Bad Bellingen

Bad Bellingen, općina sa 4.504 stanovnika, prostire se na 16,93 kvadratna kilometra u njemačkom okrugu Lörrach, zauzima jedinstven položaj na Gornjoj rajnskoj ravnici u podnožju južnog Schwarzwalda, direktno uz francusku granicu. Smještena između Müllheima na sjeveru i Lörracha na jugu, s Mulhouseom jedva 18 kilometara zapadno, ova zajednica obuhvata i plodna prostranstva nizine i šumovite padine s druge strane Rajne.

Pejzaž se prostire u četiri bivša sela - Bad Bellingen, Bamlach, Hertingen i Rheinweiler - koja zadržavaju svoj individualni karakter čak i dok dijele jednu općinsku upravu od 1. januara 1975. Bellingen, najveći okrug sa 1.926 stanovnika na 4,26 km², spaja svoju historijsku jezgru sa spa četvrti; Bamlach, dom za 762 duše na 4,38 km², prostire se među vinogradskim padinama; 672 stanovnika Hertingena zauzimaju 5,66 km² poljoprivrednog zemljišta i šuma; a 1.144 stanovnika Rheinweilera žive unutar samo 2,63 km² duž obale Rajne. Ove podjele tačno odgovaraju nekadašnjim autonomnim općinama, od kojih je svaka priznata kao "Ortsteil" prema državnom zakonu.

Porijeklo seže više od milenijuma unazad, kada se alemanski zaselak poznat kao Bellikon prvi put pojavio u kraljevskoj povelji iz 1006. godine. Njegov razvoj od agrarnog sela do ribarskog i vinogradarskog naselja nadgledali su lokalni gospodari stoljećima. Od 1418. do mira u Pressburgu 1805. godine, baroni Andlaua upravljali su područjem kao dijelom Gornje Austrije, sve dok ga Napoleonova preuređenja nisu ustupila Velikom vojvodstvu Baden.

Drugi svjetski rat donio je razaranja: otprilike dvije petine izgrađenog materijala ležalo je u ruševinama do 1945. godine. Rekonstrukcija nakon sukoba ispresijecala se ambicioznim inženjerskim projektima. Lateralni Rajnski kanal, započet 1928. godine, ali obustavljen tokom ratnog vremena, nastavljen je na alzaškoj strani, ostavljajući dijelove nizine isušenim i neobrađenim. U nastojanju da diverzificiraju ekonomiju, lokalne vlasti su odobrile probno bušenje nafte. Umjesto crnog zlata, istraživači su 28. novembra 1956. godine otkrili termalni izvor. Ta prva bušotina, kasnije nazvana Markusquelle, dala je vodu temperature 36 °C. Uslijedila su još dva izvora: izvor Leodegar 1972. godine na 35,5 °C i izvor Eberhard 1974. godine na 40,7 °C. Zajedno su se ovi izvori natrijum-kalcijum hlorida pridružili etabliranim banjskim gradovima regije - Badenweileru, Bad Krozingenu, Freiburgu i Baden-Badenu - nudeći ljekovito uranjanje.

U znak priznanja svog novog identiteta, zajednica je formalno usvojila prefiks Bad 14. oktobra 1969. godine i preselila se iz raspadajuće četvrti Müllheim u Lörrach 1972. godine. Najraniji bazeni novonastalog spa centra sastojali su se od prenamijenjenih vinskih kada. Tokom narednih decenija, termalni kompleks Balinea je dobio svoj oblik, a sada sadrži tri grijana bazena, objekt za gaženje vode, pet sauna različitih temperatura, parno kupatilo, bazen s toplom vodom i osamljenu pećinu obloženu soli Mrtvog mora. U suhoj atmosferi pećine - samo 25 posto vlažnosti na 21 °C - četrdesetpetominutne sesije navodno pomažu kod respiratornih i nervnih stanja.

Ispred spa centra, monumentalna čelična skulptura Ericha Hausera privlači pažnju. Apstraktno djelo, koje je gradu donirao 14. juna 1992. godine njegov sin Franz Mary, postalo je lokalni simbol obnove, a njegove polirane površine podjednako hvataju odraze termalne pare i sunčeve svjetlosti.

Vjerski život u Bad Bellingenu uravnotežuje katoličke i protestantske tradicije. Župna crkva sv. Leodegara služi središnjem okrugu, dok se u Bamlachu nalazi župa sv. Petra i Pavla, uz kapelu sv. Nikole u Rheinweileru. Obje pripadaju pastoralnoj jedinici Schliengen–Bad Bellingen. Protestantski župni ured prisutan je u samom banjskom gradu.

Svaki okrug nosi tragove svojih srednjovjekovnih gospodstva. U Rheinweileru, koji je prvi put dokumentovan 1097. godine, dvorac porodice von Rotberg stoji kao podsjetnik na feudalni posjed. U 14. vijeku, porodica von Schaler sa sjedištem u Baselu držala je selo, koje je 1434. godine prešlo u ruke vitezova Rotberga. Austrijske snage pod komandom generala Mörsa zaustavile su 1793. godine Revolucionarnu francusku vojsku u bici kod Rheinweilera, spriječivši njihov prelazak Rajne. Selo se zatim pridružilo Badenu pod Pressburgom. Historija Rheinweilera u 20. vijeku tragično je preokrenuta 21. jula 1971. godine, kada je ekspresni voz 370 "Switzerland Express" iskočio iz šina u 13:10 na krivini, odnijevši 23 života i povrijedivši 121 osobu. Prekoračenje brzine u krivini od 75 km/h navelo je Njemačke savezne željeznice da uvedu kontrolu vozova na osnovu tačaka i skrate vrijeme odziva sigurnosnog sistema, a značajna presuda Saveznog suda pravde pojačala je sigurnosne obaveze operatera.

Bamlach, prvi put spomenut 1130. godine, proveo je vijekove pod vlašću barona Rotberga. Njegovi valoviti vinogradi i seoski krajolik prepun voćnjaka sada su domaćini Muzeja banja Gornje Rajne, osnovanom 1991. godine s ciljem praćenja kulture kupanja od rimske antike do modernog oporavka. Među eksponatima se ističe jedna od originalnih vinskih kada koja je služila kao prvi banjski bazeni. U blizini se uzdiže brdo Kapellenberg na kojem je izložena kapela Marije Hügel. Podignuta 1866. godine na vrhu starije Marijine statue, uništene 1945. godine i restaurirane šest godina kasnije, ona čuva drveni lik koji je izrezbario Hugo Eckert. Sa vidikovca kapele, za vedrih dana, posmatrači mogu vidjeti Hartmannswillerkopf u Vosgesima.

Vinogradarstvo se nastavlja na obroncima Bamlachera, dajući Pinot Blanc, Pinot Gris, Müller-Thurgau i Pinot Noir. Hertingen, sa svojim srednjovjekovnim porijeklom i napuštenim selom Kleinhertingen, zadržava atmosferu mira. Njegova imanja i mlin u renesansnom stilu u Hertinger Mühleu svjedoče o vijekovima ruralnog poduzetništva.

Upravljanje usklađuje Bad Bellingen sa susjednim Schliengenom kroz zajedničku administrativnu zajednicu, pri čemu je Schliengen izvršna općina. Općinsko vijeće sastoji se od 17 počasnih vijećnika i gradonačelnika. Izbori održani 9. juna 2024. godine dodijelili su po sedam mjesta listama CDU/Nezavisni i Slobodni birači (obje po 39,45 posto), a tri SPD-u (20,83 posto). Od 2018. godine Carsten Vogelpohl iz CDU-a obavlja funkciju gradonačelnika.

Grb općine, dodijeljen 8. decembra 1978. godine, prikazuje štit prepolovljen valovitom srebrnom trakom. Iznad, u plavoj boji, iz vala izvire srebrna fontana; ispod, u zelenoj boji, stilizirani zlatni grozd. Dizajn ujedinjuje dva gradska stuba, toplice i vino, sa strujama Rajne koje teku između njih.

Prekogranične veze opstaju kroz formalna partnerstva sa Petit-Landauom u francuskoj regiji Haut-Rhin i Reigoldswilom u švicarskoj regiji Basel-Landschaft. Kulturni život se odvija kroz događaje kao što su Guggeball Guggemusik Rondo Bellinziano, godišnji koncert lokalnog muzičkog udruženja, Festival svjetla krajem jula, trke na travnatoj stazi u Hertingenu svakog augusta, Grümpel turnir sportskog kluba Bamlach/Rheinweiler prvog vikenda u julu, karnevalske večeri cehova u februaru i trka Rheinauenlauf svakog aprila.

Ekonomski gledano, banje su po važnosti zasjenile poljoprivredu. Preko 2.000 gostinjskih kreveta godišnje primi oko 350.000 noćenja, što turizam čini glavnim izvorom prihoda. Ipak, polja i vinogradi i dalje oblikuju krajolik, dok kupališta Balinea privlače ljubitelje wellnessa iz cijele Evrope.

Saobraćajne veze poboljšavaju dostupnost grada. Željeznica doline Rajne (Mannheim–Basel) staje u Bad Bellingenu i Rheinweileru, odakle regionalni vozovi polaze na svakih sat vremena do Basel Badischer Bahnhofa na jugu i Freiburga im Breisgau na sjeveru. Biciklisti prelaze općinu svakodnevnim rutama i dugim stazama: Badenska vinska biciklistička ruta prolazi kroz vinograde Bamlacha; Rajnska biciklistička ruta, dio EuroVelo 15 i njemačke D-rute 8, prati Rajnu prema sjeveru; a Južna biciklistička ruta Schwarzwald krivuda duž obale rijeke. Korisnici cesta pristupaju autoputu A5 – s lokalnim servisnim područjem – preko raskrsnica u Efringen-Kirchenu (8 km) i Müllheimu/Neuenburgu (6 km), dok savezni autoput A3 zaobilazi Hertingen na ruti između Freiburga i Lörracha. EuroAirport Basel–Mulhouse–Freiburg udaljen je oko dvadeset minuta vožnje automobilom.

Obrazovne ponude uključuju osnovnu školu u Rheinweileru i tri gradska vrtića raspoređena po okruzima, osiguravajući da mlade porodice pronađu i brigu i obrazovanje u blizini.

Danas Bad Bellingen predstavlja kohezivnu tapiseriju isprepletenu od ruralnog naslijeđa, prekograničnih interakcija i ljekovitih voda. Njegova skromna populacija i kompaktna površina kriju iznenađujuću raznolikost iskustava: srednjovjekovne dvorce i modernu spa arhitekturu; padine prekrivene vinovom lozom i nizinske ravnice; festivale koji usidravaju stoljetne običaje i savremene wellness ponude koje privlače međunarodnu klijentelu. Takva širina pronalazi jedinstvo u tekućem toku Rajne i toplim izvorima koji izviru iz njene okoline, povezujući vinovu lozu i selo u zajedničkoj naraciji otpornosti i obnove.