Zadar

Zadar zauzima uski rt na sjeveroistočnom rubu Jadrana, a njegovo urbano tkivo prati nit kroz više od dva milenijuma mediteranske historije. Danas, ovaj hrvatski grad od otprilike sedamdeset hiljada duša predstavlja najstariji kontinuirano naseljeni centar u zemlji, mjesto gdje samo kamenje svjedoči o rimskom, mletačkom, austrijskom, italijanskom i jugoslovenskom dobu. Njegova luka, smještena nasuprot ostrva Ugljan i Pašman, još uvijek nudi zaštićen ulaz s mora, iako je jarak koji je nekada odvajao rt od kopna odavno zatrpan. Na prvi pogled, uske ulice nagovještavaju srednjovjekovne crkve i zidine tvrđave; iza, renesansni bastioni gledaju prema modernom lučkom objektu koji povezuje grad s evropskim obalama trajektom i s nebom na aerodromu četrnaest kilometara u unutrašnjosti.

Današnje konture Zadra prvi put su iscrtane pod rimskom vlašću, kada su Julije Cezar i August utvrdili naselje, izgradivši forum, baziliku i hram u njegovom srcu i postavivši akvadukte za snabdijevanje pitkom vodom. Ostaci tih građevina opstaju. Dva prostrana trga i dalje su ukrašena mramornim stupovima, dok iza bedema fragmentirani akvadukt podsjeća na ambicije rimskih inženjera. Tamo gdje su se nekada nalazili amfiteatri i groblja, oblikovao se srednjovjekovni grad, a njegove crkve i samostanske kuće postepeno su zatvarale drevni otisak.

Od srednjeg vijeka nadalje, Zadarska silueta je ostala prisutna uz male promjene. Mletački vladari su početkom šesnaestog stoljeća ojačali njegovu obranu novim zidinama, bastionima i rovovima. Iako su ovi rovovi - lokalno poznati kao Foša - bili zatrpani pod talijanskom okupacijom, austrijska uprava krajem devetnaestog stoljeća pretvorila je kopnene bedeme u šetnice, nudeći široke šetnice i prekrasan pogled na more i kopno. Od četiri originalna gradska vrata, Porta Marina uključuje fragmente rimskog luka, dok Porta di Terraferma nosi potpis Michelea Sanmichelija, veronskog arhitekte čiji se dizajn i dalje nalazi iznad ukrašenog portala.

Iako je pretrpio ožiljke od bombardiranja Drugog svjetskog rata, Zadar ipak zadržava izvanrednu koncentraciju znamenitosti. Njegov Rimski forum ostaje najveći u regiji, osnovan za vrijeme Augusta i obilježen natpisima iz trećeg stoljeća. U blizini se nalazi crkva sv. Donata - masivna rotonda iz devetog stoljeća - najznačajnija predromanička građevina u Dalmaciji. Njena široka kupola i dvoetažna galerija uokviruju tri istočne apside, a u unutrašnjosti se nalazi pastoralni štap biskupa Valaressa, izrađen 1460. godine. U katedrali, uzdiže se bazilika sv. Anastazije u visokom romaničkom stilu: dva zvonika okružuju strog brod izgrađen tokom dvanaestog i trinaestog stoljeća.

Drugdje, romanička jednostavnost ustupa mjesto gotici i kasnijim stilovima. Crkva sv. Franje, gdje je potpisan mirovni sporazum iz 1358. godine, skriva korske klupe koje je 1394. godine isklesao Giovanni di Giacomo da Borgo San Sepolcro. Na Trgu pet bunara, izmiješane sjene distribucije vode odražavaju još jedno doba zajedničkog života. Kopnena vrata iz devetnaestog stoljeća i Citadela iz petnaestog stoljeća još uvijek uokviruju ulaz u stari grad, dok Veliki arsenal i lođa - obnovljene 1565. godine - govore o pomorskim i građanskim ambicijama Zadra. Iza njih, episkopalna palača i bivša palača priorata nagovještavaju trajnu ulogu Crkve i države. I, u novije vrijeme, blage struje Jadrana nadvijaju se nad stepenicama modernih morskih orgulja, svjedočanstvo o kontinuiranom dijalogu grada između antike i inovacije.

Klimu u Zadru oblikuje njegov obalni položaj na granici mediteranskih i vlažnih suptropskih utjecaja. Zime su blage i vlažne, s prosječnim januarskim temperaturama oko 7,7 °C; jaki hladni periodi su rijetki, iako su zabilježene najniže temperature od -12 °C na stanici Zemunik u februaru 2018. Ljetni mjeseci donose trajnu vrućinu i vlažnost, s najvišim temperaturama u julu i augustu u prosjeku od 29-30 °C. Najtoplijeg registrovanog dana - 5. augusta 2017. - termometar se popeo na 40 °C na modernoj stanici, dok je stariji gradski mjerač dostigao vrhunac od 39 °C 6. augusta 2022. Kiša može padati u bilo koje doba godine, ali jesen i proljeće imaju najveću težinu: oktobar i novembar donose oko 115 mm padavina, dok juli ostaje najsušniji s oko 35 mm. Snijeg se gotovo ne čuje na uskim gradskim ulicama, pojavljuje se možda jednom u toku zime, ali samo more prati stalan sezonski ritam - od 10 °C u februaru do 25 °C usred ljeta, a povremeno se temperatura penje i do 29 °C.

Stanovništvo samog Zadra zauzima 25 km² poluostrva i brda iza njega. U 2011. godini, nešto više od sedamdeset pet hiljada ljudi živjelo je u gradu, što ga čini drugim najvećim centrom u Dalmaciji i petim u Hrvatskoj. Deceniju kasnije, popis stanovništva iz 2021. godine pobrojao je 70.779 stanovnika, od kojih se skoro 95 posto izjasnilo kao etnički Hrvati, a otprilike 2 posto kao Srbi. Nekada živahna zajednica dalmatinskih Italijana, koja je oko 1910. godine brojala preko devet hiljada, smanjila se tokom i nakon Drugog svjetskog rata, ostavljajući danas manje od stotinu stanovnika.

Te ličnosti prate luk političke i kulturne pripadnosti Zadra. Vekovima je grad bio glavni grad mletačke Dalmacije, a njegove ulice su odisale i italijanskom profinjenošću i slavenskom tradicijom. Od petnaestog do sedamnaestog vijeka, grad je njegovao slikare, kipare i arhitekte - među njima Giorgio da Sebenico i Francesco Laurana - i postao je središte hrvatskih književnih nastojanja. Petar Zoranić napisao je Planine, prvi roman nacije, a Jerolim Vidolić, Brne Karnarutić i Juraj Baraković doprinijeli su korpusu narodnih narativa. Pod francuskom vlašću od 1806. do 1810. godine, zadarska štamparija izdavala je Il Regio Dalmata, dvojezične novine štampane na italijanskom i hrvatskom jeziku - što je bio prvi periodični oblik ovih potonjih. Nacionalni preporodi u kasnijem devetnaestom vijeku dodatno su učvrstili dvostruko naslijeđe grada.

Kulturni život je i dalje živ. Hrvatska kazališna kuća zauzima neoklasičnu dvoranu na rubu grada. Nacionalni muzej i Arheološki muzej, osnovani 1830. godine, izlažu artefakte od prahistorije do renesanse, dok Muzej antičkog stakla prati lokalne tehnike rezanja i puhanja. Stalna izložba sakralne umjetnosti, „Zlato i srebro Zadra“, otkriva crkvene metalne radove i relikvije unutar zidova bivše crkve. Muzika također opstaje: Hrvatsko pjevačko muzičko društvo Zoranić, osnovano 1885. godine, nastavlja svoju horsku tradiciju, a svakog ljeta mirni zvuci „Muzičkim večerima u sv. Donatu“, započetih 1961. godine, miješaju se s jadranskim povjetarcem. Od 1997. godine, međunarodno horsko takmičenje dovodi glasove iz inostranstva da pjevaju pod srednjovjekovnim lukovima Zadra.

Akademski život, prekinut 1807. godine, oživljen je 2002. godine ponovnim osnivanjem Univerziteta u Zadru, čiji srednjovjekovni prethodnik datira iz 1396. godine. Njegove biblioteke čuvaju gradski arhiv, dok fakulteti koriste ulogu grada kao obrazovnog, industrijskog i transportnog centra sjeverne Dalmacije. Administrativno, Zadar služi kao sjedište svoje županije i šire regije, centar trgovine i upravljanja.

Prometne veze odražavaju ulogu grada kao terminala i prometnice. Jadranska obalna autocesta prolazi kroz Zadar, povezujući Split na jugu s Rijekom i Zagrebom kopnenim rutama; dva čvorišta - Zadar 1 i Zadar 2 - omogućavaju pristup gradskoj mreži, dok brza cesta D424 vodi do luke Gaženica. Na kopnu, autobusi pružaju jedinu javnu uslugu, s međugradskim autobusima na glavnoj stanici i prigradskim linijama koje vodi kompanija Liburnija. Željeznica, koja je nekada povezivala Zadar s Kninom i dalje, prestala je s putničkim prometom do 2020. godine, što ga čini jednim od najvećih evropskih gradova bez direktne željezničke veze. S mora, trajekti za automobile svakodnevno plove do Ancone u Italiji, a lokalni katamarani i trajekti opslužuju otoke arhipelaga. Na aerodromu Zemunik, niskotarifni prijevoznici proširuju ljetne redove vožnje, što dovodi do prosječnog godišnjeg povećanja prometa od otprilike 30 posto.

Ipak, turizam ostaje u srcu modernog života Zadra. Posjetitelje privlači ne samo njegova slojevita baština, već i gradski kapacitet da ih primi. Luka Gaženica nudi vezove za privatne jahte; stari grad se prostire u vijugavim uličicama gdje se kafići prislanjaju uz zidove crkava; savremene skulpture, filmovi i izložbe oživljavaju javne trgove. Britanske novine su primijetile ovu vitalnost - The Times je Zadar nazvao "centrom zabave na Jadranu", dok ga je The Guardian 2017. godine krstio "novom hrvatskom prijestolnicom cool-a" - ipak, takvi epiteti samo nagovještavaju pravu prirodu grada. U zoru, stepenice uz obalu koje su domaćini upečatljivim tonovima orgulja izgledaju bezvremenski. Do zalaska sunca, zvonki harmonij se miješaju s kricima galebova, a posjetitelji zastaju kako bi uhvatili svjetlost koja prolazi na stoljećima kamena.

U takvim trenucima, Zadar se ne otkriva kao statični muzej, već kao mjesto gdje historija, klima i kultura ostaju u stalnom razgovoru. Svaka crkvena vrata, svaki dio zida, svjedoči o opstanku pod promjenjivim suverenitetima. Njegovi građani prate poznate rute od luke do trga, od parka na rtu do uzdignutog bedema, prenoseći ritmove svakodnevnog života u gradu oblikovanom carstvom i morem. Ovdje, na najstarijoj hrvatskoj pozornici, neprekinuta nit ljudskog stanovanja opstaje, ne kao artefakt, već kao kontinuirana priča - ona u kojoj sadašnjost, u svom vremenu, postaje prošlost koju će oni koji slijede ponovo zamisliti.