Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina leži na raskrsnici Srednje i Jugoistočne Evrope, a njene konture oblikuju planinski grebeni, riječne doline i dio jadranske obale. Suština zemlje otkriva se u kontrastu između njenih surovih visoravni i plodnih ravnica, između preostalih sjena njene turbulentne prošlosti i opreznog optimizma naroda koji se obnavlja. Protežući se od 42° do 46° sjeverne geografske širine i 15° do 20° istočne geografske širine, graniči s Hrvatskom na sjeveru i zapadu, Srbijom na istoku i Crnom Gorom na jugoistoku, dok joj dvadesetkilometarski koridor kod Neuma omogućava prolaz do Jadranskog mora. Sarajevo, smješteno u kotlini okruženoj Dinarskim Alpama, služi kao glavni grad i glavni primjer slojevitog identiteta Bosne - presjeka islama, pravoslavlja i katoličanstva, te istočnih i zapadnih kulturnih struja.

Zemlja se prirodno dijeli na dvije široke geografske regije koje nose njeno ime. Bosna, veći sjeverni dio, odlikuje se kontinentalnom klimom: ljeta koja dostižu visoke dvadeset stepeni Celzijusa, a zime hladne sa snježnim nanosima. Teren se ovdje kreće od Panonskih ravnica na sjeveroistoku - gdje rijeka Sava označava granicu s Hrvatskom - do centralnih visoravni Dinarskih Alpa. Gotovo polovina zemlje je prekrivena šumom, koncentrisanom u centru i na bočnim planinskim padinama. Hercegovina, na jugu, dijeli krečnjačko tlo i krški topografiju svog planinskog susjeda, ali se odlikuje mediteranskim utjecajem. Blage, kišne zime i sunčana ljeta njeguju vinograde na terasastim obroncima, dok uske doline nose rijeku Neretvu do mora.

Dinarski lanac, koji Bosnu i Hercegovinu dijeli od sjeverozapada prema jugoistoku, dostiže svoj vrhunac na vrhu Maglić (2.386 m) na crnogorskoj granici. Manji vrhovi - Bjelašnica, Jahorina, Vranica - podržavaju zimska odmarališta i pružaju kulisu alpskim livadama. Geološki, regijom dominira mezozojski krečnjak, ali frenetične tektonske sile su također ostavile slojeve željeza, uglja, boksita, cinka i soli u centralnim bazenima. Ispod zelenih krošnji bukve i jele nalaze se staze koje se koriste za rafting na divljim vodama na rijekama Vrbas, Tara i Una, gdje duboke klisure poput kanjona Tare urezu dramatične kanjone poznate među veslačima širom svijeta.

Ljudsko prisustvo u ovom krajoliku proteže se do gornjeg paleolita, ali neolit ​​je svjedočio naseljenim zajednicama kultura Butmir, Kakanj i Vučedol. Uslijedila su ilirska i keltska plemena, samo da bi ustupila mjesto Južnim Slavenima između šestog i devetog stoljeća. Do dvanaestog stoljeća nastala je Bosanska banovina, kasnije krunisana kraljevstvom pod dinastijom Kotromanić u četrnaestom stoljeću. Osmansko osvajanje sredinom petnaestog stoljeća uvelo je novi društveni poredak i islam, ugrađujući džamije i hamame uz srednjovjekovne tvrđave. Osmanska vladavina trajala je do austrougarske okupacije 1878. godine, formalizirane aneksijom 1908. godine. Carski infrastrukturni projekti - od željeznica do administrativnih reformi - ostavili su i kamene mostove i birokratsko naslijeđe.

Nakon Prvog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije preimenovana u Jugoslaviju. Nakon Drugog svjetskog rata, postala je jedna od šest republika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, a njen glavni grad Sarajevo bio je domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, što je svjedočilo o Titovoj multinacionalnoj viziji. Raspad Jugoslavije 1992. godine doveo je do nezavisnosti i rata koji je opustošio gradove, raselio stanovništvo i ostavio mine razasute po ruralnim područjima. Potpisivanje Dejtonskog sporazuma u decembru 1995. godine okončalo je aktivna neprijateljstva i uspostavilo složen politički okvir za uravnoteženje bošnjačkih, srpskih i hrvatskih interesa.

Taj okvir opstaje i danas: tročlano predsjedništvo s jednim bošnjačkim, jednim srpskim i jednim hrvatskim članom; dvodomni parlament; i uprava podijeljena između dva entiteta - Federacije Bosne i Hercegovine (pretežno bošnjački i hrvatski) i Republike Srpske (pretežno srpska) - plus Distrikt Brčko, samoupravni kondominijum. Ova decentralizacija ograničava centralnu vlast, odražavajući kompromise iz ratnog vremena, čak i kada komplicira donošenje politika.

Demografski, broj stanovnika republike opao je sa 4,37 miliona u 1991. godini na 3,53 miliona prema popisu stanovništva iz 2013. godine, prvom od 1991. godine, oko kojeg su zvaničnici Republike Srpske osporili metodologiju. Bošnjaci čine nešto više od polovine stanovništva, Srbi oko 31 posto, a Hrvati oko 15 posto, s malim zajednicama Roma, Jevreja, Albanaca, Crnogoraca, Ukrajinaca i Turaka. Iako u ustavu nije naveden nijedan jezik, bosanski, srpski i hrvatski uživaju de facto službeni status na državnom i entitetskom nivou - tri standarda međusobno razumljivog južnoslavenskog govora koji signaliziraju identitet koliko i komunikaciju.

Vjerska pripadnost odražava etničke linije. Muslimani, uglavnom bez vjerskih pripadnosti, iako sa sunitskim tradicijama, čine nešto više od polovine građana; pravoslavni kršćani, uglavnom Srbi, približavaju se 31 posto; katolici, uglavnom Hrvati, čine otprilike 15 posto; a mali postotak pripada drugim vjerama ili ne pripada nijednoj. Osmansko naslijeđe opstaje u sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj džamiji i mostu Stari most u Mostaru, koji je pod zaštitom UNESCO-a - kamenom luku iz 16. stoljeća, zamijenjenom nakon ratnog razaranja i simbolu kulturne otpornosti.

Ekonomski, Bosna i Hercegovina ostaje država u razvoju. Industrija - posebno prerada metala, automobilski dijelovi i energetika - prednjači u doprinosu BDP-u, a slijede je poljoprivreda na plodnim riječnim ravnicama i širi sektor usluga. Turizam je postao pokretač rasta: projekcije Svjetske turističke organizacije rangirale su zemlju među najbrže rastućim destinacijama na svijetu između 1995. i 2020. godine. Godišnji dolasci premašili su milion u 2017. godini, sa stalnim porastom noćenja, a gotovo dva miliona posjetilaca zabilježeno je u 2018. godini. Sarajevo, koje su turistički vodiči prepoznali u 2000-ima, kapitalizira na svojoj osmanskoj tržnici, austrougarskoj arhitekturi i mjestima sjećanja poput Tunela nade. Mostar privlači hodočasnike i historičare, koje privlači Stari most i obližnji izvor Blagaj, dok hodočasničko mjesto Međugorje godišnje dočekuje preko milion vjernika otkako su navodna ukazanja Marije iz 1981. godine dobila priznanje Vatikana 2019. godine.

Aktivnosti na otvorenom cvjetaju uz kulturni turizam. Zimski sportovi na Bjelašnici i Jahorini ostaju popularni, dok se u Nacionalnom parku Sutjeska nalazi Perućica, jedna od posljednjih prašuma u Evropi. Rafting na rijekama Drini i Tari domaćin je međunarodnih takmičenja; planinari prelaze kroz krške kanjone Nacionalnog parka Una; biciklisti osvajaju staze za brdski biciklizam koje je nagradio National Geographic. Čak i ostaci ratnog vremena, poput Titovog tajnog bunkera D-0 ARK u blizini Konjica, privlače posjetioce koji traže nekonvencionalnu baštinu.

Transportna infrastruktura odražava i potencijal i ograničenja. Međunarodni aerodrom Sarajevo povezuje zemlju sa inostranstvom, dok domaće željezničke usluge obavljaju odvojene kompanije Federacije i Republike Srpske - ostaci Jugoslovenskih željeznica koje su nakon 1992. godine pretvorene u nacionalne entitete. Ceste se vijugaju i kroz planine i kroz ravnice, ali održavanje je neujednačeno izvan glavnih koridora, a vožnja usmjerena na brzinu predstavlja opasnost.

Arhitektonsko naslijeđe prikazuje promjene u vladavinama. Romanički ostaci i srednjovjekovna nadgrobna groblja (stećci) odražavaju periode Banata i Kraljevstva. Osmanski otisci pojavljuju se u medresama, karavan-sarajima i hamamima. Austro-ugarski utjecaji manifestiraju se u bulevarima, javnim zgradama i tvornicama. Jugoslavenski modernizam se nazire u brutalističkim vladinim blokovima, dok su poslijeratne restauracije preoblikovale stare gradove i oživjele tradicionalne zanate.

Kulinarske tradicije odražavaju spoj Istoka i Zapada. Bosanska jela rijetko su teška; variva, punjeno povrće i meso s roštilja oslanjaju se na prirodne sokove, a ne na umake. Sastojci se kreću od paradajza, krompira i graha do šljiva, mliječnih vrhnja i začina poput paprike. Ćevapi - pečene kobasice od mljevenog mesa - predstavljaju nacionalni simbol uz burek, dolmu, sarmu i pilav. Hercegovački vinogradi daju snažna crna vina; loza, rakija od grožđa slična grappi, i voćna rakija plutaju u konobama. Kafane poslužuju bosansko pivo u bakrenim loncima džezve uz rahat lokum, potvrđujući ritual produženog razgovora.

Posjetioci moraju obratiti pažnju na preostale podsjetnike na sukob. Procjenjuje se da pet miliona nagaznih mina i dalje postoji u ruralnim područjima i na privatnim posjedima, što zahtijeva strogo pridržavanje označenih staza i poštovanje znakova upozorenja. Lokalne vlasti su objavile okvirne karte kao smjernice, ali deminirane staze ostaju najsigurnije rute. Kriminal je uglavnom nenasilan, iako džeparoši djeluju u prepunim urbanim četvrtima. Psi lutalice se rijetko pojavljuju izvan južnih mjesta, a strogi propisi o sigurnosti hrane osiguravaju sanitarne kuhinje širom zemlje. Voda iz slavine je pitka u većini gradova, a dopunjuju je "hajrli česme" - fontane s planinskim izvorima koje nude besprijekorno osvježenje.

Interakcije s vlastima mogu uključivati ​​nasumične policijske provjere na entitetskim granicama; turisti sa stranim pasošima trebaju nositi identifikacijske dokumente i pridržavati se propisa bez otpora. Vožnja zahtijeva oprez na uskim, propadajućim cestama gdje se ograničenja brzine mogu zanemariti. Pušenje prevladava u zatvorenom prostoru, a preko polovine stanovništva koristi duhan, što znači da barovi, restorani i javni prijevoz često nose oblak dima.

Kulturno poštovanje je temelj sigurnog i ispunjavajućeg angažmana. Politička osjetljivost i dalje traje; rasprave o ratnim događajima, teritorijalnim zahtjevima ili statusu Kosova ili Republike Srpske nose rizik od uvrede i ne daju mnogo konsenzusa. Poštivanje vjerskih običaja - skidanje cipela u džamijama, skromno odijevanje u svetim prostorima - njeguje dobru volju. Briga o okolišu je podjednako važna: rijeke, šume i planinske livade spadaju među najmanje zagađene u Evropi; ne ostavljajući trag, odaje se počast i baštini i budućim posjetiocima.

Bosna i Hercegovina danas predstavlja mješavinu ožiljaka i sjaja, teren gdje srednjovjekovni stećci dijele vrhove brda s napuštenim vojnim položajima, a smijeh gostiju kafića miješa se sa crkvenim zvonima i pozivom na molitvu. Njeni ljudi se kreću kroz decentraliziranu politiku i tekuće reforme prema kandidaturi za Evropsku uniju i NATO, balansirajući etničku složenost s težnjama za ekonomskim razvojem i društvenom kohezijom. U svojim selima i gradovima, u svojim krečnjačkim klisurama i plodnim ravnicama, Bosna i Hercegovina ostaje mjesto slojevitih narativa – koji istovremeno zahtijevaju pažljivu pažnju i nude neočekivanu toplinu onima koji slušaju.