Ovaj tajanstveni toranj vjetrova drevna je kula sa satom izrađena od poznatog bijelog mramora s obližnje planine Penteli. Nedavno je otvoren za javnost nakon 200 godina rada Atenskog arheološkog društva na njegovoj potpunoj konzervaciji i restauraciji. Dio je rimske agore, koja se danas nalazi u starom gradu između boemske Plake i Monastirakija. Toranj vjetra jedan je od najfascinantnijih antičkih spomenika u Ateni. Riječ je zapravo o kombinaciji sunčanog sata, vodenog sata i vremenske lopatice, iako ga mnogi smatraju planetarijem, čiji je mehanizam pratio kretanje Sunca, Mjeseca i pet planeta vidljivih sa Zemlje.
Pretpostavlja se da je sagrađena u drugoj polovici 1. st. pr. Prvi put se spominje u antičkim spisima 37. godine prije Krista u djelima rimskog znanstvenika Marka Terencea Varona. Detaljno je opisana u poznatoj raspravi "Deset knjiga o arhitekturi" koja je donijela laskavu "titulu" prvog teoretičara arhitekture u povijesti Marku Vitruviju, rimskom književniku, vojnom inženjeru i arhitektima Juliju Cezaru i Oktavijanu Augustu.
“Neki su mislili da postoje samo četiri vjetra... Oni koji su ih detaljnije ispitivali rekli su da ih je osam. Da bi to pokazao, Adronik od Kira sagradio je mramornu osmerokutnu kulu u Ateni i isklesao reljefe sa svake strane osmerokuta. od kojih svaki predstavlja jedan vjetar. Svaki reljef je okrenut do točke gdje puše taj vjetar. Na vrh kule stavio je mramornu čašu i na nju brončani Triton koji je u desnoj ruci držao štap. “Tako je napravljeno da se vjetar, dok puše, okrene i uvijek stane licem okrenutim prema tom vjetru i usmjeri štap iznad prikaza vjetra koji puše, pa ga tako i pokaže”, navodi Viruvije, piše o arhitektima koji su istraživali utjecaj vjetra na urbanizam.
Ovo arhitektonsko, ali i znanstveno čudo, poznatog starogrčkog astronoma Andronika od Kira, mješavina je dorskog i korintskog stila. Kula je visoka 12.3 metra, a dužina osmerokutnih spojnih zidova kule je 3.2 metra. Ima tri razine. Na vrhu kule, u plitkom reljefu, nalazi se osam grčkih bogova vjetra: Borei, Kekija, Eur, Apeliot, Not, Liva, Zefir i Skyron. Ispod njih su se nalazili sunčani satovi, a unutra je bio sat s vodom u obliku pješčanog sata, pokretan vodom s Akropole. Pretpostavlja se da je još u rimsko doba toranj ostao bez tritona i hidrauličkog mehanizma.
Vjetreni toranj služio je kao krstionica u doba ranog kršćanstva. Pretpostavlja se da je to bila Sokratova tamnica u srednjem vijeku, a turski putopisac Evlija lebelebi tvrdio je da je u njoj pokopan kralj Filip Makedonski. Kasnije je jedno vrijeme postojala tekija Mevlevija – sufijskog derviškog reda, čiji je osnivač bio perzijski pjesnik i filozof Mevlana Dželaludin Rumi. Nakon oslobođenja Atene od Turaka, Kula vjetrova postala je briga arheologa. Po njezinim uzorima kasnije su izgrađeni Oxfordski opservatorij, kule u Livornu i Sevastopolju, mauzolej jednog od osnivača Grčke nacionalne knjižnice Panagija Valianosa koji se nalazi na londonskom groblju West Norwood.
