Kazahstan

Domorodački Kazasi, mešavina turskih i mongolskih nomadskih plemena koja su stigla na ovo područje u 13. veku, ujedinjeni su kao jedinstvena država sredinom 16. veka. U 18. veku Rusija je zauzela region, a Kazahstan je postao Sovjetska Republika 1936.

Sovjetski ljudi su pozvani da pomognu u razvoju severnih pašnjaka Kazahstana sa početkom poljoprivrednog programa „Djevičanske zemlje“ 1950-ih i 1960-ih. Ova poplava imigranata (uglavnom Rusa, ali i nekih drugih deportovanih etničkih grupa, kao što su Nijemci s Volge) izobličila je etničku ravnotežu, omogućavajući ne-Kazahima da nadmaše lokalno stanovništvo. Mnogi od ovih imigranata i njihovih potomaka su emigrirali od proglašenja nezavisnosti zemlje.

Kazahstan je danas neopatrimonijalna država obilježena značajnim nepotizmom i kontrolom predsjednika Nursultana Nazarbajeva nad političkim i ekonomskim pitanjima. Međutim, u poređenju sa susjednim Turkmenistanom, Uzbekistanom i Kinom, to nije baš autokratski režim, a opozicija se rijetko otpušta ili zatvara. Od sticanja nezavisnosti zemlje od Sovjetskog Saveza 1991. godine, vlada Kazahstana je podsticala međunarodna ulaganja u razvoj glavnog grada. Otkriće značajnih nalazišta nafte i plina, posebno na sjeveru i zapadu, rezultiralo je značajnim bogatstvom za naciju, ali je novac koncentrisan u rukama nekoliko pojedinaca. Bez obzira na to, Kazahstan je trenutno klasifikovan kao nacija sa srednjim prihodima sa visokim indeksom ljudskog razvoja. Korupcija je rasprostranjena u Kazahstanu, iako ne tako rasprostranjena kao u drugim zemljama u ovoj oblasti.

Trenutna pitanja uključuju: razvoj kohezivnog nacionalnog identiteta; proširenje razvoja ogromnih energetskih resursa zemlje i njihov izvoz na globalna tržišta (izgrađen je naftovod za Kinu; gasovod je u izgradnji); postizanje dugoročnog ekonomskog rasta izvan sektora nafte, gasa i rudarstva; i jačanje odnosa sa susjednim državama i drugim stranim zemljama.

Kazahstan je jedna od samo dvije nacije u svijetu koje nemaju izlaz na more, a koja sadrži teritoriju s obje strane rijeke Ural, koja se smatra linijom razdvajanja sa evropskim kontinentom (drugi je Azerbejdžan).

Kazahstan je deveta po veličini nacija na svetu i najveća zemlja bez izlaza na more, sa površinom od 2,700,000 kvadratnih kilometara (1,000,000 kvadratnih milja) - otprilike veličine Zapadne Evrope. Kazahstan je izgubio dio svoje zemlje od kineske autonomne regije Xinjiang, a dio od uzbekistanske autonomne republike Karakalpakstan kada je bio član Sovjetskog Saveza.

Graniči se sa Rusijom od 6,846 kilometara (4,254 milje), Uzbekistanom od 2,203 kilometra (1,369 milja), Kinom od 1,533 kilometra (953 milja), Kirgistanom od 1,051 kilometara (653 milja od 379 milja) i Turkmenistanom od 235 milja. Astana, Almati, Karagandi, Šimkent, Atirau i Oskemen su među većim gradovima. Nalazi se između geografskih širina od 40° i 56° N, i geografske dužine od 46° i 88° E. Dok je Kazahstan uglavnom u Aziji, mali dio je također u istočnoj Evropi, zapadno od Urala.

Geografija Kazahstana se proteže od zapada ka istoku od Kaspijskog mora do planina Altaj, i od severa ka jugu od ravnica Zapadnog Sibira do oaza i pustinja centralne Azije. Kazahstanska stepa (ravnica) pokriva jednu trećinu zemlje i najveća je suva stepska regija na svijetu, koja pokriva oko 804,500 kvadratnih kilometara (310,600 kvadratnih milja). Stepa se odlikuje prostranim travama i pješčanim područjima. Aralsko more, jezero Balkhashand jezero Zajsan, rijeka i kanjon Čarin, te rijeke Ili, Irtiš, Išim, Ural i Sir Darja spadaju među glavne okeane, jezera i rijeke.

Klima je kontinentalna, sa toplim ljetima i hladnim zimama. Padavine se razlikuju između suhih i polusušnih sredina.

Kanjon Čarin je dugačak 80 kilometara (50 milja) i teče duž doline reke Čarin u severnom Tian Šanu („Nebeske planine“, 200 kilometara (124 milje) istočno od Almatija) na 43°21′1.16′′N 79° ′4′′E. Strme strane kanjona, stupovi i lukovi dosežu visinu od 49.28 do 150 metara. Nepristupačnost kanjona nudila je sigurno utočište rijetkom stablu jasena, Fraxinus sogdiana, koji je preživio ledeno doba i sada raste na drugim mjestima. Krater Bigach, koji se nalazi na 300°48′N 30°82′E, je pliocenski ili miocenski udarni krater promjera 00 km (8 km) za koji se vjeruje da je star 5 miliona godina.

Trenutna populacija Kazahstana je 15,460,484, prema Međunarodnoj bazi podataka američkog Biroa za popis stanovništva, iako izvori UN-a kao što je Odjeljenje za stanovništvo UN-a procjenjuju da je 15,753,460. Prema zvaničnim procjenama, u februaru 16.455. godine Kazahstan ima 2011 miliona stanovnika, od kojih 46 posto živi u ruralnim područjima, a 54 posto živi u urbanim područjima. Prema Kazahstanskoj agenciji za statistiku, stanovništvo Kazahstana je poraslo za 1.7 posto u odnosu na prethodnu godinu u 2013. na 17,280,000.

Procjena stanovništva iz 2009. godine je 6.8 posto veća od broja stanovnika zabilježenog na popisu iz januara 1999. godine. Demografsko smanjenje koje je počelo nakon 1989. je zaustavljeno i može se preokrenuti. Muškarci čine 48.3 posto stanovništva, dok žene čine 51.7 posto.

Etničke grupe

Etnički Kazasi čine 63.1 posto stanovništva, dok etnički Rusi čine 23.7 posto. Ostale etničke grupe uključuju Tatare (1.3%), Ukrajince (2.1%), Uzbeke (2.8%), Bjeloruse, Ujgure (1.4%), Azerbejdžance, Poljake i Litvance. Tokom 1930-ih i 1940-ih, Staljin je deportovao u Kazahstan određene manjine kao što su Nemci (1.1 odsto), Ukrajinci, Korejci, Čečeni, mešketski Turci i ruski politički protivnici vlasti. Zemlja je bila dom nekih od najvećih sovjetskih radnih logora (Gulaga).

Tokom Hruščovljevog perioda, značajna ruska imigracija je takođe bila povezana sa kampanjom za Djevičanske zemlje i sovjetskim svemirskim programom. Godine 1989. etnički Rusi su činili 37.8 posto stanovništva, dok su Kazahstanci dominirali u samo 7 od 20 okruga u zemlji. Prije 1991. godine u Kazahstanu je bilo oko milion Nijemaca, većina njih su bili potomci Nijemaca s Volge koji su prevezeni u Kazahstan tokom Drugog svjetskog rata. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, većina njih se preselila u Njemačku. Većina pontijske grčke zajednice preselila se u Grčku. Hiljade Korejaca prevezeno je u Centralnu Aziju od strane Sovjetskog Saveza kasnih 1-ih. Koryo-saram je ime dato ovim ljudima.

Mnogi Rusi i Nijemci s Volge emigrirali su 1990-ih, trend koji je započeo 1970-ih. Kao rezultat toga, autohtoni Kazasi su postali najveća etnička grupa. Veća stopa nataliteta i imigracija etničkih Kazahstana iz Kine, Mongolije i Rusije takođe doprinose rastu kazahstanske populacije.

Prema popisu iz 2009. godine, 70% stanovništva su muslimani, 26% kršćani, 0.1 posto budisti, 0.2 posto ostali (uglavnom Jevreji), a 0.5 posto nije odgovorilo. Kazahstan je sekularna država, prema svom Ustavu.

Član 39. Ustava Kazahstana garantuje versku slobodu. Prema članu 39, “Ljudska prava i slobode ne smiju biti narušeni ni na koji način”. Član 14 zabranjuje “vjersku diskriminaciju”, a član 19 svakome jamči “slobodu da odluči i identifikuje ili ne izjasni svoje etničko, političko i vjersko članstvo”. Ustavno vijeće je nedavno potvrdilo ova prava utvrdivši da je predloženi zakon kojim se ograničava vjerska sloboda nekih ljudi neustavan.

Većinska religija u Kazahstanu je islam, a slijedi je pravoslavno kršćanstvo. Nakon decenija vjerske represije od strane Sovjetskog Saveza, dolazak nezavisnosti doveo je do porasta izražavanja etničkog identiteta, djelimično putem religije. Slobodno ispoljavanje vjerskih uvjerenja i stvaranje potpune vjerske slobode rezultiralo je porastom vjerskih aktivnosti. Za nekoliko godina izgrađene su stotine džamija, crkava i drugih vjerskih objekata, a broj vjerskih organizacija je sa 670 1990. godine porastao na 4,170 sada.

Neki statistički podaci sugeriraju da nedenominacijski muslimani brojčano nadmašuju denominacijske muslimane, dok drugi pokazuju da su većina muslimana u zemlji suniti koji se pridržavaju hanefijske škole mišljenja. Ovo uključuje etničke Kazahe, koji čine oko 60% stanovništva, kao i etničke Uzbeke, Ujgure i Tatare. Sunitski šafijski islam praktikuje manje od 1% stanovništva (prvenstveno Čečeni). Ima i Ahmadi muslimana. U Kazahstanu postoji 2,300 džamija, od kojih su sve povezane sa "Duhovnim udruženjem muslimana Kazahstana", koje vodi vrhovni muftija. Nepovezane džamije su prisiljene da se zatvore. Kurban-bajram je državni praznik u Saudijskoj Arabiji.

Ruski pravoslavni hrišćani čine otprilike jednu četvrtinu stanovništva, što uključuje etničke Ruse, Ukrajince i Beloruse. Rimokatolici i protestanti su još dvije kršćanske denominacije. Postoji 258 pravoslavnih crkava, 93 katoličke crkve i više od 500 protestantskih crkava i molitvenih domova. Kazahstan priznaje ruski pravoslavni Božić kao državni praznik. Judaizam, Baha' vjera, hinduizam, budizam i Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana su među ostalim vjerskim organizacijama.

Zvanični jezici Kazahstana su kazahstanski i ruski. Oba jezika se uče u svim školama, a većina ljudi tečno govori oba. Kao rezultat toga, ako ste upoznati s bilo kojim od njih, trebali biste biti OK. Međutim, u određenim oblastima favorizuju kazahstanski, dok u drugim biraju ruski. Na primjer, Šimkent i zapadna područja uglavnom koriste kazahstanski, dok sjeverni dio nacije pretežno govori ruski. Ako znate neki drugi turski jezik, kazahstanski će vam biti donekle poznati, a ruski će vam biti relativno poznat ako znate još jedan slovenski jezik.

Mnogi pojedinci mlađi od 20 godina znat će nešto engleskog, kao i mnogi carinici i aerodromsko osoblje.

Teško je putovati po naciji bez znanja ruskog ili kazahstanskog jezika; mada je jednostavnije u razvijenijim gradovima. Ako se izgubite, zapišite svoju adresu na karticu i pozovite taksi (možda će vam taksi biti malo preskup, ali to je bolje nego da se izgubite).

Kazahstan se može pohvaliti najvećom i najdinamičnijom ekonomijom Centralne Azije. Kazahstanska ekonomija se širila u prosjeku 8% godišnje do 2013. godine, prije nego što je usporila 2014. i 2015. Kazahstan je bio prva bivša sovjetska republika koja je otplatila sav svoj dug Međunarodnom monetarnom fondu, 7 godina prije roka.

Podstaknute visokim globalnim cijenama sirove nafte, stope rasta BDP-a bile su između 8.9 posto i 13.5 posto od 2000. do 2007., a zatim su pale na 1–3 posto u 2008. i 2009. prije nego što su ponovo porasle 2010. Ostali značajni izvozni proizvodi Kazahstana su pšenica, tekstil i goveda. Kazahstan je veliki izvoznik uranijuma.

U 2014. BDP Kazahstana je porastao za 4.6 posto. Ekonomski razvoj zemlje je usporen počevši od 2014. godine, zbog pada cijena nafte i uticaja ukrajinskog sukoba. U februaru 2014. valuta zemlje je devalvirana za 19%. U avgustu 2015. valuta je devalvirana za dodatnih 22%.

Budžetska pozicija u Kazahstanu je stabilna. Vlada je zadržala opreznu ekonomsku strategiju ograničavanjem budžetskih rashoda i očuvanjem prihoda od nafte u svom Naftnom fondu – Samruk-Kazyna. Kazahstan je bio primoran da proširi svoje javno zaduživanje kako bi održao ekonomiju kao rezultat globalne finansijske krize. Javni dug je porastao na 13.4% u 2013. sa 8.7% u 2008. Između 2012. i 2013. godine vlada je ostvarila 4.5% ukupnog budžetskog suficita.

Kazahstan pokušava da se nosi sa velikim prilivom stranog novca bez izazivanja inflacije od 2002. Međutim, inflacija nije bila striktno kontrolisana i dostigla je 6.6 odsto 2002. godine, 6.8 odsto 2003. i 6.4 odsto 2004. godine.

Kazahstan je dobio status tržišne ekonomije prema američkom zakonu o trgovini od strane američkog ministarstva trgovine u martu 2002. Ova promjena statusa je potvrdila značajne reforme tržišne ekonomije u oblastima konvertibilnosti valuta, određivanja plata, otvorenosti stranih ulaganja i vladine kontrole nad sredstvima proizvodnje i alokacije resursa.

Vize nisu potrebne za državljane Argentine, Jermenije, Azerbejdžana, Bjelorusije, Gruzije, Hong Konga, Kirgizije, Moldavije, Mongolije, Ruske Federacije, Srbije, Južne Koreje, Tadžikistana, Turske, Uzbekistana i Ukrajine.

Za boravak do 15 dana do 31. decembra 2017. godine, državljani Australije, Belgije, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Italije, Japana, Malezije, Monaka, Holandije, Norveške, Singapura, Španije, Švedske, Švicarske, Sjedinjenih Država Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države ne zahtijevaju vizu.

Državljani Australije, Austrije, Belgije, Bugarske, Kanade, Hrvatske, Kipra, Češke, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Njemačke, Grčke, Mađarske, Islanda, Irske, Italije, Japana, Latvije, Lihtenštajna, Litvanije, Luksemburga, Malezije , Malta, Monako, Holandija, Novi Zeland, Norveška, Oman, Poljska, Portugal, Rumunija, Saudijska Arabija, Singapur, Slovačka, Slovenija, Južna Koreja, Španija, Švedska

Državljani Australije, Austrije, Belgije, Kanade, Hrvatske, Danske, Finske, Francuske, Njemačke, Grčke, Mađarske, Islanda, Irske, Izraela, Italije, Japana, Lihtenštajna, Malezije, Monaka, Holandije, Novog Zelanda, Norveške, Poljske, Portugala , Saudijska Arabija, Singapur, Slovačka, Južna Koreja, Španija, Švedska, Švicarska, UAE, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države (avgust 2010.) s važećom kirgistanskom turističkom vizom također možete putovati u. Međutim, ako imate dvije- Ulazna kirgistanska viza i prelazak granice između Kirgizije i Kazahstana, ne možete se vratiti u Kirgistan sa ovom vizom. Većina carinskih službenika nije upoznata sa ovim aranžmanom, što može dovesti do dužih kašnjenja na graničnim prelazima. (Ažuriranje iz novembra 2011.) NIJEDAN organi vlasti nisu upoznati sa ovim aranžmanom i bićete poslani sa pečatom o zabrani ulaska na vašu kirgistansku vizu).

Za dodatne informacije, kontaktirajte kazahstansko diplomatsko predstavništvo u vašem regionu ili posjetite web stranicu Ministarstva vanjskih poslova Kazahstana. Od juna 2012. godine, generalni konzulat Kazahstana u Njujorku je rekao da prima isključivo novčane uputnice, iako prihvataju i čekove na blagajni.

Iako kazahstanska vlada ima propise koji navode državljane koje nacije ne trebaju “pozivna pisma” (LOI), ove informacije ne stižu uvijek do ambasada. Budite spremni na gore i suočite se sa službenikom koji će vam odlučno odbiti izdati vizu bez LOI. Ovo je problem u ambasadi Kazahstana u Moskvi (australski pasoši).

Air Astana je najznačajnija aviokompanija, sa letovima iz Abu Dabija, Moskve, Delhija, Pekinga, Istanbula, Bangkoka, Hanovera, Londona, Amsterdama, Bakua, Kuala Lumpura, Frankfurta i Seula do Almatija i Astane.

Ograničavajući koje avio kompanije mogu letjeti za Kazahstan, Air Astana održava monopol na određenim međunarodnim linijama.

Lufthansa također nudi dnevne letove za Almaty, odakle možete ići bilo gdje u Kazahstanu preko lokalne avio-kompanije SCAT, koja opslužuje većinu gradova u zemlji. British Airways i KLM trenutno lete za Heathrow i Schiphol mnogo puta svake sedmice. Tu je i non-stop veza iz Praga dva puta sedmično, koju obezbjeđuju češki avioprevoznici. Turkish Airlines je pouzdana putnička avio-kompanija koja obavlja letove za Istanbul (pitajte putničku agenciju o cijenama studentskih karata, koje mogu biti sjajne).

Svake sedmice postoje dva leta iz Seula za Almati, jedan s Asiana Airlinesom i jedan sa Astanom. Airbaltic također leti za Almaty; ako rezervišete unapred, tamo možete stići za 130 €. (iz Rige).

Etihad Airways obavlja sedmični let iz Abu Dabija za Astanu. Vrijeme leta je oko 4.5 sata. Taksi od aerodroma do grada košta između 2,000 i 3,000 KZT.

Kazahstanski vozovi su tromi, ali prijatni i čisti. Almaty do/iz Moskve (77 sati), Novosibirsk (35 sati) i Ürümqi, Kina su sve popularne rute (34 sata). Očekujte 3-4 sata čekanja na ruskoj granici i 6-8 sati boravka na kineskoj granici. Karte za voz u Kazahstanu se takođe mogu kupiti online.

Mnogi granični prelazi na glavnim autoputevima u zemlji omogućavaju vam da u Kazahstan uđete automobilom. Međutim, budite spremni čekati u redu do 24 (dvadeset i četiri) sata, sa vrlo neadekvatnim sadržajima.

Putovanje autobusom za spavanje od Ürümqija do Almatyja je prilično jednostavno, posebno ako niste u žurbi i ne smeta vam da spavate u autobusu 24 do 36 sati. Granični prijelaz je malo hodanje i možda ćete biti primorani nositi sve svoje stvari sa sobom na priličnu udaljenost po jako vrućem vremenu. Vožnja autobusom i “troškovi prtljaga” su oko 45 USD. Kazahstansku vizu možete podići i u ambasadi u Ürümqiju, ali očekujte da ćete sačekati najmanje nedelju dana i pribaviti kopiju pasoša pre nego što je predate.

Teretni brodovi redovno plove između Bakua i Aktaua, pa je moguće uhvatiti vožnju. Međutim, tipično je da se brodovi zadržavaju danima, ako ne i sedmicama, prije nego što stignu u luku, pa se prije ukrcaja trebate snabdjeti hranom i vodom.

Ovisno o vašem budžetu i potrebama, možete putovati unutar nacije taksijem, autobusom, željeznicom ili avionom. Iznajmljivanje vozila je skuplje od ostalih vidova prevoza.

Minivan košta 35 KZT u Semipalatinsku (Semey), dok veliki autobus košta 35-40 KZT (u Astani varira oko 60-65 KZT), a tipična cena taksija je 300 KZT (u avgustu 2013. približni kursevi su bili 1 € = 200 KZT , GBP1 = KZT240, USD1 = KSD150).

Javni prevoz se široko koristi u većim gradovima. Autobusi, trolejbusi, tramvaji i minibusi su svi dostupni. Jedan od glavnih nedostataka svih njih je to što nikada ne stižu na vrijeme i veoma su prepuni tokom špica. Nadalje, ne postoji strategija za autobuske stanice i red vožnje. Autobusom ako ne govorite ruski biće teško, ali ne i nemoguće.

Taksiji su jeftini (2€ do 6€ unutar grada). U većini mjesta od vas se ne traži da koristite licencirane taksije; umjesto toga, možete zaustaviti gotovo svako vozilo na ulici podizanjem ruke. Dobro funkcioniše u Almatiju i Astani, ali najlakši način da dođete do Karagande je da pozovete taksi. Jeftinije je i brže od stopiranja.

Upozorenje: putovanje do aerodroma Almaty može biti skupo. Cijena taksija do aerodroma značajno varira. Svakom strancu će biti naplaćena izuzetno visoka naknada, ali većina vozača će sići kada shvate da neće moći da naplate toliko. 50 USD je smešno. Prihvatanje početne cijene rezultirat će vam prenaplatom. Trebalo bi da košta manje od 10 USD, međutim nema garancije da će stranac dobiti tu cenu. Minibusevi i autobusi do aerodroma su bolji izbor. Riječi "aerodrom" su skoro iste na ruskom i engleskom jeziku.

Neslužbeni taksiji su popularan način prijevoza. Samo odmahnite rukom i neko će se zaustaviti u bilo koje doba dana. To je nešto što lokalno stanovništvo radi stalno. Prije nego što pristanete na putovanje, dogovorite cijenu i lokaciju. Vožnja unutar centra Almatija trebala bi koštati oko 2-4 USD. Ako je vaš Rus siromašan ili nepostojeći, bit će vam naplaćeno mnogo više od lokalnog stanovništva; da biste to sprečili, pokušajte da koristite javni prevoz što je više moguće i nemojte se plašiti da obavestite vozača koliko ste spremni da platite (učinite to pre nego što vam on kaže koliko želi). Da biste bili sigurni, izbjegavajte ulazak u vozilo ako vozi više osoba. Također, nemojte koristiti ove taksije za duga putovanja ili bilo gdje koja prolaze kroz ruralna područja, jer su krađe, posebno stranaca, česte.

Uvijek pokušajte imati tačan iznos novca u gotovini (cijena koju ste dogovorili sa taksistom), jer vam obično neće ponuditi kusur. Dakle, ako je cijena 350 KZT, dajte vozaču 350 KZT, ne više (pošto on ili ona možda neće dati kusur).

Vlak je najčešći način prijevoza za prelazak velikih udaljenosti između velikih gradova Kazahstana. Glavne željezničke stanice su u Astani, Karagandi i Almatiju, iako stanice postoje u gotovo svakom većem gradu.

Oprema za kotrljanje, klase vozova, izdavanje karata i procedure rezervacije su naslijeđeni od starih sovjetskih željeznica i stoga su izuzetno slični ruskom željezničkom sistemu.

Karte su nešto jeftinije nego u Rusiji. Kazahstanske željeznice imaju e-trgovinu, međutim ona prihvaća samo kazahstanske i ruske kreditne kartice i ne uzima mnogo kreditnih kartica izvan CIS-a, tako da ćete je vjerovatno koristiti samo za poređenje cijena.

Kazahstan je ogromna nacija. Na primjer, od Almatija do Astane će vam trebati oko 24 sata. Putovanje vozom je, s druge strane, jako zabavno jer su vozovi fantastičan način da upoznate nove ljude. Dosta je pisano o opasnostima pridruživanja zabavi uz votku u vozu, ali većinom su vaši drugi putnici prijatni i željni saznanja o vama („zašto niste oženjeni?“ i, ako jeste , “zašto vi nemate djecu?” i, ako imate, “zašto oni nemaju djece?”!). Većina putnika donosi hranu za put jer je usluga automobila-restorana povremeno (a žele da i vi podijelite svoju!). Ako nemate dovoljno da preživite putovanje, vozovi obično staju na 15-20 minuta na svakoj stanici, a na peronu uvijek ima ljudi koji nude hranu i piće u svako doba dana i noći.

Tu je i Talgo željeznica, koja može putovati između Almatija i Astane za 9 sati. Karta košta oko 9,000 KZT.

Oni su popularna alternativa vozovima, i iako su brži, manje su prijatni. Slično putovanju željeznicom, svoju kartu morate kupiti unaprijed i bit će vam dodijeljen broj sjedišta. Budite oprezni kada se autobus zaustavlja za pauzu u kupatilu; vozač ne proverava da li su svi putnici u vozilu pre nego što ode!

Cene karata su prilično jeftine; na primjer, jedno putovanje od Almatija do Karagande (14 sati) košta 2,500 KZT, što je mnogo manje od cijene letačke karte.

Air Astana ima kancelarije u nekoliko velikih hotela u većim gradovima; za one koji to mogu priuštiti, to je najbrži način da putuju unutar grada. Avioni su potpuno novi i ispunjavaju evropske zahtjeve kvaliteta.

Uzimanje "marshrutke" je zabavan i jeftin način kretanja. To su dotrajala vozila koja voze ulicama grada. Obično imaju znak (na ruskom) na kojem je navedeno odredište, a vozač će obično uzviknuti odredište. Međutim, oni nisu dostupni u Almatiju.

• Astana (bivši Aqmola) – drugi najveći grad i glavni grad Kazahstana od 1997. Vrijedi vidjeti, međutim, potrebno vam je samo nekoliko dana da vidite najvažnije. Ova metropola je potpuno nova i razvija se vrtoglavom brzinom. Ako želite da vidite kako izgleda Akmola (prethodno ime Astane), idite odmah jer drevni grad brzo nestaje.
• Atirau je naftna prijestolnica Kazahstana, s velikim kopnenim naftnim poljima Tengiz i priobalnim Kashagan u blizini. Almati je bio najveći grad i glavni grad zemlje prije decembra 1998. Definitivno se mora vidjeti. Osim grada u sovjetskom stilu, možda ćete poželjeti posjetiti Medeu i druge lokacije u okolnim planinama.
• Aktobe Pavlodar – Kazahstanski grad na krajnjem sjeveru zemlje, osnovan 1720. godine, zatvoren do 1992. godine zbog svoje vojne važnosti u proizvodnji tenkova i dom jedne izuzetno veličanstvene džamije, kao i nekoliko značajnih pravoslavnih crkava i spomenika.
• Šimkent — treći po veličini grad u Kazahstanu, izuzetno prepun Uzbekistanaca, to je drevni tržni grad koji se nalazi u blizini Taškenta i nekih veličanstvenih planina; trenutno raste s razvojem nafte,
• Turkestan — još jedan drevni grad, dugo granični grad između perzijskih i turskih nomadskih kultura na jugu i sjeveru, danas većinom uzbečki i dom mnogih značajnih kulturno-istorijskih znamenitosti.
• Ust-Kamenogorsk je rudarski grad u planinama Altaj sa stanovništvom koje govori ruski.

Postoji mnogo hotela, u rasponu od izuzetno jeftinih (10€ po noći) do luksuznih. Nećete otkriti najjeftinije na internetu; jedini način da ih rezervišete je da telefonirate lično, ali moraćete da znate ruski u najmanju ruku.

Osim Burabay/Borovoe u Kazahstanu, praktično nema kampova. Zbog velikog broja napuštenih područja, ipak možete kampirati bukvalno svuda. Pejzaž je zadivljujući, ali zbog velike vrućine ponesite puno vode sa sobom jer biste lako mogli provesti nekoliko dana a da nikoga ne vidite. Ako kampujete u blizini nomadskog plemena, tražite dozvolu da ostanete u blizini; nećete biti uskraćeni.

Bajkonur je poznati kosmodrom na kojem je Jurij Gagarin lansirao prvu ljudsku orbitalnu misiju. Bajkonur, savremeni grad, izgrađen je u blizini postojećeg zaseoka Tjuratam.

Pošto Rusija iznajmljuje kosmodromsko zemljište (6000 km2), nije potrebna kazahstanska viza ako letite direktno iz Moskve.

Sauna Posjeta saunama sa prijateljima je izuzetno česta u Kazahstanu zbog hladnog i vjetrovitog vremena. Saune (ruske banje ili finske parne sobe) su odlična lokacija za razgovor o poslu ili jednostavno druženje s prijateljima. Uobičajeno je da se u saunama održavaju proslave (rođendani, doček Nove godine, itd.). U stvarnosti, mnogi savremeni kompleksi sauna u Almatiju i Astani potpuno su opremljeni karaokama, bilijarom, bazenima, sobama za odmor, sobama za masažu i drugim sadržajima. Neke saune služe kao paravan za seksualne usluge.

Meso, krompir, pirinač i testenina su sve opcije. I dosta toga. Ako ste vegetarijanac, budite oprezni jer ako ne uključuje meso, skoro je vjerovatno kuhano u goveđem temeljcu.

Evo nekoliko prijedloga:

Ako ste vegetarijanac, vjerovatno mislite da Kazahstan nema ništa za vas. I u pravu ste ako jedete vani. Međutim, ako sami pripremite obrok, bićete više nego zadovoljni. Kazahstan nudi nekoliko odličnih proizvoda dostupnih na malim tržištima širom zemlje. Bićete zapanjeni ukusom i dostupnošću svežeg organskog povrća po tako niskoj ceni! Govinda's, divan vegetarijanski Hare Krishna restoran, morate posjetiti u Almatyju. Tržni centri imaju restorane koji nude vegetarijanske izbore. Čak i mali kazahstanski restorani mogu napraviti vegetarijanska jela za vas ako to navedete (na primjer, “byez myasa” (bez mesa), “ya ​​vegeterianetz” (ja [muško] sam vegetarijanac), “ya ​​vegetarianka” (ja [žensko] ja sam vegetarijanac) na ruskom). U pojedinim restoranima (npr. smak) dostupan je i vegetarijanski manty pripremljen sa bundevom.

Zbog naslijeđa korejske migracije u Kazahstanu, korejska hrana, posebno salate, izuzetno je popularna. Potražite Korejke koje ih prodaju na brojnim bazarima u zemlji (nezavisne pijace hrane i proizvoda). Oni će umotati razne ukusne, tipično začinjene salate sa belim lukom u plastične kese koje ćete poneti kući. Ako ste vegetarijanac, ovo je možda jedina dobra stvar koju možete jesti dok ste u zemlji.

S druge strane, u Kazahstanu možete dobiti bilo koju kuhinju, iako su kineska i japanska jela izuzetno skupa. Najslađi je kavijar, koji je izuzetno jeftin; možete kupiti 1 kg kavijara za manje od 300 USD na Almaty Zyeloniy Bazaaru, ali ne možete ga izvoziti ili ponijeti kući; bit ćete zadržani na aerodromu i visoko kažnjeni.

Hrana vani je veoma jeftina; samo naručite glavno jelo pa dodajte pirinač, krompir i tako dalje. Svaka komponenta se naplaćuje zasebno, tako da možete kupiti samo meso ili samo pirinač. Cijene se kreću od 500 KZT za piletinu do 1,000 KZT za govedinu i do 1,500 KZT za konje, lokalnu poslasticu. Naravno, što je cijena veća, restoran je ljepši. Ako ne znate ruski, stvari su malo teže jer većina restorana ne nudi engleske menije (sa izuzetkom nekih popularnih mjesta u Almatyju).

Iako većina Kazahstanaca nije religiozna, oni ne jedu svinje. Ako idete na jelo sa Kazahstancima ili pripremate obrok kod kuće, imajte ovo na umu. Mnoge namirnice koje se tradicionalno pripremaju sa svinjom (kao što su knedle ili kobasice) se u ovoj zemlji takođe prave od govedine ili ovčetine.

• Komisija – fermentirano kobilje mlijeko sa koncentracijom alkohola do 6%. Razmislite o ljutoj limunadi u kombinaciji sa polukiselim mlijekom.
• šubat (kumyran)– fermentisano kamilje mleko
• kvasac – okarakterisano kao uporedivo sa root pivom, može se kupiti u boci u prodavnici ili u šolji od pojedinaca na ulici sa velikim žućkastim rezervoarima.
• Dakle. Gazirano piće proizvedeno od kobiljeg mlijeka.
• Svaka mala prodavnica na uglu prodaje jeftina alkoholna pića (zvana astanovka). Ove ustanove su otvorene 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji; samo pokucaj na vrata ako prodavac spava. Kazahstanski specijalitet je konjak, ali prodavnice ponekad nude votku za manje od flaširane vode. Međutim, neke od ovih astanovka ponekad nude alkohol sumnjivog porijekla; zbog stomaka, trebalo bi da kupite piće u supermarketu, mada će cena nesumnjivo biti veća.
• Karaganda proizvodi razne visokokvalitetne, ukusne piva. Becker, Staut, Tian-Shan, Derbes, Irbis i Alma-Ata su neka od imena na ovoj listi. Lokalni brendovi Almatyja su veoma odlični.
• sokovi u kartonima su popularni i ukusni, posebno sok od breskve.
• Voda. Opštinska voda je manje-više pitka, bez značajnih zagađivača, ali ako je moguće, prokuhati je. Flaširana voda je jeftina i široko dostupna. U restoranima tražite “Sary-Agash” (brend Asem-Ai) ili Borjomi. U restoranima i trgovinama možete pronaći razne poznate marke vode.
• čaj je lako dostupan, obično visokog kvaliteta i često vrlo jak. Ako imate ograničen budžet, ovo je jelo koje imate uz obrok. Čaj je kulturno značajan u Kazahstanu, a “shai” vrijeme je jedna od najvažnijih aktivnosti u kojima turist može sudjelovati kako bi naučio o kulturi.
• Kafa. Pojavljuju se moderni kafići i kafići u zapadnom stilu. Prave odličnu kafu. Coffeedelia (Kabanbai batyr i Furmanov) je omiljena među iseljenicima i služi pristojnu kafu. 4A Coffee, gdje svakodnevno prže vlastitu kafu, služi neke od najboljih kafa u Almatiju. Dostupne su i Gloria Jeans i Marone Rosso.
• Vino. Probajte lokalni izbor. Pristojan se može dobiti za manje od 4 USD po boci. “Bibigul” je možda najstalnije odlično vino, a dostupno je u polusuvom crvenom ili polusuvom bijelom. Vino ne treba konzumirati u restoranima. Obično je izuzetno skupo.
• votka. Sa 8-10 USD po boci, ovo je dobra votka. U restoranima koji obično ne služe strancima dobijate 20(!) cl ako naručite votku, manje porcije nisu dostupne. Kupite bocu votke „Kazahstan“ da ponesete nazad. Dolazi u lijepoj bočici koja prikazuje kazahstanski lov sa sokolom koji se gleda kroz "prozor". Probajte Edil vodku, koja se pravi od pantakrena lokalnih jelenjih rogova.

Kazahstan je nešto skuplji od Uzbekistana, iako je i dalje jeftiniji od Turkmenistana. Ulična užina koštat će vas između 0.30 USD i 0.70 USD. U većim gradovima noćenje u spavaonici košta između 15 i 20 USD. Ugodnija dvokrevetna soba košta između 60 i 80 USD.

Tenge (KZT, ćirilica: tene, a ponekad se simbolizira kao ili T) je nacionalna valuta. Krajem septembra 2015. godine na snazi ​​su bili sljedeći kursevi valuta: 1 € = 301 KZT, 1 £ = 410 KZT i 1 USD = 270 KZT.

Čak i ako niste veliki kupac, divno napravljeni proizvodi od filca će vam se svidjeti. Izuzetno su lagani i jeftini za slanje.

Kazasi su imali visoko razvijenu kulturu prije ruske invazije, zasnovanu na njihovoj nomadskoj stočarskoj ekonomiji. Sa dolaskom Arapa u 8. vijeku, islam je uveden u ovo područje. Počeo je u južnim regijama Turkestana i krenuo prema sjeveru. Kroz vatrene misionarske napore, Samanidi su pomogli širenje religije. Tokom 14. veka, Zlatna Horda je širila islam među plemenima u regionu.

Budući da je stoka bila važna za drevni način života Kazahstana, većina njihovih nomadskih tradicija i običaja na neki je način povezana sa stokom. Kazahstanci su oduvijek imali snažan interes za jahanje.

Kazahstan je dao brojne značajne pisce, naučnike i filozofe, uključujući Abaya Qunanbayulija, Mukhtara Auezova, Gabita Musirepova, Kanysha Satpayeva, Mukhtara Shakhanova, Sakena Seyfullina i Jambila Jabayeva.

Turistički sektor Kazahstana brzo se širi i integriše se u svjetsku turističku mrežu. Kazahstan se pridružio Inicijativi za region (TRI), tri-regionalnom okrilju organizacija povezanih sa turizmom, 2010. TRI povezuje tri regiona: Južnu Aziju, Centralnu Aziju i Istočnu Evropu. Jermenija, Bangladeš, Indija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Pakistan, Nepal, Tadžikistan, Rusija, Šri Lanka, Turska i Ukrajina su sada partneri, a Kazahstan je sada povezan u turističkoj industriji sa drugim zemljama Južne Azije, Istočne Evrope i Centralne Evrope. azijske nacije.

Meso stoke može se pripremati na različite načine u nacionalnoj kuhinji i često se jede sa širokim spektrom tradicionalnih hljebova. Crni čaj i tradicionalna pića od mlijeka kao što su ayran, šubat i kymyz često se služe kao osvježenje. Tipična kazahstanska večera uključuje razna predjela, supe i jedno ili dva glavna jela kao što su pilav i bešbarmak. Konzumiraju i svoje nacionalno piće koje se pravi od fermentisanog kobiljeg mlijeka.

Kazahstan se pojavio kao jaka svjetska sportska sila u sljedećim disciplinama: bendi, boks, šah, kik boks, skijanje, gimnastika, vaterpolo, biciklizam, borilačke vještine, teška atletika, jahanje, triatlon, staza s preponama, sambo, grčko-rimski rvanje i bilijar. Poznati su kazahstanski sportisti i osvajači medalja na svjetskim prvenstvima: Bekzat Sattarkhanov, Vasilij Jirov, Alexander Vinokourov, Bulat Jumadilov, Mukhtarkhan Dildabekov, Olga Shishigina, Andrey Kashechkin, Aliya Yussupova, Dmitrijva Karpovsov, Dmitriyy Karpovs, Darmen Yeldsan Yekh.

Adilbek Zhaksybekov, odlazeći predsjednik kazahstanske fudbalske organizacije, rekao je u decembru 2014. da će Kazahstan nastojati da bude domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu 2026. godine.

Kazahstanskom filmskom industrijom upravljaju državni studiji Kazakhfilm, koji se nalaze u Almatiju. Myn Bala, Harmony Lessons i Shal su među filmovima koje je snimila kompanija. Kazahstan je svake godine domaćin Međunarodnog festivala akcionog filma u Astani i Festivala evroazijskog filma. Timur Bekmambetov, holivudski režiser rođen u Kazahstanu, bio je aktivan u premošćivanju jaza između Hollywooda i kazahstanske filmske industrije.

Na dodjeli korporativnih medijskih i TV nagrada u Cannesu 2013. kazahstanski novinar Artur Platonov dobio je najbolji scenario za svoj dokumentarni film “Prodane duše” o pomoći Kazahstana u borbi protiv terorizma.

Njemačko savezno ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo je prvu nagradu Malom bratu (Bauyr) Serika Aprymova na Filmskom festivalu Centralne i Istočne Evrope goEast.

Prema Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica, Kazahstan je rangiran na 161 od 180 nacija. Sudskim nalogom izdatim sredinom marta 2002. godine, a tužilac je Vlada, Respubliki je naloženo da prestane da izlazi na tri mjeseca. Naredba je zaobiđena objavljivanjem pod drugim nazivima, poput Not That Respublika. Sud je također početkom 2014. izdao nalog o prekidu rada malotiražnom listu Assandi-Times, tvrdeći da je dio grupe Respublika. Prema Human Rights Watch-u, “ovaj smiješan slučaj pokazuje u kojoj mjeri su kazahstanske vlasti spremne poduzeti kako bi zastrašile kritične novinare da ušute”.

Inicijativa za vladavinu prava Američke advokatske komore uspostavila je centar za pomoć medijima u Almatiju uz finansiranje Biroa za demokratiju, ljudska prava i rad (DRL) američkog Stejt departmenta za promovisanje slobode govora i novinarskih prava u Kazahstanu.

Kazahstan ima tri mjesta svjetske baštine UNESCO-a: mauzolej Khoja Ahmeda Yassauija, petroglife unutar arheološkog pejzaža Tamgaly, te rezervate Korgalžin i Naurizumski.

Kazahstan je nacija sa dugom istorijom uravnotežene, mirne, multietničke društvene interakcije, u kojoj se i posetioci i stanovnici tretiraju s poštovanjem u svakodnevnom životu, uz nekoliko izuzetaka. U ovoj prelijepoj naciji posjetioci će biti dočekani s ljubaznošću i toplinom. Međutim, u zavisnosti od vaše lokacije, doba dana, okolnosti i ličnog ponašanja, vaša lična bezbednost može varirati od izuzetno bezbedne do donekle opasne. Ljudi boje kože, Južnoazijci i Bliski Istok, za razliku od drugih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, trebali bi se osjećati opušteno.

Generalno, kazahstanski gradovi su bezbedni tokom dana, ali određene delove većih gradova treba izbegavati noću (npr. I svi delovi Almatija ispod Taškentske ulice i sva mikrookružna područja unutar ovih zona, neki drugi udaljeni mikrookruzi i područja sa visokom koncentracijom trošnih privatnih kuća (kao što je Shanyrak); (ii) u manjim gradovima, npr. Taraz, Balkhash, Shymken

Uprkos činjenici da je zabranjena, prostitucija je u posljednje vrijeme postala uobičajena u nekoliko velikih gradova. Prostitutke često rade u hotelima, noćnim klubovima ili saunama. Osim toga, usluge pratnje se obično oglašavaju u posebnom dijelu lokalnih klasifikovanih publikacija. Mnogi seksualni radnici u Kazahstanu su zaista iz susjednih, manje razvijenih zemalja kao što su Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan.

Uvijek sa sobom nosite pasoš (ili ovjereni duplikat pasoša i vize). Iako se situacija nedavno popravila, policija i dalje može pokušati da iznudi novac od stranaca, posebno u vozovima i autobusima na daljinu. Osim ako policija koja je uključena nije pijana, lako je izbjeći plaćanje tvrdnjom o neznanju ili siromaštvu.

Opasnost od nasilnog kriminala slična je onoj u istočnoevropskim zemljama i oštrijim područjima velikih američkih gradova. Prosječan putnik ne bi trebao naići na bilo kakav nasilni zločin i malo je vjerovatno da će biti žrtva sitnog kriminala ako je njegovo ponašanje na javnim mjestima u skladu sa široko priznatim standardima.

Pretjerano konzumiranje alkohola i odlazak u noćni klub uvijek će predstavljati veću opasnost, posebno ako osoba izlazi sama. Najbolje je izaći u grupi, ili još bolje, sa lokalnim stanovništvom. Kasno u noć, pojedinci koji govore druge jezike mogu dobiti posebnu pažnju lokalne policije, za koju se zna da lažno optužuje ljude za manje prekršaje, hapsi ih i pokušava da naplati novčanu kaznu od 1,000 do 5,000 KZT. Mobilni telefoni su široko dostupni i trebali bi se koristiti za kontaktiranje prijatelja koji govori lokalni jezik.

Stranac koji prilazi lokalnoj dami na ulici ili u noćnom klubu može privući neželjenu pažnju lokalnog stanovništva ili završiti svađom. Lokalni muž ili otac može smatrati uobičajenu zapadnjačku pažnju i poštovanje prema ženama i djeci, kao što je osmijeh ili ugodna dobrodošlica, prijeteći ili uvredljivi.

Nošenje skupih telefona, satova i nakita u javnosti ili na drugi način pokazivanje bogatstva može privući pažnju džeparoša i potencijalnih kriminalaca. Ovo treba izbjegavati izvan Almatija i Astane.

Ne postoji tolerancija za bilo kakve narkotike, a čak i količine u tragovima mogu dovesti do krivične istrage, osude i zatvorske kazne. Zatvori su poznati po tome što su opasni i često okrutni.

Zabrinjavajuća je vožnja u pijanom i neopreznom stanju. Uvijek je najbolje pridržavati se zakona o vožnji i vezati sigurnosne pojaseve. Budući da mnogi taksiji rade ilegalno i sa nevještim vozačima, korištenje lokalnih taksija na većini mjesta može predstavljati veću opasnost od službenog javnog prijevoza. Neovlašteni taksisti koji zahtijevaju dodatna plaćanja prije nego što puste prtljag iz svog prtljažnika, ili se odvezu i otmu prtljagu, češći su nego što bi se očekivalo u zapadnim gradovima s dobro reguliranim taksi poslovima. Držite svoje dragocjenosti i pasoš u džepovima, a najdragocjeniju torbu u krilu. Taksi i javni prevoz su mnogo jeftiniji nego u zapadnim gradovima.

Kazahstanci su ponosniji nego što bi većina zapadnjaka mogla zamisliti. Kao posljedica toga, uvredljive ili pogrdne primjedbe o Kazahstanu ili lokalnim Kazahstancima često rezultiraju sporovima, pa čak i prijetnjama fizičkim napadom. Ne preporučuje se svađa sa lokalnim stanovništvom jer je Kazahstan zemlja u kojoj je fizička sila dio lokalne kulture, što ponekad može dovesti do smrtonosnog konačnog spora. Ni pod kojim okolnostima ne treba povezivati ​​Kazahstan sa osobom Borat. U Zapadnom Kazahstanu je bilo izvještaja o nasilju prema stranim zaposlenima. Zbog negodovanja zbog stranaca koji kradu lokalno zaposlenje i navodnog silovanja mještanke, srušen je stambeni kamp za turske službenike, a nekoliko radnika je napadnuto.