Sirija

Sirija se nalazi između 32° i 38° sjeverne geografske širine i 35° i 43° istočne geografske dužine. Uglavnom se sastoji od suhe visoravni, sa izuzetkom sjeverozapadnog dijela zemlje, koji graniči sa Mediteranom. Značajne su poljoprivredne regije Al-Jazira na sjeveroistoku i Hawran na jugu. Najznačajnija rijeka Sirije, Eufrat, protiče kroz naciju prema istoku. Jedna je od petnaest zemalja koje čine takozvanu „kolevku civilizacije“. Njegova teritorija je “sjeverozapadno od Arapske ploče”.

Klima u Siriji je sušna i topla, sa umjerenim zimama. Sniježne padavine povremeno se javljaju tokom cijele zime zbog visine zemlje. Godine 1956. na sjeveroistoku su pronađene komercijalne količine nafte. Suwaydiyah, Qaratshui, Rumayian i Tayyem, svi u blizini Dayr az-Zawra, su najznačajnija naftna polja. Polja su prirodni nastavak iračkih polja Mosula i Kirkuka. Nakon 1974. godine, nafta je postala najvredniji prirodni resurs Sirije i glavni izvozni proizvod. Godine 1940. prirodni plin je pronađen u polju Jbessa.

Dolina rijeke Eufrat i obalna ravnica, bujna površina između obalnih planina i pustinje, dom su većine stanovništva. Sirija ima gustinu naseljenosti od oko 99 ljudi po kvadratnom kilometru (258 po kvadratnoj milji). Prema Svjetskoj anketi o izbjeglicama Komiteta Sjedinjenih Država za izbjeglice i imigrante iz 2008. godine, Sirija je imala populaciju od oko 1,852,300 izbjeglica i tražitelja azila. Ogromna većina ove grupe (1,300,000) dolazi iz Iraka, iako je značajan broj bio i iz Palestine (543,400) i Somalije (5,200).

Od početka građanskog rata u Siriji u martu 2011. raseljeno je oko 9.5 miliona Sirijaca, ili polovina stanovništva; 4 miliona je pobjeglo iz zemlje kao izbjeglice, prema Ujedinjenim nacijama.

Sirijci su narod Levanta koji je blisko povezan sa svojim bliskim susjedima, uključujući Libanonce, Palestince, Iračane, Maltežane i Jordance. Procjenjuje se da stanovništvo Sirije iznosi oko 17,065,000 ljudi (procjena iz 2014.) Sirijski Arapi, zajedno sa 600,000 palestinskih Arapa, čine otprilike 74% stanovništva (ako se izuzmu sirijski kršćani).

Procjenjuje se da autohtoni kršćani koji govore zapadni aramejski jezik i Asirci broje oko 400,000 ljudi, pri čemu oni koji govore zapadni aramejski žive širom nacije, posebno u velikim gradovima, a Asirci uglavnom na sjeveru i sjeveroistoku (Homs, Aleppo, Qamishli, Hasakah). Mnogi ljudi (posebno Asirci) još uvijek govore i pišu neoaramejskim dijalektima, dok sela Ma'loula, Jubb'adin i Bakh'a još uvijek govore i pišu zapadno-aramejski.

Kurdi su druga najveća etnička grupa u Siriji. Oni čine oko 1.6 miliona pojedinaca, ili oko 9% do 10% stanovništva (uključujući 40,000 Jezida). Većina Kurda živi u sjeveroistočnom dijelu Sirije, gdje govore kurdski dijalekt Kurmanji.

Sirijski Turkmeni koji govore turski su treća najveća etnička grupa u Siriji, čineći oko 4-5 posto stanovništva zemlje. Njihovo stanovništvo je, međutim, znatno veće kada se uračunaju arabizirani Turkmeni. Njihova tačna populacija je nepoznata, a procjene se kreću od nekoliko stotina hiljada do 3.5 miliona ljudi.

Asirci (3-4%) su četvrta najveća etnička grupa, a slijede Čerkezi (1.5%) i Jermeni (1%), od kojih su većina potomci izbjeglica koje su došle u Siriju tokom genocida nad Jermenima. Sirija ima sedmu po veličini armensku populaciju na svijetu. Alep, Kamišli, Damask i Kesab su glavne tačke okupljanja.

Albanci, Bosanci, Gruzijci, Grci, Perzijanci, Paštuni i Rusi su među manjim etničkim manjinskim grupama. Većina ovih etničkih manjina, posebno onih koje prihvataju islam, u određenoj mjeri su arabizirane.

Sirija je istorijski imala značajnu jevrejsku populaciju, sa značajnim jevrejskim zajednicama u Damasku, Alepu i Kamišiju. U drugoj polovini devetnaestog veka, Jevreji su počeli da se sele u Veliku Britaniju, Sjedinjene Američke Države i Izrael kao rezultat mešavine progona u Siriji i mogućnosti u inostranstvu. Stvaranjem države Izrael 1948. godine proces je završen. Danas u Siriji postoji samo nekoliko Jevreja.

Brazil, koji ima milione ljudi arapskog i drugog bliskoistočnog porijekla, ima najveću sirijsku dijasporu izvan arapskog svijeta. Brazil je prva država u Americi koja je sirijskim izbjeglicama odobrila humanitarne vize. Velika većina arapskih Argentinaca je libanonskog ili sirijskog porijekla.

Sunitski muslimani čine otprilike 74 posto stanovništva Sirije, dok sunitski Arapi čine 59-60 posto stanovništva. Većina Kurda (8.5 posto) i Turkomana (3 posto) su također suniti, dok muslimani šiiti (posebno alavite, dvanaestorice i ismailiti, ali i Arapi, Kurdi i Turkomani) čine 13 posto Sirijaca. Druzi imaju otprilike 500,000 ljudi i žive uglavnom u regiji Džabal al-južni Druzi.

Porodica predsjednika Bašara al Asada je alavita, a alaviti su većina u sirijskoj administraciji i vojsci. Prema Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava (SOHR), najmanje 41,000 alavita je ubijeno tokom građanskog rata u Siriji.

Kršćani (2.5 miliona), koji čine značajan dio palestinske izbjegličke populacije Sirije, podijeljeni su u različite sekte. Halkidonski antiohijski pravoslavci čine 45.7 posto hrišćanskog stanovništva; katolici (melkitski, armenski katolici, sirijski katolici, maroniti, kaldejci katolici i latinski) 16.2 posto; Jermenska apostolska crkva 10.9 posto; sirijski pravoslavci 22.4 posto; Asirska crkva Istoka i nekoliko manjih kršćanskih denominacija čine ostatak. Postoje i mnogi hrišćanski manastiri. Mnogi kršćani u Siriji dolaze iz bogate porodice.

Službeni jezik je arapski. Poznavanje nekoliko riječi je obično dobra ideja (“zdravo”, “hvala” itd.). Iznenađujuće, veliki postotak pojedinaca može komunicirati na (veoma) osnovnom engleskom. Ipak, korisno je razumjeti osnovne arapske brojeve kako biste se cjenkali za taksi. Osoblje koje se bavi stranim posjetiocima (kao što su turistički hoteli, restorani, turistički vodiči i tako dalje) obično može prilično efikasno razgovarati na engleskom.

Budući da opća populacija nema sposobnost da razgovara na engleskom osim jednostavnih fraza, Sirija je odlična lokacija za učenje arapskog jezika putem uranjanja ako želite poboljšati svoje arapske vještine.

Sirija nudi jednostavnu i jeftinu internetsku vezu. Internet kafei su izuzetno rasprostranjeni u gradovima. Iako su Facebook i YouTube upravo vraćeni, određene web stranice, kao što su određene vijesti, ostaju zabranjene. Kafići su izuzetno gostoljubivi, ali kako biste spriječili prenaplatu, pitajte lokalnog stanovništva koliko internet košta po satu prije nego pristanete da sjednete. Obično je SYP50 po satu (USD1), međutim može se kretati od SYP50 do SYP100 po satu (USD2). Preporučljivo je izbjegavati političke rasprave o sirijskoj vladi, kao i čitanje izraelskih publikacija ili web stranica na internetu.

Cijena brze internetske veze uvelike varira. Od novembra 2007. godine, internet kafe Concord u Alepu naplaćivao je visokih 100 SYP po satu, dok je uobičajena cijena u Hami bila 75 SYP po satu, au Damasku je cijena pala na oko 50 SP po satu (manje ako plaćate nekoliko sati u unapred). Prije mnogo godina, električna mreža u Latakiji punila je samo SYP20.

Od 2015. godine, sirijska ekonomija se oslanja na fundamentalno nestabilne tokove prihoda kao što su smanjenje carina i poreza na dohodak, koji su dijelom podržani iranskim kreditnim linijama. Tokom sirijskog građanskog rata, smatra se da Iran svake godine ulaže između 6 i 20 milijardi dolara u Siriju. Sirijska ekonomija se smanjila za 60%, a sirijska funta izgubila je 80% svoje vrijednosti, jer je ekonomija zemlje prešla iz državnog u ratno vođenu. Siriju je Svjetska banka kategorizirala kao „naciju nižeg srednjeg dohotka“ na početku trenutnog građanskog rata u Siriji. Sirijska privreda je ostala oslonjena na naftu i poljoprivredu u 2010. Oko 40% izvozne dobiti dolazi od naftne industrije. Vjeruje se da velike količine nafte postoje na dnu Sredozemnog mora između Sirije i Kipra, prema dokazanim misijama na moru. Poljoprivreda čini oko 20% BDP-a i 20% zaposlenosti u Sjedinjenim Državama. Predviđa se da će u narednim godinama rezerve nafte pasti, a Sirija je već postala neto uvoznik nafte. Sirijska ekonomija se smanjila za 35% od početka građanskog rata, a sirijska funta je pala na jednu šestinu svoje predratne vrijednosti. Iran, Rusija i Kina progresivno daju zajmove vladi.

Vlada snažno reguliše ekonomiju, povećavajući subvencije i pooštravajući trgovinska ograničenja kako bi smirila demonstrante i sačuvala devizne rezerve. Spoljnotrgovinska ograničenja, smanjenje proizvodnje nafte, visoka nezaposlenost, rastući budžetski deficiti i sve veći pritisak na vodne resurse zbog velike upotrebe u poljoprivredi, brzog rasta stanovništva, industrijskog razvoja i zagađenja vode su dugoročna ekonomska ograničenja. Prema UNDP-u, 30% sirijskog stanovništva živi u siromaštvu, a 11.4% živi ispod granice siromaštva.

Od 2001. godine, udio Sirije u svjetskom izvozu stalno se smanjuje. Tokom godina 2000–2008, realni rast BDP-a po glavi stanovnika iznosio je samo 2.5 posto godišnje. Nezaposlenost je na vrhuncu od preko 10%. Stopa siromaštva porasla je sa 11% u 2004. na 12.3 posto u 2007. Sirova nafta, prerađena roba, sirovi pamuk, tekstil, voće i žitarice bili su među glavnim izvozom Sirije u 2007. Sirovine za industriju, automobile, poljoprivrednu opremu i teške mašinerije čine većinu sirijskog uvoza. Glavni vladini izvori strane valute su zarade od izvoza nafte i doznake sirijskih zaposlenih.

Politička nestabilnost je veliki rizik za budući ekonomski rast. Nasilje, vladina ograničenja, ekonomske sankcije i međunarodna izolacija ograničavaju strane investicije. Sirijska ekonomija je dodatno otežana vladinom birokratijom, padom proizvodnje nafte, povećanjem budžetskih deficita i inflacijom.

Prije građanskog sukoba 2011. godine, vlada je namjeravala diverzificirati svoju ekonomiju i smanjiti svoje oslanjanje na naftu i poljoprivredu privlačenjem novih investicija u turizam, prirodni plin i uslužne industrije. Administracija je počela provoditi ekonomske promjene s ciljem liberalizacije većine tržišta, ali su bile spore i nasumične i potpuno su poništene od početka rata 2011. godine.

Vrijednost ukupnog sirijskog izvoza smanjena je za dvije trećine od 2010. godine, sa 12 milijardi američkih dolara u 2010. na samo 4 milijarde dolara u 2012. To je zbog kontinuiranog građanskog sukoba u Siriji. Sirijski BDP je pao za više od 3% u 2011. godini, a predviđa se da će opasti za još 20% u 2012. godini.

Naftni i turistički sektori u Siriji su, posebno, desetkovani od 2012. godine, dok je građanski rat koji se nastavlja koštao zemlju 5 milijardi dolara. Za nastavak građanskog sukoba biće potrebni troškovi rekonstrukcije do 10 milijardi dolara. Vladine finansije su iscrpljene sankcijama. Očekuje se da će ograničenja uvoza nafte koja su uvedena od strane Sjedinjenih Država i Evropske unije 2012. koštati Siriju 400 miliona dolara mjesečno.

Prihodi od turizma su naglo pali, sa stopom popunjenosti hotela sa 90 posto prije sukoba na manje od 15 posto u maju 2012. Od početka sukoba, oko 40 posto svih turističkih radnika ostalo je bez posla.

ISIS je preuzeo kontrolu nad sirijskim rudnicima fosfata u maju 2015., prekinuvši jedan od posljednjih glavnih izvora prihoda Assadovog režima. ISIS je sljedećeg mjeseca digao u zrak gasovod do Damaska ​​koji je korišten za proizvodnju grijanja i struje u Damasku i Homsu; "ime njegove igre za sada je uskraćivanje kritičnih resursa vladi", kaže jedan stručnjak. Osim toga, ISIS se približava plinskom polju Shaer i još tri obližnja objekta – Hayan, Jihar i Ebla – s gubitkom ovih zapadnih resursa plina što bi moglo uzrokovati da Iran još više podržava Assadovu vladu.

Naftna industrija

Sirijski naftni sektor je već duže vrijeme u padu. U septembru 2014. ISIS je proizvodio više nafte od režima, 80,000 barela dnevno (13,000 m3/d) u poređenju sa režimom od 17,000 barela dnevno (2,700 m3/d), a sirijsko ministarstvo nafte je izvijestilo da je do kraja 2014, proizvodnja nafte je pala na 9,329 barela dnevno (1,483.2 m3/d); ISIS je od tada zauzeo još jedno naftno polje, što je rezultiralo projektovanom proizvodnjom nafte od 6,829 barela dnevno (1, dvije velike sirijske rafinerije nafte radile su s manje od 10% kapaciteta u trećoj godini sirijskog građanskog rata, prema zamjeniku ministra ekonomije Salman Hayan.

Od kasnih 1960-ih, nacija proizvodi tešku naftu iz izvora na sjeveroistoku. Lako nafta sa niskim sadržajem sumpora pronađena je u Deir ez-Zoru u istočnoj Siriji početkom 1980-ih. Proizvodnja nafte u Siriji je pala sa visokih preko 600,000 barela dnevno (95,000 m3/d) u 1995. godini na manje od 182,500 barela dnevno (29,020 m3/d) u 2012. Od 2012., proizvodnja je opala za 32,000 barela5,100 još više dnevno (3 m2014/d) u 27,000. (bpd). Službena statistika procjenjuje proizvodnju na 4,300 barela dnevno (3 m2015/d) u 2016. godini, ali takve podatke treba pažljivo tumačiti jer je nemoguće utvrditi koliko se nafte proizvodi u regijama pod kontrolom pobunjenika.

Prije pobune, preko 90% sirijskog izvoza nafte odlazilo je u zemlje EU, a ostatak je odlazio u Tursku. U 2012. godini prihodi od nafte i gasa činili su oko 20% ukupnog BDP-a i 25% ukupnih državnih prihoda.

Većini individualnih putnika su potrebne vize. To su u 6-mjesečnim (jedan/višestruki ulaz), 3-mjesečnim (jednokratnim) i 15-dnevnim (samo na kopnenim granicama). Osim marokanskih žena mlađih od 40 godina bez pratnje, državljanima arapskih nacija nije potrebna viza. Štaviše, Malezijcima, Turcima i Irancima nisu potrebne vize.

Pribavljanje viza unaprijed je skupo i komplikovano. Čak i ako borave negdje drugdje, Amerikanci se moraju unaprijed prijaviti u sirijskoj ambasadi u Washingtonu i platiti 131 USD ili 100 EUR. Većina drugih putnika, međutim, može ih dobiti bilo gdje, a Istanbul (Turska) je popularna opcija jer se obično odobravaju u roku od jednog dana za 20 € (državljani Kanade) ili 30 € (državljani EU) (državljani EU). Možda će vam biti potrebno "referentno pismo" iz vašeg konzulata u kojem se navodi da "nema prigovora" na vaše putovanje u Siriju. Viza mora sadržavati dva pečata i potpis, inače će se smatrati nevažećom i bićete vraćeni na granicu. Plavi obrazac za dolazak se mora čuvati jer se mora predočiti pri odlasku.

Prema službenim propisima, ako vaša nacija ima sirijsku ambasadu ili konzulat, trebali biste podnijeti zahtjev za vizu prije vremena. Većina nacionalnosti mora podnijeti zahtjev za sirijsku vizu u zemlji svog državljanstva. Strana osoba također može podnijeti zahtjev za sirijsku vizu u sirijskom konzulatu u zemlji koja nije njihova pod uvjetom da ima boravišnu vizu koja vrijedi najmanje 6 mjeseci u zemlji u kojoj podnosi zahtjev. Ovo pravilo ima samo nekoliko izuzetaka. Za većinu nacionalnosti, lako je dobiti vizu na granici.

Gotovo svaki državljanin može dobiti vizu na granici, bez obzira da li je napisana ili predložena. Međutim, nemojte kupovati autobusku kartu koja će vas odvesti čak do druge strane granice. Uvijek će vas ostaviti tamo jer je ljudima iz SAD-a potrebno 2-10 sati da stignu tamo, a to vam neće reći kada kupite kartu za autobus. Kupite kartu za minibus/zajedničku taksi (servise) do granice, a zatim ponovite postupak na suprotnoj strani. Drugi su skuplji: Japanci su 12-14 USD ili 9-11 EUR, Singapurci su 33 USD ili 25 EUR, Australci/Novozelanđani su oko 100 USD ili 75.99 EUR, a Švajcarci 63 USD ili 47.88 EUR. Prihvataju se samo američki novac ili euro. Možete dobiti samo jednokratnu turističku vizu od 15 dana, a od vas će se tražiti da ponovite proceduru ako se vratite u Siriju. Kada napuštate Siriju, morate kupiti/platiti izlaznu karticu, koja košta oko 12 USD ili 9.15 €.

Ako putujete kopnom i želite da dobijete vizu na granici, nosite američke dolare, eure ili sirijske funte. Ostale strane valute neće imati povoljan kurs, a kreditne/debitne kartice neće biti prihvaćene na većini prelaza. Također se ne prihvaćaju putnički čekovi.

Amerikanci bi trebali izbjegavati sankcije Siriji. Dok je putovanje u Siriju i trošenje novca tamo legalno, ne možete letjeti sa Syrian Arab Airlines, a mnoge američke banke griješe na strani opreza i odbijaju poslovati sa Sirijom. Neke kreditne ili bankomate kartice možda neće raditi, ali to nije problem za većinu Amerikanaca danas. Međutim, imajte na umu da su bankovni računi nekih putnika blokirani, bez obzira na to jesu li obavijestili svoju banku o svom putovanju u Siriju ili ne.

Različiti regioni Sirije nisu pod vlašću sirijske centralne vlade kao rezultat rata. Kurdske i pobunjeničke trupe kontrolišu područja koja graniče sa Turskom. Strancima neće biti dozvoljen ulazak na ove granice, a granica između Turske i Sirije je sada blokirana zbog rata. Ljudi prelaze rijeku u Siriju iz iračke kurdske regije na lokaciji zvanoj Faish Khabour, ali prolaz je isključivo za humanitarne radnike, a osoblju koje ne pruža pomoć možda neće biti dozvoljeno da pređe.

Sirija ima tri međunarodna aerodroma: Međunarodni aerodrom Damask (DAM), koji se nalazi 35 kilometara (22 milje) jugoistočno od glavnog grada, Međunarodni aerodrom Alep (ALP), koji se nalazi severoistočno od Alepa na severu zemlje, i Međunarodni aerodrom Basel al-Asad ( LTK), koji se nalazi južno od Latakije, glavne morske luke u zemlji. Zbog građanskog sukoba koji je u toku, većina avio-kompanija je prekinula letove na ovim aerodromima.

Gotovo svi posjetioci mogu dobiti besplatnu ulaznu vizu po dolasku ako ih dočeka lokalni turistički operater. Za dodatne informacije kontaktirajte sirijsku ambasadu u svojoj zemlji.

Sirija naplaćuje izlaznu taksu od 550 SYP (13 USD) na kopnenim i morskim prelazima. Od ljeta 2009. godine aerodromska taksa je uključena u cijenu karte, a aviokompanije će ručno pečatirati vašu dozvolu za ukrcavanje.

Jedan od najizvodljivijih i najrazumnijih metoda za ulazak u Siriju iz Turske je let za Gaziantep, a zatim taksijem za Alep kroz graničnu kapiju Oncupinar u Kilisu. Putovanje traje oko dva sata, uključujući carinske procedure. Cijena je 60 USD po vozilu, sa maksimalno četiri putnika i jednosmjernim putovanjem. Taksi sa dozvolom može se unajmiti u Kilisu ili Gaziantepu. Turkcan Turizm možete dobiti na 0348 822 3313.

Postoje dvije međunarodne željezničke linije za Siriju: Teheran-Alep-Damask i Istanbul-Aleppo.

Let do Istanbula, a zatim vozom/autobusom do Damaska ​​je jeftinija opcija od letenja direktno za Damask (povratne karte od 200 GBP od UK do Istanbula). Do Alepa je potrebno otprilike 36 sati (polazi u nedjelju ujutro. Suprotno uobičajenom mišljenju, voz ne nastavlja do Damaska; umjesto toga, morate promijeniti voz. Seat61 je vrlo precizan i treba ga koristiti.

Svi vozovi iz Istanbula (železnička stanica Haydarpaşa na azijskoj strani Bosfora) vode zajedno TCDD (Turska) i CFS (Sirija) i daleko su najjeftinija ruta za ulazak u Siriju iz Evrope, a letovi za Istanbul koštaju 200 € – € 300 jeftinije od letova za Damask.

Toros Express, koji saobraća od Istanbula do Gaziantepa (odakle još jedan voz može biti odveden u Siriju), zaustavljen je zbog popravke kolosijeka na cijeloj turskoj željezničkoj mreži, a nejasno je kada će i da li će nastaviti sa radom. Još uvijek postoje dnevni noćni vozovi od Istanbula do Adane, što je kratko putovanje autobusom između Antiohije i Gaziantepa, od kojih prvi ima opsežne autobuske veze do Alepa, a drugi ima željezničke veze dvaput sedmično sa sirijskim gradom.

Turistička agencija Tur-ista može za vas kupiti željezničke karte prije nego stignete u Istanbul, što je pametna ideja jer se vozovi brzo pune (Tur-ista tel: +90 (212) 334 2600).

Autobusi polaze iz Turske, sa redovnim linijama iz Antakye (Hatay). Putovanje autobusom iz Jordana i Libana je takođe opcija.

Kada dolazite u Damask autobusom, izađite sa stanice da biste uzeli taksi do centra grada. U suprotnom, rizikujete da platite višestruko više od uobičajenih troškova, koji bi trebali biti oko 150 SYP, jer vozila koja se imitiraju taksi voze u blizini stanice.

Obično je ovo posao za dva čovjeka, s jednim tipom koji pokušava da vam odvrati pažnju dok vozač stavlja vašu prtljagu u prtljažnik "taksija" i zaključava ga.

Servisni taksiji (taksiji koji prate isključivo zadanu rutu, obično od jedne autobuske stanice do druge) zgodan su način da se iz Libana stigne do Damaska, Homsa, Tartusa, Alepa i drugih sirijskih gradova. Na osnovu četiri osobe koje dijele isto vozilo, zajednički taksi od Bejruta do Damaska ​​koštat će između 700 i 800 sirijskih funti (17 dolara). Ako želite privatni taksi, morate platiti za svako sjedište.

Sjedište na liniji od Latakije do Bejruta koštat će 800 SYP, dok bi Tartous do Tripolija koštao otprilike 500 SYP. U većini slučajeva, sirijsku vizu morate dobiti prije polaska, koja može koštati i do 130 USD ovisno o državi prebivališta. Turisti mogu dobiti besplatnu ulaznu vizu ako su u pratnji lokalne turističke agencije. Dolazak vozilom iz Turske je također opcija. Privatni taksi sa aerodroma Gaziantep (Turska) koštao bi vam oko 60 USD.

Servisni taksiji saobraćaju od Dar'e preko jordanske granice do Ramthe; odatle su dostupni mikrobusevi za Irbid i Aman; zaustavljanje u Dar'i omogućava sporedni izlet do Bosre, koja ima UNESCO-priznato rimsko pozorište i ruševine.

Najbliža trajektna luka za automobile je u Turskoj, u Bodrumu.

Putnički brodovi povremeno saobraćaju između Latakije i Limasola na Kipru. Ova usluga je dolazila i nestajala tokom godina, sa samo četiri plovidbe u svakom smjeru u 2008. godini. Prije nego što napravite aranžmane koji uključuju ovu rutu, potvrdite s Varianos Travelom da će se polazak održati.

Brojne linije za krstarenje Mediteranom zaustavljaju se u Latakiji i Tartuusu.

Taksiji (često žuti i dobro označeni) su pogodna metoda za putovanje Damaskom, Alepom i drugim gradovima. Većina taksista ne govori engleski, pa bi poznavanje arapskog bilo korisno. Svi legalni taksiji imaju brojila i bitno je insistirati na tome da vozač uključi brojilo i pazi da ono ostane uključeno. Umjesto korištenja mjerača, većina vozača očekuje da će pregovarati o cijenama sa međunarodnim turistima. Putovanje taksijem preko Damaska ​​može koštati čak 30 SYP. Taksi od aerodroma do centra Damaska ​​košta između 600 i 800 SYP, nešto više noću. Privatne taksi usluge (koje se uveliko reklamiraju na aerodromu) naplaćuju mnogo više.

Međutim, postoji autobus od stanice Baramkeh do aerodroma koji košta 25 SYP po koferu i 45 SYP po putniku.

Dostupne su lokacije za iznajmljivanje automobila Sixt, Budget i Europcar. Cham Tours (ranije Hertz) ima ured u blizini hotela Cham Palace i nudi pristupačne cijene počevši od 50 USD po danu, uključujući porez, osiguranje i neograničene kilometre.

Sixt rent a car, jedna od vodećih kompanija za iznajmljivanje automobila u Evropi, upravo je pokrenuta u Siriji u hotelu Four Seasons sa potpuno novom flotom, sa cijenama od 40 USD po danu (All Inclusive).

Ako nikada prije niste vozili u Siriji, prvo uzmite taksi da biste stekli uvid u promet. Posebno je vožnja u Damasku i Alepu jedinstveno iskustvo zbog skoro stalnih gužvi, veoma agresivnog stila vožnje, loših puteva i krajnje upitnog kvaliteta saobraćajnih znakova. Zato budite oprezni.

Jedina saobraćajna regulativa koja bi mogla biti korisna je da, za razliku od većeg dijela svijeta, dolazeća vozila imaju prednost u kružnim tokovima, dok automobili koji su već u kružnom toku moraju čekati. Osim toga, čini se da vozači imaju puno slobode.

Ako doživite nesreću u iznajmljenom vozilu, morate dobiti policijski izvještaj bez obzira na to koliko je šteta mala ili ko je očito kriv – u suprotnom ćete biti odgovorni za štetu. Policija (putna policija br:115) će najvjerovatnije moći komunicirati samo na arapskom jeziku, stoga pokušajte dobiti pomoć od drugih vozača i/ili kontaktirati svoju agenciju za iznajmljivanje.

Plin (označen kao "Super", crveni štandovi) košta 40 SYP po litru (+10% poreza), što je ukupno 44 SYP, dok je dizel (zeleni štandovi) oko pola cijene. Ako vam ponestane benzina (što je lako učiniti bilo gdje istočno od rute Damask-Alep ili u visoravnima zapadno od njega), možda ćete moći pronaći lokalnog čovjeka koji će vam prodati nekoliko litara iz kanistera, iako košta može biti skupo (recimo SYP70 po litru). Benzinske pumpe se obično nalaze samo u većim gradovima i ključnim raskrsnicama u pustinji, pa pokušajte da ih dopunite kad god je to moguće.

Mikrobusevi (također poznati kao servisi ili meecro) su mali bijeli kombiji koji prevoze desetak ljudi po gradovima po unaprijed određenim rutama za otprilike SYP10. Odredišta su odštampana na arapskom na prednjoj strani mikrobusa. Obično novcem rukuje putnik koji sjedi iza vozača. Možete zatražiti da se vozač zaustavi bilo gdje na njegovoj ruti.

Mikrobusevi često idu na veće udaljenosti, poput susjednih sela oko Damaska ​​i Alepa, ili od Homsa do Tadmora ili Krak des Chevaliersa. Često su neugodniji i zagušeniji od većih autobusa, iako su jeftiniji. Oni obično imaju redovnije polaske od autobusa, posebno za kraće rute.

Klimatizirani autobusi su jedan od najpovoljnijih načina za putovanje na velike udaljenosti u Siriji, kao što je putovanje od Damaska ​​do Palmire. Autobusi su jeftina, brza i pouzdana metoda za putovanje širom nacije, ali red vožnje, kada postoji, nije pouzdan. Za najprometnije rute, najbolje je samo otići do autobuske stanice kada želite krenuti i uzeti sljedeći autobus; morat ćete pričekati još malo, ali to je manje muka od pokušaja da shvatite kada će idealni trener krenuti, samo da biste saznali da je kasno.

Sirijske željeznice su bile prilično moderne. Putovanje željeznicom je jeftino i obično na vrijeme, ali željezničke stanice se često nalaze na znatnoj udaljenosti od gradskih centara. Damask, Alepo, Deir ez-Zur, Hassake i Qamishle povezani su glavnom linijom. Uz obalu Sredozemnog mora prolazi pomoćna željeznička pruga koja opslužuje stanice.

Petkom tokom ljeta, mali parni voz polazi sa željezničke stanice Hejaz u Damasku (koja uključuje lijep restoran) i penje se u planine Anti-Libanon. Mnogi stanovnici vole izlete u hladnije gorje na piknik.

Iako biciklizam nije za svakoga, a Sirija je daleko od biciklističkog raja, postoje određene prednosti. Sirija je pristojne veličine za vožnju biciklom, a smještaja ima dovoljno da čak i niskobudžetni putnik može proći sa obilaskom „kreditnom karticom“ (iako bi u slučaju Sirije bilo bolje da se to nazove debeljkom turneje bez gotovine). Postoje mjesta koja su nedostupna javnim prijevozom, poput Mrtvih gradova, a stanovnici su izuzetno gostoljubivi, često zamole umornog biciklista za odmor, šoljicu čaja, ručak ili prenoćište. Čini se da djeca koja bacaju kamenje na bicikliste ili trče za biciklima tražeći slatkiše i olovke (kao što se vidi u određenim područjima Maroka) nisu problem u Siriji. Mještani, mladi i stari, bit će fascinirani vašim putovanjem i vašim biciklom, a ako svratite u grad, očekujte veliku gužvu koja će se okupiti radi ugodnog zezanja o tome odakle ste i putovanju.

U Siriji je vrlo jednostavno kampirati. Možda najteže pitanje nije toliko lociranje prostora za vaš šator, koliko je odabir lokacije gdje ljudi neće prolaziti i pokušavati vas nagovoriti da se vratite u njihovu kuću. Osim po vlažnom danu kada prljavština otežava život, maslinici i drugi voćnjaci mogu biti odlična mjesta za postavljanje šatora. Druga alternativa je da postavite svoj šator u privatnom dvorištu ili pored službene zgrade, kao što je policijska stanica. Sve dok možete da iznesete svoju poentu, malo je vjerovatno da ćete biti odbijeni. Bilješka koja opisuje vaše putovanje na arapskom će vam pomoći u komunikaciji.

Nažalost, vozačke sposobnosti u Siriji su veoma loše, a ostali učesnici u saobraćaju radije voze agresivno. Čini se da su navikli na spor saobraćaj i obično nude dovoljno prostora kada prolaze. Vozači motocikala su vjerovatno najopasniji jer više vole da stanu pored biciklista kako bi razgovarali ili zumirali pored vašeg bicikla kako bi pogledali čudnog putnika prije nego što se okrenu na sredini puta i vrate se kući. U ovom slučaju, zaustavljanje, razgovor nekoliko minuta, a zatim nastavak može biti najsigurniji izbor.

Drugi problem je teškoća lociranja odličnih mapa. Trebali biste ponijeti kartu sa sobom jer je u Siriji teško pronaći odlične karte. Besplatne su dostupne u turističkim uredima, iako nisu idealne za vožnju biciklom. Čak i karte strane proizvodnje mogu sadržavati nepreciznosti ili puteve koji ne postoje, što otežava skretanje s glavne staze. Kada dođete do račvanja, dobra je ideja pitati mnoge stanovnike za smjer. Bez odličnih mapa, možda će biti teško izbjeći vožnju po glavnom autoputu, koji, iako siguran (pristojan široki pojas postoji na gotovo svim putevima), nije baš ugodan zbog zadimljenih vozila i dosadnog pejzaža.

Razmislite o tome da sa sobom ponesete filter za vodu ili tablete za pročišćavanje vode. Flaširana voda obično nije lako dostupna u malim zajednicama. Lokalnu vodu je lako locirati. Visoki metalni hladnjaci vode distribuiraju besplatnu lokalnu vodu u mnogim gradskim centrima, a voda je uvijek dostupna u blizini džamija. Sirijski izraz za vodu izgovara se slično kao i engleska riječ "my" (kao u "that is my pen") sa malim A iza nje, a ako zatražite vodu u bilo kojem poslu ili kući, rado će vam napuniti boce .

Sirija tehnički ima 14 gubernija.

• Sjeverozapadna Sirija
  Alep, jedan od najstarijih gradova na svijetu, kao i Mrtvi gradovi, 700 napuštenih sela na sjeverozapadu zemlje.
• Hauran
  Vulkanska visoravan u jugozapadnoj Siriji koja sadrži Damask i područje njegovog utjecaja.
• Orontes Valley
  Dolina Oronta, koja uključuje gradove Hama i Homs.
• Sirijska obala i planine
  Zeleni i plodni, kršćanski i liberalni u pogledu, i dominiraju feničanska i križarska historija
• Sirijska pustinja
  Velika nenaseljena pustinja sa oazom Palmire i basenom Eufrata, koji su istorijski povezani sa asirskom i babilonskom istorijom.

• Damask — glavni grad je tvrdio da je najstariji kontinuirano naseljen grad na svijetu
• Alep — veliki souk i drevna citadela sa prekrasnim pogledom
• Deir-az-Zur — pustinjski grad na obali rijeke Eufrat
• Hama — vodeni točkovi
• Homs — drevni grad pored reke Orontes, neverovatne zelene planine u proleće
• Latakia — veliki lučki grad, Saladinov dvorac, šume Fronloq i plaža Al Samra u blizini Kasaba
• Tartus — istorijski lučki grad i istorijsko malo ostrvo Arvad

• Apamea je bio drevni rimski grad koji je prvobitno sadržavao oko 500,000 ljudi. Apamea je razorena zemljotresom u 12. veku, ali još uvek ima dugačku ulicu oivičenu stubovima, od kojih su neki iskrivljeni.
• Bosra je rimski grad u južnoj Siriji u blizini jordanske granice poznat po upotrebi crnog bazaltnog kamenja i dobro očuvanom pozorištu.
• Crac des Chevaliers je suštinska tvrđava krstaša, lijepo održavana i ne smije se propustiti.
• Mrtvi gradovi – Grupa gradova koji su ranije bili dio Antiohije. Dugo su bili napušteni, ali su ipak vrijedni posjete posjetiteljima. Piramidalne grobnice i nekada veličanstveni svodovi stoje na vrhu savremenog poljoprivrednog zemljišta u Al Bari. Serjila je još jedan poznati mrtvi grad.
• Der Mar Musa nije turistička atrakcija, već aktivni kršćanski samostan koji promoviše islamsku/kršćansku saradnju. Pozdravlja kršćane kao i ljude drugih vjera. Nalazi se 80 kilometara sjeverno od Damaska.
• Palmira – usred pustinje, u kojoj su se nekada nalazili veličanstveni ostaci rimske metropole. Istorijski spomenik UNESCO-a, koji se ranije smatrao najvećim sirijskim turistima, više nije održiva destinacija nakon što su ga uništili militanti DAEŠ-a 2015. godine.
• Saladinov dvorac je mirno blago u dolini prekrivenoj borovom šumom 37 kilometara u unutrašnjosti od Latakije.
• Salamieh — Salamiyah je istorijski grad koji je prvobitno bio priznat u doba Babilona oko 3500. godine prije Krista; obuhvata tvrđavu Šmemis, grčki Zevsov hram, stari Hamam, stare zidine i ostatke rimskih kanala.

• Damask, Alep, Palmira, Crac des Chevaliers i Bosra su među drevnim gradovima sa srednjovjekovnim souqima.
• Vodeni kotači Al Aasi nalaze se u Hami na rijeci. ( نواعير نهر العاصي ).
• Dvorac Al Hosn Homs.
• Najstarija sačuvana vizantijska crkva, Qala'at Samaan (Bazilika Svetog Simeona Stolpnika), nalazi se otprilike 30 kilometara (19 milja) sjeverozapadno od Alepa i datira iz 5. stoljeća. Ova crkva je poznata i kao Qalaat Semaan (arapski: ‏قلعة سمعان‎ Qalʿat Simʿān), 'Simeonova tvrđava', ili Deir Semaan (arapski: ‏دير سمعان‎), Dayr Sim'eon'n.
• Tartus je poznat po svom uporištu templara iz doba krstaša.

Falafel, duboko pržene pljeskavice od slanutka, cijene su između 15 i 30 SYP. Foul je još jedno poznato vegetarijansko jelo. Nemojte da vas zavara ime. Ova pasta od fava pasulja, prelivena kimom, paprikom i maslinovim uljem i servirana sa somunima, svježom mentom i lukom, ne samo da je ukusna već je i zadovoljavajuća i puna.

Možda ćete moći naručiti i Fatoush salatu uz svoju supu. Sjeckani paradajz, luk, krastavci i začinsko bilje pomiješaju se u prelivu i preliju prženim kruhom poput krutona. Po želji prelijte naribanim sirom.

Švarma i drugi omoti od mesa koštaju 35-50 SYP. Za ponijeti, pola piletine s umakom od kruha i majoneze košta 175 SYP.

Obrok u pristojnom restoranu košta 450 SYP za ručak ili večeru. Ručak ili večera u vrhunskom restoranu koštat će vam oko 1,000 SYP.

Voda iz česme je općenito sigurna za piće, ali ako niste sigurni, prvo pitajte lokalno stanovništvo. U poređenju sa flaširanom vodom koja košta 15-25 SYP za 1.5 L, ova voda je besplatna.

Većina gradova ima ulične prodavce koji prodaju svježe voćne sokove. SYP40-50 za veliku čašu miješanog soka (obično sok od banane, narandže i nekoliko egzotičnog voća poput nara).

Pivo je jeftino, sa flašom od pola litre ili limenkom koja košta samo 35 SYP u trgovini i čak 50-100 SYP u većini jeftinih smještaja i lokalnih pabova. Sirijsko vino se može kupiti za oko 150 SYP, ali libanonska i francuska vina su dostupna u višim cijenama, počevši od 350-400 SYP.

Čaj se daje u maloj čaši bez mlijeka i zaslađen je šećerom. Šećer ćete morati dodati ručno, jer Sirijci imaju zajedničko sladokusce pa će ga sipati.

U Siriji je inflacija široko rasprostranjena i sve brojke navedene u ovim smjernicama bez datuma i/ili u sirijskim funtama treba uzeti s oprezom.

Ako ste mlađi od 26 godina, međunarodna studentska karta snižava troškove ulaza u brojne turističke atrakcije na 10% od redovne cijene. Ovisno o tome ko provjerava vašu karticu, možda ćete imati pravo na popust čak i ako ste stariji od 26 godina ili imate karticu koja je istekla. U Siriji se može kupiti međunarodna studentska karta (oko 15 USD). Raspitajte se suptilno.

Najbolja kupovina na tržištima (posebno Souk Al Hamidiya u Starom gradu Damaska, gdje se lako možete "izgubiti" cijelo jutro ili popodne bez dosade) su "nargileh" lule za vodu, Kurani, prekrasno lakirane kutije i šah/ kompleti za nacrte, i (posebno u Alepu) sapun od maslina i tradicionalni slatkiši. Budući da se kvalitet rukotvorina uvelike razlikuje, prilikom kupovine lakiranih/intarziranih kutija, prijeđite rukom po površini kako biste bili sigurni da je glatka i posebno pregledajte šarke. Cjenkanje je tipično za južnu pijacu. Potrudite se da postignete golemu pogodbu.

Sirijski trgovci koji cijene svoje proizvode u drugim valutama sada riskiraju do deset godina zatvora nakon što je predsjednik Bashar al-Assad izdao direktivu koja “zabranjuje korištenje bilo čega osim sirijske funte kao plaćanje za bilo koju vrstu komercijalne transakcije ili novčane nagodbe. ” To je bilo zbog rastuće „dolarizacije“ ekonomije u ruševinama nakon dvije godine građanskog rata.

Valuta Sirije je sirijska funta ili 'lira' (ISO 4217 šifra valute: SYP), a njena podpodjela 'pijastra' se više ne koristi. Postoje mnoge oznake koje se koriste lokalno, uključujući £S, LS ili S£, arapski: al-lra as-sriyya, međutim Wikivoyage koristi ISO 4217 kod valute SYP koji direktno stavlja prefiks iznosa u našim preporukama.

Uprkos činjenici da su SAD 1979. godine odredile Siriju kao državnog sponzora terorizma i da je u to vrijeme bila pod američkim sankcijama, tečaj se brzo pogoršao sa USD1 = SYP47 (zvanični) u martu 2011. na USD1 = SYP129 (zvanični) i preko 300 SYP na crnom tržištu u septembru 2013. Tvrde valute, poput kanadskih i američkih dolara, funti sterlinga ili eura, ne mogu se legalno kupiti; crno tržište je jedini izvor strane valute dostupan sirijskim preduzećima, studentima i mnogim drugima koji žele pobjeći u inostranstvo. Najveći iznos stranog novca koji se može legalno izvoziti je prilično velikodušna protivvrednost od 3,000 USD svake godine za svakog turistu. Svaki iznos veći od 3,000 USD podliježe zaplijeni od strane vlade i zatvoru. Nadalje, sirijska funta nije tvrd novac, a njen izvoz je ograničen na maksimalno 2,500 SYP po osobi.

Kao rezultat ovih ograničenja, sve iznose navedene u ovim smjernicama bez datuma i/ili u sirijskim funtama treba promatrati s oprezom.

Prije početka građanskog rata, većina velikih gradova imala je niz bankomata smještenih u bankama, istaknutim trgovima i hotelima s pet zvjezdica. Ovi bankomati više nemaju vezu sa stranim mrežama. Banka nekretnina imala je najširu mrežu koja prihvata strane kartice, iako se kartice mogu koristiti i u mašinama kojima upravljaju Banka Sirije i Overseas i Komercijalna banka Sirije. Bankomati nisu postojali izvan većih gradova čak ni za vrijeme rata, stoga je razumno uzeti dovoljno gotovine dok napuštate veće gradove da završite putovanje na selu i vratite se u grad prije nego što ostanete bez gotovine. Ako imate kreditnu karticu izdatu u SAD-u, Banka Audi je bila idealno mjesto za posjet.

U Siriji je gotovo teško zamijeniti putničke čekove.

Turistima i turistima obično je dozvoljeno da se oblače onako kako bi se oblačili u svojim matičnim zemljama. Suprotno uvriježenom mišljenju, ženama je dozvoljeno da nose majice, a majice dugih rukava nisu obavezne dok ne posjete sveto mjesto. Prilikom posjete muslimanskim svetim mjestima, posjetioci treba da nose pokrivala za glavu. Da biste posjetili kršćanska vjerska mjesta, oblačite se kao što biste obično radili na Zapadu, ali izbjegavajte nošenje kratkih hlača u crkvama. Mnoge lokalne dame, posebno u kršćanskim četvrtima, oblače se u zapadnjačku odjeću. Šorts su popularni i među muškarcima i ženama. Budite svjesni svog okruženja; izvan turističkih područja, najbolje je da se obučete skromnije.

Žene koje žele da privuku manje pažnje trebalo bi da nose košulje koje sežu do lakta i na kojima se ne vidi dekolte. U Damasku su majice i farmerke prihvatljiva odjeća.

Sirija smatra da je izraelska okupacija Golanske visoravni neustavna. Zbog okupacije, Sirijci imaju nepovoljna mišljenja o Izraelu. U Damasku još uvijek postoji mala sirijska jevrejska populacija i oni se suočavaju s oštrim progonom i zastrašivanjem od strane vlade. Izbjegavajte bilo kakvu raspravu o Izraelu osim ako nemate strast za dugim debatama.

Sirija ima tradicionalnu kulturu sa dugom istorijom. Porodica, religija, obrazovanje, samodisciplina i poštovanje su cijenjeni. Cijenjenost Sirijaca za drevnu umjetnost može se vidjeti u plesovima kao što su al-Samah, Dabkeh u svim njegovim varijantama i ples s mačevima. Bračni rituali i porođaj su prilike za živopisni prikaz lokalnih tradicija.

Sirijska književnost je doprinijela arapskoj književnosti, a zemlja ima bogatu istoriju usmene i pisane poezije. Sirijski pisci, od kojih su mnogi emigrirali u Egipat, odigrali su važnu ulogu u nahdi 19. stoljeća, odnosno arapskoj književnoj i kulturnoj renesansi. Adonis, Muhammad Maghout, Haidar Haidar, Ghada al-Samman, Nizar Qabbani i Zakariyya Tamer su među istaknutim modernim sirijskim autorima.

Od puča 1966., kontrola Ba'ath Partije rezultirala je povećanim ograničenjima. U ovoj postavci žanr historijske fikcije, čiji su pioniri Nabil Sulayman, Fawwaz Haddad, Khyri al-Dhahabi i Nihad Siris, često se koristi za izražavanje neslaganja kritiziranjem sadašnjosti kroz prikaz prošlosti. Sirijska narodna priča, vrsta istorijske književnosti, prožeta je magičnim realizmom i također se koristi kao prikrivena kritika sadašnjosti. Salim Barakat, sirijski emigrant koji živi u Švedskoj, ključni je lik u žanru. Naučna fantastika i buduće utopije (Nuhad Sharif, Talib Umran) u savremenoj sirijskoj književnosti također mogu funkcionirati kao medij protesta.

Sirijska muzička scena, posebno ona u Damasku, dugo se smatrala jednom od najznačajnijih u arapskom svijetu, posebno u oblasti klasične arapske muzike. Sirija je proizvela brojne pan-arapske talente, posebno Asmahana, Farida al-Atrasha i Lenu Chamamyan, pjevačicu. Alep je poznat po svom muwashshahu, vrsti andalske pjevane poezije koju je popularizirao Sabri Moudallal, kao i poznati pjevači poput Sabaha Fakhrija.

Sirija je prvobitno dobila televiziju 1960. godine, dok je bila članica Ujedinjene Arapske Republike, zajedno sa Egiptom (koji je dobio televiziju iste godine). Emitirala se u crno-bijeloj tehnici do 1976. Sirijske sapunice imaju značajan tržišni udio u istočnom arapskom svijetu.

Gotovo svi mediji u Siriji su u državnom vlasništvu, a stranka Ba'ath kontrolira gotovo sve publikacije. Vlada upravlja raznim obavještajnim organizacijama, uključujući Shu'bat al-Mukhabarat al-'Askariyya, koja zapošljava značajan broj agenata. Mnogi sirijski umjetnici, pjesnici, pisci i aktivisti bili su zatvoreni tokom sirijskog građanskog rata, uključujući poznatog karikaturistu Akrama Raslama.

Fudbal, košarka, plivanje i tenis su najpopularniji sportovi u Siriji. Pete i sedme Panarapske igre održane su u Damasku. Mnogi istaknuti fudbalski timovi nalaze se u Damasku, Alepu, Homsu i Latakiji, između ostalih gradova.

Fudbalska reprezentacija Sirije igra na stadionu Abbasiyyin u Damasku. Tim je imao skroman uspjeh, kvalifikovavši se za četiri turnira Azijskog kupa. Dana 20. novembra 1949. godine, ekipa je odigrala svoju debitantsku međunarodnu utakmicu, izgubivši 7-0 od Turske. FIFA je u junu 101. ocijenila tim na 2016. mjestu na svijetu.

Sirijska kuhinja je bogata i raznolika po svojim komponentama, a vezuje se za područja Sirije odakle je određeno jelo nastalo. Sirijska kuhinja se uglavnom sastoji od namirnica iz južnog Mediterana, Grčke i jugozapadne Azije. Neke sirijske namirnice također su se razvile iz turske i francuske kuhinje, kao što su šiš kebab, punjene tikvice/tikvice i yabra' (punjeni listovi grožđa, izraz yapra' potiče od turske riječi 'yaprak', što znači list).

Kibbeh, hummus, tabbouleh, fattoush, labneh, shawarma, mujaddara, shanklish, pastrma, sujuk i baklava su glavna jela sirijske kuhinje. Baklava je filo pecivo natopljeno medom punjeno seckanim orašastim plodovima. Prije glavnog obroka, Sirijci često nude razna predjela poznata kao meze. Popularna predjela uključuju za'atar, mljeveno meso i sir manakish. Khubz, arapski somun, obično se jede uz meze.

Pića dostupna u Siriji razlikuju se u zavisnosti od doba dana i događaja. Arapska kafa, poznata i kao turska kafa, najpoznatiji je topli napitak, koji se često pravi ujutro za doručak ili uveče za večeru. Često se daje posjetiteljima ili kao desert nakon jela. Arak, alkoholno piće, takođe je dobro poznato piće koje se često nudi u posebnim prilikama. Ostala sirijska pića uključuju Ayran, Jallab, Bijelu kafu i Al Shark, lokalno proizvedeno lager.

Sirija je zahvaćena političkom krizom od januara 2011. Hiljade civila su ubili naoružani pobunjenici, vladine sigurnosne snage i vojska, a bombardovanje je uglavnom neselektivno. U Siriji je rastuća vojna pobuna koja se suprotstavlja Asadovoj administraciji izvela brojne napade visokog profila na vladine lokacije. Koliko god je to moguće, izbjegavajte vladine zgrade, proteste i naoružane trupe.

Putnici bi trebali izbjegavati sva velika okupljanja jer mogu postati nasilna. Političke organizacije ciljale su na strane posjetioce, posebno na jugu zemlje.

Možete se naći u vrućoj vodi ako otvoreno kritizirate sirijsku vladu ili predsjednika. Da biste spriječili bilo kakve potencijalne probleme, trebali biste u potpunosti izbjegavati političke rasprave. Ako učestvujete u političkim razgovorima sa Sirijcima, budite upozoreni da, ako budete saslušani, oni se mogu suočiti sa rigoroznim ispitivanjem od strane tajne policije (mukhabarat). Kao opšte pravilo, očekujte da vas posmatraju policajci u civilu. Možete primijetiti da nema mnogo uniformisanih policajaca na ulicama, ali to je zbog toga što policija ima veliku mrežu policajaca i doušnika u civilu.

Budući da je prosjačenje preovlađujuće u određenim područjima Sirije, posebno izvan velikih turističkih mjesta, džamija i crkava, prosjaci ponekad mogu tražiti novac i mogu vas pratiti dok ne platite. Za neke je čak poznato da „napadaju“ posetioce kako bi dobili novac i hranu. Preporučuje se da nosite odgovarajuću arapsku odjeću i pokušate se uklopiti. Također je dobra ideja da novac držite u prednjim džepovima i da ga držite na sigurnom kod sebe. Mnoge prosjačke prevare su takođe rezultirale značajnim finansijskim gubicima za mnoge međunarodne posetioce; budite oprezni sa ovim prevarama.

droga

Smrtna kazna se izriče za trgovinu ili proizvodnju droge.

Žene

Žene koje putuju same mogu privući previše pažnje sirijskih muškaraca. Međutim, to je obično ograničeno na prazne poglede ili slabe napore u komunikaciji. Ako ide dalje od toga, najbolji način djelovanja je da ostanete ljubazni, a istovremeno date do znanja da napredak nije dobrodošao. Promatrači često mogu biti izuzetno viteški i od pomoći ako ste glasni i angažirate ih.

Žene pritvorene zbog sumnje na nemoralno ponašanje (na primjer, da su same u sobi sa muškarcem koji nije supružnik žene, ili su u domu u kojem se koriste droge ili alkohol) mogu biti podvrgnute testu nevinosti.

homoseksualnost

Prema sirijskom zakonu, homoseksualno ponašanje je kažnjeno kaznom do tri godine zatvora prema članu 520 krivičnog zakona, koji kaže da je za svaki seksualni čin "suprotan prirodi" kazna do tri godine zatvora.

Sirijski zdravstveni sistem je daleko ispod zapadnjačkih očekivanja, a osnovni lijekovi nisu uvijek dostupni.

Najčešća oboljenja, kao što su želučane infekcije i putnički proljev, dobro se opslužuju u lokalnim ljekarnama. Farmaceuti često govore malo engleski. Od novembra 2007. možete tražiti da vaš hotel pozove doktora ako je potrebno, a posjeta vašoj hotelskoj sobi koštala bi između 700 i 1000 SYP.

Naravno, najveća terapija je ostati zdrav na prvom mjestu. Kada večerate vani, odaberite prepun restoran.

Ponesite terapiju sa sobom ako je imate. Ne očekujte da ćete sve svoje lijekove pronaći u Siriji. Ako nešto morate kupiti u ljekarni, zatražite "strani" EU ili američki brend. Morat ćete platiti premiju za to, ali ćete imati veće šanse da dobijete originalan lijek. Prema nekoliko domaćih farmaceuta, određeni proizvodi su nepoznatog porijekla i beskorisni su.