Kirgistan

Jezero Issyk Kul jedno je od najpopularnijih turističkih odredišta u Kirgistanu. Duž njegove sjeverne obale nalaze se mnogi hoteli, odmarališta, pansioni i sanatoriji. Najpopularnije plaže su u Čolpon-Ati i susjednim gradovima kao što su Kara-Oi (Dolinka), Bosteri i Korumdy. Tokom 2006. i 2007. godine, više od milion posetilaca je posetilo jezero svake godine. Međutim, zbog ekonomske i političke nestabilnosti regiona, broj se smanjio posljednjih godina.

Svako područje ima atrakcije i poteškoće za ljude zainteresirane za planinarenje i kampiranje. Južni Osh, regija između grada Naryn i prolaza Torugart, te planine i glečeri oko Karakola u Issyk-Kulu su među najpopularnijim destinacijama za kampovanje. Mnoge turističke kompanije u Biškeku i glavnim gradovima provincija pružaju lokalne vodiče i nosače za zapošljavanje.

Skijanje kao turistički sektor je još uvijek u povojima, iako postoji jedna po razumnim cijenama i dobro opremljena baza udaljena otprilike pola sata vožnje od Biškeka. Skijaška baza Toguza Bulaka nalazi se 45 kilometara (28 milja) od Biškeka, na putu do doline Issyk Ata. Izvan Karakola, u Nacionalnom parku doline Karakol, nalazi se ski baza sa tri T-bara i visokokvalitetnom opremom za iznajmljivanje.

Kirgistan je centralnoazijska država bez izlaza na more i graniči sa Kazahstanom, Kinom, Tadžikistanom i Uzbekistanom. Nalazi se između geografskih širina od 39° i 44° N, i geografske dužine od 69° i 81° E. Najdalje je od mora bilo koje nacije, a sve njegove rijeke se ulivaju u zatvorene drenažne sisteme koji nikada doći do mora. Planinski lanac Tian Shan zauzima više od 80% zemlje (Kirgistan se često naziva „Švajcarska centralne Azije“ kao posledica), dok ostatak čine nizine i baseni.

Jezero Issyk-Kul, ili Ysyk-Köl na kirgiskom, najveće je jezero u Kirgistanu i, nakon Titikake, drugo po veličini planinsko jezero na svijetu. Raspon Kakshaal-Too, koji formira kinesku granicu, ima najviše vrhove. Prema geolozima, vrh Džengiš Čokusu, na 7,439 m (24,406 stopa), najviša je tačka i najsjeverniji vrh iznad 7,000 m (22,966 stopa) na svijetu. Obilne snježne padavine zimi uzrokuju proljetne poplave, koje mogu uzrokovati značajne štete nizvodno. Planinski oticaj se takođe koristi za proizvodnju energije.

Kirgistan ima značajne rezerve metala, uključujući zlato i rijetke zemne metale. Budući da se prema pretežno planinskoj geografiji zemlje, manje od 8% zemlje obrađuje, a većina se nalazi u sjevernim nizinama i na periferiji Ferganske doline.

Biškek, glavni i najveći grad na sjeveru, ima populaciju od oko 900,000 ljudi (od 2005. godine). Istorijski grad Oš, koji se nalazi u dolini Fergana na granici sa Uzbekistanom, drugi je grad. Kara Darja, koja teče zapadno preko doline Fergana u Uzbekistan, je glavna reka. Preko granice u Uzbekistanu se spaja sa još jednom važnom kirgistanskom rijekom, Narynom.

Sir Darja, koja se ranije ulivala u Aralsko more, formirana je ušćem. Od 2010. više ne stiže u more, jer se njegova voda preusmjerava uzvodno za navodnjavanje usjeva pamuka u Tadžikistanu, Uzbekistanu i južnom Kazahstanu. Rijeka Chu također prolazi kroz Kirgistan neposredno prije ulaska u Kazahstan.

Klima varira u zavisnosti od područja. Dolina Fergana u jugozapadnom dijelu zemlje je suptropska i vrlo vruća ljeti, s temperaturama koje prelaze 40 °C (104 °F). Sjeverno podnožje je umjereno, dok Tian Shan ima klimu koja se kreće od suhe kontinentalne do arktičke, ovisno o nadmorskoj visini. Temperature u najhladnijim regionima ostaju ispod nule tokom približno 40 dana zimi, a neka pustinjska područja dobijaju neprekidne snežne padavine tokom ovog perioda. Temperature u nizinama variraju od oko -6 °C (21 °F) u januaru do 24 °C (75 °F) u julu. Ljetne temperature u niskoj Ferganskoj dolini na jugu mogu doseći niskih 40s.

U Ferganskoj dolini postoji samo jedna eksklava, mali zaselak Barak (627 stanovnika). Uzbekistanska teritorija okružuje zaselak. Leži otprilike 4 kilometra (2 milje) sjeverozapadno od kirgiško-uzbekistanske granice, u pravcu Andijana, na putu od Oša (Kirgistan) do Hodžaabada (Uzbekistan). Barak je administrativno dio okruga Kara-Suu u regiji Osh u Kirgistanu.

Kirgistan ima četiri uzbekistanske enklave. Sokh (površina 325 km2 (125 kvadratnih milja) i populacija od 42,800 1993. godine, iako neke procjene idu i do 70,000; 99 posto su Tadžici, ostali Uzbeci) i Shakhimardan (također poznat kao Shahimardan, Shohimardon ili Shah-i -Mardan, površina 90 km2 (35 kvadratnih milja) i populacija od 5,100 1993. godine; 91 posto su Uzbeci, ostatak Kirgizi); Chong-Kara se nalazi na rijeci Sokh, na pola puta između uzbekistanske granice i enklave Sokh. Jangy-ayyl se nalazi otprilike 60 kilometara (37 milja) istočno od Batkena, na kirgiško-uzbekistanskoj granici u blizini Khalmiona.

Postoje i dvije tadžikistanske enklave: Vorukh (površina eksklave između 95–130 km2 (37–50 kvadratnih milja), stanovništvo se procjenjuje između 23,000 i 29,000, 95 posto Tadžikistanaca i 5 posto Kirgiza, raspoređenih u 17 sela), nalazi se 45 kilometara (28 mi) južno od Isfare na desnoj obali rijeke Karafshin i Kairagach, malog naselja u blizini kirgiske željezničke stanice.

U 2013. godini predviđa se da će broj stanovnika Kirgistana iznositi 5.6 miliona ljudi. 34.4 posto je mlađe od 15 godina, a 6.2 posto je starije od 65 godina. Nacija je ruralna, a samo otprilike jedna trećina ljudi živi u gradovima. Prosječna gustina naseljenosti je 25 osoba po kvadratnom kilometru.

Etničke grupe

Kirgizi, turska nacionalnost, najveća su etnička grupa u zemlji, čineći 72 posto stanovništva (procjena iz 2013.). Ostale etničke grupe uključuju Ruse (6.0%), koji žive na sjeveru, i Uzbeke (14.5%), koji žive na zapadu. Dungani (1.9 odsto), Ujguri (1.1 odsto), Tadžici (1.1 odsto), Kazasi (0.7 odsto) i Ukrajinci (0.5 odsto) su među manjim etničkim manjinama (1.7 odsto). U zemlji postoji oko 80 etničkih grupa.

Kirgizi su tradicionalno bili polunomadski stočari koji žive u kružnim šatorima zvanim jurte i upravljaju ovcama, konjima i jakovima. Ova nomadska praksa je još uvijek živa i zdrava ljeti, kada se stočarske porodice vraćaju na visoke planinske pašnjake (ili jailoo). Sedentarni Uzbeci i Tadžici su kroz istoriju obrađivali niže ležeće navodnjavano zemljište u dolini Fergane.

Od nezavisnosti, etnički sastav Kirgistana se dramatično promijenio. Procenat etničkih Kirgiza je porastao sa oko 50% u 1979. na preko 70% u 2013. godini, dok je procenat etničkih grupa poput Rusa, Ukrajinaca, Nemaca i Tatara smanjen sa 35% na oko 7%. Od 1991. značajan broj Nijemaca, kojih je 101,000. bilo 1989, preselio se u Njemačku.

religija

Glavna religija Kirgistana je islam, sa 80 posto stanovništva koje praktikuje islam, 17 posto praktikuje rusko pravoslavlje, a 3 posto praktikuje druge vjere. Prema studiji Pew Research Center iz 2009. godine, Kirgistan ima veći udio muslimana, sa 86.3 posto stanovništva koje prakticira islam. Većina muslimana, 64 posto, su nedenominacijski muslimani, dok su otprilike 23 posto suniti, slijedeći hanefijsku školu mišljenja. Postoji nekoliko Ahmadija muslimana u državi, iako ih vlada ne priznaje.

Državni ateizam promoviran je kroz sovjetsko doba. Međutim, Kirgistan je sada sekularna država, uprkos sve većem političkom uticaju islama. Na primjer, bilo je napora da se organizira odlazak službenika na hadž (hodočašće u Meku) bez poreza.

Dok mnogi ljudi u Kirgistanu vide islam kao kulturnu pozadinu, a ne kao predanu svakodnevnu praksu, istaknuti lideri su izrazili podršku ponovnom uspostavljanju islamskih principa. Tursunbay Bakir-Ulu, ombudsman za ljudska prava, na primjer, rekao je: „Nije neočekivano da je u ovo doba slobode došlo do povratka duhovnim korijenima ne samo u Kirgistanu, već iu drugim postkomunističkim republikama. Bilo bi neetično stvoriti društvo zasnovano na tržištu koje ima etičku komponentu.”

Nadalje, Bermet Akayeva, kćer bivšeg predsjednika Kirgistana Askara Akajeva, rekla je u intervjuu u julu 2007. da se islam širi po cijeloj zemlji. Ona je istakla da su u posljednje vrijeme izgrađene brojne džamije i da su Kirgizi sve više posvećeni islamu, što vidi kao pozitivan trend „To samo po sebi nije negativno. Pomaže u održavanju naše kulture moralnom i čistom.” Postoji moderni sufijski red koji slijedi nešto drugačiju verziju islama od glavnog toka islama.

Druge religije koje preovlađuju u Kirgistanu uključuju ruske pravoslavne i ukrajinske pravoslavne oblike kršćanstva, koje uglavnom slijede Rusi, odnosno Ukrajinci. Populacija od 5000 do 10000 Jehovinih svjedoka se sastaje u skupštinama koje govore kirgiški, ruski, a neki kineski i turski. Mala manjina etničkih Nemaca su takođe hrišćani, uglavnom luterani i anabaptisti, sa rimokatoličkom populacijom od oko 600 ljudi.

Ostalo je nekoliko animističkih tradicija, kao i budistički utjecaji kao što je pričvršćivanje molitvenih zastava na sveta stabla, međutim drugi smatraju da je ova praksa zasnovana na sufijskom islamu. U Kirgistanu ima nekoliko buharskih Jevreja, iako je većina emigrirala u druge zemlje, uglavnom u Sjedinjene Države i Izrael, nakon raspada Sovjetskog Saveza. Postoji i mala populacija Jevreja Aškenaza koji su pobjegli u naciju iz istočne Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Parlament Kirgistana je velikom većinom odobrio nacrt zakona 6. novembra 2008. kojim se minimalni broj sljedbenika za priznavanje vjere podiže sa 10 na 200. Njime su zabranjene i „agresivne akcije usmjerene na prozelitizam“, kao i vjersko uključivanje u škole i bilo koju aktivnost. od strane neregistrovanih grupa. Predsjednik Kurmanbek Bakijev ga je potpisao 12. januara 2009. godine.

Bilo je brojnih prijavljenih policijskih racija na mirna vjerska okupljanja manjina, kao i optužbi da su vlasti podmetale lažne dokaze, ali je bilo i nekoliko sudskih presuda u korist vjerskih manjina.

Ruski i kirgiški, turski jezik koji je povezan sa uzbekistanskim, kazahstanskim i, naravno, turskim, službeni su jezici Kirgizije. Kirgiški jezik zemlje je rasprostranjeniji od urbanog jezika ruskog, i nije neobično sresti etničke Kirgize u Biškeku koji ne govore kirgiški. Iako je engleski sve češći, on se još uvijek rijetko koristi, pa je za uspješnu komunikaciju potrebno usvojiti barem nekoliko osnovnih ruskih ili kirgiških riječi (da, ne, molim, hvala, itd.) u zavisnosti od područja. Ako ste potpuno izgubljeni, razmislite o tome da pitate mlade ljude, posebno studente.

Kirgistan, kao i ostatak bivšeg Sovjetskog Saveza, koristi ćirilično pismo, što može biti zbunjujuće za zapadne posjetioce. Likove, s druge strane, nije teško naučiti, a kada to učinite, primijetit ćete da su mnoge riječi prepoznatljive. Na primjer, latinično pismo transliterira "restoran" kao "restoran", što znači "restoran". Međutim, imajte na umu da i Kirgizi i Rusi koriste ćirilicu.

Centralna banka Kirgizije je Narodna banka Republike Kirgistan. Kirgistan je bio najsiromašnija nacija u bivšem Sovjetskom Savezu, a danas je i najsiromašnija država Centralne Azije. Prema CIA World Factbook, jedna trećina stanovništva zemlje bila je siromašna 2011. Prema UNDP-u, stepen siromaštva će nastaviti da raste: 2009. godine 31% stanovništva je bilo siromašno, ali se taj broj povećao na 37% u 2011.

Uprkos podršci velikih zapadnih zajmodavaca kao što su Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka i Azijska razvojna banka, Kirgistan se od sticanja nezavisnosti bori s ekonomijom. U početku su bili posljedica raspada sovjetskog trgovinskog bloka i kasnijeg gubitka tržišta, što je ometalo tranziciju republike u ekonomiju potražnje.

Vlada je smanjila potrošnju, eliminisala većinu subvencija cenama i uvela porez na dodatu vrednost. Sve u svemu, čini se da je vlada posvećena tranziciji ka tržišnoj ekonomiji. Administracija ima za cilj da stvori obrazac dugoročnog stabilnog rasta kroz ekonomsku stabilnost i reformu. Kirgistan je pristupio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) 20. decembra 1998. godine, kao rezultat reformi.

Pad Sovjetskog Saveza i kasniji gubitak njegovog velikog tržišta imali su značajan uticaj na kirgistansku ekonomiju. Godine 1990. 98 posto kirgiškog izvoza bilo je namijenjeno drugim područjima Sovjetskog Saveza. Kao rezultat toga, ekonomski učinak nacije početkom 1990-ih bio je lošiji od bilo koje druge bivše sovjetske republike osim ratom razorene Jermenije, Azerbejdžana i Tadžikistana, pošto su industrije i državne farme propale jer su njihovi uobičajeni kupci u starom Sovjetskom Savezu nestali. Iako je ekonomski učinak značajno poboljšan posljednjih godina, posebno nakon 1998. godine, i dalje postoje izazovi u osiguravanju dovoljnih fiskalnih prihoda i održavanju adekvatne mreže socijalne sigurnosti. Novčane doznake od oko 800,000 kirgistanskih migranata koji rade u Rusiji obezbjeđuju 40% BDP-a Kirgizije.

Poljoprivreda je značajan ekonomski sektor u Kirgistanu. Do ranih 1990-ih, privatni poljoprivredni sektor je činio jednu trećinu do polovinu određenih žetva. Poljoprivreda je činila 35.6 posto BDP-a i skoro polovinu zaposlenosti u 2002. Topografija Kirgistana je brdovita, što olakšava uzgoj stoke, najvažniju poljoprivrednu industriju u zemlji, a rezultirajuća vuna, meso i mliječni proizvodi su vrijedna roba. Pšenica, šećerna repa, krompir, pamuk, duvan, povrće i voće su najvažniji usevi. Budući da su uvezene poljoprivredne hemikalije i benzin tako skupi, većina poljoprivrede se još uvijek radi ručno i konjima, kao i decenijama prije. Poljoprivredna prerada je važan dio industrijske ekonomije i jedno od najprivlačnijih područja za strana ulaganja.

Kirgistan ima bogate mineralne resurse, ali male zalihe nafte i prirodnog gasa; uvozi i naftu i gas. Među njegovim mineralnim rezervama su i značajne količine uglja, zlata, uranijuma, antimona i drugih plemenitih metala. Metalurgija je značajan sektor u koji vlada želi privući međunarodne investicije. Vlada je agresivno promovirala strano učešće u vađenju i preradi zlata u rudniku zlata Kumtor i drugim lokacijama. Zbog bogatih vodnih resursa i brežuljkaste topografije zemlje, u mogućnosti je da proizvodi i izvozi značajne količine hidroelektrične energije.

Obojeni metali i minerali, vunena roba i drugi poljoprivredni proizvodi, električna energija i neki predmeti inženjeringa su glavni izvozni proizvodi. Nafta i prirodni gas, crni metali, hemikalije, većina opreme, drvna i papirna galanterija, određena hrana i neki građevinski materijal se uvoze. Njemačka, Rusija, Kina, Kazahstan i Uzbekistan su među njegovim najvažnijim trgovinskim partnerima.

U pogledu telekomunikacione infrastrukture, Kirgistan je najniže rangiran u Centralnoj Aziji prema Indeksu mrežne spremnosti (NRI) Svjetskog ekonomskog foruma – indikatoru koji se koristi za određivanje stepena napretka zemlje u informacionoj i komunikacionoj tehnologiji. Kirgistan je ukupno rangiran na 118. mjestu u NRI rejtingu za 2014. godinu, isto kao i 2013. godine.

Aerodrom Manas u Biškeku je glavno čvorište Kirgistana, iako aerodrom u Ošu postaje sve bolje povezan sa odličnim avio linijama. Oba aerodroma nude česte letove za Istanbul i Moskvu, koji služe kao međunarodna čvorišta. Takođe postoje brojni letovi svake nedelje za regionalne centre kao što su Taškent i Urumči, kao i nedeljne usluge za Dubai. Almati, Kazahstan, i Taškent, Uzbekistan, udaljeni su 5 sati vožnje od granice.

Vozovi za Biškek polaze nekoliko puta sedmično iz Moskve (stanica Kazanskaia) i idu preko Kazahstana (3714 kilometara, više od 3 dana) (za većinu državljana izvan CIS-a potrebna je kazahstanska tranzitna viza). Poezda.net i rzd.ru pružaju dodatne informacije (druga je dostupna samo na ruskom jeziku i sadrži trenutne cijene karata koje su u 100. godini bile oko 2008 EUR za klasu „plakartniy“). Zabranjeno je nošenje limenki goriva za prijenosne peći u vozu.

Vožnja u Kirgistanu je opasna po zapadnim standardima. Vlada je, s druge strane, potrošila mnogo novca na obnovu osnovne mreže puteva koja sada može konkurirati autoputevima u mnogim zapadnim zemljama. Glavni put između Biškeka i Oša je inženjersko čudo koje vijuga po brdovitom terenu. Osim toga, autoput od Oša do kineske granice u Irkeshtamu, kao i autoput od zaseoka Sary Tash do granice sa Tadžikistanom, postepeno se obnavlja prema međunarodnim standardima. Popravljaju se i mnogi dodatni putevi, kada novac dozvoljava. Osim toga, kada finansijska sredstva postanu dostupna, održavaju se putevi za održavanje koji ulaze u osnovnu mrežu. Na isti način, održavanje se privatizuje na probnoj osnovi. Ovo ne znači da je vožnja u Republici jednostavna. Međutim, napredak se postiže uprkos ograničenim fiskalnim resursima.

Mještani u gradovima i okolnim regijama navikli su da nedostaju pokrivači za odvod vode, suhe prašnjave puteve (gdje cisterne s vodom ponekad prskaju vodu da bi spustile prašinu) i općenito loše, loše održavane puteve.

Gotovo sigurno će vas koštati ako vas policija zaustavi.

Ruta od Almatija do Biškeka je najprometnija u Kazahstanu. Moguće je da će prelazak granice u Kegenu biti teži. Krijumčarenje je uobičajeno i očigledno duž ove granice, i jasno je da su imigracioni i granični službenici u dosluhu sa krijumčarima. Nije moguće dobiti vizu po dolasku u Kirgistan, stoga ako putujete iz Kazahstana, pobrinite se da imate barem vizu za dvostruki/višestruki ulazak za Kazahstan u slučaju problema s kirgiškim graničnim vlastima.

Pripazite i na minibuse koji povlače.

vrijeme putovanja:

Mnogi autobuski terminali u Biškeku, posebno stanica Almatenskaya, pružaju minibuseve između Biškeka i Almatija. Između Oša i Kašgara postoji i autobuska linija.

Između Biškeka i Oša ima mnogo dnevnih letova. Biškek i Jalal-abad i Batken takođe imaju nekoliko letova svake nedelje. Lokalne aviokompanije obavljaju letove, koji se saobraćaju sovjetskim avionima starim 30-40 godina. Tehničari i piloti su, s druge strane, dobro upućeni u upravljanje ovim drevnim čudovištima.

Balikči (na zapadnoj strani Isik Kula) do Tokmoka, zatim do Biškeka, Karabalte, a kazahstanska granica je jedina interna železnička veza. Vozovi traju najmanje duplo duže od taksija, ali su upola jeftiniji, a upoznaćete mnogo fascinantnih ljudi, uglavnom penzionera kojima je potrebno 40-80 dolara koje bi uštedeli minibusom ili taksijem .

U Kirgistanu, minibusevi (maršrutke) i zajednički taksiji su najpopularniji i najpristupačniji načini prijevoza. Vrlo su jeftini i okupljaju se usred svakog grada ili autobuske stanice. Takođe možete rezervisati privatni taksi tako što ćete kupiti sva mesta na autobuskom kolodvoru ili pozvati taksi kompaniju.

Cijene za minibuseve su fiksne i jasne, ali obično ne polaze dok se potpuno ne popune, tako da se možete naći da nosite dijete u krilu. Dobićete naknadu za jedno sedište u zajedničkom taksiju, a ako imate puno prtljaga, očekujte da ćete platiti dodatno ili delimično sedište. Trebali biste se cjenkati, ali ćete gotovo sigurno platiti više kao stranac nego kao domaći.

Putovanja biciklom na velike udaljenosti su uobičajena u Kirgistanu, posebno u Issik Kulu i preko južnih planina do Tadžikistana.

Ideja „besplatne vožnje“ kod nas nije dobro shvaćena. Ovo posebno važi ako ste stranac. Većina vozača će tražiti da platite skromnu naknadu za benzin. Možete pokušati da objasnite zašto ne želite da platite ili koristite rusku frazu Bez deneg. Alternativno, možete platiti cijeli iznos.

Uvijek se možete cjenkati ako vozač traži previše novca! Kao opća smjernica, trebali biste platiti isto ili manje nego što biste platili za autobus.

Sa sedla konja, ovo je najautentičniji način da vidite Kirgistan. Budući da su Kirgizi poznati jahači koji sežu do dana Džingis Kana, postoje mnoge turističke kompanije koje vam mogu pomoći da to ostvarite. Vjeruje se da su svi Kirgizi rođeni na konju, ali čini se da je to rjeđe kako zemlja postaje sve urbanizovanija.

Gotovo je nečuveno i ne preporučuje se turistima da iznajme privatno vozilo i voze se u Kirgistanu. Putevi su u užasnom stanju, policija je kriva, osiguranje automobila ne postoji, a iznajmljivanje taksija je previše jednostavno i jeftino da bi ovo bio održiv izbor. Dugotrajni strani državljani voze redovno, iako mnogi više vole da unajme vozača.

Kirgistan se također može podijeliti na sjeverne i južne oblasti zbog prisustva brojnih planinskih lanaca. Oblast Chui, Issyk-Kul, Talas i Naryn čine sjeverno (i hladnije) područje. Džalalabad, Oš i Batken nalaze se u južnom (i toplijem) području. Dolina Fergana, bogato poljoprivredno područje koje dijele Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan, prostire se preko južne polovine Kirgistana.

• Biškek i sjeverozapad
  Region oko Biškeka je dom većine stanovništva ove nacije, kao i veličanstveni nacionalni park Ala Arča, dok je zapadni deo zemlje manje posećen i slabo naseljen.
• Issyk Kul i Tian Shan
  Veličanstveno visoko alpsko, slano jezero Issyk Kul i visoki Tian Shan, nebeski oblak, planine su svakako na umu svakom hrabrom posjetiocu koji ide u ovo izolirano područje.
• Ferganska dolina
  Dolina Fergane je jedinstvena i nestabilna, kulturno živa i raznolika, toplija i niže ležeća od ostatka nacije.

• Biškek — Biškek je glavni i najveći grad zemlje.
• Balykchy — Balykchy je zapadni ulaz u jezero Issyk Kul.
• Jalal-Abad — Jalal-Abad je odličan izbor za posjetu dolini Ferghana jer je sigurnije i jednostavnije doći od Oša ili mjesta dalje jugozapadno.
• Karakol — Karakol je skriveno blago u udaljenom istočnom kraju Issyk Kula.
• Kochkor — Kochkor, koji se nalazi neposredno južno od Balykchyja, popularno je polazište za planinarenje u planinu Tian Shan.
• Naryn — Naryn se nalazi u planinama Tian Shan, u blizini jezera Song Kul, i služi kao kapija za cijelo jugoistočno područje, uključujući njegove ruševine, planine i visoka alpska jezera.
• Oš — Oš je drugi po veličini grad u Kirgistanu i dom najveće i najprometnije pijace na otvorenom u centralnoj Aziji. To je fascinantan, 3,000 godina star, radikalno raznolik tržni grad u Ferganskoj dolini.
• Talas — Talas je grad na sjeverozapadu zemlje, smješten sjeverno od Nacionalnog parka Beš-Taš.
• Tokmok — zasjenjen Biškekom, ali još uvijek značajan prema kirgistanskim standardima, Tokmok se nalazi u blizini istorijske kule Burana i ostataka Ak-Bešima, drevnog grada Puta svile.

• Jezero Issyk Kul — biser centralne Azije, ogromno, kristalno plavo visoko alpsko jezero u planinama Tian Shan.
• Jezero Song Kul — Issyk Kulov mali rođak, daleko udaljeniji, a mnogi bi rekli i ljepši.
• Jezero Kul Ukuk
• Karavan-saraj Taš Rabata — dobro očuvani kameni karavan-saraj iz 15. veka u blizini Narina.
• Toranj Burana — sve što je ostalo od drevne prestonice Puta svile, Balasaguna, masivni minaret koji stoji sam na stepeništu.
• Nacionalni park Ala Archa — prekrasni visoki alpski pejzaži Tian Shana u neposrednoj blizini Biškeka.

Mnogi pojedinci iznajmljuju svoje stanove strancima, a razumno lijep stan može se iznajmiti po vrlo niskoj sedmičnoj cijeni. Možda ćete vjerovati da plaćate previše, s obzirom na to da je tipična plata bila 200-300 dolara u 2014. godini, a sada bi mogla biti duplo veća. Potražite sadržaje poput kablovske televizije, toaleta i kade i čiste sobe. Odvažniji turisti mogu odlučiti da ostanu u „jurti“, koja se može naći za samo 8 dolara po noći u biškekovom „jurtadormu“. Boravak u jurti u Biškeku nije baš jedinstven, ali može biti fascinantniji u udaljenijim regionima. Nomadi spavaju u ovim grijanim vunenim šatorima. Neke turističke kompanije u Biškeku mogu organizovati takav boravak, ali budite spremni da živite nomadskim načinom života, koji uključuje gastronomske užitke koji su možda nepoznati zapadnim nepcima.

Oni koji žele rezervirati smještaj unaprijed mogu to učiniti putem turizma zasnovanog na zajednici (CBT). Oni vam mogu organizirati boravak u kući u većini kirgistanskih gradova i sela. Oni vam također mogu pomoći u planiranju boravka u jurti i planinarenja. Dok mnoge od ovih organizacija zadržavaju većinu novca, CBT Kirgistan obećava da će 80 do 90% novca otići vašoj porodici domaćinu. Iako se pogodnosti razlikuju po kućama i ljudima, postoje neke fantastične mogućnosti putovanja, kao što je dobrodošlica na neočekivanu gozbu koza ili dijeljenje fermentiranog kobiljeg mlijeka sa nomadima.

• Biškek, glavni grad, ima bazare, kao i spomenike i arhitekturu iz sovjetskog doba.
• Na samo pola sata vožnje od Biškeka nalazi se Nacionalni park Al-Arča, koji ima visoke vrhove od preko 4,000 metara.
• Planina Sulaiman-Too u blizini Oša je jedina svjetska baština Kirgizije. U Ošu se mogu naći pijaca, džamije i sovjetska arhitektura.
• Issyk Kul, u istočnom Kirgistanu, drugo je najveće alpsko jezero na svijetu, okruženo planinama.
• Prošetajte po Oš bazaru – tradicionalnoj istočnoj pijaci u Biškeku na kojoj se prodaje sve, od začina do mašina za pranje sudova.
• Bazar Dordoi, najveći bazar u centralnoj Aziji, nalazi se 20 minuta sjeverno od Biškeka i nudi jeftine kineske proizvode.
• Issyk Kul, drugo najveće planinsko jezero na svijetu na velikim nadmorskim visinama, odlično je mjesto za plivanje, jedrenje i sunčanje.
• U Narinskoj oblasti, odsjednite u jurti u Tash Rabatu – Ruševine karavan-saraja.
• Song Kul, planinsko jezero na velikoj nadmorskoj visini koje je manje posjećeno od Issyk Kula i savršeno za svjedočenje tradicionalnog polunomadskog života Kirgiza u akciji, omogućava vam da živite kao nomad.

Kirgistanskom kuhinjom dominira meso i rezultat je duge istorije pastirskog nomadizma. A kada kažemo u velikoj meri, zaista mislimo u ogromnoj meri. Oni koji su vegetarijanci mogu odlučiti da preispitaju svoje navike i kupe svoje svježe voće, povrće i kruh na nekom od brojnih malih štandova ili bazara hrane koji se mogu naći u svakom gradu, večerati u kineskim restoranima ili se držati samo kruha i čaj. Dok su ljudi na Zapadu uvjetovani da misle o velikom povrću kao privlačnom, ovdje je norma malo i ukusno. Pistacije i bademi se mogu pripremiti na isti način. Preporučuje se da povrće operete pre nego što ga pojedete.

Nacionalni supa Kirgistana je Beš barmak (bukvalno: pet prstiju, pošto se jelo jede rukama) (Kazahi se vjerovatno ne bi složili). Ovca ili konj se ubija i kuha u velikom kotlu za pripremu. Kao prvo jelo služi se dobijeni bujon. Meso se potom deli onima koji sjede za obrokom. Svako u prostoriji dobija komad mesa koji odgovara njihovom društvenom položaju. Glava i oči čuvaju se za ugledne posjetioce. Ostatak mesa se kombinuje sa rezancima, a ponekad i lukom, i prvobitno se jede rukama iz velikog zajedničkog jela, a danas se češće jede viljuškom ili kašikom. Ako vas pozovu na vjenčanje, gotovo sigurno ćete probati beš barmak, ali je dostupan i u konvencionalnim restoranima. Kirgizi općenito uživaju u supi kuhinji, posebno u jelima koja se u Rusiji služe kao vrsta tjestenine, poput pelmena.

Većina druge hrane koja se jede u Kirgistanu nalazi se i u drugim zemljama Centralne Azije. Plov ili osh je jelo od pilava sa julienne šargarepom, lukom, govedinom ili ovčetinom, puno ulja, a ponekad i grožđica. Manti su knedle na pari koje se obično prave od ovčetine ili govedine, ali se mogu napraviti i od bundeve. Samsas su pite od mesa (a ponekad i od povrća ili sira) koje su dostupne u dvije vrste: pahuljice i tandoori. Ljuskaste somse pripremaju se od filo tijesta, dok tandoori somse imaju tvrđu koru koja se odsiječe i baca, a ne jede. Lagman je jelo od rezanaca popularno u ujgurskoj kuhinji, iako se može naći u cijelom svijetu, od Krima do Ujgura. Obično se služi kao supa, ali se može jesti i kao testenina. Lagmanove osnovne komponente (jednostavni rezanci i začinjeno povrće u kombinaciji sa ovčetinom ili govedinom) mogu se kuvati zajedno, naslagati jedna na drugu ili jesti odvojeno. Šašlik (šiš ražnjići) se često priprema od govedine, ovčetine ili svinje i poslužuje se sa sirovim lukom, sirćetom i hlebom.

Čaj (bilo zeleni ili crni) i okrugla vekna hleba poznata kao lepeška poslužuju se uz skoro sva kirgiska jela. Jedna osoba za vreme obroka obično pocepa hleb za sve. Ovaj posao je namijenjen muškarcima na jugu Kirgistana, iako ga češće rade žene na sjeveru. Slično, na sjeveru čaj često toče žene, dok na jugu čaj obično toče muškarci.

U određenim okolnostima, Kirgizi će izgovoriti molitvu na kraju obroka. Ponekad se izgovaraju riječi, ali češće nego ne, molitva je samo površni prelazak rukama preko lica. Da biste spriječili kulturološke greške, slijedite primjer svog domaćina ili domaćice.

Jedan od glavnih kirgistanskih društvenih običaja je piće. Ako ste dočekani za stolom Kirgiza da pijete, pružili ste toplo i prijatno gostoprimstvo, bez obzira na to da li vam je poslužen čaj, kymys ili votka. Planirajte da sjedite i pijete dugo dok vi i vaš domaćin pokušavate da se upoznate.

Ispijanje čaja

Možda će vas pitati koliko jak želite čaj kada vam ga daju. Kirgiski čaj se tradicionalno pravi jak u malom loncu, a zatim se meša sa kipućom vrelom vodom po ukusu. Recite 'jengil chai' ako želite lagani čaj. 'Kyzyl chai' je čaj koji treba popiti ako volite robustan i grimizan. Vidjet ćete da ne ispunjavaju u potpunosti šolju čaja. To je zato da mogu biti susretljivi i ponuditi vam puno čaja. 'Daga chai, beringizchi' je fraza koja se koristi za traženje još čaja (Molim vas, dajte čaj ponovo). Vaš domaćin će vam rado ponuditi čaj dok se ne onesvijestite. Dakle, nakon što ste se nasitili i ne želite više da pijete, pokrijte šolju čaja i recite: „Ihtim“. Vaš domaćin će ponuditi još nekoliko puta (i može se nadirati ako odbijete) kako bi se uvjerio da ste potpuno zadovoljni. Kada svi za stolom popiju čaj, recite 'Omen' i podignite ruke sa dlanovima prema gore, a zatim raširite dlanove duž lica.

votka

Možda ćete biti iznenađeni količinom votke koja je izložena kada uđete u prodavnicu u susjedstvu. Votka, koju su uveli Rusi, godinama je pružala Kirgizima i zadovoljstvo i tugu. Većina votke koja se prodaje u Kirgistanu proizvodi se u Kirgistanu i putnicima može izazvati jedan od najgorih mamurluka ikada, posebno ako kupe neku od jeftinijih varijanti. Međutim, odlična kirgistanska votka, kao što je Ak-sai, može se dobiti za oko 2 €. Neki stručnjaci koji piju votku tvrde da je to zbog nerazumijevanja stranaca kako pravilno piti votku. Morate imati zakuske da biste pravilno pijuckali votku (ruski za obrok koji jedete sa votkom). To može varirati od jednostavnih hljebova do razrađenih prezentacija ukusnih predjela. Poprilično su česti kiseli ili svježi krastavci, paradajz i, naravno, meso.

Prvo nađite nekoga s kim ćete popiti. Samo alkoholičari koriste samo alkohol. Drugo, mudro birajte svoju votku: što više potrošite, to će vam biti bolji mamurluk. Treće, odaberite svoju zakusku, koja bi trebala biti slana, suha ili masna. Ovo se radi kako bi se osiguralo da se votka ili apsorbira ili odbije od strane masti. Četvrto, otvorite čep na svojoj boci... ali budite oprezni, pošto je jednom otvorena, morate je sve popiti (pristojna boca votke nema zamjenjiv poklopac). Ubacite sada. Nazdravićete na petom mestu! Morate nazdraviti! Nazdravite svojim prijateljima, njihovoj budućnosti, njihovim ovcama i njihovim automobilima. Pijte, šesto! Prihvati sve! Ponavljajte sve dok ne vidite bocu ili dok ne bude prazna, a zatim je jurite zakuskom.

Ako pijete sa domorocima, preskakanje runde nije problem. Samo bi vam natočili simboličnu kapljicu, a kada zveckaju čašama, morate desnom rukom nežno udariti čaše sparing partnera umjesto svoje.

Tradicionalna pića

Vekovima su Kirgizi sami kuvali svoja pića. Ovi napici u početku mogu izgledati čudni, ali nakon nekoliko pokušaja postaju veoma ukusni. Većina je blago alkoholna, iako je to samo nusproizvod procesa fermentacije.

Kirgistanke zimi prave bozo, piće na bazi prosa. Ovo piće ima ukus kao mešanac između jogurta i piva i najbolje se služi na sobnoj temperaturi. Pet ili šest šoljica pružiće vam osećaj toplote u hladnom zimskom danu kada ste u snegu.

Vrijeme je za stvaranje ili jarme ili maksime u proljeće. Jarma je napitak na bazi pšenice kvasnog, pivskog okusa i piskavog okusa (ipak se pravi od cjelovitih žitarica). Maxim, koji se sastoji od kukuruza i pšenice, ima jak i začinjen okus. Najbolje je serviran ledeno hladan i služi za osvježavajuće piće u vrućim danima.

Tokom ljeta, jurte se nižu uz glavnu ulicu, nudeći fermentirano kobilje mlijeko poznato kao kumys (umc). Ovo tradicionalno piće, koje se servira iz buradi koje se spuštaju sa brda, jedno je od najtežih za prilagođavanje. Ima smokey završnicu i vrlo snažan i oštar okus. Kumys počinje svježim konjskim mlijekom (samal), koje se zatim kombinuje sa starterom proizvedenim od prošlogodišnjeg kumija i kuhanim u loncu. Smjesa se zagrijava do ključanja, a zatim se stavlja u stomak konja da fermentira neko vrijeme. Autohtoni travnati 'chi' se zatim peče i isjecka na sitne komadiće na otvorenoj vatri. Pečeni či i mleko se kombinuju u buretu nakon što mleko završi fermentaciju i čuvaće se tokom leta ako se čuva na hladnom.

Tang je još jedno piće za koje se vjeruje da je korisno za zdravlje i može pomoći kod mamurluka. Priprema se sa souzmuom, slanim kremastim jogurtom koji se proizvodi od probušene izvorske vode.

Ostala pića

Kirgistan ima sopstvenu destileriju konjaka, koja pravi odličan, ali slatki konjak, a omiljeni brend je „Kyrgyzstan Cognac“, koji lokalno stanovništvo često naziva „naš konjak“.

Takođe možete dobiti dobar izbor ne tako dobrih domaćih i stranih piva, jer mnogi Kirgizi radije piju pivo nego oštrija alkoholna pića. Arpa, Naše Pivo i Karabalta su neka od lokalnih piva. Arpa je pivo koje stručnjaci za pivo preporučuju. Iako se smatra popularnim pivom, ima stil koji je uporediv sa američkim Pale Aleom (manje hmeljnim od njegovog indijskog kolege). Pošto Kirgizi više vole votku od piva (pola litre svakog košta isto…), pivo ostaje u tubama duže. Neuobičajeno je da redovno imate uslugu čišćenja. Poželjna su flaširana piva, osim zbog njihove naročite tendencije sipanja cijele boce u čašu odjednom.

Tu su i razne gazirane i negazirane flaširane vode iz različitih dijelova nacije. Pomalo slana “Jalalabad Water” je veoma popularna među južnjacima.

Kirgistan je vjerovatno najjeftinija država Centralne Azije. Ulična užina može koštati i do pola dolara u Sjedinjenim Državama. Dobar obrok će vas koštati oko 5 USD. U jeftinim kućnim smještajima spavanje je jeftino. Dvokrevetna soba u hotelu srednje klase košta oko 30 do 60 USD.

Kirgistanski som (napisan kao 'com' ćiriličnim pismom Kirgiza ili često skraćen kao 's') je nacionalna valuta, podijeljena na 100 tyina. KGS je ISO svjetska simbolizacija. Novčanice su dostupne u apoenima od 20, 50, 100, 200, 500, 1000 i 5000 soma. Kovanice su dostupne u apoenima od 1, 3, 5 i 10 soma.

Promjena novca je vrlo jednostavan proces. Banke prihvataju širok spektar glavnih valuta, dok mjenjačnice, koje su uobičajene u gradovima, obično uzimaju samo američke dolare, britanske funte, eure, ruske rublje i kazahstanske tenge. Banke i mjenjači neće prihvatiti stranu gotovinu koja je pocijepana, označena, pretjerano zgužvana ili na bilo koji način oštećena, stoga još jednom provjerite sve novčanice koje planirate donijeti u naciju da li postoje nedostaci.

Kirgistan, kao i druge zemlje Centralne Azije, ima uglavnom gotovinsku ekonomiju. Kreditne kartice se rijetko koriste. U Biškeku ima mnogo bankomata, a nekoliko ih je raštrkanih širom zemlje. Samo Kazkommerts banka prihvata MasterCard, Maestro i Cirrus, a njihovi bankomati su rijetki. Na brojnim bankomatima možete dobiti američke dolare ili kirgiški som.

Kirgizi slave tradicionalnu proslavu Nove godine Novruz na proljećnu ravnodnevicu pored Nove godine 1. januara. Ovaj proljetni festival obilježavaju gozbe i aktivnosti, poput trke konja Ulak Tartish.

Kidnapovanje nevjeste je ilegalan, ali se i dalje obavlja običaj.

Sporno je da li je otmica mladenke tradicionalna praksa. Neki od nesporazuma mogu proizaći iz činjenice da su ugovoreni brakovi ranije bili uobičajeni, a jedan od načina da se iz njega izađe bilo je organiziranje “otmice” uz pristanak.

Zlatno sunce sa 40 zraka u sredini zastave predstavlja 40 plemena koja su ranije činila kirgistansku kulturu prije uplitanja Rusije tokom uspona Sovjetskog Saveza. Sunčeve linije simboliziraju krunu jurte, ili tündük (kirgiški tyndk), motiv koji se može vidjeti u mnogim aspektima kirgiške arhitekture. Mir i otvorenost Kirgistana simbolizira crveni dio zastave.

Značaj jahanja u kirgistanskoj kulturi ogleda se u tradicionalnim nacionalnim sportovima.

Ulak Tartysh, timska igra koja liči na ukrštanje polo i ragbija u kojoj se dva tima jahača takmiče za posjed bezglavog kozjeg trupa koji pokušavaju prenijeti preko protivničke gol-linije, ili u protivnički gol: veliku kadu ili krug označen na tlu, veoma je popularan u centralnoj Aziji.

Fudbal je najpopularniji sport u Kirgistanu. Fudbalski savez Republike Kirgistan, koji je osnovan 1992. godine nakon raspada Sovjetskog Saveza, zvanična je vladajuća organizacija u zemlji. Nadležna je za fudbalsku reprezentaciju Kirgizije.

U Kirgistanu, rvanje je takođe istaknut sport. Kanatbek Begaliev (srebro) i Ruslan Tjumenbajev (bronza) osvojili su medalje u rvanju grčko-rimskim stilom na Ljetnim olimpijskim igrama 2008. (bronza).

U Kirgistanu, hokej na ledu nije bio toliko popularan sve do prvog prvenstva u hokeju na ledu održanog 2009. godine. Muška nacionalna reprezentacija Kirgizije u hokeju na ledu osvojila je Premijer diviziju na Zimskim azijskim igrama 2011. godine, pobijedivši u svih šest utakmica. Reprezentacija Kirgistana u hokeju na ledu takmičila se na svom prvom velikom međunarodnom turniru. Muška reprezentacija Kirgistana u hokeju na ledu pridružila se IIHF-u u julu 2011.

U zemlji, bendi postaje sve popularniji. Kada je reprezentacija Kirgizije osvojila bronzu na Zimskim azijskim igrama, to je bila prva medalja za zemlju. Prvi put su se takmičili na Svjetskom prvenstvu u bendiju 2012, što je bilo njihovo prvo učešće na tom događaju.

Poštovanje je standard na Zapadu. Kirgizi su izrazito zapadnjački, uprkos činjenici da su zvanično muslimanska nacija. Ne postoje posebni zahtjevi za odjećom. Iako je kodeks oblačenja u Biškeku zapadnjački i ponekad eksponirajući, žene na jugu nacije trebale bi da se oblače skromnije kako ne bi privukle neželjenu mušku pažnju. Večeri mogu biti opasne jer je pijanstvo u ovo doba uobičajeno. Nastavite oprezno.

U poređenju sa zapadnom Evropom, Kirgistan je sigurna nacija.

Kao iu svakom drugom većem gradu, tuče i napadi obično se okupljaju oko noćnih klubova i barova. Nema dokaza da je Biškek u ovom trenutku posebno opasan za strance. Malo je dokaza o dodatnim gradovima u Kirgiskoj Republici.

U prošlosti je bilo optužbi da su nepošteni policajci provjeravali prtljag posjetitelja kako bi uzeli novac. Ambasadu treba obavijestiti o ovim pojavama. Budući da mnogim nacijama više nisu potrebne vize, posjetitelje ne mogu uznemiravati beskrupulozni policajci koji tvrde da nešto nije u redu s njihovom vizom ili registracijom.

Otmice nevjesta, poznate i kao Ala Kachuu, tragično su česta i tradicionalna pojava u ruralnim područjima Kirgistana, u kojoj je žena oteta i prisiljena da se uda. Dvije Amerikanke otete su nevjeste u ruralnim regijama Kirgistana, navodi američka ambasada 2007.

U Kirgistanu je korupcija veliki problem, a stanovništvo je uvjereno da se policiji ne može vjerovati. Ranije bi neki policajci zaustavljali vozila i tražili mito.

Najveću opasnost u Kirgistanu predstavljaju saobraćajne nesreće i nezgode prilikom prelaska ulice ili pada u rupu na trotoaru. Također biste trebali biti oprezni pri približavanju životinjama lutalicama i kloniti se pasa.

Sigurnost hrane i vode za piće uvelike varira ovisno o lokaciji. Za nacionalno piće Kirgistana, Kumys, kaže se da je vrlo zdravo i može liječiti razne bolesti.

Treba napomenuti da neke zajednice nemaju struju 24 sata dnevno. Kao rezultat toga, restorani vam mogu ponuditi brzo zagrijana, prethodno skuvana jela ili meso možda nije držano u frižideru prije pripreme. Budući da obično ne kuhaju meso dovoljno dugo, ovo drugo može izazvati trovanje hranom ili bolesti koje se prenose parazitima. Kao rezultat toga, konzumirajte samo jela koja su skuvana istog dana.