Tuvalu

Turizam je u zemlji zbog svoje udaljenosti beznačajan. U 2010. bilo je 1,684 posjetitelja, od kojih je 65 posto bilo poslovno, razvojnih službenika ili tehničkih savjetnika, 20 posto turista (360 pojedinaca) i 11 posto iseljenika koji su se vratili vidjeti rodbinu.

Budući da je međunarodna zračna luka Funafuti jedina zračna luka u Tuvaluu, a otok ima hotelske sadržaje, glavni otok Funafuti centar je posjetitelja. Ekoturizam privlači posjetitelje Tuvalua. Zaštićeno područje Funafuti prostire se na 12.74 četvornih kilometara i uključuje ocean, greben, lagunu, kanal i šest nenaseljenih otoka.

Udaljeni su atoli dostupni putem dva putnička teretna broda Nivaga II i Man Folau, koji svake tri ili četiri tjedna putuju do vanjskih otoka. Na nekoliko udaljenih otoka nalazi se prenoćište.

Tuvalu se sastoji od tri grebena i šest atola. Njegova mala, raspršena zbirka atola ima siromašno tlo i ukupnu površinu od samo približno 26 četvornih kilometara (10 četvornih milja), što ga čini četvrtom najmanjom nacijom na svijetu. Atoli se sastoje od niskih otoka. Funafuti, Nanumea, Nui, Nukufetau, Nukulaelae i Vaitupu su grebenski otoci, dok su Nanumanga, Niutao i Niulakita pravi atoli. Ekskluzivna ekonomska zona Tuvalua (EEZ) obuhvaća oko 900,000 2 km2016 vode.

Funafuti je najveći atol lanca vulkanskih otoka Tuvalua od devet niskih grebena i atola. Sastoji se od mnogih otoka koji se skupljaju oko središnje lagune čija je dimenzija oko 25.1 km (15.6 milja) (N–S) x 18.4 km (11.4 milja) (W–E) i sa središtem na 179°7'E i 8 °30'S. Prstenasti grebeni prsten okružuje lagunu na atolima, s brojnim prirodnim grebenskim kanalima. U svibnju 2010. provedena su istraživanja staništa grebena Nanumea, Nukulaelae i Funafuti, a tijekom ovog istraživanja morskog života Tuvalua dokumentirano je ukupno 317 vrsta riba. Studije su otkrile 66 dosad nepoznatih vrsta u Tuvaluu, čime je ukupan broj priznatih vrsta porastao na 607.

Tuvalu ima dvije različite sezone: kišnu, koja traje od studenog do travnja, i sušnu, koja traje od svibnja do listopada. Od listopada do ožujka dominiraju zapadne oluje i obilna kiša, poznata kao Tau-o-lalo, s tropskim temperaturama koje ublažuju istočni vjetrovi od travnja do studenog.

Na Tuvalu utječu El Nio i La Nia, koji nastaju varijacijama u temperaturama oceana u ekvatorijalnom i središnjem Pacifiku. Utjecaji El Nia povećavaju vjerojatnost tropskih oluja i ciklona, ​​dok utjecaji La Nia povećavaju vjerojatnost suše. Otoci Tuvalua obično imaju 200 do 400 mm (8 do 16 in) oborina svaki mjesec. Međutim, blagi utjecaj La Nie doveo je do suše 2011. zahlađivanjem površine mora u blizini Tuvalua. Dana 28. rujna 2011. proglašeno je izvanredno stanje s ograničenjem slatke vode na otocima Funafuti i Nukulaelae. Na Funafuti i Nukulaelae, domaćinstva su bila ograničena na dvije kante svježe vode svaki dan (40 litara).

Vlade Australije i Novog Zelanda reagirale su na krizu slatkovodne vode 2011. tako što su osigurale privremene jedinice za desalinizaciju i pomogle u obnovi postojeće jedinice za desalinizaciju koju je dao Japan 2006. Kao dio svoje inicijative Pacifičke zajednice za okoliš (PEC), Japan je financirao nabava postrojenja za desalinizaciju od 100 m3/d i dvije prijenosne jedinice od 10 m3/d kao odgovor na sušu 2011. godine. Spremnici za vodu također su isporučeni kao dio dugoročnijeg rješenja za skladištenje pristupačne slatke vode putem inicijativa pomoći Europske unije i Australije.

Događaj La Nia koji je izazvao sušu završio je u travnju – svibnju 2012. Središnji Tihi ocean prelazi iz La Nie u El Nio; u lipnju 2015. meteorološka služba Tuvalua izvijestila je da je događaj El Nio stigao u Tuvalu.

U vrijeme popisa 9,561. godine živjelo je 2002 stanovnika, a u vrijeme popisa 10,640. godine 2012 stanovnika. Procjenjuje se da je 10,869. populacija iznosila 2015. Tuvalu je uglavnom polinežanski, a Mikronežani čine oko 5.6 posto stanovništva.

Žene u Tuvaluu imaju očekivani životni vijek od 68.41 godinu, dok muškarci imaju očekivani životni vijek od 64.01 godinu (procjena 2015.).

 Stanovništvo zemlje raste godišnjim tempom od 0.82 posto (procjena za 2015.). Predviđa se da će stopa neto migracije iznositi 6.81 migranata na 1,000 ljudi (procjena 2015.). Čini se da opasnost od globalnog zatopljenja nije glavni poticaj za migracije u Tuvaluu, budući da Tuvaluanci radije ostaju na otocima zbog načina života , kulturu i identitet.

Između 1947. i 1983. određeni broj Tuvaluanaca iz Vaitupua preselio se na Kiou, fidžijski otok.

Tuvaluanski imigranti dobili su fidžijsko državljanstvo 2005. Posljednjih godina glavna odredišta za migraciju ili sezonsko zapošljavanje bili su Novi Zeland i Australija.

Godine 2014. Sud za imigraciju i zaštitu Novog Zelanda saslušao je žalbu protiv deportacije jedne tuvaluanske obitelji s obrazloženjem da su bile “izbjeglice zbog klimatskih promjena” koje će trpjeti teškoće kao posljedicu pogoršanja okoliša u Tuvaluu. Međutim, naknadne boravišne dozvole obitelji su odobrene iz razloga koji nisu povezani s izbjegličkim zahtjevom. Obitelj je uspjela u svojoj žalbi jer su postojale “iznimne okolnosti humanitarne prirode” koje su opravdavale izdavanje boravišne dozvole jer je obitelj bila integrirana u novozelandsko društvo s velikom proširenom obitelji koja se zapravo preselila na Novi Zeland, navodi relevantno imigraciono zakonodavstvo. Doista, Visoki sud Novog Zelanda presudio je 2013. da je tvrdnja čovjeka s Kiribatija da je "izbjeglica zbog klimatskih promjena" prema Konvenciji iz 1951. koja se odnosi na status izbjeglica neodrživa budući da nije bilo progona ili teških ozljeda povezanih s bilo kojim od pet potrebnih Razlozi Konvencije o izbjeglicama. Trajna migracija u Australiju i Novi Zeland, poput okupljanja obitelji, zahtijeva usklađenost sa imigracijskim zakonima tih zemalja.

Kao što je navedeno 2001. godine, Novi Zeland ima godišnje ograničenje od 75 Tuvaluanaca koji imaju radne vize u okviru kategorije pristupa Pacifiku. Kandidati se registriraju za glasove Pacific Access Category (PAC); glavni uvjet je da primarni podnositelj zahtjeva ima ponudu za zapošljavanje novozelandske tvrtke. Tuvaluanci također mogu pronaći sezonski posao u novozelandskim sektorima hortikulture i vinogradarstva, prema Politici rada za priznatih sezonskih poslodavaca (RSE), koja je provedena 2007. godine i dopušta zapošljavanje do 5,000 zaposlenika iz Tuvalua i drugih pacifičkih otoka. Tuvaluanci mogu sudjelovati u australskom pacifičkom programu sezonskih radnika, koji omogućuje stanovnicima pacifičkih otoka da pronađu sezonski posao u australskom poljoprivrednom sektoru, odnosno u proizvodnji pamuka i trske; ribarska industrija, posebno akvakultura; i pružatelji turističkih smještaja.

Religija

Državna crkva Tuvalua je Kongregacijska kršćanska crkva Tuvalua, koja pripada reformiranoj tradiciji. Njegovi sljedbenici čine oko 97 posto od 10,837 stanovnika arhipelaga (prema popisu iz 2012.). Službena religija Tuvalua je Crkva Tuvalua, ali u stvarnosti to joj samo daje “privilegiju obavljanja posebnih službi u važnim nacionalnim prilikama”. Ustav Tuvalua jamči vjersku slobodu, uključujući pravo na prakticiranje, pravo na promjenu vjere, pravo na nepoštivanje vjeronauka ili pohađanje vjerskih obreda u školi i pravo da se „ne priseže ili ne da izjavu koja je u suprotnosti s njegovim vjera ili uvjerenje.”

Rimokatoličku zajednicu opslužuje Funafutijeva misija Sui Iuris. Ostale vjere koje se prakticiraju u Tuvaluu uključuju Adventiste sedmog dana (1.4%), Bahá' (1%) i Ahmadija muslimansku zajednicu (0.4%).

Dolazak kršćanstva zaustavio je štovanje duhova predaka i drugih božanstava (animizam), kao i moć vaka-atua (svećenika starih religija). Predmeti pobožnosti razlikuju se od otoka do otoka, prema Laumua Kofeu, ali štovanje predaka okarakterizirao je kao raširenu praksu velečasni DJ Whitmee 1870. Tuvaluanci i dalje štuju svoje pretke u okviru svoje jake kršćanske religije.

Tuvalu je bio jedno od najuspješnijih gospodarstava pacifičkih otoka od 1996. do 2002., s prosječnom stopom realnog rasta BDP-a od 5.6 posto godišnje. Gospodarski razvoj usporen je od 2002., s povećanjem BDP-a za 1.5 posto u 2008. Tuvalu je bio podvrgnut značajnom povećanju globalnih troškova benzina i hrane u 2008., s inflacijom od 13.4 posto. Prema Izvješću Međunarodnog monetarnog fonda o Tuvaluu za 2010., BDP Tuvalua porastao je za nula posto u 2010., nakon kontrakcije od dva postotna boda u 2009. Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) završio je konzultacije iz članka IV s Tuvaluom 5. kolovoza , 2012., i ocjenjivao tuvaluansko gospodarstvo: „Tuvalu se polako oporavlja, ali i dalje postoje značajne zabrinutosti. Po prvi put nakon globalne financijske krize, BDP je porastao 2011., potaknut privatnim maloprodajnim sektorom i rashodima za obrazovanje. Predviđamo da će razvoj biti postupan “.. Prema državnom izvješću MMF-a za 2014., stvarni rast BDP-a Tuvalua bio je nepravilan, u prosjeku od samo 1% tijekom posljednjeg desetljeća. Prema Državnom izvješću za 2014., izgledi za gospodarski razvoj općenito su povoljni kao posljedica značajne zarade od ribolovnih dozvola, kao i značajne strane pomoći.

Nacionalna banka Tuvalua pruža bankarske usluge. Otprilike 65 posto službeno zaposlenih radi u javnom sektoru. Doznake Tuvaluana iz Australije i Novog Zelanda, kao i doznake tuvaluanskih mornara koji rade na stranim brodovima, značajni su izvori prihoda za Tuvaluance. [165] [166] Oko 15% odraslih muškaraca radi kao mornari na komercijalnim brodovima pod stranom zastavom. Poljoprivreda Tuvalua usredotočena je na kokosove palme i uzgoj pulake u ogromnim jamama kompostiranog tla ispod razine vode. Tuvaluanci se uglavnom bave prirodnom poljoprivredom i ribarstvom.

Tuvaluanci su poznati po svojim nautičkim sposobnostima, s Tuvaluskim institutom za pomorsko obrazovanje na Amatuku motu (otok), Funafuti, koji svake godine obučava oko 120 pomorskih kadeta kako bi ih pripremio za rad kao mornari trgovačkih brodova. Jedini priznati sindikat Tuvalua je Tuvalu Overseas Seamen's Union (TOSU). To je sindikat koji predstavlja zaposlenike na stranim brodovima. Prema podacima Azijske razvojne banke (ADB), 800 muškaraca iz Tuvalua je obučeno, certificirano i radi kao pomorci. Prema ADB-u, oko 15% odrasle muške populacije u bilo kojem trenutku radi kao mornari u inozemstvu. Postoje i dodatne mogućnosti posla kao promatrači na brodovima za tunu, gdje je dužnost provjeravati usklađenost s dozvolom za ribolov na tunu.

Državni prihodi uglavnom potječu od prodaje ribolovnih dozvola, prihoda od Tuvalu Trust Funda i zakupa vrlo povoljne.tv internetske domene najviše razine (TLD). Tuvalu je počeo zarađivati ​​korištenjem svog pozivnog broja za telefonske linije s premium tarifom 1998. godine, kao i komercijalizacijom svoje internetske domene “.tv”, koju Verisign trenutno održava do 2021. godine. “.tv” naziv domene proizvodi oko 2.2 milijuna dolara autorskih naknada svake godine, što čini približno 10% ukupnog državnog prihoda. Sredinom 2002. prihodi od domena pokrivali su većinu troškova asfaltiranja Funafutijevih ulica i dodavanja ulične rasvjete. Tuvalu također zarađuje putem markica koje prodaje Tuvalu Philatelic Bureau i Tuvalu Ship Registry.

Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i Novi Zeland stvorili su Tuvalu Trust Fund 1987. Tuvalu Trust Fund vrijedan je oko 100 milijuna dolara. Japan, Južna Koreja i Europska unija također daju financijsku pomoć Tuvaluu. Australija i Novi Zeland nastavljaju davati financijske doprinose Tuvalu Trust Fundu i nude druge vrste razvojne potpore.

Tuvalu također dobiva mnogo novca od američke vlade. Isplata Južnopacifičkog sporazuma o tuni (SPTT) iznosila je oko 9 milijuna dolara u 1999., s tim da je iznos rastao u narednim godinama. Predstavnici Sjedinjenih Država i tihooceanskih otočnih zemalja složili su se u svibnju 2013. potpisati dokumente o privremenim dogovorima za produljenje Multilateralnog sporazuma o ribarstvu (koji uključuje Ugovor o tuni u južnom Pacifiku) za dodatnih 18 mjeseci.

Ujedinjeni narodi svrstavaju Tuvalu kao najmanje razvijenu naciju (LDC) zbog niskog potencijala gospodarskog razvoja, nedostatka resursa koji se mogu iskoristiti, male veličine i osjetljivosti na vanjske ekonomske i ekološke šokove. Tuvalu je član Unaprijeđenog integriranog okvira Svjetske trgovinske organizacije za trgovinsku tehničku pomoć najmanje razvijenim zemljama (EIF), koji je stvoren u listopadu 1997. Tuvalu je odgodio prijelaz iz najmanje razvijene nacije (LDC) u klasifikaciju zemalja u razvoju do 2015. Prema riječima premijera Enele Sopoage, odgoda je neophodna kako bi se zadržao pristup Tuvalua fondovima koje osigurava Nacionalni akcijski program za prilagodbu Ujedinjenih naroda (NAPA), jer „kada Tuvalu diplomira u razvijenu zemlju, neće se razmatrati za financiranje pomoć za programe prilagodbe klimatskim promjenama kao što je NAPA, koja ide samo za najmanje razvijene zemlje.” Tuvalu je ispunio sve svoje ciljeve, a zemlja više nije bila klasificirana kao LDC. Enele Sopoaga, premijer Tuvalua, poziva Ujedinjene narode da preispitaju kriterije za prelazak iz klasifikacije LDC-a budući da Indeks ugroženosti okoliša ne pridaje dovoljnu težinu ekološkom problemu malih otočnih država poput Tuvalua (EVI).

Po dolasku svi imaju pravo na jednomjesečnu vizu. To košta 100 A$, međutim određene zemlje su oslobođene plaćanja ove naknade i mogu dobiti vizu besplatno. Državljani Američke Samoe, Antigve i Barbude, Bahama, Belizea, Kajmanskih otoka, Cookovih otoka, Danske, Fidžija, Gambije, Gibraltara, Grenade, Hong Konga, Islanda, Jamajke, Kenije, Kiribatija, Lesota, Malavija, Malezije, Maldiva , Montserrat, Nauru, Niue, Norveška, Samoa, Saint Kitts i Nevis, Sveta Lucija, Saint Vincent i Grenadini.

Tuvalu teško da je odredište za ljude koji traže sjajno razgledavanje. Ne samo da je otočna država sićušna, već joj također nedostaju odredišta nalik gradu ili arhitektonska povijest. Nema brda, planinskih lanaca, rijeka ili klanaca. Ipak, to je lijepo oceansko mjesto gdje možete provesti svoje vrijeme opuštajući se u sjeni palmi na jednoj od prekrasnih plaža. Tradicionalna lokalna kultura još uvijek je vrlo živa u Tuvaluu, što ljude čini jednim od najvrjednijih bogatstava zemlje. Tradicionalni ples se igra samo u rijetkim prilikama, a najbolje ga je vidjeti u lokalnoj “maneapi” (gradskoj vijećnici).

Funafuti Conservation Area, smještena na zapadnoj strani atola Funafuti, ima neke od najboljih prirodnih pogleda, uključujući grebene, prekrasnu lagunu, kanal, dijelove oceana i otočne ekosustave. Njegov raznolik morski život čini ga idealnim mjestom za ronjenje s bocom ili snorkeling.

Ogromno stacioniranje američkih vojnika tijekom Drugog svjetskog rata ostavilo je otočnu zemlju s raznim ratnim ostacima, uključujući zračne trake, bunkere i olupine zrakoplova oko glavnog otoka Fongafale i blizu grada Nanumea. Motulalo, mali otok u blizini Nukufetaua, također sadrži zračnu luku i olupine nekoliko zrakoplova. Filatelistički ured na Funafutiju morate posjetiti sve koji zanimaju poštanske marke. Centar za ženske rukotvorine Tuvalua, koji se nalazi u blizini zračne luke, izvrsno je mjesto za razgledavanje i kupnju domaće robe. Ako imate vremena, idite čamcem do nekog od udaljenih otoka i cijenite talente lokalnog stanovništva u stvaranju ukrasa, lepeza, strunjača, košara ili rezbarenja.

Tuvalu ima jednu međunarodnu zračnu luku, koja se nalazi na otoku Funafuti. Utorkom i četvrtkom, Fiji Airways leti iz Suve, Fidži, do Funafutija. Cijena povratne karte je oko 948 fidžijskih dolara, uključujući poreze.

Uz uzletno-sletnu stazu, Funafuti ima i jednu glavnu cestu koja se koristi iz rekreacijskih razloga kada slijetanja nisu planirana.

Motocikl je najbolji način za istraživanje otoka, a koštaju oko 10 dolara po danu.

Do preostalih otoka moguće je doći samo brodom.