Slovenija ima najnižu gustoću naseljenosti u Europi, sa 101 osobom po četvornom kilometru (262/sq mi) (u usporedbi s 402/km2 (1042/sq mi) za Nizozemsku i 195/km2 (505/sq mi) za Italiju). Gustoća naseljenosti najniža je u Statističkoj regiji Unutrašnja Kranjska-Kraška, a najveća u Srednjoslovenskoj statističkoj regiji.
Prema popisu stanovništva iz 2002., Slovenci su najveća slovenska etnička skupina (83 posto), iako njihov udio u ukupnom stanovništvu stalno opada zbog njihove relativno niske stope nataliteta. Najmanje 13% stanovništva 2002. godine činili su doseljenici s drugih područja bivše Jugoslavije i njihovi potomci. Uglavnom su se naselili u gradovima i predgrađima. Mađarska i talijanska etnička manjina vrlo su malene, iako su zaštićene slovenskim Ustavom. Autohtona i geografski raštrkana romska etnička skupina ima jedinstven položaj.
Slovenija ima jedno od najuočljivijih starenja stanovništva u Europi, zahvaljujući niskom natalitetu i rastućem životnom vijeku. Gotovo svi Slovenci stariji od 64 godine su u mirovini, bez vidljive spolne razlike. Unatoč imigraciji, radno sposobno stanovništvo se smanjuje. Glasovanjem 2011. odbačen je plan za povećanje dobi za umirovljenje sa sadašnjih 57 za žene i 58 za muškarce. Nadalje, još uvijek postoji značajan nesrazmjer u očekivanom životnom vijeku među spolovima. U 2014. godini projicirana je ukupna stopa fertiliteta (TFR) na 1.33 rođene djece po ženi, što je niže od stope zamjene od 2.1. Najveći dio djece imaju neudane žene (u 2014. 58.3 posto svih rođenih bilo je izvan braka). U 2014. godini prosječni životni vijek bio je 77.83 godine (74.21 godina muško, a 81.69 godina žensko).
Slovenija ima stopu samoubojstava od 22 na 100,000 ljudi godišnje u 2009., što je svrstava među prve europske nacije u ovoj kategoriji. Ipak, stopa je pala za otprilike 30 posto između 2000. i 2010. Postoje značajne varijacije među područjima i spolovima.
Religija
Prije Drugog svjetskog rata, oko 97 posto stanovništva identificirano je kao katolici (rimski obred), otprilike 2.5 posto kao luteranci, a otprilike 0.5 posto kao pripadnici drugih vjera.
U predkomunističkoj Sloveniji katolicizam je imao značajnu ulogu i u društvenom i političkom životu. Nakon 1945., nacija je doživjela spor, ali uporan trend sekularizacije. Nakon desetljeća vjerskih progona, komunistička je vlada uspostavila politiku relativne tolerancije prema crkvama. Katolička crkva povratila je dio svoje prethodne moći nakon 1990., iako je Slovenija i dalje uglavnom sekularna zemlja. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, katoličanstvo čini 57.8 posto stanovništva. Godine 1991. 71.6 posto su bili samoproglašeni katolici, što je pad za više od 1% svake godine. Latinski obred koristi velika većina slovenskih katolika. Područje Bijele Kranjske je dom malog broja grkokatolika.
Unatoč vrlo maloj populaciji protestanata (manje od 1% 2002.), protestantsko naslijeđe je povijesno važno jer je protestantska reformacija stvorila slovenski standardni jezik i književnost u 16. stoljeću. Danas velika luteranska manjina živi u najistočnijem području Prekmurja, gdje čine oko petinu stanovništva, a predvodi ih biskup sa sjedištem u Murskoj Soboti.
Mala židovska zajednica tradicionalno je koegzistirala s ove dvije kršćanske vjere. Unatoč gubicima pretrpljenim tijekom holokausta, judaizam još uvijek ima nekoliko stotina sljedbenika, od kojih većina živi u Ljubljani, gdje se nalazi jedina funkcionalna sinagoga u zemlji.
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, islam je druga najčešća vjerska denominacija i čini oko 2.4 posto stanovništva. Većina slovenskih muslimana je iz Bosne i Hercegovine. Pravoslavno kršćanstvo treća je najveća denominacija, koja čini oko 2.2 posto stanovništva, pri čemu većina sljedbenika pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a manjina pripada Makedonskoj i drugim pravoslavnim crkvama.
Godine 2002. oko 10% Slovenaca proglasilo se ateistima, još 10% nije ispovijedalo nikakvu vjeru, a oko 16% je odlučilo ne odgovoriti na pitanje o svojoj vjerskoj pripadnosti. Prema anketi Eurobarometra iz 2010., 32% Slovenaca “misli da postoji božanstvo”, 36% “vjeruje da postoji neka vrsta duha ili životne sile”, a 26% “ne vjeruje da postoji bilo kakva vrsta duha, bože ili životnu snagu.”
Useljavanje i iseljavanje
Oko 12% Slovenaca rođeno je u inozemstvu: 2008. godine u Sloveniji je živjelo preko 100,000 državljana izvan EU-a, što čini otprilike 5% ukupnog stanovništva. Najveći udio tih stanovnika rođenih u inozemstvu imala je Bosna i Hercegovina, a slijede Srbija, Makedonija, Hrvatska i Kosovo.
Od 1995. godine broj osoba koje dolaze u Sloveniju postupno se povećavao, a posljednjih godina još brže. Slovenija se pridružila EU 2004., a godišnji broj imigranata se više nego četverostruko povećao do 2006., a zatim se više nego udvostručio do 2009. Slovenija ima jednu od najbrže rastućih stopa neto migracije u Europskoj uniji 2007. godine.
Što se tiče emigracije (napuštajući svoju zemlju), brojni muškarci napustili su Sloveniju između 1880. i 1918. (Prvi svjetski rat) radi rada u rudarskim regijama u drugim zemljama. Posebno su Sjedinjene Države bile popularno odredište za iseljenike, a američki popis stanovništva iz 1910. otkrio je “183,431 osobu u SAD-u na slovenskom materinjem jeziku”. Međutim, možda ih je bilo mnogo više budući da su mnogi izbjegavali antislavenske predrasude i “identificirali se kao Austrijanci”. Prije 1900. popularna mjesta uključivala su Minnesotu, Wisconsin i Michigan, kao i Omahu, Nebrasku, Joliet, Illinois, Cleveland, Ohio i ruralne regije Iowe. Stigli su u Utah (Rudnik bakra Bingham), Colorado (osobito Pueblo) i Butte, Montana nakon 1910. Ove regije u početku su privlačile velik broj samaca (koji su se često ukrcavali kod slovenskih obitelji). Muškarci su zatim poslali natrag po svoje žene i obitelji da im se pridruže nakon što nađu posao i imaju dovoljno novca.