Iran

Iako je turizam ozbiljno stradao tokom rata u Iraku, sada se oporavio. U 2004. godini, otprilike 1,659,000 međunarodnih posjetilaca posjetilo je Iran, a 2.3 miliona 2009. godine, uglavnom iz azijskih zemalja, uključujući centralnoazijske republike, sa otprilike 10% iz Evropske unije i Sjeverne Amerike. Preko pet miliona posjetilaca posjetilo je Iran u fiskalnoj godini 2014-2015, koja je završena 21. marta, što predstavlja povećanje od 4% u odnosu na prethodnu godinu.

Isfahan, Mashhad i Shiraz su najpopularnije turističke atrakcije pored glavnog grada. Sektor je imao značajna ograničenja u infrastrukturi, komunikacijama, industrijskim standardima i obuci osoblja početkom 2000-ih. Azijski muslimani su dobili ogromnu većinu od 300,000 turističkih viza izdatih 2003. godine, vjerovatno da posjete ključna hodočasnička mjesta u Mashhadu i Qomu. Godišnje mnoge organizirane grupe iz Njemačke, Francuske i drugih evropskih zemalja posjećuju Iran kako bi vidjeli drevna mjesta i spomenike. Iran je 2003. godine bio na 68. mjestu u svijetu po prihodima od turista. Prema UNESCO-u i zamjeniku direktora istraživanja Iranske organizacije za putovanja i turizam (ITTO), Iran je rangiran na četvrtom mjestu među deset najboljih bliskoistočnih destinacija. Iran ima jednu od najvećih domaćih turističkih industrija na svijetu. Slabo oglašavanje, nepredvidive regionalne okolnosti, loš imidž u javnosti u nekim dijelovima svijeta i nedostatak djelotvornih planova turističkog planiranja, sve su to kočili razvoj turizma.

Iran je raznolika nacija s brojnim vjerskim i etničkim grupama koje ujedinjuje zajednički iranski jezik i kultura.

Iranska populacija je značajno porasla u drugoj polovini dvadesetog veka, sa oko 19 miliona u 1956. godini na preko 75 miliona do 2009. Međutim, stopa nataliteta u Iranu je znatno opala poslednjih godina, što je rezultiralo stopom rasta stanovništva od približno 1.29 odsto kao jula 2012. Prema studijama, rast će nastaviti da opada sve dok ne dostigne 105 miliona do 2050. godine.

Iran ima jednu od najvećih izbjegličkih populacija na svijetu, sa više od milion izbjeglica, od kojih je većina iz Afganistana i Iraka. Iranske vlasti sarađuju s UNHCR-om i avganistanskim zvaničnicima na njihovom povratku od 2006. Prema procjenama, oko pet miliona Iranaca emigriralo je u druge nacije, od kojih je većina to učinila nakon Revolucije 1979. godine.

Iranski ustav zahtijeva od vlade da svakoj osobi u naciji omogući pristup socijalnoj sigurnosti, koja uključuje penzionisanje, nezaposlenost, starost, invaliditet, nesreće, katastrofe, zdravstveni i medicinski tretman i usluge njege. Ovo se plaća poreznim prihodima i novcem od javnih donacija.

Zbog nepostojanja službenih popisa stanovništva zasnovanih na etničkoj pripadnosti u Iranu, sastav etničkih grupa, poput govornih jezika, izvor je sporova, posebno za najveće i druge po veličini etničke grupe, Perzijance i Azerbejdžance. Prema CIA-inoj knjizi svjetskih činjenica, otprilike 79 posto iranske populacije je raznolika indoevropska etno-lingvistička grupa koja uključuje govornike iranskih jezika, pri čemu Perzijanci (uključujući Mazenderanije i Gilake) čine 61 posto, Kurdi 10 posto, Lurs 6 posto , a Balochs 2 posto. Preostalih 21% čine ljudi iz različitih etnolingvističkih grupa, pri čemu Azerbejdžanci čine 16%, Arapi 2%, Turkmeni i turska plemena 2% i ostali 1%. (kao što su Jermeni, Tališi, Gruzijci, Čerkezi, Asirci).

Perzijanci 65 posto (uključujući Mazenderane, Gilake i Tališe), Azerbejdžanci 16 posto, Kurdi 7 posto, Lurs 6 posto, Beluchi 2 posto; Turske plemenske grupe kao što su Qashqai 1 posto i Turkmeni 1 posto; i neiranske, neturske grupe kao što su Jermeni, Gruzijci, Asirci, Čerkezi i Arapi manje od 3 posto Otkriveno je da je perzijski primarni jezik najmanje 65 posto stanovništva u zemlji i drugi jezik većine od preostalih 35 posto.

Druge nevladine procjene, s izuzetkom Perzijanaca i Azerbejdžanaca, uglavnom odgovaraju Svjetskoj knjizi činjenica i Kongresnoj biblioteci. Mnoge akademske i organizacione procjene veličine ove dvije grupe, međutim, znatno variraju od navedenog popisa. Prema nekima od njih, etnički Azerbejdžanci u Iranu čine između 21.6 i 30 posto ukupnog stanovništva, a većina njih 25 posto. U svakom slučaju, Iran ima najveću svjetsku populaciju Azerbejdžanaca.

Iran ima različite klime. Zime na sjeverozapadu su oštre, sa značajnim snježnim padavinama i temperaturama ispod nule u decembru i januaru. Godišnja doba su ugodna u proljeće i jesen, ali suva i užarena ljeti. Zime na jugu su umjerene, dok su ljeta veoma topla, sa prosječnim dnevnim temperaturama u julu koji prelaze 38°C (100°F) i dostižu 50°C u pojedinim dijelovima pustinje. Ljetnje vrućine prati velika vlažnost u ravnici Khuzestan.

Iran općenito ima suvu klimu, s većinom padavina u godini od oktobra do aprila. Prosječna godišnja količina padavina u većem dijelu zemlje iznosi 25 cm ili manje. Gornje planinske doline Zagrosa i Kaspijska obalna ravnica su značajne vanjske površine, sa godišnjim padavinama u prosjeku od najmanje 50 cm. Padavine u zapadnom Kaspijskom moru prelaze 100 cm godišnje i raspoređene su prilično ravnomjerno tokom cijele godine.

Kada putovati u Iran varira s vremena na vrijeme. Najbolje vrijeme za posjetu Iranu također ovisi o tome gdje želite ići. Ovisno o lokaciji, klima na ovom području varira od suptropske do sušne i semiaridne. Iran je kulturna regija poznata po svojoj intrigantnoj prirodi i raznolikim životinjskim vrstama, tako da ćete vidjeti nešto vrijedno pažnje bez obzira kada posjetite. Više informacija o vremenu koje možete očekivati ​​u Iranu u različitim periodima godine možete pronaći u nastavku.

Iranska varijabilna klima

Iran ima okruženje koje se mijenja, a vrijeme koje ćete iskusiti mijenjat će se od područja do regije. U decembru i januaru, sjeverozapadna regija Irana poznata je po svojim oštrim zimama, sa značajnim snježnim padavinama i temperaturama ispod nule. Sezona jeseni i proleća na severozapadu je blaga, ali su leta veoma topla i suva.

Zime u južnom Iranu su blage i prijatne, ali su leta veoma topla. U julu je zabilježeno da temperature u južnom području dostižu 38 stepeni Celzijusa (100.4 stepena Farenhajta). Određena mjesta u južnom Iranu također mogu biti vlažna osim vrućih.

Iran uglavnom ima sušno okruženje; najveći dio godišnjih padavina pada između oktobra i aprila i u prosjeku iznosi oko 25 milimetara. Za poređenje, planinske doline Zagros i kaspijska obalna ravnica dobiju u prosjeku 50 milimetara kiše svake godine. Zapadni dio Kaspijskog mora, međutim, dobije preko 100 cm kiše svake godine.

Sušna klima i temperature

Budući da Iran ima uglavnom sušno okruženje, ljeta u ovoj regiji su notorno užarena, bez obzira gdje idete. Ako ste osjetljivi na vrućinu i preferirate umjerenije okruženje, ljeto definitivno nije idealno godišnje doba za posjet Iranu. Idealno bi bilo da posjetite Iran u proljeće ili jesen, kada je vrijeme najblaže, a temperature najprihvatljivije. Ako planirate putovanje u južni dio Irana, zima je odlična sezona za odlazak jer je vrijeme obično ugodno i prohladno. Ako planirate putovanje na sjeverozapad, trebali biste izbjegavati zimske mjesece jer tamo može biti veoma hladno i sniježno.

Šta obući u Iranu

Prilikom posjete Iranu ljeti, trebali biste nositi odjeću koja je lagana i prozračna. Budući da su temperature u jesen i proljeće često umjerene, odjeća treba da bude lagana, pamučna i udobna. Zimska odjeća može varirati ovisno o tome gdje idete, ali će biti znatno teža od ljetne. Sjeverozapadni region postaje najhladniji, pa ako ga posjetite tokom zime, ponesite dosta tople odjeće.

Robustan, stjenoviti rub; visoki, srednji bazen sa pustinjama i planinama; i malene, isprekidane nizije sa obje strane, planina Damavand je najviša tačka (5,610 m).

Pustinja: Dasht-e Lut, koja se uglavnom sastoji od pijeska i kamenja, i Dasht-e Kavir, koja se uglavnom sastoji od soli, pokrivaju veći dio središnjeg Irana. Obje pustinje su negostoljubive i gotovo potpuno nenaseljene.

Planinski lanac Zagros proteže se od granice Republike Jermenije na sjeverozapadu do Perzijskog zaljeva, a zatim na istok do Baludžistana. Zagros je oštra, teško pristupačna regija nastanjena uglavnom pastoralnim nomadima. Planinski lanac Alborz, manji od Zagrosa, proteže se duž južne obale Kaspijskog mora, susrećući se sa graničnim planinama Horasan na istoku.

Šume: Otprilike 11% Irana je pošumljeno, pri čemu je kaspijsko područje najgušće naseljeno. Ovdje se mogu naći širokolisna, robusna listopadna stabla, tipično hrast, bukva, lipa, brijest, orah, jasen i grab, kao i nekoliko širokolisnih zimzelenih biljaka. Javljaju se i trnoviti grmovi i paprati. Nasuprot tome, uska kaspijska obalna ravnica prekrivena je bogatim smeđim šumskim tlom.

Šiiti i suniti su dvije glavne sekte islama. Raskol datira ubrzo nakon Poslanikove smrti; da li bi na čelu pokreta bili neki od njegovih najvatrenijih pristalica (Suniti), ili njegova porodica, pre svega njegov zet Ali (Šiji)? (Izraz “šija” je izveden od “shiat Ali”, što se odnosi na Alijevu frakciju/partiju.) Postojala je duga, komplikovana i nasilna bitka oko ovoga. Danas je Iran jedna od nekoliko uglavnom šiitskih nacija, i jedina u kojoj je šiitski islam zvanična religija. Iranska vlada, između ostalog, podržava šiitsku organizaciju Hezbolah i stoga je Amerika optužuje za podsticanje terorizma.

Dan ašure, koji se javlja 10. u mjesecu muharemu, je značajna prilika u šiitskom vjerskom životu; “ašura” znači “deseti”. Podsjeća na smrt Alijevog sina Huseina u bici kod Kerbele 61. hidžretske 680. godine. Ovo nije radosna prilika, već svečani dan pomirenja. Putnici bi se trebali suzdržati od puštanja glasne muzike ili neuobičajeno sretnih u javnosti u ovo vrijeme.

Tradicionalni događaji uključuju parade u kojima ljudi izvode 'matham' - udaranje u prsa, samobičevanje, pa čak i udaranje mačem - u znak sjećanja na imama Huseina, koji je ubijen sa svojim polubratom, rođacima, prijateljima i dvoje male djece. Povremeno se izvode i dramatične rekonstrukcije borbe.

Dok je šiitski islam nesumnjivo glavna religija u Iranu, postoji niz vjerskih manjina. Sunitski islam uglavnom praktikuju etničke manjine u Iranu, kao što su Arapi, Kurdi, Baluši i Turkmeni. Neislamske vjere su također prisutne u manjem broju, od kojih su najistaknutije zoroastrizam, kršćanstvo i judaizam, od kojih su sve priznate kao manjinske religije prema iranskom ustavu i imaju zastupljenost u parlamentu. Uprkos činjenici da je Iran islamska republika, hramovi vatre, crkve i sinagoge i dalje zakonito funkcioniraju. Većina iranskih hrišćana su Jermeni koji praktikuju pravoslavlje.

Iran se također može pohvaliti najvećom jevrejskom populacijom izvan Izraela na Bliskom istoku. Iako u Iranu postoji značajan broj Baha'ija, oni nisu priznati ustavom i umjesto toga su označeni kao jeretici islama, što znači da su i danas proganjani uprkos tome što su najveća iranska nemuslimanska vjera. Sastanak svadbi (privremenih vjenčanja) koji se lokalno naziva mut'ah jedinstvena je tradicija među Irancima.

Perzijski (koji se na perzijskom naziva farsi) je nacionalni i službeni jezik Irana. To je indoevropski jezik. Iako je perzijski napisan modifikovanim arapskim pismom, ova dva jezika nisu povezana; ipak, perzijski ima značajan broj arapskih posuđenica (sa različitim značenjima), od kojih su mnoge dio osnovnog perzijskog rječnika.

Mnogi mladi Iranci u velikim gradovima, a skoro vjerovatno i oni koji rade u stranim turističkim agencijama i vrhunskim hotelima, moći će razgovarati na engleskom, ali učenje osnovnih perzijskih fraza dobro će doći turistima, posebno u ruralnim regijama.

hitne službe

• policija:  110
• Hitna pomoć:  115
• Vatra:  125

Ambasade i misije

• Australijska ambasada u Irin, +98 21 8872 4456, faks: +98 21 8872 0484. br. 13, 23. ulica, Intifada Ave, Teheran –
• Hrvatska ambasada u Teheranu br. 25 Avia Pasdaran, Teheran +98 21 2258 9923 – Fax: +98 21 2254 9199
• Ambasada Irske North Kamranieh Ave., Bonbast Nahid Street 8, Teheran +98 21 2280 3835 (8:30-4:30, ned-čet)
• Kraljevska holandska ambasada u Irin, +98 21 2256 7005, faks: +98 21 2256 6990. Bul. Darrous Shahrzad, ulica Kamassale, Prva istočna ulica br. 33, Teheran; [email zaštićen]
• Ambasada Kraljevine Norveške u Teheranu, Dr. Lavasani 201 (Pr. Farmanieh St.), +98 21 2229 1333, faks: +98 21 2229 2776. br, Teheran, Iran –
• Ambasada Republike Srbije u Iranu 9. ulica, br. 9, Velenjak, Teheran, poštanski fah 11365-118. +98 21 2241 2569, +98 21 2241 2570 – (Fax:+98 21 2240 2869) [email zaštićen]
• Ambasada Švicarske u Irin, 13 Yasaman Street, +98 21 2200 8333, faks: +98 21 2200 6002. Sharifi Manesh Avenue, Teheran.
• Amerikanci treba da ode u Odsjek za interese SAD-a u Švicarskoj ambasadi ako je potrebna pomoć. Usluge su ekstremno ograničeno, a Švajcarci mogu biti nevoljni i/ili nesposobni da pomognu u manjim slučajevima.
• Ambasada Republike Slovenije u Teheranu, +98 21 2283 6042, faks: +98 21 2229 0853. 30 Narenjestan 8th Alley Pasdaran Avenue, Teheran.

Telefon

Iranski telefonski broj je u obliku +98-XXX-XXX-XXXX, gdje je "98" pozivni broj za Iran, sljedeće tri cifre (ili dvije u slučaju Teherana i nekih većih gradova), a preostalih sedam cifre (osam u slučaju Teherana i nekih većih gradova) su "lokalni" dio pretplatničkog broja koji se može pozvati iz tog pozivnog broja koristeći skraćeno biranje. Morate birati "0" ispred geografskog pozivnog broja ako zovete izvan tog pozivnog broja (ali kada ste još unutar Irana).

Bez obzira odakle se pozivaju, brojevi mobilnih telefona u Iranu uvijek se moraju birati sa svih 11 cifara (uključujući "0" s prefiksom "9nn" unutar Irana). 9nn je mobilni prefiks, a ne "pozivni broj", a drugi i treći broj predstavljaju originalnu dodijeljenu mobilnu mrežu.

Pozivni brojevi za važne gradove su sljedeći: Teheran je glavni grad Irana (021), Kashan's (0361) – Isfahan (031), Ahwaz (061), Shiraz (071) i Tabriz (072). (041) Mashad's (051) Kerman's (034) Gorgan's (0171) – N'ain (0323) Hamadan, Iran (081) Kermanshah je grad u Iranu (083) Sari's (011)

Kada birate međunarodne brojeve iz Irana, prefiks za biranje ispred pozivnog broja zemlje je 00.

Mobitel (SIM kartica)

Pre-paid SIM kartice za strane putnike dostupne su u Irancell (MTN), MCI, Iran Taliya i Rightel, a cijene počinju od 60,000 IRR. Za 20,000 IRR kartice za dopunu su dostupne na svim kioscima i supermarketima. Za pretraživanje interneta ili provjeru e-pošte, GPRS, MMS i 3G usluge su također dostupne po izuzetno povoljnim cijenama, posebno noću. Možete kupiti SIM kartice i povezati se na internet koristeći GPRS, EDGE, 3G i 4G tehnologije uz kopiju stranice sa informacijama o vašem pasošu i kopiju stranice sa vašom iranskom vizom i pečatom za ulazak. SIM kartice su dostupne u poštanskim uredima i vladinim e-uslugama (perzijski: jednina: Daftar-e Pishkhan-e Khadamat-e Dowlat; množina: Dafater-e Pishkhan-e Khadamat-e Dowlat), velikim trgovinama i Imam Homeini aerodrom.

Irancell SIM kartica koštala je 100,000 rijala, a internet paket od 3 Gb koštao je 200,000 rijala u septembru 2016. u IKIA-i. Treba napomenuti da barem neke prodavnice odbijaju da ponude SIM kartice britanskim građanima.

Post

Pošta Islamske Republike Iran nadgleda svih 275 gradskih i 1,153 ruralne pošte preko 209 centralnih poštanskih ureda. Mnoge od globalno dostupnih poštanskih usluga pruža kompanija. Dostava paketa je i jeftina i pouzdana. Donesite svoju robu u poštu neupakovanu. DHL, Skypak i druge međunarodne kurirske firme imaju urede u Teheranu i primaju papire za međunarodna odredišta.

Internet

WiFi internet usluge su široko dostupne (ovisno o dostupnosti mreže) u različitim regijama i provincijama.

U Iranu su određene web stranice, uključujući Facebook i YouTube, zabranjene. Ovo možete zaobići instaliranjem besplatnog proxy softvera kao što je Psiphon. Da biste pristupili Facebooku, Twitteru, YouTubeu i drugim web stranicama, morate koristiti proxy server, VPN ili softver kao što je Freegate; u suprotnom, možete vidjeti ovaj ekran, koji označava da je stranica koju želite posjetiti filtrirana i zabranjena od strane pravosudnog sistema. Takođe morate koristiti Freegate da biste provjerili stanje vašeg bankovnog računa; u suprotnom, vaš nalog može biti zabranjen kao rezultat sankcija nametnutih Iranu.

Internet kafei

Očekujte da ćete potrošiti 15,000 IRR na sat, sa brzinama u rasponu od prohodnih u velikim gradovima do strašno sporih u malim gradovima i ruralnim regijama. Nedavno je nekoliko važnih gradskih objekata počelo da koristi širokopojasne bežične ili DSL veze. Većina kafića nudi i DVD snimač na koji možete preuzeti slike sa digitalnih fotoaparata.

Građani Turske, Libana, Azerbejdžana, Gruzije, Bolivije, Egipta i Sirije imaju pravo da odu u Iran i ostanu 15 do 90 dana bez vize.

Vize po dolasku dostupne su građanima sljedećih zemalja: Albanije, Armenije, Australije, Austrije, Azerbejdžana, Bahreina, Bjelorusije, Belgije, Brazila, Bruneja, Bugarske, Kolumbije, Hrvatske, Kube, Kipra, Danske, Francuske, Gruzije, Njemačke, Grčka, Mađarska, Indija, Indonezija, Irska, Italija, Japan, Kuvajt, Kirgistan, Liban, Luksemburg, Malezija, Meksiko, Moldavija, Mongolija, Holandija, Novi Zeland, Sjeverna Koreja, Norveška, Oman, Palestina, Poljska, Katar, Rumunija, Rusija, Saudijska Arabija, Singapur, Slovačka, Slovenija, Južna Koreja, Španija, Švedska, Švicarska, Sirija, Ukrajina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Uzbekistan, Venecuela i Vijetnam.

Iranska turistička viza važi do 30 dana i može se produžiti. Mora se nabaviti prije putovanja u Iran i vrijedi 90 dana od datuma izdavanja. Svi strani državljani mogu podnijeti zahtjev za vize preko odobrenih iranskih turističkih agencija (osim vlasnika izraelskih pasoša). Iransko ministarstvo vanjskih poslova zabranjuje vlasnicima američkih pasoša da sami putuju u Iran. Državljani Sjedinjenih Država dužni su ići na turneje, bilo u sklopu grupe ili na samostalno putovanje po mjeri. Neophodno je imati detaljan raspored kojeg se morate pridržavati.

Morate kontaktirati ovlaštenu iransku putničku agenciju da biste podnijeli zahtjev i dobili svoju vizu. Oni se obraćaju Ministarstvu vanjskih poslova nakon što dobiju vaše lične podatke. Ministarstvo vanjskih poslova će tada odobriti vašu vizu i poslati je faksom u iranski konzulat u vašoj blizini. Vaša turistička agencija će vam dati broj autorizacije vize, koji možete koristiti za podnošenje zahtjeva za vizu u ambasadi. Broj autorizacije vize, s druge strane, važi samo u konzulatu u kojem ste zatražili da vam se izda viza. Oni vam samo nude broj "autorizacije". Ovaj poziv na broj označava da je Ministarstvo vanjskih poslova odobrilo i prihvatilo vašu vizu, ali to nije sama viza.

Možda ćete biti potrebni da se pokažete iranskom konzulatu u svojoj zemlji da vam uzmu otiske prstiju, u zavisnosti od vaše nacionalnosti. Vlasnicima pasoša iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država biće uzeti otisci prstiju po dolasku.

Nakon što vam vaša turistička agencija dostavi broj odobrenja za vizu, trebate dobiti obrazac zahtjeva za vizu u konzulatu i popuniti ga prema uputama (možete ili lično otići u konzulat po formulare ili, ako je usluga dostupna, preuzmite ga sa web stranice iranske ambasade u vašoj zemlji). Zatim, koristeći broj vize koji su vam dali, trebate otići u konzulat i predati svoje pasoše i papire za prijavu (može biti ili fizičko prisustvo ili poštom). Konzulat će vam sljedeće izdati vizu, što može potrajati od 1 do 5 dana.

Ako se prijavljujete izvan svoje matične zemlje, možda ćete također morati dostaviti pismo preporuke iz vaše ambasade, fotokopiju vaših avio karata za ulazak i izlazak iz Irana, te studentske ili novinarske kartice.

Sve turističke vize koje izdaju iranski konzulati obično imaju period važenja „tri mjeseca“. Viza vam dozvoljava da ostanete u Iranu do 30 dana (turistička viza se povremeno može produžiti na 90 dana), ali iransko Ministarstvo vanjskih poslova ima konačnu riječ o dužini vašeg boravka. (Imajte na umu da sve turističke vize, osim ako ne zatražite dozvolu od Teherana, bit će odobrene kao jedan ulaz.) Imajte na umu da se turističke vize moraju iskoristiti u roku od 14 dana nakon izdavanja od maja 2013., iako je maksimalni boravak još uvijek 30 dana. Ovaj pomak je zbog predstojećih predsjedničkih izbora u junu.

U rijetkim slučajevima može se tražiti pismo od poslodavca ili dokaz o novcu. Vize obično važe samo tri mjeseca, stoga morate ući u Iran u tom vremenskom okviru.

Za izdavanje vize može biti potrebno 30 ili više dana, u zavisnosti od vaše nacionalnosti.

Prema glasinama, vlasnici njemačkih pasoša mogli bi dobiti vizu u istanbulskom konzulatu za samo deset dana.

Dostupne su ulazne, tranzitne, poslovne, turističke i novinarske vize. Naknada varira u zavisnosti od državljanstva podnosioca zahteva, vrste vize i propisa koji važe u svakoj zemlji.

Pasoši sa rokom važenja kraćim od šest meseci ne ispunjavaju uslove za dobijanje vize. Potrebne su sve izlazne dozvole (često uključene uz vizu).

Unutar Irana možete jednostavno produžiti svoju tranzitnu vizu, koja je obično dobra za pet ili deset dana, ali samo jednom za isti broj dana kao i početna viza.

Strani vozači koji prevoze robu u Iran ili druge nacije moraju unaprijed koordinirati sa diplomatskim misijama Islamske Republike Iran.

Za turističke vize potrebni su pasoš, obrazac zahtjeva, četiri fotografije veličine pasoša i posebno ovlaštenje u obliku referentnog broja koje je dalo Ministarstvo vanjskih poslova u Teheranu.

Proces produženja turističke vize je jednostavan i može se završiti na većini lokacija. Neke putopisne knjige savjetuju da to ne radite u Teheranu jer to traje dugo. Ovo više nije slučaj, a produženje vize u Teheranu sada može biti završeno u roku od sat vremena (uključujući ponudu čaja i biti predmet radoznalosti u kancelariji). Produženje vize po drugi put zahtijeva slanje pasoša u odjel u Teheranu (bez obzira odakle obnavljate vizu), što traje duže nego prvi put. Turistička viza se može obnoviti samo jednom ili dva puta, svaki put na ukupno 15 dana. Cijena produženja vize je 300,000 iranskih rijala. Kako biste obnovili svoju vizu u Teheranu za prvu ili drugu posjetu, idite do ureda za pasoše i imigraciju u ulici Parvin, u blizini stanice metroa Tehranpars, na raskrsnici 150 East Street i 123 Khovat Street.

Iako je dobivanje turističke vize postalo jednostavnije posljednjih godina, da li će procedura trajati jedan dan ili mjesec, uglavnom zavisi od vaše nacionalnosti i osoblja u ambasadi kojoj se prijavljujete. Najbolja opcija je da se najmanje tri mjeseca prije polaska prijavite u iransku ambasadu u svojoj matičnoj zemlji, iako je moguće dobiti i dok putujete u druge zemlje, iako uz različite stepene poteškoća. Na priloženim fotografijama veličine pasoša, žene moraju nositi hidžab ili maramu.

Za poslovne vize potrebni su pasoš, obrazac zahtjeva, četiri fotografije veličine pasoša, posebno ovlaštenje u obliku referentnog broja koje je dalo Ministarstvo vanjskih poslova u Teheranu i poslovno pismo. Poslovne vize se mogu produžiti jednom, povremeno dva puta, svaki put do dvije sedmice. U određenim okolnostima može biti dostupno jednomjesečno produženje.

Iranu nije potrebna viza za posetioce iz država Perzijskog zaliva. Među njima su Bahrein, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Državljani Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije i Turske po dolasku mogu dobiti tromjesečnu turističku vizu. Japanski državljani mogu lako dobiti tromjesečnu turističku vizu u iranskom konzulatu.

Teheran, Mashad, Tabriz, Esfahan, Širaz, Kerman i Zahedan su poznati po tome što rado produžavaju vize u Iranu. Obično se postupak produženja vodi u sjedištu pokrajinske policije.

Za stanovnike većine zemalja potrebni su važeći pasoš i viza za putovanje kroz Iran. Iako su restrikcije ublažene 2006. godine, nezvanična politika je bila podložna brzim revizijama nakon protesta na predsjedničkim izborima 2009. godine. VOA (Visa po dolasku) je i dalje teoretski dostupna, a 2015. godine, iranski konzulati su počeli otvoreno promovirati proces vize po dolasku, koji je izgleda postao dugotrajna, ali općenito bezbolna opcija. Neka ministarstva vanjskih poslova još uvijek savjetuju da se prije putovanja dobije viza.

Turističke vize po dolasku (VOA) izdaju se ljudima iz 58 zemalja na aerodromima u Teheranu, Mašhadu, Širazu i Tabrizu, uključujući Azerbejdžan, Albaniju, Nemačku, Austriju, Jermeniju, Uzbekistan, Španiju, Australiju, Sloveniju, Slovačku, Ujedinjene Arape Emirati, Indonezija, Ukrajina, Italija, Irska, Bahrein, Brazil, Brunej, Bjelorusija, Belgija, Bugarska, Danska, Rusija, Rumunija i Ukrajina. Trajanje turističke vize po dolasku može se produžiti za još 15 dana. Državljani Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Somalije, Bangladeša, Jordana, Afganistana i Pakistana ne mogu dobiti vize po dolasku na aerodrome i moraju prethodno staviti pečat u pasoš. Turisti iz gore navedenih zemalja mogu dobiti trenutnu vizu, ali se ona ne odnosi na pojedince sa službenim pasošima, poslovne ljude ili novinare. Stranim posjetiocima nije zabranjeno da dobiju vizu po dolasku na iranske aerodrome nekoliko puta svake godine.

Da biste dobili vizu po dolasku, pobrinite se da imate važeću rezervaciju za barem jednu noć u Iranu, kao što je hostel ili hotel. Jer će službenik za vize kontaktirati vaš smještaj, zapisati ime hostela, adresu i broj telefona. Ako jednostavno stavite nasumično odabrani hostel ili hotel, vaš ulazak može biti odbijen jer oni neće moći da potvrde vaš identitet službeniku za vize.

Većina zemalja u prosjeku naplaćuje 75 eura (85 američkih dolara) za vizu (evropsku i tajlandsku). Cijena vize varira od zemlje do zemlje; na primjer, indonežanska viza košta 45 € (51 USD). Čak i ako trenutno imate osiguranje, morate kupiti potrebno osiguranje od US$16 da biste dobili VOA. Papirologiju ćete dobiti kada stignete. Slika pasoša nije potrebna.

Malo je vjerovatno da će vaš prtljag biti provjeren da li ima pornografskog materijala, ali ako se otkrije, bit će zaplijenjen, što otežava vaš dolazak. Pokušajte da ne unosite publikacije ili literaturu koja bi mogla uznemiriti ili kritizirati vladu.

Za posjete od 14 dana ili kraće, građanima svih nacija, uključujući Amerikance, dozvoljeno je da putuju u slobodne ekonomske zone Kish, Qeshm i Chabahar bez vize. Iz Dubaija, Kiš i Qeshm su lako dostupni. Za više informacija pogledajte stranicu o ostrvu Kiš.

Svi strani letovi u Teheran slijeću na novo Međunarodni aerodrom Imam Homeini, koji se nalazi 37 kilometara jugozapadno od grada. Hodočašća u Saudijsku Arabiju i dalje polaze sa aerodroma Mehrabad. Postoji 70 manjih regionalnih aerodroma, uključujući one u Širazu, Mašhadu i Isfahanu, sa svakodnevnim letovima do raznih stranih destinacija.

Dubai nudi redovne letove za nekoliko iranskih gradova, uključujući Teheran, Širaz, Isfahan, Kerman, Lar, Mashhad, Tabriz, Kiš Island, Bandar Abbas, Bushher, Zahedan, Kermanshah i Chah Bahar, i stoga je održiva opcija za posjetu Iranu. Iran Air, Emirates (za Teheran), Iran Aseman Airlines, Mahan Air i druge iranske aviokompanije obavljaju letove. Cijene iranskih avioprijevoznika su prilično niske, u rasponu od 100 do 250 dolara za povratnu kartu, ovisno o vašoj lokaciji i vremenu kupovine.

Iran Air i Mahan Air povezuju Teheran sa velikim evropskim gradovima, kao i sa azijskim i bliskoistočnim destinacijama. Lufthansa, KLM, Alitalia, Turkish Carriers, Austrian Airlines, Aeroflot i Saudi Arabian Airlines, Emirates i Etihad su među evropskim avio kompanijama koje lete za Teheran. Pronalaženje leta za Iran ne bi trebalo biti teško.

Veze preko Maname, Bahrein, takođe su lako dostupne preko Gulf Air-a (ali su nedavno prestale). Nadalje, Qatar Airways obavlja brojne letove za Iran i pruža neprekidne usluge do Dohe s brojnih lokacija u SAD-u.

Niskotarifne aviokompanije (LCC) također lete za Teheran i druge iranske gradove.

Važno je napomenuti da ako ne boravite u Teheranu i želite po dolasku otići u grad koji nije u Teheranu, morat ćete promijeniti aerodrom sa Imama Homeinija na Mehrabad, koji je udaljen 40 kilometara, kako biste uhvatili svoj domaći avion . Dozvolite najmanje tri do četiri sata između letova. Ako letite za Mashhad, možda ćete moći preskočiti promjenu aviona u Iranu ako letite Turkish Airlines, Gulf Air, Kuwait Airways, Jazeera Airways ili Qatar Airways. Postoje brojni letovi iz država Perzijskog zaljeva do Širaza. Možete letjeti za Tabriz preko Istanbula na Turkish Airlines ili Baku na IranAir.

Uprkos ekonomskim ograničenjima, većina iranskih avio-kompanija nije imala značajnu učestalost nesreća posljednjih godina. Međutim, sankcije su onemogućile kupovinu novih aviona, a flote svih aviokompanija su zastarele. Iran Air, Mahan Air i Aseman Airlines su posljednjih godina bili potpuno sigurni, bez većih nesreća. Ne preporučuje se letenje drugim iranskim aviokompanijama zbog sigurnosnih razloga. Služba iranskih pilota i sposobnost letenja su široko priznati.

Trenutno nema direktnih letova iz Kanade ili Sjedinjenih Država zbog sankcija, ali možete ići kroz Evropu ili države Perzijskog zaljeva. Direktni letovi iz Dubaija preko JFK-a, IAD-a, San Francisca, Los Angelesa, Houstona ili Toronta su odličan izbor. Posjetioci iz Australije i Novog Zelanda mogu letjeti u Teheran preko Dubaija ili Abu Dhabija, ili koristiti kombinaciju Iran Aira i Malaysian Airlinesa za odlazak iz bilo kojeg većeg grada u Australiji do Kuala Lumpura.

Dostupni su tjedni letovi iz Sulamanije u Iračkom Kurdistanu do Sanandaja i od Arbila do Urmije.

Čarter letovi su dostupni iz Damaska ​​za Tabriz, Teheran, Yazd, Isfahan i Mashhad. Postoje kompanije u regiji Seyyedeh-Zeinab (poznato odredište hodočašća Iranaca) koje vam mogu prodati prazne karte za ove čarter avione za manje od 100 USD.

Oprez. Svako putovanje u Siriju treba pažljivo procijeniti zbog opasnosti u vezi s tekućim unutrašnjim sukobima unutar Sirije, kao i mogućih poteškoća na graničnim prijelazima. Molimo pogledajte stranicu Sirija i trenutna upozorenja o konzularnim putovanjima za ulazak, tranzit i obližnje granične zone. Normalne usluge za Siriju i iz Sirije mogu se prekinuti, zaustaviti ili prekinuti u bilo kojem trenutku.

Turska

Sirija

Svako putovanje u Siriju treba pažljivo procijeniti zbog opasnosti zbog tekućih unutrašnjih sukoba unutar Sirije i mogućih poteškoća na graničnim prijelazima; pogledajte članak o Siriji i trenutna upozorenja o konzularnim putovanjima koja pokrivaju ulaz, tranzit i obližnje granične zone za više informacija. Normalne usluge za Siriju i iz Sirije mogu se prekinuti, zaustaviti ili prekinuti u bilo kojem trenutku.

Sirijska služba ne prolazi kroz Irak, već se zaustavlja u Alepu prije nego što pređe tursku granicu i nastavlja do jezera Van, prateći sličan itinerer kao i istanbulska služba. Ovo putovanje traje 54 sata (2 noći) i polazi iz Damaska ​​ponedjeljkom ujutro (u Teheran stiže u srijedu navečer) i polazi iz Teherana istog dana (ponedjeljak) sa sličnim dolaskom u Damask (srijeda navečer). Kaušete se nude između jezera Van i Teherana, ali se moraju unaprijed rezervirati za sirijsku dionicu između Damaska ​​i jezera Van; u suprotnom, na raspolaganju su nagnuta sedišta. Cijelo putovanje košta otprilike 90 USD za kaušete i 60 USD za kombinaciju naslonjača i kaušeta.

Avganistan

Željeznička pruga Mashad-Herat, koja je sada u izgradnji, završena je do grada Khafa, u blizini avganistanske granice. Dnevno putovanje od Teherana do Khafa košta otprilike 5 dolara.

Irak

Željeznička pruga Khorramshar-Basra, koja bi povezivala iranske željeznice s Irakom, bit će završena za nekoliko mjeseci. Posebne željezničke linije će biti uspostavljene za iranske hodočasnike koji putuju u Najaf i Karbalu. Kasnije će biti izgrađen još jedan projekat koji će povezati Kermanšah sa Khanaqinom u Iraku.

Pakistan

Željeznička linija Quetta-Zahedan povezuje Pakistan i Iran. Svakog 1. i 15. u mjesecu polazi voz iz Quette; Putovanje traje 11 sati i košta oko 8 €. Voz polazi iz Zahedana svakog trećeg i sedamnaestog u mjesecu u suprotnom smjeru.

Azerbejdžan

Usluga Nakhchivan-Tabriz povezuje Nakhchivan (grad) i Tabriz preko granice Jolfa. Trasa je ranije bila dio željezničke pruge Teheran-Moskva, koja je sada blokirana zbog neprijateljstava Azerbejdžan-Armenija.

Željeznica povezuje Baku sa pograničnim gradom Astarom. Odatle možete preći granicu sa Iranom. Željeznica će se povezati sa Teheranom preko Rašta i Kazvina.

Turkmenistan

Svaki dan, autobus vozi između Mashada i granice sa Sarakhs. Jer do izmjena kolosijeka, voz ne može dalje. Na suprotnoj strani granice postoji željeznička pruga za Merv i Ashgabat.

Još jedna pruga se gradi od Gorgana do granice Inče Borun, sa planovima da se ona proširi do Turkmenistana i Kazahstana.

Mnogi pojedinci odlaze u Iran automobilima preko Turske.

Osim ako ne želite da platite uvoznu carinu, trebat će vam Carnet de Passage. Vaša lokalna organizacija vozača može vam pomoći da dobijete Carnet (kao što je RAC u UK). Preporučuje se međunarodna vozačka dozvola, a prevod na perzijski je od velike pomoći.

Armenija

Postoje redovni, savremeni autobusi od Jermenije do Tabriza i još dalje do Teherana. Inače, jedina kopnena granica između Irana i Jermenije, u Nuduzu/Agaraku, slabo se opslužuje javnim prevozom. Sa jermenske strane, jedna maršrutka svakog dana iz Jerevana može vas odvesti čak do Megri. Maršrutka polazi tiho rano ujutro u oba smjera. Marschrutke češće opslužuju Kapan i Karajan, iako je odatle dug i brdovit (a samim tim i skup) put do granice. Jedini način da dođete do granice od Meghrija je da stopirate ili uzmete taksi. Na iranskoj strani, najbliži javni prevoz se nalazi oko 50 kilometara zapadno u Jolfi, tako da je taksi za oko 10-15 američkih dolara jedina komercijalna opcija. Očekujte da ćete biti preskupi na svim taksi putovanjima, tako da je potrebno agresivno pregovaranje. Stavljanje do znanja, ili barem djelovanje da imate alternativne opcije, može vam pomoći da dobijete bolje cijene.

Na granici nije velika gužva, pa se, dok se vozite, držite vozača kamiona, a poznavanje ruskog ili perzijskog jezika će vam dobro doći. Razmislite da li je ovo siguran izbor za vas.

Turska

Seir-o-Safar agencije se mogu naći u Istanbulu, Antaliji i Ankari, gdje možete kupiti jeftine autobuske karte za Teheran. Jednosmjerno putovanje od Istanbula ili Ankare do Teherana košta 35.00 USD.

Pakistan

Također možete ući iz Pakistana (ovisno o političkim okolnostima) preko graničnog prijelaza između Taftana (na pakistanskoj strani) i Zahedana (na iranskoj strani) ako imate važeću vizu za Iran. Viza se ne može dobiti na granici. Noćni autobusi polaze iz Quette i dolaze u Taftan u ranim jutarnjim satima; odatle možete uzeti taksi ili prošetati nekoliko kilometara do granice. Nakon što pređete granicu (što može potrajati na iranskoj strani), morat ćete organizirati prijevoz do Zahedana (obližnjeg grada), odakle autobusi polaze za lokacije u istočnom Iranu uključujući Bam, Kerman i Yazd . Za više informacija o prijelazu, pogledajte od Istanbula do New Delhija preko kopnene 3.9 granice između Irana i Pakistana.

Irak

Dnevni autobusi idu od Arbila do Urmije, kao i od Sanandaja i Kermanshaha do Sulaymanije. Postoje dodatni autobusi iz Teherana za Sulaymaniyah i Arbil.

Avganistan

Autobusi voze između Herata i Mashada na dnevnoj bazi. Autobusi prolaze preko granice Dogharoun. Iran je izgradio put, za koji se kaže da je bezbjedan.

Turkmenistan

Autobuska linija povezuje Ashgabat sa Mašhadom.

Ako dolazite brodom, nećete moći dobiti vizu po dolasku. Kao rezultat toga, ako želite posjetiti Iran ovom rutom, morate unaprijed dobiti vizu.

Postoje planirana putovanja iz Bakua u luku Bandar Anzali na Kaspijskom moru, kao i iz gradova u Perzijskom zalivu do gradova na iranskoj obali. Često su lošeg kvaliteta.

Iz UAE

Počevši od kraja 2007. i početkom 2008. godine, pokrenuta je visokokvalitetna poluluksuzna trajektna linija između ostrva Kiš i Abu Dabija i Dubaija. Put preko jedne od najprometnijih dionica vode garantovano je zabavan za malu cijenu (oko 50 USD). Međutim, kako brodovi ne stižu preko aerodroma, za sada je nepoznato kakva je procedura carinske i ulazne vize prilikom korištenja ove usluge. Iako je procedura ulaska/izlaska na aerodromu prilično dobro uspostavljena, nejasno je da li je proces jednako efikasno kontrolisan kada se stigne kroz dokove. Vjerovatno će biti užurbanije, a nejasno je da li se vize izdaju na licu mjesta, kao što se to radi na aerodromu.

Postoje trajekti za Bandar Abbas iz Dubaija i Sharjaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Iz Kuvajta

Valfajr Shipping Company upravlja trajektima iz Kuvajta. Cijene variraju ovisno o vašem konkretnom putovanju, međutim u junu 2011. Bandar Abbas-Sharjah (UAE) je prodan za 795,000 rijala (oko 80 USD). Brodovi polaze iz Bandar Abbasa oko 8 sati dva puta sedmično (ponedjeljak i srijeda). Karte se mogu kupiti preko jedne od web stranica navedenih agencija. Trebali biste očekivati ​​da budete jedini ne-Iranac na brodu. Raspored se ne pridržava rigorozno, stoga isplanirajte svoj dan oko vožnje brodom.

Iranski transport je odličnog kvaliteta i razumnih cijena. Postoji samo nekoliko lokacija na koje ne idu vrlo jeftini autobusi, željeznička mreža je mala, ali ugodna i po razumnoj cijeni, a putovanje avionom nije skupo. Troškovi ulaznica su konstantno postavljeni, a popusti za ranu rezervaciju ne postoje.

Željezničke stanice i autobuske stanice, s druge strane, često se nalaze na periferiji gradova. Stanica Širaz, na primer, udaljena je od centra grada od međunarodnog aerodroma Širaz. Budući da je gradski prevoz jako nerazvijen, trošak međugradskog putovanja može se sastojati uglavnom od taksija.

Pristupačne usluge domaćih letova su božji dar za svakoga ko ima gust raspored. Iran Air, kao i poluprivatni rivali kao što su Iran Aseman Airlines (Aseman znači "nebo" na perzijskom), Mahan Air i Kish Air, povezuju Teheran sa većinom regionalnih gradova i pružaju međuregionalne letove za manje od 60 američkih dolara.

Njihove usluge su redovne i pouzdane, te ih vrijedi razmotriti ako želite izbjeći velike udaljenosti unutar Irana. Avioni su stari, a procedure održavanja i sigurnosti su često daleko ispod zapadnih normi, ali s obzirom na visok broj smrtnih slučajeva na cestama, letenje ostaje najsigurniji način putovanja po Iranu.

Neke aviokompanije ne koriste Tupoljev Tu-154 ili druge ruske avione, već se odlučuju za MD82 ili 83. Međutim, veća je vjerovatnoća da ćete se ukrcati na B727 iz Shah ere ili na savremeniji Fokker, ATR ili čak Airbus A310 ako imate sreće. B747SP ponekad leti na užurbanim domaćim rutama, a dodatno vrijeme ukrcavanja i istrčavanja vrijedni su uzbuđenja letenja u jednom od posljednjih na svijetu ovih smanjenih džumbusa. Druga domaća iranska avio-kompanija, Saha Air, posljednja je koja koristi Boeing 707 u redovnom komercijalnom prijevozu putnika. Ako morate putovati, razmislite o iznajmljivanju jednog od novih aviona iznajmljenih iz Rusije.

Karte se mogu kupiti na aerodromima ili u turističkim agencijama koje se nalaze širom glavnih gradova. Tokom toplijih mjeseci u avgustu i septembru, rezervacija ranije je neophodna jer je skoro teško dobiti mjesta u kratkom roku. Moguće je platiti više za ulazak u avion po redu vožnje tako što ćete nekoga nagovoriti ili platiti da zauzme svoje mjesto. Posljednjih nekoliko karata na određenim letovima bit će prodato na aukciji onom koji ponudi najveću ponudu. Konverzija olakšava zapadnjacima da nadmaše sve.

Domaće karte su također dostupne u određenim uredima Iran Aira u inostranstvu, kao u Dubaiju. Zbog kursa, očekujte da ćete platiti malo više. Domaće karte za druge aviokompanije moraju se kupiti unutar Irana.

Vrijedi napomenuti da ako ste iz “zapadne” nacije, određene aviokompanije će vam odbiti da vam dozvole da rezervišete domaću kartu.

Iranska interna autobuska mreža je velika i jeftina zbog niske cijene benzina. Vlada je ograničila autobuse na 80 km/h kako bi spriječila vozače autobusa sa olovnim nogama, tako da putovanja na velike udaljenosti poput Širaza do Mashhada mogu trajati i do 20 sati.

Postoji minimalna razlika između autobuskih kompanija, a većina njih ima dvije klase: 'lux' ili 'Mercedes' (2. klasa) i 'super' ili 'Volvo' (3. klasa) (1. klasa). Autobusi prvog razreda su klimatizovani i nude malu užinu tokom putovanja, dok su putovanja u drugom razredu češća. S obzirom na niske cijene karata u prvoj klasi (70,000 rijala od Esfehana do Širaza, na primjer), malo je finansijskih poticaja za korištenje usluga druge klase, posebno tokom ljeta.

Autobusi počinju (i uglavnom završavaju) svoja putovanja na velikim autobuskim stanicama poznatim kao "terminali" () na farsiju. Ne zaustavljaju se duž glavnih puteva kao što je Teheran-Esfahan osim na naplatnim kućicama i odmorištima. Ovo vas ne bi trebalo spriječiti da izađete iz autobusa prije nego što stigne na odredište jer će većina putnika ionako uzeti taksi s terminala.

Karte se mogu kupiti na autobuskim kolodvorima ili blagajnama do tjedan dana unaprijed, ali ne biste trebali imati problema da dobijete mjesto ako na terminal stignete sat ili više prije planiranog vremena polaska.

Većina gradova nudi opsežne lokalne autobuske usluge, ali s obzirom na jeftinu cijenu taksija i poteškoće u razumijevanju znakova na perzijskom jeziku (koji, za razliku od putokaza, nemaju engleski ekvivalent) i brojeva ruta, oni su malo korisni za slučajne posjetioce. Ako vam nedostaje gotovine i dovoljno ste hrabri da pokušate, imajte na umu da su autobusi odvojeni. Muškarci se ukrcavaju u autobus preko prednjih ili zadnjih vrata i daju svoju kartu vozaču prije nego što zauzmu mjesto u prednjem dijelu. Žene i deca treba da daju svoje karte vozaču preko prednjih vrata (bez ukrcavanja) pre nego što uđu na zadnja vrata i zauzmu mesto pozadi. Kiosci za prodaju karata u blizini većine autobuskih stanica prodaju karte za oko 500 rijala. Privatni autobusi uzimaju gotovinu, a ne karte. Karte za dopunjive kreditne kartice se također prihvaćaju u autobusima i metro stanicama (u Teheranu od 2012. papirne karte se više ne prihvaćaju u autobusima).

Putnički željeznički sistem je Raja Putnički vozovi. Putovanje po Iranu željeznicom obično je ugodnije i brže od korištenja autobusa s ograničenom brzinom. Noćni željeznički kreveti za spavanje su posebno izvrsne vrijednosti jer vam omogućavaju da uživate u pristojnom noćnom snu uz uštedu novca na prenoćištu.

Željeznička mreža podijeljena je na tri glavne magistralne linije. Prvi ide od istoka prema zapadu kroz sjever zemlje, povezujući tursku i turkmensku granicu preko Tabriza, Teherana i Mešhada. Druga i treća vožnja južno od Teherana prije razdvajanja kod Qoma. Jedna linija povezuje Ahvaz i Arak sa Perzijskim zaljevom, dok druga prolazi kroz centar zemlje, povezujući Kashan, Yazd, Kerman i Bandar Abbas.

Polasci sa magistralnih linija su uobičajeni. Šest do sedam vozova svakog dana polazi iz Teherana za Kerman i Yazd, a dodatna tri voza idu za Yazd i Bandar Abbas. Postoji jedanaest direktnih noćnih vozova između Mashhada i Teherana, bez uračunavanja usluga za Karaj, Qom, Kashan i druge gradove. Direktne usluge između glavnih linija su neuobičajene, ako uopće postoje. Na primjer, Esfahan i Yazd su povezani željeznicom koja vozi svaki drugi dan.

Pardis brzi vozovi voze od Teherana do Mashhada i Bandar Abbasa. Od 2016. još jedna brza linija koja povezuje Teheran, aerodrom Imam Homeini, Qom i Esfahan je u razvoju.

Karte se mogu kupiti na željezničkim stanicama do mjesec dana prije datuma polaska, ali je najbolje rezervirati barem nekoliko dana unaprijed tokom mjeseci užurbanih domaćih praznika. Karte u prvom razredu su otprilike dvostruko veće od cijene sličnog putovanja autobusom.

Vozovi, poznati kao "ghatar" na perzijskom, su nedvojbeno najjeftiniji, najsigurniji, najpouzdaniji i najjednostavniji način putovanja širom nacije. Kao dodatni bonus, imat ćete priliku upoznati lokalno stanovništvo, kušati njihovu kuhinju i komunicirati s drugim posjetiteljima. Takođe izbegavate sve kontrolne tačke sa kojima se možete suočiti tokom vožnje. Vlakovi često kasne, pa ostavite dovoljno vremena između lokacija.

U Teheranu postoji pet linija metroa. Jedna od njih je u osnovi prigradska linija koja se proteže sve do Karaja i dalje.

Mashhad ima samo jednu podzemnu liniju. Povezuje Vakil Abad sa Ghadirom. U bliskoj budućnosti bit će dodane još dvije linije.

Širaz opslužuje jedna linija metroa.

Isfahan ima jednu metro liniju koja povezuje Terminal-e Kaveh sa sjevernom periferijom grada.

Zbog niske cijene benzina, međugradsko putovanje taksijem postalo je vrlo isplativa alternativa u Iranu. Kada putujete između gradova udaljenih do 250 kilometara, možda ćete moći iznajmiti jedan od zajedničkih savri taksija koji kruže u blizini autobuskih i željezničkih terminala. Taksiji su brži od autobusa, a taksiji će krenuti samo ako se nalaze četiri klijenta koji plaćaju, pa ako ste u žurbi, ponudite da platite dodatno sjedište.

Većina gradova također ima službene zajedničke lokalne taksije, poznate kao Savari. Taksiji su nedavno požutjeli, a na popularnim rutama su zeleni kombiji kapaciteta 11 osoba. Za svakog putnika naplaćuju nižu cijenu. Oni obično prate prave linije koje povezuju važne trgove i spomenike, sa fiksnim tarifama u rasponu od 2,000 do 10,000 rijala koje utvrđuju opštinske vlasti.

Brzo ćete savladati vještinu pozivanja jednog od ovih taksija. Stanite na stranu puta sa saobraćajem koji se kreće na drugu stranu i zaustavite taksi koji prolazi. Lagano će usporiti, omogućavajući vam otprilike jednu sekundu da vrištite svoje odredište – odaberite značajnu lokalnu znamenitost umjesto cijele adrese – kroz otvoreni prozor za putnike. Ako je vozač zainteresovan, ili će usporiti kako bi vam omogućio da razgovarate o pojedinostima ili će jednostavno prihvatiti vašu rutu.

Ako vam treba brzo taksi, možete ga unajmiti privatno. Jednostavno viknite lokaciju nakon čega slijedi izraz dar bast (što znači 'zatvorena vrata') i vozač će se gotovo sigurno zaustaviti. Pregovarajte o iznosu prije nego što krenete, ali pošto plaćate sva slobodna mjesta, očekujte da ćete potrošiti četiri puta više od uobičajene cijene za dijeljeno taksi.

Ove taksije možete unajmiti i na sat da biste posjetili razna mjesta, ali očekujte da ćete potrošiti između 40,000 i 70,000 rijala na sat, ovisno o vašim pregovaračkim sposobnostima.

Većina taksi vozila ima „taksimetre“, iako ih koriste samo zeleni taksi „zatvorenih vrata“.

Iran je tradicionalno bio privlačna nacija za istraživanje automobilom zbog svoje široke mreže puteva i jeftinih cijena benzina. Međutim, nova vladina taksa na gorivo za posjetioce koji ulaze u Iran vozilima malo je umanjila žalbu.

Stranci koji dolaze u Iran svojim vozilom moraju imati Carnet de passage kao i važeću međunarodnu vozačku dozvolu. Benzinske pumpe se mogu naći na periferiji svih gradova i mjesta, a mehaničar nikad nije daleko u Iranu koji je lud za automobilima.

Ne potcjenjujte potpuni haos koji predstavlja iranski promet. Često zanemareni putni propisi zahtijevaju da vozite desnom stranom, osim ako ne pretičete, i da prepustite vozilima koja se približavaju kružnom toku. Na međugradskim putevima, vozači redovno prelaze 160 km/h (100 mph). Zakoni o sigurnosnim pojasevima koji obavezuju putnike pozadi da vežu pojaseve ne poštuju se često.

Pazite da se ponekad uoče motocikli koji prevoze do pet osoba bez kaciga.

Treba izbjegavati velike kamene gromade na sredini puta. Oni se često ulažu u pokušaj da puknu vaše gume. Nakon toga, promatrač će vam ponuditi promjenu gume za 50 USD. Ovo je, naravno, prevara koja se dešava uglavnom noću, ali se smanjila kao rezultat rigorozne provedbe.

Takođe možete iznajmiti vozilo za 20-50 USD po danu. Osiguranje i pravna odgovornost mogu vas natjerati da preispitate iznajmljivanje vozila, posebno zato što iznajmljivanje automobila sa vozačem obično košta isto.

Ljudima nije dozvoljeno da prevoze svoje ljubimce u sopstvenim vozilima i suočiće se sa kaznama za vožnju ako ih otkrije policija.

Iranski autoputevi i glavne ulice često su opremljeni kamerama za nadzor saobraćaja.

• Teheran – Teheran je užurbana prestonica Irana, divan grad koji je opterećen užasnim saobraćajem i zagađenjem.
• Hamedan – Hamedan je jedan od drevnih iranskih gradova.
• Isfahan – Isfahan je nekadašnji glavni grad sa prekrasnom arhitekturom, ogromnom pijacom i bulevarima sa drvoredima. Najpopularnija turistička atrakcija u zemlji. “Isfahan je pola svijeta”, kaže jedna perzijska poslovica.
• Mashad – Mashad je najveći grad u istočnom Iranu, sa značajnom džamijom i hramom Imam Reza.
• Kazvin – Kazvin je bio historijska prijestolnica Perzijskog carstva pod Safavidima i služio je kao važno mjesto kroz historiju.
• Qom – Qom se naziva dragulj Irana i jedan je od najsvetijih gradova na Bliskom istoku.
• shiraz – nekadašnji glavni grad i rodno mjesto poznatih perzijskih pjesnika kao što su Hafiz i Sa'di, kao i vrtovi, posebno vrtovi ruža. Čuveni ostaci Persepolisa udaljeni su samo nekoliko minuta.
• Tabriz – bivši grad sa velikom drevnom pijacom i sjedištem provincije Zapadnog Irana; neki vjeruju da je to lokacija biblijskog "rajskog vrta".
• Yazd – Yazd, udaljeni pustinjski grad, ima jedinstvene arhitektonske motive, kao što su vodeni tokovi koji teku kroz podzemne komore u kućama i kule od vjetra kako bi se ohladile.

• Persepolis – U blizini današnjeg grada Širaza, impresivne ruševine ogromne građevine nalik gradu izgrađene prije oko 2,500 godina. Aleksandar Makedonski ga je zapalio, a Arapi su ga dodatno uništili. Persepolis, također poznat kao TakhteJamshid na perzijskom, nacionalni je amblem Irana.
• Ostrvo Kiš – Sa mnogim tržnim centrima, maloprodajnim centrima, turističkim atrakcijama i hotelima u odmaralištu, Kiš ostrvo, zona slobodne trgovine u Perzijskom zalivu, smatra se „rajem“ za potrošače.
• Ostrvo Qeshm je najveće ostrvo u Iranu u Perzijskom zalivu. Morske šume Hara, na primjer, popularna su ekoturistička destinacija na ostrvu Qeshm. Prema ekolozima, Hara woods, prvi iranski nacionalni geo park, privlači oko 1.5 posto svjetskih ptica i 25 posto domaćih ptica svake godine.
• Susa, ili Šuš, je bio najstariji iranski grad, smješten 200 kilometara sjeverno od Ahvaza. Među istorijskim znamenitostima su Zigurat u Čugazanbilu, palata Darija Velikog, hram jevrejskog proroka Danijela i palata Artaksersera II.
• Indeks, jedan od najviših svjetskih skijališta, nalazi se samo dva sata sjeverno od Teherana. Ovo je odlična lokacija za skijaški odmor jer ima sjajan snijeg, niske cijene i malo stranih turista.
• Kirova grobnica se nalazi u Pasargadu, početnoj prestonici Ahemenidskog carstva.
• Alamut, u blizini Kazvina, je poznata tvrđava ubica.

Sićušni, jeftini mosferkhaneh i mehmnpazir pansioni koji pune većinu centara variraju od elegantnih, iako pomalo umornih, hotela s pet zvjezdica u velikim gradovima do malih, jeftinih mosferkhaneh i mehmnpazir pansiona u kojima je većina centara. Nadalje, budući da ovi objekti imaju preporuku lokalnih vlasti da ugostiju sve posjetioce, zaposleni u mosferkhunehu često rado ponude sobe za ne-Irance.

Za duže posjete, vile s punim sadržajima (uključujući centralnu klimu, bazen i pristup internetu) mogu se iznajmiti po razumnoj cijeni u Teheranu i drugim velikim gradovima. Vrijedi napomenuti da momak i žena ne mogu dijeliti hotelsku sobu osim ako ne mogu pružiti dokaz o njihovoj povezanosti (kao bračni par ili braća i sestre). Ovaj zakon se generalno ne odnosi na strane posetioce.

Tradicionalni hoteli se takođe mogu naći širom centralnog Irana, posebno u Isfahanu, Širazu i Jezdu.

• Hegmatane (ili Ekbatana) bio je prestonica drevne Mede. U današnjem Hamedanu.
• Persepolis – Persepolis je možda najznačajnija iranska istorijska znamenitost. Darije je izgradio glavni grad Ahemenidskog (Perzijskog) carstva. U blizini Širaza.
• Pasargad (ili Pasargade) – Kir Veliki je izgradio Pasargad (ili Pasargade) kao prvu prestonicu Perzijskog carstva. U blizini Širaza.
• Susa – Susa ima tri nivoa civilizacije, koju su izgradili Elamiti, a potom usvojila Ahemenidska (perzijska) i Sasanidska carstva. Nalazi se u provinciji Khuzestan, u današnjem gradu Šušu.
• Cogha Zanbil– Elamiti su izgradili Čogha Zanbil, zigurat. Šuš je blizu.
• Na'in ili ”'Naeen”' ili Naein je mali predislamski grad u centralnom Iranu sa istorijom koja datira preko 2000 godina. To je mali uzorak pustinjskog sela iz prošlosti. U Na'inu ljudi još uvijek govore na starom zoroastrijskom dijalektu.
• Sialk Mount (Tappeh Sialk) – Sialk Mount (Tappeh Sialk) je najstariji zigurat na svijetu, koji datira više od 7,000 godina. Kašanovo predgrađe.
• Jiroft
• Drevni podzemni akvadukti Persian Qanat, od kojih je 11 stavljeno na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

• Kira Velikog u Pasargadu kod Širaza.
• Avicenna Hamedan.
• Khayyam u Neyshabouru (blizu Mashhada).
• Prophet Daniel u Susa (Shush).
• Mordechai i Esther Hamedan.
• Saadi i Hafez poznati perzijski pjesnici u Širazu.
• “'Imam Reza'” kitnjasto svetilište osmog šiitskog imama (jedinog sahranjenog u Iranu) u Mešhadu.

Teheranski muzej savremene umjetnosti je muzej suvremene umjetnosti u Teheranu. Bivši šah i njegova supruga, koji su bili vatreni i upadljivi kolekcionari, sakupili su jednu od najznačajnijih svjetskih kolekcija moderne i savremene umjetnosti, koja se konzervativno procjenjuje na 2.5 milijardi dolara. Pablo Picasso, Wassily Kandinsky, Andy Warhol, Marcel Duchamp, Francis Bacon, David Hockney i Jackson Pollock su među predstavljenim umjetnicima. Veliki dio toga još uvijek nije katalogiziran, kako zbog obilja, tako i zbog toga što je trenutno zabranjen.

Dugi niz godina nije bilo izloženo nijedno zapadnjačko djelo, ali je osoblje izrazilo optimizam krajem 2013. da će vlasti dati dozvolu da se određeni predmeti izlažu kao dio turističkog guranja. Moraće da sačeka i vidi. U međuvremenu, ljubitelji umjetnosti mogu uzdahnuti dok listaju referentni primjerak dijela kolekcije, koji je dostupan za razgledanje na recepciji. Ipak, muzej je vrijedan posjete zbog rijetke prilike da vidite modernu iransku umjetnost koja, iako je inovativna i napredna u izvođenju, pridržava se utvrđenih vrijednosti.

• Sadabad. Mohammad-Reza Shah i njegova porodica su nekada boravili u ovom kompleksu palate. Neke palate su pretvorene u muzeje. Teheran je glavni grad Irana.
• Falak-ol-aflak – Dvorac Falak-ol-Aflak jedna je od najznačajnijih građevina sasanidskog perioda.
• Shamsolemare
• Šah Abas II je izgradio Palata četrdeset stubova (Chehel Sotoun, što znači "četrdeset kolona") usred parka na drugom kraju dugog bazena u Isfahanu, Iran, za njegovu zabavu i bankete. Na terasi ili u nekoj od veličanstvenih prijemnih soba, šah Abas II i njegovi nasljednici zabavljali bi dostojanstvenike i diplomate. Ime, koje na perzijskom znači "četrdeset stubova", inspirisano je dvadesetak tankih drvenih stubova ulaznog paviljona, za koje se veruje da ih ima četrdeset kada se ogledaju u vodi fontane.
• Ālī Qāpū (Kraljevska palata) – Početkom 2016. veka. Visok je četrdeset osam metara sa sedam nivoa povezanih izazovnim spiralnim stepenicama. Duboka kružna udubljenja u zidovima muzičkog prostora na šestom spratu daju ne samo dekorativnu već i akustičnu vrednost. Prepuna je realističnih zidnih slika Reze Abbassija, kraljevskog slikara Šaha Abasa I, i njegovih učenika. Mogu se pronaći teme cvijeća, životinja i ptica.

Trg Naqsh-e Jahan, također poznat kao Shah Square ili Trg Imama, izgrađen je 1602. godine. Postoje dvije džamije i pijaca. To je značajno istorijsko mjesto koje je ujedno i UNESCO-ova svjetska baština. Trg je okružen strukturama iz doba Safavida.

Iranske plaže pružaju raznoliku ponudu plaža za posjetitelje. Tople iranske plaže duž Kaspijskog mora pružaju raznovrsna raspoloženja i osjećaje. Plaže u južnim regijama Irana pružaju blago vrijeme koje je često lijepo. Iranska obala duž Perzijskog zaljeva ima brdovite vidike, kao i pijesak i močvare za istraživanje.

Plaže ostrva Kiš

Obala Perzijskog zaljeva oko ostrva Kiš ima zadivljujuće plavo more. U ovim veličanstvenim kristalno čistim vodenim putevima možete vidjeti vodenu vegetaciju i stvorenja. Plaža na ostrvu Kiš poznata je po svojoj sigurnosti i popularna je destinacija za kupanje i ribolov u Iranu. Prošećite pješčanom plažom kako biste vidjeli koraljne grebene u ovoj regiji, koji su zaštićeni suncem tokom cijele godine.

Čamci sa staklenim dnom i ronjenje su među aktivnostima dostupnim na ostrvu Kiš. Na raspolaganju su i plovila za sportove na vodi i motorni čamci.

Plaže duž kaspijske obale

Kaspijsko more, koje se nalazi u sjevernom Iranu, najveće je jezero na svijetu bez izlaza na more. Plaže su peščane i prelepe, pored veličanstvenog pejzaža koji pružaju putevi koji vode do Kaspijskog mora. Tokom ljetnih mjeseci preovladava tropsko vrijeme, dok su zime umjerene. Odmarališta na plaži pružaju fantastičan bijeg usred iranskih plaža.

Morska luka u Chabaharu

Morska luka Chabahar nalazi se na obali jugoistočnog Irana, u blizini Omanskog mora. U zimskom periodu, posjetitelji ovog kraja mogu uživati ​​u vodenim sportovima i slobodno vrijeme. Zalasci sunca iz kamenite regije blizu Čabaharove obale su spektakularni. Kupanje je dozvoljeno u određenim područjima duž obale Omana. U Chabaharu se možete baviti skijanjem na vodi, vožnjom kanua, ronjenjem i nizom drugih vodenih aktivnosti.

Morska luka u Bandar Abbasu

Svilenkast pijesak i prostrane plaže mogu se naći na iranskim plažama u blizini Bandar Abbasa, koje gledaju na ravno Hormoz. Na ovom području ljetni mjeseci su topli i vlažni, dok su zimski mjeseci lijepi. Djeca uživaju na blagim kosim plažama Bandar Abbasa, koje predstavljaju sigurno igralište u prirodi. U ovom dijelu Irana, hoteli nude bašte, bazene i polja na kojima gosti mogu uživati ​​u igricama šetajući obalom.

Plaža provincije Bushehr

Pješčane i kamenite plaže mogu se naći duž obale provincije Bushehr. Vodene aktivnosti su popularne duž pješčanih plaža na obali. Uživajte u ljepoti ovog područja, koje se nalazi u blizini glavnih iranskih gradova. Dok posjećujete Bushehr, možete vidjeti krečnjak koji čini kamenite plaže, što doprinosi prirodnoj ljepoti regije. Zimska sezona privlači najviše posetilaca.

Sjeverni dio Irana prekriven je gustim kišnim šumama poznatim kao Shomal ili iranske džungle. Istočni dijelovi nacije su uglavnom pustinjski baseni, uključujući najveću pustinju u Iranu, Dasht-e Kavir, u sjeverno-centralnom dijelu zemlje, i Dasht-e Lut, na istoku, kao i nekoliko slanih jezera. Tu je i pustinja Centar, koja se, kako joj ime govori, nalazi u centralnim dijelovima zemlje. Kišni oblaci ne mogu doći do ovih područja jer su planinski lanci previsoki.

Praćenje pustinje, jahanje kamila, jahanje bicikla i vožnje 4×4 samo su neke od aktivnosti koje su dostupne u pustinji.

U nekim sušnim područjima postoje određena mjesta za kampiranje. Na'in i Kashan su najbolja mjesta za jeftine izlete u pustinju.

Oko Teherana postoji pet skijaških staza. Mogu se naći u gradovima Dizin, Darbandsar, Tochal i Shemshak.

Staza Dizin, koja se nalazi sjeverno od Teherana i dostupna je tokom zimskih mjeseci kroz Chalous Road ili Fasham Road, najduža je.

Shemshak ima profesionalniju stazu koja se koristi za nacionalna i međunarodna takmičenja.

Do svih skijaških staza u blizini Teherana može se doći automobilom za oko 1-2 sata.

I Kaspijsko more i Perzijski zaljev imaju obalu Irana. Ostrvo Kiš u Perzijskom zaljevu je poznato po svojim plažama, na kojima muškarci mogu uživati ​​tijekom cijele godine, dok žene mogu koristiti samo natkrivene plaže.

Radno vrijeme obroka u Iranu značajno se razlikuje od onih u Evropi i Sjedinjenim Državama. Ručak se obično servira između 12 i 3 sati, dok se večera obično servira oko 8 sati. U Iranu su ova i druga društvena okupljanja često duga, dugotrajna događanja u ležernom ritmu, uključujući peciva, voće i možda orahe. Budući da se odbijanje datog smatra nepristojnim, gosti bi trebali prihvatiti ponuđene stvari, čak i ako ih ne planiraju jesti.

Uvoz i upotreba alkohola strogo su zabranjeni u velikom dijelu Irana, ali su dozvoljeni u nekoliko udaljenih i slabo kontroliranih regija. Posljedice su ozbiljne. Vjerskoj manjini je, s druge strane, dozvoljeno da proizvodi i konzumira ograničene količine alkohola, ali ne i da ga prodaje, izvozi ili uvozi. Svinjski i svinjski proizvodi su zabranjeni, a njihov uvoz, poput alkohola, zabranjen; ipak, u stvarnosti, preduzećima koja služe hrišćanskoj zajednici dozvoljeno je da prodaju svinjetinu bez incidenata.

Putnicima će biti drago saznati da je iranska hrana odlična. Širok spektar uticaja iz centralne Azije, Kavkaza, Rusije, Evrope i Bliskog istoka rezultirao je nizom razumno zdravih obroka koji naglašavaju sveže povrće i mirisno bilje. Loša vijest je da Iranci više vole večerati kod kuće nego u restoranima, tako da je teško pronaći dobre restorane i nude ograničen meni hrane (uglavnom ćevape). Poziv na večeru u iransku kuću nesumnjivo će biti vrhunac vaše posjete. Tradicionalno je da Iranci ponesu mali poklon kada prvi put posete iranski dom ili u značajnoj prilici. Popularni pokloni uključuju cvijeće, čokolade i peciva.

Tradicionalna kuhinja

Iranska kuhinja je slična onoj u okolnim bliskoistočnim i južnoazijskim nacijama, ali je jedinstvena u značajnim aspektima.

Iranska kuhinja se bazira na mirisnom pirinču (, berenj). Često se boji šafranom ili aromatizira raznim začinima nakon što se prokuha, a zatim kuha na pari. Poznato je kao chelo () kada se služi jednostavno kao prilog. Varijante kebaba (chelo kabb, ) i piletina za pečenje (chelo morgh, ) su dvije najpopularnije kombinacije meso/chelo. Polo, ili pirinač sa ukusom, često se služi kao glavni obrok ili kao prilog mesnim jelima. Širin polo sa koricom narandže, mladim trešnjama i šargarepom u medu, bghli polo sa pasuljem i začinskim biljem i sabzi polo sa peršunom, koprom i mentom samo su neki od primera.

Na jelovnicima iranskih restorana, jelo od riže i ćevapa chelo kabb () i njegovih pola tuceta varijanti su najčešća (a ponekad i jedina) jela. Mesni ražanj na žaru se servira sa raznim umacima na mekanom pirinču. Pirinču se mogu dodati puter, paradajz na žaru i kiseli začin koji se zove somgh, a na nekim mestima će se ponuditi i sirovo žumance. Između zalogaja, sirovi luk i svježi bosiljak se koriste za čišćenje vaše palete. Meso sa kojim se pripremaju kabb obroci pružaju raznovrsnost. Često ćete naići na:

• Kabāb koobideh (كباب كوبيده) – je ćevap od mljevenog junećeg mesa, sjeckanog luka i začina.
• Kabāb barg (كباب برگ) – Komadići janjetine marinirani limunovim sokom i seckanim lukom poznati su kao kabba barg.
• Joojeh kabāb (جوجه كباب) – Ražanj od dijelova piletine mariniranih u limunovom soku i šafranu poznat je kao joojeh kabb.
• Kabāb bakhtiāri (كباب ب‍ختیارِی) – ražnjić od piletine i jagnjećeg komada naizmjenično koji je odličan za izbirljive jede.

Ljudi često jedu pirinač sa gustim gulašom (khoresht) uključujući i malu količinu mesa kod kuće. Postoje stotine varijanti horeshta, kao što je slatko-kiseli fessenjn napravljen od zdrobljenih oraha i sirupa od nara; najpoznatiji ghormeh-sabzi baziran je na svježem bilju, sušenom limetu i grahu; i gheimeh začinjen graškom i često preliven pomfritom.

Obilne iranske supe mogu biti obrok same po sebi. Najpopularnije jelo je vegetarijanski sh reshteh, koji se priprema od začinskog bilja, slanutka i debelih rezanaca i preliven kaškom (koji izgleda kao jogurt, ali nije) i prženim lukom.

Somun (nn, ) je još jedna od osnovnih namirnica iranske kuhinje. Služi se uz začinsko bilje, feta sir i razne džemove za doručak ili kao dodatak jelima. Sangak je varijanta sa rupicama koja se peče u šljunčanoj pećnici, dok je lavsh () tanka i bezukusna namirnica.

Internacionalna kuhinja

U Teheranu i drugim velikim gradovima postoji mnogo odličnih stranih restorana koji nude kinesku, japansku, italijansku i francusku kuhinju, kao i vegetarijanske opcije.

Brza hrana i grickalice

Većina prodavnica hrane u Iranu su ili kabiji ili restorani brze hrane koji nude konvencionalnu kuhinju kao što su hamburgeri, sendviči, felafeli ili pizza (). U podne, hamburger i bezalkoholno piće u prodavnici zalogaja koštaju vam oko 40,000 IR, dok pice počinju od 50,000 IR.

Tradicionalni zalogaji i male večere su takođe dostupni u mnogim čajdžinicama. Najpopularniji je bgusht (), vrući lonac sastavljen od jagnjetine, slanutka i sušenog limete koji je poznat i kao dizi, naziv jela u kojem se služi. Biće vam uručena činija (dizi) u kojoj se nalazi bgušt, kao i drugo, manje jelo. Ocijedite tečnost u manju posudu i poslužite uz hleb koji ste dobili kao supu. Zatim, uz pomoć priloženog tučka, umutite preostalo meso i povrće u pastu i poslužite s još kruha, kriškama sirovog luka i svežim začinskim biljem.

Slatkiši i deserti

Ljubav ove zemlje prema slatkišima i pecivima, poznatim pod zajedničkim imenom shirini, objašnjava neprekidnu potrebu zemlje za zubarima.

Iranska baghlava je čvršća i kristalnija od turske baghlave, dok je pistaći noughat poznat kao gaz specijalitet Isfahana. Sohan je bogat pistaći krhki poznat u Qomu, a svježe pecivo se često uzima kao poklon za domaćinstvo. Lavshak voćne kože su odlične sušene kože voća šljive.

Med-šafran i pistacija samo su dva domaća okusa sladoleda, dok je floodeh divno osvježavajući sorbet pripremljen od ružine vodice i rezanaca vermičela proizvedenih od škroba, prelivenih limunovim sokom.

Posebnim potrebama

Vegetarijanci će imati posebno teško vrijeme u Iranu, s obzirom na to da je većina posjetilaca primorana da konzumira ćevape veći dio svog boravka. Većina snack shopova nudi falafele i baštenske salate (sld-e-fassl), a povrća ima u izobilju. Većina sh varijanti su bezmesne i izdašne, kao i većina kookoo, iranski spin na fritati. Osim toga, neki restorani nude špagete sa sojom (sojom). Pizze kao što su vegetarijanska pica (Pitz Sabzijt, ) ili pizza sa sirom (Pitz Panir) ili pizza sa gljivama (Pitz Ghrch, ) dostupne su skoro svuda, dok je Margherita Pizza dostupna na određenim mestima. Riječi man giaah-khaar hastam (ja sam vegetarijanac) i bedoon-e goosht (bez mesa) će biti korisne.

Većina hrane u Iranu je halal (sve, halal) i biće u skladu sa islamskim pravilima ishrane kako je navedeno u Kur'anu, s izuzetkom određenih prodavnica u područjima sa značajnom kršćanskom populacijom. Oni koji žele strogo košer ishranu, s druge strane, možda će morati da usredsrede svoje napore na područja sa većom jevrejskom populacijom. Ako ste u Teheranu, potražite starije četvrti na jugu grada, kao što su Udlajan ili naselje Yusef Abad.

Iransko nacionalno piće je crni čaj (chi, ). Služi se vruć i sa kristalizovanim ili kockicama šećera (ghand, ) koji se elegantno drži među zubima dok se čaj pije. Možete tražiti mlijeko u svom čaju, ali očekujte čudne poglede ili dugo čekanje zauzvrat. Čajnice (chi khneh, ) su popularno lokalno okupljalište za muškarce (i, rjeđe, porodice) za pijuckanje čaja i puhanje na lulu za vodu.

Kafa (ghahveh, ) je manje popularna od čaja. Kada je dostupna turska kafa, francuska kafa ili espreso, nudi se. Dostupna je i uvozna instant kafa (nescffe,) i instant kapućino. Kafeterije (koje se na perzijskom nazivaju “coffeeshop”, za razliku od “ghaveh-khane” (doslovno, kafić), što se odnosi na čajdžinice) češće su u bogatim i mladim četvrtima.

Voćne sokove (b miveh, ) prodaju trgovine i ulični prodavači. U ponudi su i milkshake od trešnje (sharbat lbloo) i banane (shir moz, ).

Dostupan je širok izbor bezalkoholnih pića. Međunarodni brendovi kao što su Coca-Cola i Pepsi, kao i njihovi brendovi poput 7up, Sprite i Fanta, prodavali su se uz autohtone brendove poput Zam Zam Cola (, Zam Zam Kola). Lokalna kola ima ukus sličan “Coca-Cola Original” ili “Pepsi Original”. Koncentrati Coca-Cole i PepsiCoa stigli su u Iran preko irskih kompanija, izbjegavajući trgovinske embargo SAD-a. ZamZam je, ironično, osnovan 1954. godine kao podružnica Pepsi Cola poslovanja. Kao intrigantan rezultat iranskih kola ratova, pravi koks se uglavnom prodavao u plastičnim bocama, dok se nepravi koks distribuirao u pravim bocama s kojima je tada punionica bez sirupa bila zaglavljena u to vrijeme, koristeći zamjenski sirup koji je osmišljen kako bi prevladali embargo iz ranijeg vremena Clintonove, SAD su nametnule.

Doogh je kiselo piće koje se sastoji od jogurta, soli i vode (povremeno plinovite) koje može biti aromatizirano mentom ili drugim začinskim biljem. Potrebno je malo naviknuti se, ali će vas brzo rehidrirati u vrućini iranskog ljeta. To je isto što i turski Ayran. Može se kupiti skoro svuda i često se jede popodne uz ćevape. Dostupan je u dva okusa: gaziranom (gaz-daar) i ne-gaziranom (bigaz).

Samo muslimanima je dozvoljeno da konzumiraju alkohol, a oni koji to učine mogu se suočiti sa kaznom ako budu uhvaćeni. Kao rezultat toga, neuobičajeno je locirati ustanove u Iranu koje otvoreno nude alkohol. S druge strane, nemuslimanima je dozvoljeno da proizvode alkohol za ličnu upotrebu. Piće je, ipak, popularno među određenim pojedincima, posebno tokom proslava i vjenčanja, i zakonski je dozvoljeno za upotrebu u malim kršćanskim i jevrejskim zajednicama, iako isključivo iz vjerskih razloga (npr. vino za svetu pričest). Nemuslimani nemaju zakonsku dob za piće/kupovinu. Iranska vlada dozvoljava nemuslimanima da uvoze alkoholna pića u Iran.

Iranska valuta je rial (IRR). Kovanice su dostupne u apoenima od 50, 100, 250, 500, 1,000, 2,000 i 5,000 rijala. Novčanice se izdaju u apoenima od 500, 1,000, 2,000, 5,000, 10,000, 20,000, 50,000 i 100,000, dok se "iranski čekovi" izdaju u količini od 500,000 i 1,000,000.

Zabuna s novcem je u početku normalna za posjetitelja, ne samo zbog velikih brojeva, već i zbog stenografske riječi koja se često koristi. Cijene za proizvode se mogu prenijeti ili napisati u tomanu umjesto u rijalima. Jedan toman vrijedi deset rijala. Nema tomanskih nota; cijene su navedene kao takve kao pogodnost. Ako nije vidljivo, navedite valutu u kojoj je cijena navedena.

Zbog sankcija, bankomati i preduzeća u Iranu obično ne uzimaju međunarodne (ne-iranske) kartice, pa nosite svu gotovinu, po mogućnosti u američkim dolarima ili eurima.

Menjačnice vole novčanice u odličnom stanju, kao i velike novčanice (100 ili 100 evra). Manje apoene mogu biti od pomoći za obavljanje sitnih kupovina prije posjete mjenjačnici, ali mnoge mjenjačnice neće razmjenjivati ​​male novčanice. Maksimalni iznos koji se može zamijeniti noću na međunarodnom aerodromu u Teheranu je 50 € po osobi.

Najbolje lokacije za konverziju novca su privatne mjenjačnice (sarfi) koje se mogu naći u većini većih gradova i turističkih područja. Njihove cijene su često 20% niže od zvaničnih stopa koje daju banke, brži su i ne trebaju papirologiju, a za razliku od svojih kolega na crnom tržištu, mogu se naknadno pratiti ako nešto pođe po zlu. Mjenjačnice se mogu nalaziti u velikim gradovima i obično su otvorene od 8 do 4 sati od nedjelje do četvrtka. Imajte na umu da je većina zatvorena petkom i praznicima. Nema smisla da se dovodite u opasnost koristeći mjenjače na crnom tržištu koji se motaju izvan velikih banaka i pružaju samo nešto bolje stope od institucija.

Spisak svih licenciranih sarafija u državi može se naći ovdje, na perzijskom (farsi). Ova lista sadrži brojeve telefona, adrese, brojeve licenci i datume.

Najčešće korištene valute su američki dolar ($) i euro (€). Druge glavne valute, kao što su australijski dolar i japanski jen, prihvataju mnogi, ali ne svi, menjači novca. Neglavne valute često nisu zamjenjive. Novčanice od 100 američkih dolara i velike otklopljene novčanice obično imaju najbolju stopu konverzije, ali sve stare ili pocepane novčanice ili novčanice manjeg apoena mogu dobiti niže stope ili odbijene.

Strane kreditne kartice prihvataju samo određene kompanije sa stranim bankovnim računima, kao što su trgovci perzijskim tepihom, i skoro uvek zahtevaju naknadu za plaćanje kreditnom karticom, a ne gotovinom. Većina ovih trgovina bi vam rado poslala nešto gotovine na vašu kreditnu karticu zajedno s vašom kupovinom. Ako vam je potrebna, možete pokušati zamoliti ove kompanije da vam pruže istu ljubaznost bez kupovine tepiha ili uspomena, ali očekujte da ćete platiti naknadu od oko 10%.

Putnički čekovi: Unovčavanje putničkih čekova može biti hit-or-miss, i ne preporučuje se oslanjanje na putničke čekove koje izdaju američke ili europske kompanije.

Prepaid debitne kartice dostupne su u iranskim bankama i izvodljiva su alternativa za nošenje ogromnih količina gotovine širom zemlje. Provjerite da li kartica koju kupite ima mogućnost podizanja na bankomatu i da li ste svjesni dnevnog limita podizanja. Budući da je iranska mreža bankomata sklona prekidima, pobrinite se da podignete puni iznos prije nego što napustite zemlju.

Bank-e Melli-ye Iran (Nacionalna banka Irana), banka u državnom vlasništvu u Iranu, nudi uslugu debitne kartice na bankomatu (plastična magnetna kartica) posjetiteljima zemlje. Turisti samo trebaju otići u najbližu poslovnicu ove banke. Detalje ove usluge možete pronaći ovdje. Sepah banka, poznata i kao Banka -e- Sepah, je državna banka koja nudi uslugu tekućeg računa za strance, kao i bankomatsku debitnu karticu i opciju ispisivanja čeka. Drugi način da izbjegnete da vam novac oduzmu je da odete u najbližu banku i dobijete poklon karticu (Kart-e Hadiyeh). Funkcioniraju kao i obične bankomate debitne kartice, osim što se ne mogu dopuniti nakon što se isprazne. Prve dvije opcije su poželjnije. Spisak iranskih banaka koje su ovlaštene možete pronaći ovdje.

Bank-e Melli-ye Iran (BMI), Bank-e Sepah, Bank Mellat, Bank-e Saaderaat-e Iran (BSI), Bank-e Paasaargad i Bank-e Saamaan (Saamaan Bank) i Beank-e Paarsiaan sve imaju podružnice izvan zemlje, koje se mogu naći na njihovim web stranicama. Prije nego što stignete, možete otvoriti bankovni račun u drugoj zemlji. Ovo bi moglo biti izvodljivo u određenim evropskim zemljama. URL-ove web stranica ovih banaka možete otkriti korištenjem popularnih pretraživača; zatim kliknite na link do engleskog dijela njihovih web stranica, koji je obično označen riječju engleski ili skraćenicom En.'

Dok trgovine nude široku paletu visokokvalitetnih proizvoda, domaće stvari se mogu naći na brojnim bazarima. Među kupljenim artiklima su ručno rezbarena i intarzija drvena građa, farbani i lijevani bakar, tepisi, ćilimi, svila, proizvodi od kože, prostirke, stolnjaci, zlato, srebro, staklo, keramika. Postoje ograničenja o tome šta se može izvesti iz nacije, a mnoge zemlje ograničavaju količinu robe koja se može unijeti zbog sankcija.

Prilikom kupovine rukotvorina, tepiha ili robe velikih cijena, žestoko se cjenkajte; kada koristite privatne taksije, umjereno se cjenkajte. Cijene se određuju u većini drugih područja života.

Napojnica obično nije potrebna, iako lokalno stanovništvo obično zaokružuju troškove u taksijama i dodaju oko 10% u restoranima. Nosači i portari mogu očekivati ​​da će biti plaćeni 5,000 rijala. Mala donacija od nekoliko hiljada tona može pomoći da se nafta oprema iranskog društva, a istovremeno se zahvali posebno ljubaznom meštaninu.

Nećete moći izbjeći sistem dvojnih cijena koje je propisala vlada, a koji se primjenjuje na smještaj i određena turistička mjesta u Iranu; stranci često plaćaju i do pet puta veći iznos koji se daje domaćima. Cijene su, s druge strane, često prilično pristupačne po zapadnim standardima.

Zbog veoma fluktuirajućeg kursa valute i značajne inflacije, mnogi vodiči i projektovani troškovi turističkih kompanija brzo prevazilaze aktuelne vrednosti.

Ako ste voljni da boravite u najjeftinijim pansionima, putujete isključivo autobusom i jedete samo u restoranima brze hrane ili kabiju, možete se snaći u Iranu uz dnevni budžet od oko 500,000 rijala. Razumniji budžet je oko 1,000,000 rijala ako s vremena na vrijeme želite večerati u dobrom restoranu i ostati u smještaju srednje klase. Lako možete potrošiti 3,000,000 rijala dnevno ako želite ručati i spavati u luksuzu i putovati između ključnih atrakcija.

• Norouz Eve, Početak iranske nove godine i početak proljeća. 20. marta ili 21. marta. Svoje porijeklo ima u zoroastrijskoj vjeri.
• Chahar-shanbe Suri (Srijeda festival) – Prethodne srijede prije Noruza. Ljudi su palili požare. Preskakanje vatre uz recitovanje određene fraze tradicionalno je slavlje. Sada uključuje veliki broj petardi. Uprkos tome što se vlast protivi i policija obično rasteruje okupljanja mladih!
• Shab-e Yalda, Yaldina proslava je poznata i kao Shab-e Cheleh. Ova proslava datira iz perioda kada se zoroastrizam širio centralnom Azijom. Manifestacija se održava u decembru, a precizan datum se određuje izračunavanjem najduže noći u godini. Prema starom perzijskom kalendarskom sistemu, datum se uvijek javlja u decembru (21. ili 22.). Yalda je zapamćena kao noć kada je zlo konačno pobijeđeno i božanske sile trijumfovale u bitci za čovječanstvo. Događaj se također smatra trijumfom svetog zoroastrijskog boga Mazde nad zlim Ahrimanom. Fokus je, kao i kod drugih iranskih praznika, na pripremanju delicija kod kuće. Među mnogim tradicionalnim iranskim jelima koja se pripremaju tokom Yalde, ističe se upotreba dinje. Vjeruje se da jedenje dinje u ovo doba godine sprečava bolesti. Tokom Yalde, skoro svaki komercijalni restoran nudi jela od dinje, u rasponu od pita do kruha napravljenog od sjemenki dinje. Tokom dana obavljaju se molitve, a svečanosti se pojačavaju kako pada noć. Bazare (rustikalne pijace) je najbolje posjećivati ​​u kasnim noćnim satima, kada su sjajno osvijetljeni.
• Golabgiri, iz Kašana, blizu Isfahana. Neki ljudi putuju tamo u proljeće da bi dobili izvornu ružinu vodicu. Ima ugodnu aromu i često se koristi u tradicionalnim pićima.
• Jashan-e-Sadeh festival – Jashan festival, koji se održava u januaru, poznat je i kao proslava 'Zoroastrijske srednje zime'. Izraz 'Jashan' znači 'proslava', a ovo je jedan od najstrastvenijih tradicionalnih iranskih praznika. Na današnji dan većina porodica loži lomaču. Plamen lomače je simboličan, jer se kaže da tjera demone i signalizira početak tradicionalne, iranske Nove godine. Vrućina vatre simbolizira čistoću i pozitivan predznak koji trijumfuje protiv zla, što simbolizira ledeno, hladno vrijeme koje vlada u januaru. Tokom praznika Jashan, posjetitelji se često mogu vidjeti kako uživaju u malim lomačama koje niču u svakoj ulici u Teheranu. Ovo je možda i najbolji način da se upoznate sa kulturnom baštinom iranskog naroda. Razgovori se često usredsređuju na trijumf lorda Mihra uoči prvog Jašana i kako je ovaj festival sačuvan kada je hrišćanstvo dominiralo u Centralnoj Aziji i slavilo se kao odložena Nova godina.

Općenito, Iranci su ljubazni, ljubazni i daroviti ljudi koji su fascinirani strancima i različitim kulturama. Sljedeće tradicije i smjernice ponašanja mogu biti od pomoći u interakciji s Irancima:

Uprkos svom dobro poznatom strogom islamskom moralnom kodeksu, iranski propisi nisu tako strogi kao oni drugih nacija kao što je Saudijska Arabija. Poštivanje stotina nepisanih normi i propisa iranskog života može biti zastrašujuće za posjetioce, ali nemojte se odlagati. Kao strancu, biće vam data sloboda i neće vam trebati dugo da se prilagodite.

Ova civilizacija, kao i većina onih na Bliskom istoku i centralnoj Aziji, ima dugu istoriju gostoprimstva. Često se prema gostima postupa vrlo lijepo. S druge strane, postoji određena izolovanost; bilo koji stranac će verovatno biti tretiran sa nepoverenjem. Na perzijskom, za gospodina i gospođu, koriste „Aghaye [ime], Khanoome [ime] i koriste glagole i zamjenice u množini iz poštovanja. Često pozdravljaju pružanjem ruke da se rukuju ili/i zagrle, kao što je uobičajeno na Bliskom istoku. I oni će reći: Kheili Khosh Amadid. (Za pozdrav recite „Dobro došli!“ Ako ste muškarac, ne pokušavajte da se rukujete sa ženom sve dok ona dobrovoljno ne pruži ruku. Kada sretnete nekoga ko sjedi, on ili ona će ustati.

Većina Iranaca nisu Arapi, a njihov glavni jezik je perzijski (također poznat kao farsi ili parsi). Općenito, nazivanje ih "Arapima" može ih iznervirati. Iranci su veoma ponosni na svoju istoriju, nacionalnost i državu i prilično su osetljivi na to.

Iran ima dokumentovanu istoriju i civilizaciju koja datira preko 4,000 godina unazad. Zarobljen je tri puta: jednom od strane Grka pod Aleksandrom u četvrtom veku pre nove ere, jednom od strane Arapa u osmom veku nove ere i jednom od strane Mongola u trinaestom veku. Izraz "Perzija" je grčkog porijekla i dat je Iranu. “Perzijanac” i “Iranac” nisu sinonimi, budući da je Iran dom nekoliko etničkih grupa, uključujući Perzijce, Azere, Kurde, Arape, Beludžije i Mazandarani. Nakon arapske invazije, perzijsko pismo je zamijenjeno arapskim. Zaista, izraz “farsi” je arapska artikulacija riječi “parsi”, što je izvorno značilo “perzijski”. Mnogi izrazi iz arapskog jezika sada se koriste u perzijskom jeziku. Neki perzijski termini su također ušli u arapski. Kurdski, perzijski i belučki jezici su zapadnoiranski jezici, dok je paštu istočnoiranski. Perzijski je službeni jezik tri zemlje: Irana, Avganistana i Tadžikistana, a govori se u 13 drugih zemalja u ovoj oblasti, kao iu iranskoj dijaspori širom svijeta.

Tokom devetnaestog i dvadesetog veka, Iran je često bio izložen negativnoj političkoj intervenciji Ruskog carstva i njegovog naslednika, Sovjetskog Saveza. Britanci, a kasnije i Sjedinjene Države, pokušali su utjecati i kontrolirati iransku politiku, resurse i sudbinu. Irak, predvođen Sadamom Huseinom i podržan od većine svijeta, napao je i izvršio invaziju na Iran 1980. godine, što je rezultiralo brutalnim osmogodišnjim ratom koji je ozbiljno oštetio infrastrukturu zemlje i iscrpio njene resurse.

S obzirom na navedeno, iranski narod vjeruje da historija nije uvijek bila na njihovoj strani i da im međunarodna zajednica duguje poštovanje i saosjećanje.

Skromna odjeća koja se traži od stanovnika Irana je možda najočitija manifestacija islamskih sklonosti ove zemlje. Iako je uobičajena odjeća u zapadnom stilu dozvoljena u privatnim kućama, od žena se očekuje da pokriju sve osim lica, ruku i stopala kada su u javnosti.

Najpopularnija uniforma je marama (roo-sari, ) za pokrivanje glave i vrata, bezobličan kaput do koljena poznat kao manteau (), i duga haljina ili par pantalona. Na svetim mjestima od vas će se tražiti da se još skromnije oblačite u chdor, komad crne tkanine cijele dužine namijenjen da sakrije sve osim vašeg lica.

Kao strankinja, turistkinja je dužna da pokrije kosu i tijelo, osim ruku i stopala. Stranci se obično više tolerišu nego Iranke kada su u pitanju detalji kodeksa oblačenja. To, međutim, ne uključuje potpuno otkrivanje kose ni pod kojim okolnostima. Ljeti bi “odgovarajuća” odjeća mogla uključivati ​​dugu, široku haljinu ili bluzu koja se nosi preko široke suknje ili pantalona i šala, a zimi vuneni kaput i šal u cijeloj dužini (dužina do teleta je prihvatljiva ako se nosi preko pantalona). Dozvoljene su sve boje i uzorci koji su skromne prirode. Čak i dok učestvujete u javnim sportskim aktivnostima (kao što su tenis ili trčanje), gore pomenuti kodeks odeće se mora poštovati.

Muškarci se također moraju pridržavati sljedećeg kodeksa oblačenja: Košulje i majice kratkih rukava primjerene su za svakodnevnu upotrebu. Na plaži su dozvoljene samo kratke hlače i pantalone dužine tri četvrtine. Odjeća za muškarce je uporediva sa onim u Evropi. Kravate treba izbjegavati dok posjećujete neku od konzervativnijih vladinih agencija. Vlada vidi kravate kao simbol imperijalizma i preteču perioda prozapadne monarhije, te su stoga zabranjene za službenike i službenike u državnim preduzećima. Napolju, to je sasvim dozvoljeno, ali implicira apatiju ili neprijateljstvo prema vladinim zakonima i idealima. Za muškarce je dozvoljeno džogiranje u trenerkama (ali ne i u kratkim hlačama).

Osobe istog pola treba pozdraviti rukovanjem, tri poljupca ili oboje, dok osobe suprotnog pola treba da izbjegavaju fizički kontakt u javnosti. Umjesto toga, pričekajte da se predstave ili se samo redovno predstavljajte. (Klanje s rukom iznad srca nije u modi od 1970-ih i rijetko se viđa u današnje vrijeme.) Rukujte se s pripadnikom suprotnog pola samo kada on ili ona prvi pruži ruku.

Budite oprezni pri pokretanju političkih debata. Relativna politička otvorenost perioda bivšeg predsjednika Mohammada Khatamija brzo nestaje, a otvoreni otpor može biti više gnjavaža nego što vrijedi, čak i ako se vaši iranski prijatelji pridruže. Bolje je ne baviti se osjetljivim pitanjima kao što su izraelsko-palestinski sukob ili ulogu islama u društvu, bez obzira na vaše gledište.

Tarof je prava perzijska uljudnost koja naglašava i samopoštovanje i društveni status. Izraz se odnosi na različita društvena ponašanja, u rasponu od tipa koji pokazuje bonton otvarajući vrata drugoj osobi do grupe kolega koji stoje na ceremoniji ispred vrata koja mogu propustiti samo jednu osobu u isto vrijeme, moleći najstariji da razbije zastoj.

Prevladavanje tarofa često dovodi do tehnika pregovaranja koje se razlikuju od onih koje se mogu vidjeti u evropskim ili sjevernoameričkim kulturama. Radnik koji pregovara o plaći, na primjer, može početi hvalospjevom šefa, nakon čega slijedi duga sesija pregovora koja se sastoji isključivo od indirektnog, ljubaznog jezika – sve strane bi trebale shvatiti implicitni predmet rasprave. Vrlo je tipično da iranski radnik (čak i onaj koji radi u iranskom susjedstvu unutar Evrope) radi besplatno sedmicu ili dvije prije nego što razgovara o plati. Slično, trgovac može u početku odbiti da navede cijenu za artikal, implicirajući da je bezvrijedan. Tarof tjera klijenta da insistira na plaćanju, možda mnogo puta, prije nego što trgovac na kraju procijeni cijenu i počne stvarno cjenkanje.

Tarof također kontrolira ugostiteljska pravila: domaćin je dužan pružiti sve što posjetitelj može poželjeti, a gost je jednako dužan to odbiti. Ovaj se proces može ponoviti mnogo puta dok domaćin i posjetitelj ne odluče jesu li ponuda domaćina i odbijanje gosta iskreni ili samo ljubazni. Moguće je tražiti da neko ne tarof (tarof näkonid), ali to unosi dodatne komplikacije jer sam zahtjev može biti lukava vrsta tarofa. Najbolji način da se pozabavite Tarofom je da budete iskreni, ali ljubazni. Prihvatite ili odbijte koliko god želite, znajući da Iranci neće biti uznemireni. Unatoč činjenici da je Tarof jednostavno o umjetnosti pristojnosti, vaše sudjelovanje u Tarofu može dovesti do začaranog kruga licemjerja koji će vam pokvariti cijeli boravak. Izuzetak može biti hrana; kao što je ranije rečeno, posetioci su dužni da prihvate hranu koja se daje tokom večere, bez obzira da li je planiraju da jedu.

Iako nijedno putovanje u Iran nije potpuno bez uvida u veličanstvenu arhitekturu i svečane postavke njegovih džamija ili sakralnih mjesta, mnogi posjetitelji su zastrašeni idejom da uđu u vanzemaljski svijet džamije. Ne dozvolite da vas vaše brige odvrate; Iranci su ljubazni i razumjet će svako nenamjerno kršenje bontona.

Neke džamije i većina svetih mjesta zahtijevaju od žena da nose čdor prije ulaska u kompleks. Ako ga nemate, obično se na ulazu nalaze separei koji posuđuju ili iznajmljuju čdore. U džamiji ili hramu muškarci bi trebali nositi košulje dugih rukava, ali to nije obavezno.

Obuća nije dozvoljena u džamijama ili svetištima u kojima se obavljaju molitve. U prometnijim džamijama postoje besplatna spremišta cipela gdje možete zamijeniti svoje cipele za žeton. Također, pokušajte izbjegavati džamije petkom jer će biti velike gužve i nemojte fotografisati džamiju kada je molitva.

Nemuslimanima generalno nije dozvoljeno da uđu u sveta hrama poput onih u Mashadu i Qomu, ali okolni kompleksi su prihvatljivi. Uvijek se prvo raspitajte prije nego uđete u prostoriju koja vam nije poznata.

U Iranu se znak palca prema gore smatra krajnje nepristojnim, otprilike uporedivim sa podizanjem srednjeg prsta u zapadnim zemljama.

Stopiranje je neuobičajeno u Iranu, budući da nacija ima dobro razvijen sistem javnog prevoza. Ako stopirate, ne dižite palac gore. Umjesto toga, ispružite ruku, dlanom prema dolje i pomjerite je gore-dolje ispod struka u pokretu sličnom ruci britanskog vozača koji pokazuje da se zaustavlja za pješački prelaz. Kao i u Japanu, ako ste očigledno autsajder, vjerovatno ćete brzo i prijateljski napredovati. Takođe, imajte na umu da vozači obično žele da budu plaćeni, a stopiranje je često skuplje od vožnje autobusom, osim ako niste iskusni cjenkač.

Suprotno uobičajenoj percepciji, u Iranu je službeno dozvoljena javna praksa različitih vjera, s izuzetkom Baha'i vjere i Ahmadija. Postoji značajna kršćanska populacija, od kojih su većina etnički Jermeni ili Asirci/Kaldejci, kao i mala jevrejska populacija (koja je ipak najveća jevrejska zajednica na Bliskom istoku izvan Izraela). Osim abrahamskih religija, postoji znatan broj Zoroastrijanaca koji su u suštini slobodni da prakticiraju vlastitu religiju.

Međutim, imajte na umu da je ovo još uvijek konzervativna muslimanska nacija i izbjegavajte raditi ili govoriti bilo šta što bi se moglo smatrati uvredom islama. Također je vrijedno napomenuti da se islamska pravila odijevanja i dalje primjenjuju na nemuslimane.

Zapadna muzika i ples u javnosti su zabranjeni. Posjetioci mogu primijetiti, međutim, da čak i zajednički taksiji slobodno puštaju muziku po svom izboru. Međutim, carina može zaplijeniti sve muzičke kasete ili CD-ove unesene u zemlju jer se određena zapadnjačka muzika smatra neislamskom, ponižavajućom za žene i štetnom po umove mladih. Mnogi iranski mladi, s druge strane, imaju lak pristup širokom spektru muzike. Ženama nije dozvoljeno da pjevaju u javnosti (uključujući tradicionalnu muziku); mogu nastupati samo privatno za druge žene.

Područje najstarijih dokumentiranih iranskih civilizacija seže do perioda donjeg paleolita.

Dominantna geopolitička lokacija i kultura Irana direktno su utjecali na civilizacije čak u Grčkoj, Makedoniji i Italiji na zapadu, Rusiji na sjeveru, Arapskom poluostrvu na jugu, te južnoj i istočnoj Aziji na istoku.

Iranska umjetnost izlaže širok raspon stilova sa mnogih lokacija i epoha. Arhitektura, slikarstvo, tkanje, keramika, kaligrafija, metalurgija i klesarstvo su svi oblici iranske umjetnosti. Medijansko i Ahemenidsko carstvo ostavilo je veliku scenu klasične umjetnosti koja je poslužila kao temelj za umjetnost narednih razdoblja. Partska umjetnost bila je hibrid iranskih i helenističkih elemenata, s prikazima kraljevskih lovačkih izleta i investitura kao primarne teme. Sasanidska umjetnost bila je utjecajna u razvoju i evropske i azijske srednjovjekovne umjetnosti, koja se prenijela u islamski svijet, i mnogo od onoga što je kasnije postalo poznato kao islamsko učenje, kao što su filologija, književnost, jurisprudencija, filozofija, medicina, arhitektura i nauka. , imao sasanidsku fondaciju.

Tu je i uspješna iranska moderna i savremena umjetnička kultura, koja datira iz kasnih 1940-ih. Galerija Apadana iz 1949. godine u Teheranu, koju je vodio Mahmoud Javadi Pour i drugi saradnici, i uspon umjetnika poput Marcosa Grigoriana 1950-ih godina označili su posvećenost razvoju iranskog stila savremene umjetnosti.

Iransko tkanje tepiha seže u bronzano doba i jedan je od najistaknutijih izraza iranske umjetnosti. Iran je najveći svjetski proizvođač i izvoznik ručno rađenih tepiha, koji čini tri četvrtine svjetske proizvodnje i 30% globalnog izvoznog tržišta.

Iran također ima jednu od najvećih svjetskih kolekcija dragulja.

Iranska arhitektura datira iz 7. milenijuma pre nove ere. Iranci su bili među prvima koji su koristili matematiku, geometriju i astronomiju u svojim arhitektonskim projektima.

Iranska arhitektura ima značajnu raznolikost, kako strukturalno tako i estetski, koja se postepeno i logično pojavljuje iz prethodnih tradicija i iskustava. Iranska arhitektura je vođena temama jedinstva, kontinuiteta i kosmičke simbolike.

Prema UNESCO-u, Iran se nalazi na sedmom mjestu među zemljama s najvećim drevnim arhitektonskim ruševinama i antičkim atrakcijama.

Iranska filozofija ima indoiransko porijeklo, pri čemu su Zaratustrina učenja imala značajan uticaj.

Prema Oksfordskom rječniku filozofije, tema i disciplina filozofije počela je s Indoirancima, oko 1500. godine prije Krista. Prema Oksfordskom rječniku, “Zaratuštrina misao je utjecala na zapadnu tradiciju preko judaizma, a time i na srednji platonizam.”

Iako postoje drevne veze između indijskih Veda i iranske Aveste, dvije glavne porodice indoiranskih filozofskih tradicija imaju fundamentalne razlike, posebno u svojim implikacijama na položaj ljudskog bića u društvu i njihovo viđenje uloge čovjeka u svemiru.

Cyrusov cilindar, koji se smatra „najranijom poveljom o ljudskim pravima“, općenito se smatra odrazom zabrinutosti i ideja koje je artikulirao Zaratustra i koje su evoluirale u zoroastrijskim školama Ahemenidskog doba.

Najstarija načela zoroastrijskih škola uključena su u sačuvane tekstove zoroastrijske religije na avestanskom jeziku. Traktati kao što su Shikand-gumanski Vichar, Denkard i Ztspram, kao i raniji dijelovi Aveste i Gathas, su među njima.

Iranska mitologija je sastavljena od drevnog iranskog folklora i priča o izuzetnim stvorenjima. Predstavljaju stavove o sukobu dobra i zla, bogobojaznim djelima i podvizima heroja i fantastičnih životinja.

Mitovi su važni u iranskoj kulturi, a njihovo razumijevanje je poboljšano kada se ispitaju u kontekstu stvarnih događaja u iranskoj historiji. Veliki dio iranske mitologije zasnovan je na topografiji Velikog Irana, velike regije koja uključuje današnji Iran, Kavkaz, Anadoliju, Mezopotamiju i Centralnu Aziju, sa svojim visokim planinskim lancima.

Šahname iz Ferdowsija je primarna kompilacija iranske mitologije, koja se uglavnom oslanja na zoroastrijske priče i likove iz knjiga Avesta, Denkard i Bundahishn.

Iranska pozorišna istorija seže u antičko doba. Praistorijski spomenici u Iranu, kao što su Tepe Sialk i Tepe Msn, uključuju najstarije dokumentirane prikaze plesnih figura.

Epska ceremonijalna pozorišta, kao što su Soug e Sivash i Mogh Koshi (Megakhouni), kao i plesovi i pozorišne naracije iranskih mitskih priča koje su zabilježili Herodoto i Ksenofont, mogu se pratiti do najranijih početaka pozorišta i fenomena izvođenja među narod Irana.

Prije uvođenja filma u Iranu, razvili su se mnogi pozorišni stilovi, uključujući Xeyme Shab Bazi (Lutke), Saye Bazi (Predstava sjena), Ru-howzi (Komične drame) i Tazieh (Predstave Tuge).

Prije Revolucije 1979. godine, iranska nacionalna pozornica postala je dobro poznato mjesto za izvođenje poznatih stranih izvođača i trupa, a sagrađena je dvorana Roudaki u Teheranu da služi kao nacionalna pozornica za operu i balet. Dvorana, otvorena 26. oktobra 1967. godine, dom je Teheranskog simfonijskog orkestra, Teheranskog opernog orkestra i Iranske nacionalne baletske kompanije, a trenutno je poznata kao Vahdat Hall.

Opera Rostam o Sohrab, zasnovana na Šahnameh epu o Rostamu i Sohrabu, primjer je operskih predstava u današnjem Iranu.

Iranska državna telekomunikaciona kompanija zadužena je za iranske telekomunikacije. Gotovo svi mediji u Iranu su ili u državnom vlasništvu ili su pod nadzorom vlade. Prije objavljivanja javnosti, mediji kao što su knjige, filmovi i muzički CD-ovi moraju biti ovlašteni od strane Ministarstva Ershada.

Većina novina koje izlaze u Iranu je na perzijskom. Teheran je dom najšire distribuiranih časopisa u zemlji. Ettela'at, Kayhan, Hamshahri i Resalat su među najtiražnijim dnevnim i sedmičnim publikacijama u Iranu. Među novinama na engleskom jeziku koje izlaze u Iranu su Teheran Times, Iran Daily i Financial Tribune.

U Iranu je 1958. godine predstavljena televizija. Iako su Azijske igre bile televizijske u boji 1974. godine, programi u boji su počeli tek 1978. Od revolucije 1979. godine, Islamska Republika Iran Broadcasting je najveća iranska medijska kompanija (IRIB). Preko 30% Iranaca gleda satelitske kanale, prema ekspertima, iako je vjerovatno da će taj broj biti veći.

Iran je prvi put imao internet vezu 1993. godine. Prema popisu stanovništva iz 2014. godine, oko 40% iranskog stanovništva koristi internet. Iran je rangiran na 24. mjestu u svijetu po broju korisnika interneta. Prema Alexa, online obavještajnoj kompaniji, Google Search i Yahoo! su najčešće korišteni pretraživači u Iranu. Iran čini više od 80% pretplatnika Telegrama, usluge razmjene trenutnih poruka bazirane na oblaku. U Iranu, Instagram je najpopularnija internetska društvena mreža. Direktan pristup Facebooku blokiran je u Iranu od protesta iranskih predsjedničkih izbora 2009. godine, zbog organizacije opozicionih pokreta na web stranici; međutim, Facebook ima otprilike 12 do 17 miliona korisnika u Iranu koji pristupaju web stranici preko virtuelnih privatnih mreža i proxy servera. Oko 90% iranske e-trgovine odvija se preko iranske online trgovine Digikala, koja ima oko 750,000 posjeta svakog dana i više od 2.3 miliona članova. Digikala je najpopularnija online trgovina na Bliskom istoku i četvrta najpopularnija web stranica u Iranu.

Sa dvije trećine stanovništva mlađe od 25 godina, Iran je dom za mnoštvo tradicionalnih i savremenih sportova.

Polo, također poznat kao owgn u Iranu, navodno je nastao tamo, a najstariji izvještaji datiraju još iz drevnih Medija.

Iranski nacionalni sport je istorijski bio hrvanje slobodnim stilom, a iranski rvači su u mnogim prilikama osvajali olimpijske i svjetske titule. Iransko tradicionalno rvanje, poznato kao koti e pahlevni („herojsko rvanje“), uvršteno je na UNESCO-vu listu nematerijalnog kulturnog blaga.

Nacionalni olimpijski komitet Irana osnovan je 1947. Rvači i dizači tegova postavili su najveće olimpijske rekorde u zemlji.

Fudbal je najpopularniji sport u Iranu, s tim da je muška reprezentacija tri puta osvojila Kup Azije. Reprezentacija je zadržala svoj status vrhunske azijske ekipe, zauzimajući prvo mjesto u Aziji i ukupno 39. na FIFA Svjetskoj rang listi (od avgusta 2016.).

Odbojka je drugi najpopularniji sport u Iranu. Muška reprezentacija trenutno je najbolja u Aziji, osvojila je azijsko prvenstvo u odbojci 2011. i 2013. godine i zauzima osmo mjesto na Svjetskoj rang listi FIVB (od jula 2016.).

Košarka je takođe popularna, jer je muška reprezentacija osvojila tri azijska prvenstva od 2007.

Iran je popularna destinacija za skijanje, snowboarding, planinarenje, penjanje po stijenama i planinarenje zbog svog brdovitog terena.

Iran ima brojna skijališta, od kojih su najpoznatiji Tochal, Dizin i Shemshak, a svi su udaljeni od Teherana u roku od jednog do tri sata. Tochal je peti najviši skijaški centar na svijetu, smješten u planinskom lancu Alborz (3,730 m ili 12,238 stopa na najvišoj stanici). Lorestan, Mazenderan i druge provincije takođe mogu imati odgovarajući teren.

Iran je postao prva nacija u zapadnoj Aziji koja je održala Azijske igre u septembru 1974. Sportski objekt Azadi, najveći iranski sportski kompleks, prvobitno je izgrađen za ovu svrhu.

Međunarodne šampionke bojkotovale su takmičenja u Iranu u šahu (SAD Velemajstor Nazi Paikidze) i streljaštvu (Indijanska svetska šampionka Heena Sidhu) 2016. godine jer su odbile da posete zemlju u kojoj bi bile prinuđene da nose maramu da bi učestvovale.

Iranska kuhinja je raznolika kao rezultat etničkih grupa u zemlji i uticaja drugih civilizacija. Voće kao što su šljive, šipak, dunja, suve šljive, kajsije i grožđice često se kombinuju sa začinskim biljem. Iranci često konzumiraju običan jogurt uz ručak i večeru; glavni je oslonac iranske prehrane. Karakteristične arome poput šafrana, sušene limete, cimeta i peršina pažljivo su kombinirane i korištene u određenim receptima kako bi se stvorio uravnotežen okus. Luk i beli luk se često koriste u pripremi pratećeg jela, ali se ponekad nude pojedinačno tokom obroka, sirovi ili kiseli. Iran je takođe poznat po svom kavijaru.

Iako je Iran još uvijek prilično sigurna nacija, krađe i pljačke su porasle posljednjih godina. Čuvajte se i izbjegavajte prepune bazare i autobuse. Zbog američkih sankcija, strane kreditne i debitne kartice ne mogu se koristiti u Iranu, međutim, unaprijed plaćene poklon kartice bez imena mogu se koristiti za podizanje gotovine sa preko 11,000 bankomata širom zemlje. Kupovina poklon kartica nema doplatu ili naknadu za uslugu, a možete podići ili potrošiti cijeli iznos. Prije nego što kupite poklon karticu od banke, provjerite da li uključuje funkciju podizanja novca na bankomatu. Većina iranskih bankovnih kartica ima ograničenje dnevnog podizanja od 2,000,000 rijala, tako da kupovina nekoliko kartica omogućava podizanje više novca svaki dan.

Poklon bonovi se rijetko mogu ponovo napuniti. Neki su unaprijed učitani, međutim neke banke vam dozvoljavaju da ih učitate kada kupujete. Budući da su anonimni, teško je prijaviti izgubljenu ili ukradenu karticu. Zaštitite lozinke i kartice. Stara prazna kartica sa lozinkama na njoj može vam pomoći ako vas opljačkaju! U hitnim slučajevima, bez pristupa bankomatima, možete tražiti povrat novca od vlasnika preduzeća sa POS-om. Može se primijeniti naknada za njihovu bankovnu uslugu (1 posto – 5 posto). Podignite svoj preostali novac na kartici nekoliko dana prije nego što napustite Iran kako biste spriječili probleme sa SHETAB međubankarskom mrežom (vrlo rijetko). Sat vremena zastoja između 12:00 i 1:00 je tipičan zbog ažuriranja baze podataka. Budite oprezni s bankomatima. Koristite ga na bučnim mjestima.

Turističko središte Isfahana viđalo je pljačke stranaca u nelicenciranim taksijima i lažnu policiju koja provjerava pasoše posjetitelja. Koristite samo službene taksije i nikada ne dozvolite 'službenima' da provjeravaju vaše stvari.

Iranski saobraćaj je u haosu. Smjernice su ad hoc i rijetko iranski vozači preferiraju pretjecanje preko trotoara i bilo kojeg dijela puta gdje ima mjesta. Općenito, strani vozači početnici bi trebali izbjegavati Iran. Pazite na poslove (otvorene atmosferske kanalizacije) koje je lako primijetiti dok se šetate po mraku.

Putnici bi trebali izbjegavati jugoistok Irana, posebno Sistan i Beludžistan. Trgovina drogom preživljava od krijumčarenja afganistanskog heroina. Ima mnogo pljački, otmica i ubistava. Neki gradovi, uključujući Zahedan, Zabol i Mirjaveh, su posebno opasni, iako ne svi. Chahbahar, u blizini pakistanske granice, je miran i prijatan grad.

Iranska percepcija autsajdera

Putnici mogu zamisliti gomilu koja viče "Smrt Americi", ali šanse da vide antizapadne stavove su male. Čak i konzervativni Iranci razlikuju zapadne vlade i pojedinačne posjetioce. Amerikanci mogu dobiti povremene podrugljive primjedbe o politici njihove vlade, ali ništa više.

Ipak, bolje je izbjegavati političke rasprave, posebno u taksijama. Trojica američkih planinara koji su dolutali u Iran iz iračkog Kurdistana 2009. godine također su uhapšeni i optuženi za špijuniranje.

Iako su neuobičajene, šire posljedice vrijedi ispitati.

fotografija

Iran ima nekoliko osjetljivih vojnih i drugih objekata. Nezakonito je fotografisati vojne i vladine lokacije. Pritvor i teške krivične optužbe, uključujući špijunažu, mogu završiti smrtnom kaznom. Nemojte fotografisati vojne objekte, zatvore, luke, komunikacijsku opremu, aerodrome ili druge vojne objekte ili objekte. Iran ovu regulativu shvata izuzetno ozbiljno.

Žene

Posjetiteljice Irana ne bi trebale imati značajnih poteškoća, ali će svakako privući neku neželjenu pažnju, stoga bi se trebale pridržavati lokalnih propisa. Suprotno uobičajenoj percepciji, Iranke su prilično slične onima na Zapadu, ali razlike mogu biti izraženije u pobožnim domaćinstvima. Zapadno odijevanje i formalnost prihvatljivi su u Teheranu i mnogim većim gradovima, iako nošenje marame može biti obavezno u većini ruralnih regija. Žene su po zakonu dužne da nose maramu u javnosti.

Gej i lezbejska putovanja

Iran se ne preporučuje homoseksualnim ili lezbejskim parovima. U Iranu postoji niz oštrih zakona protiv homoseksualizma.

Muški homoseksualizam se u Iranu kažnjava smrću, dok se ženski homoseksualizam kažnjava bičevanjem. U principu, ove dvije kazne se izriču samo ako 4 ili više svjedoka čina homoseksualnog ili lezbijskog odnosa (iako definicija svjedoka može biti iznenađujuće široka).

Naoružano osoblje obezbjeđenja može uznemiravati muške ili ženske parove koji se drže za ruke ili ljube u obraz u javnosti.

Hitne slučajeve

Iran ima odlično vrijeme odgovora za hitne slučajeve u poređenju s drugim lokalnim područjima.

•  Broj telefona kontrolnog centra lokalne policije je 110. Vjerovatno je najjednostavnije nazvati 110 jer lokalna policija ima direktnu komunikaciju s drugim hitnim službama i najvjerovatnije će biti jedini broj kod operatera koji govore engleski.
• 115, za Hitna pomoć
• 125 za Vatrogasnu i spasilačku službu (na ove brojeve često odgovara Hitna pomoć ili vatrogasna ekipa koja radi iz njih, malo je garancija da će ovi ljudi govoriti engleski).
• 141, Informacije o statusu puta
• 112, međunarodni broj 112, dostupan je putem mobilnih telefona i općenito će vas povezati sa SOS linijom za spašavanje i pomoć Iranskog Crvenog polumjeseca.

Svi glavni gradovi Irana imaju najsavremenije medicinske ustanove.

Osim što ste u toku sa vašim standardnim putnim vakcinama (tetanus, polio, itd.), za putovanje u Iran nije potrebna nikakva dodatna priprema. Za blage bolesti, vaš hotel može stupiti u kontakt sa doktorom koji govori engleski. U slučaju teške bolesti ili nesreće, možete zatražiti da budete prevezeni u bolnicu sa osobljem koje govori engleski (kao što je bolnica Milad, bolnica Atiyeh, bolnica Mehrad, dnevna bolnica ili bolnica Khatam ol-Anbia u Teheranu). Budući da besplatna medicinska njega nije dostupna u Iranu, pobrinite se da vaše zdravstveno osiguranje pokriva bolest ili nesreće dok ste na odmoru.

Voda iz slavine je bezbedna za piće u većem delu nacije (posebno u gradovima), ali kreda i ukus mogu biti neprijatni na određenim mestima (uglavnom u provincijama Qom, Yazd, Hormozgan i Boushehr). Flaširana mineralna voda (b ma'dani) je lako dostupna. Pored toga, javni frižideri za vodu postavljeni su na brojnim ulicama i lokacijama za snabdevanje pitkom vodom.