Na sjeveru je omeđen Saudijskom Arabijom, na zapadu Crvenim morem, na jugu Adenskim zaljevom i Arapskim morem, a na istoku i sjeveroistoku Omanom. Iako je Sana službeno proglašena prijestolnica Jemena, grad je pod kontrolom pobunjenika od februara 2015. Kao rezultat toga, glavni grad Jemena je privremeno premješten u Aden, lučki grad na južnoj obali zemlje. Jemenska teritorija se sastoji od oko 200 ostrva, od kojih je najveće Sokotra.
Jemen je bio dom Sabejaca (biblijska Šeba), trgovačke države koja je trajala više od hiljadu godina i vjerovatno je obuhvatala dijelove današnje Etiopije i Eritreje. Područjem je vladalo kasnije Himjaritsko kraljevstvo pod jevrejskim uticajem 275. godine. Kršćanstvo je došlo u četvrtom veku, kada su se judaizam i lokalni paganizam već uspostavili. U sedmom stoljeću islam se brzo širio, a jemenski vojnici su igrali važnu ulogu u ranim islamskim osvajanjima. Jemenska administracija je dugo bila poznata kao oštra.
Od devetog do šesnaestog vijeka nastale su mnoge dinastije, a dinastija Rasulida bila je najmoćnija i najbogatija. Početkom dvadesetog veka, nacija je bila podeljena između Otomanskog i Britanskog carstva. Prije formiranja Jemenske Arapske Republike 1962. godine, Zaydi Mutawakkilite Kraljevina Jemen je osnovana u Sjevernom Jemenu nakon Prvog svjetskog rata. Južni Jemen je do 1967. godine bio britanski protektorat poznat kao Aden Protectorat. Godine 1990. dvije jemenske države spojile su se i stvorile sadašnju državu Jemen.
Jemen je zemlja u razvoju i najsiromašnija zemlja Bliskog istoka. Jemen je okarakterisan kao kleptokratija za vreme vladavine predsednika Alija Abdulaha Saleha. Jemen je ocijenio 164 od 182 ispitane zemlje u Međunarodnom indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2009. godinu. U nedostatku jakih državnih institucija, jemenska elitna politika formirala je de facto tip kolaborativne uprave, u kojoj su se sukobljeni plemenski, regionalni, vjerski i politički interesi složili da drže jedni druge pod kontrolom prećutnim prihvatanjem ravnoteže koju je stvorila. Sporazum o podjeli vlasti između trojice muškaraca održavao je neformalno političko rješenje zajedno: predsjednika Alija Abdulaha Saleha, koji je kontrolirao državu; general-major Ali Mohsen al-Ahmar, koji je kontrolirao većinu oružanih snaga Republike Jemen; i Abdullah ibn Husayn al-Ahmar, vođa islamističke stranke Islah i izabrani broker za transnacionalno pokroviteljstvo u Saudijskoj Arabiji. Saudijska sredstva su napravljena da promovišu nezavisnost plemena od jemenske vlade i da saudijskoj vladi osiguraju sredstvo za vaganje u jemenskom političkom donošenju odluka.
Jemen je u političkoj krizi od 2011. godine, počevši od javnih demonstracija zbog siromaštva, nezaposlenosti i korupcije, kao i namjere predsjednika Saleha da promijeni ustav Jemena i ukloni ograničenje predsjedničkog mandata, čime će postati doživotni predsjednik. Predsjednik Saleh je podnio ostavku, a funkcija je prenijeta na potpredsjednika Abd Rabbuha Mansur Hadija, koji je službeno izabran za predsjednika na jednočlanim izborima 21. februara 2012. Sukobi između Huta i al-Islaha, kao i Al-Qaide pobuna, omeo proces tranzicije.
Huti su zauzeli Sanu u septembru 2014. godine, nakon čega su se državnim udarom stavili na čelo vlade. Od tada je došlo do intervencije koju je predvodio Saudijska Arabija, ali ona nije bila u stanju da stavi tačku na građanski sukob.