (npr. Clinique Pasteur u Conakryju) pružaju veći izbor izbora liječenja od državnih bolnica, iako su još uvijek daleko ispod očekivanja Zapada. Gvineja nema ni hitnu ni hitnu spasilačku službu, a tretman traume je vrlo ograničen.

Ako planirate ostati u Gvineji duži vremenski period, trebali biste sa sobom ponijeti lijekove protiv malarije, lijekove protiv dijareje (Cipro), paracetamol i medicinski pribor, budući da su lijekovi dostupni u Gvineji uglavnom nižeg kvaliteta. i potenciju, iako znatno jeftinije.

Najbolji insajderski savjet za jedenje svježeg povrća je da ih potopite u veliku posudu vode s jednom kapi izbjeljivača. Ovo će uništiti sve klice, što će vam omogućiti da konzumirate salatu ili povrće i voće koje se ne može oguliti, kao što je paradajz, ili zadržati kožicu na krastavcima i drugom povrću za dodatna vlakna i vitamine.