Island je bio sedma najproduktivnija nacija na svijetu po glavi stanovnika (54,858 USD) 2007. godine i peta najproduktivnija po BDP-u po paritetu kupovne moći (40,112 USD) 2007. Domaći obnovljivi izvori energije čine oko 85% ukupne isporuke primarne energije . Island je najveći svjetski proizvođač energije po glavi stanovnika zbog obilnih hidroelektrana i geotermalne energije. Globalni indeks zelene ekonomije za 2016. svrstao je Island među deset najzelenijih ekonomija svijeta kao posljedicu njegove posvećenosti obnovljivoj energiji. Islandska privreda nekada se u velikoj meri oslanjala na ribarstvo, koje i dalje čini 40% izvozne dobiti i zapošljava 7% radne snage. Ekonomija je podložna opadanju riblje populacije i padu globalnih cijena za svoj glavni izvozni materijal, koji uključuje ribu i riblje proizvode, aluminij i ferosilicij. Kitolov ima dugu i slavnu istoriju na Islandu. Island se još uvijek u velikoj mjeri oslanja na ribarstvo, iako njegov značaj opada, pao je sa 90% izvoza iz 1960-ih na 40% u 2006.
Island je bio jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja sve do dvadesetog veka. Sada je jedna od najrazvijenijih nacija na planeti. Island je bio na prvom mjestu u izvještaju o Indeksu humanog razvoja Ujedinjenih naroda za 2007/2008. zbog snažnog ekonomskog razvoja, ali je zbog ekonomske krize njegov HDI rang pao na 14. poziciju u 2011. Ipak, prema Economist Intelligence-u za 2011. Indeks, Island ima drugi najbolji kvalitet života na svijetu. Island ima jednu od najnižih stopa dispariteta dohotka u svijetu, prema Ginijevom koeficijentu, a njegov HDI rang se penje na peto mjesto kada se ispravi nejednakost. Od krize, stopa nezaposlenosti na Islandu je stalno opadala, sa 4.8 posto radne snage bez posla u junu 2012. godine, u poređenju sa 6.1 posto u 2011. i 8.1 posto u 2010. godini.
Mnoge političke grupe protive se ulasku Islanda u EU, uglavnom zato što su Islanđani zabrinuti zbog gubitka kontrole nad svojim prirodnim resursima (posebno ribarstvom). Islandska kruna je zvanična valuta zemlje (ISK). Usvajanje kanadskog dolara (CAD) podržava gotovo 70% Islanđana, više od bilo koje druge valute na svijetu.
Prema istraživanju Capacent Gallup objavljenom 5. marta 2010. godine, 31% ispitanika je bilo za uvođenje eura, dok je 69% bilo protiv. Gallupovo istraživanje objavljeno u februaru 2012. pokazalo je da bi 67.4 posto Islanđana glasalo protiv na referendumu o članstvu u EU.
U protekloj deceniji, islandska ekonomija se diverzifikovala u industrijske i uslužne sektore, uključujući razvoj softvera, biotehnologiju i finansije; industrija čini oko četvrtine ekonomske aktivnosti, dok usluge čine preko 70%. Turizam raste, posebno u ekoturizmu i promatranju kitova. Godišnje Island primi oko 1.1 milion turista, što je više od tri puta više od stanovništva zemlje. Krompir, zeleno povrće (uzgajeno u staklenicima), ovčetina i mliječni proizvodi čine većinu poljoprivrednog sektora Islanda, koji čini 5.4 posto BDP-a. Borgartn u Reykjavku je finansijski centar, sa značajnim brojem preduzeća i tri investicione banke. Islandska berza (ISE), islandska berza, osnovana je 1985. godine.
Island je rangiran na 27. mjestu u Indeksu ekonomske slobode za 2012. godinu, što je manje u odnosu na prethodne godine, ali i dalje među najslobodnijim zemljama svijeta. Nalazi se na 29. mjestu u Globalnom indeksu konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma u 2016. godini, što je jedno mjesto manje u odnosu na 2015. Island je 11. najinventivnija nacija na svijetu, prema INSEAD Global Innovation Indexu. Island ima paušalni poreski sistem, za razliku od drugih zapadnoevropskih zemalja: primarna stopa poreza na dohodak građana je paušalnih 22.75 posto, a kada je u kombinaciji s općinskim porezima, ukupna porezna stopa nije veća od 35.7 posto, ne računajući mnoge dostupne odbitke. Stopa poreza na dobit iznosi 18 posto, što je čini jednom od najnižih u svijetu. Porez na dodatu vrijednost je također na snazi, iako je porez na neto bogatstvo ukinut 2006. Tržište rada je jedno od najslobodnijih na svijetu, a zakoni o zapošljavanju su prilično liberalni. Island ima snažna vlasnička prava i jedna je od rijetkih nacija gdje se koriste za upravljanje ribarstvom. Poreski obveznici, kao i oni u drugim državama blagostanja, plaćaju različite subvencije jedni drugima, iako po nižoj stopi nego u drugim evropskim zemljama.
Poljoprivredna pomoć je najveća među zemljama OECD-a, uprkos niskim poreskim stopama, i može biti prepreka strukturnoj reformi. Štaviše, prema standardima OECD-a, izdaci za zdravstvenu zaštitu i obrazovanje imaju male povrate, bez obzira na nedavne napretke u ovim sektorima. Problemi islandske valute i makroekonomske politike naglašeni su u OECD-ovom ekonomskom pregledu Islanda 2008. U proljeće 2008. došlo je do valutne krize, a 6. oktobra trgovina u islandskim bankama je zaustavljena jer se vlada borila da spasi privredu. Island je postigao napredak u mnogim oblastima, uključujući stvaranje održive fiskalne politike i vraćanje zdravlja finansijskog sektora, prema najnovijoj procjeni OECD-a; međutim, ostaju izazovi da se ribarska industrija učini efikasnijom i održivijom, kao i poboljšanje monetarne politike za borbu protiv inflacije. Javni dug Islanda se smanjio od ekonomske krize i sada je 31. najveći u svijetu po nacionalnom BDP-u od 2015.
Ekonomska kontrakcija
Zbog kolapsa bankarskog sistema i ekonomske krize koja je uslijedila, Island je bio posebno teško pogođen Velikom recesijom, koja je počela u decembru 2007. Glitnir, Landsbanki i Kaupthing, tri najveće banke u zemlji, imale su zajednički dug od skoro šest puta bruto domaći proizvod zemlje od 14 milijardi evra (19 milijardi dolara) pre njihovog kolapsa. Islandski parlament donio je hitne mjere u oktobru 2008. kako bi ublažio posljedice finansijske krize. Islandska uprava za finansijski nadzor iskoristila je hitne zakone kako bi preuzela domaće poslovanje tri najveće islandske banke. Islandske vlasti, posebno guverner centralne banke Dav Odsson, naznačili su da vlada nema namjeru da preuzme zajmove ili imovinu banaka u inostranstvu. Umjesto toga, formirane su nove banke koje su preuzele domaće aktivnosti banaka, a stare banke su prisiljene na stečaj.
Islandska vlada je 18. oktobra 28. povećala kamatne stope na 2008% (sa 7% u avgustu 2010.), što je donekle uslovljeno uslovima dobijanja zajma od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Nakon povećanja kursa, nastavljeno je trgovanje islandskom krunom na otvorenom tržištu, sa procjenom od približno 250 ISK po euru, što je manje od jedne trećine deviznog kursa od 1:70 viđenog tokom većeg dijela 2008. godine, i značajno smanjenje u odnosu na 1: 150 devizni kurs viđen nedelju dana ranije. Nordijske zemlje pristale su da Islandu daju 2.5 milijardi dolara 20. novembra 2008.
Koaliciona vlada se raspala 26. januara 2009. godine, kao rezultat narodnog bijesa zbog načina na koji je riješena finansijska kriza. Sedmicu kasnije uspostavljena je nova ljevičarska administracija, koja je putem zakonskih amandmana izbacila guvernera Centralne banke Dava Oddssona i njegove saradnike iz banke. Nakon demonstracija ispred Centralne banke, Dav je smijenjen 26. februara 2009. godine.
Hiljade Islanđana napustilo je naciju od njene smrti, a mnogi od njih su se nastanili u Norveškoj. U 2005. godini, 293 osobe su migrirale sa Islanda u Norvešku; do 2009. godine, broj je porastao na 1,625. Zaključci Specijalne istražne komisije islandskog parlamenta objavljeni su u aprilu 2010. godine, pokazujući stepen prijevare kontrole u ovoj krizi. Landsbanki je otplatio otprilike polovinu Icesave kredita do juna 2012. godine.
Island je, prema Bloombergu, na putu da ima 2% nezaposlenosti kao posljedicu izbora u upravljanju krizom donesenih 2008. godine, kao što je omogućavanje kolapsa banaka.
