Nakon raspada SSSR-a 1991., nestašica energije, politička nestabilnost, trgovinske prepreke i nedostatak administrativne sposobnosti pridonijeli su gospodarskom padu. Moldavija je usvojila konvertibilnu valutu, liberalizirala sve cijene, prestala davati povlaštene zajmove državnim tvrtkama, podržala postupnu privatizaciju zemljišta, uklonila izvozna ograničenja i liberalizirala kamatne stope kao dio ambicioznog programa liberalizacije gospodarstva. Kako bi potaknula rast, vlada je sklopila sporazume sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom. Gospodarstvo se oporavilo od pada u kasnim 1990-ima.
Gospodarstvo Moldavije u potpunosti se oporavilo od recesije povezane sa sušom koja se dogodila 2012. Nakon pada od 0.7 posto u 2012., gospodarstvo je poraslo za 8.9 posto u 2013., zbog značajnog oporavka poljoprivrednih i povezanih sektora, privatne potrošnje i izvoza. Inflacija je ostala unutar ciljanog raspona NBM-a (Narodne banke Moldavije) od 5% 1.5 postotnih bodova. Ukupni proračunski manjak pao je na 1.8 posto BDP-a u 2013. s 2.2 posto u 2012., dijelom zbog neizvršavanja investicijskih projekata. Vanjski računi nastavili su se poboljšavati, a deficit tekućeg računa smanjio se na otprilike 512 posto BDP-a kao rezultat snažnog izvoza, ograničenog rasta uvoza i kontinuiranog visokog priljeva doznaka. Međunarodne pričuve porasle su na 2.8 milijardi dolara (5 mjeseci uvoza ili 105 posto kratkoročnog duga). Realni efektivni tečaj (REER) pao je za 312 posto. Iako procjene govore da bi realni tečaj mogao biti donekle precijenjen, čini se da je vanjska konkurentnost općenito dostatna, što pokazuje dobar održivi uspjeh izvoza. Kratkoročna je ekonomska prognoza, s druge strane, sumorna. Glavni rizici za kratkoročnu prognozu uključuju ozbiljne ranjivosti i probleme upravljanja u bankarskom sektoru, odstupanja u politici uoči izbora, povećanje geopolitičkih napetosti u tom području i daljnje usporavanje aktivnosti ključnih trgovinskih partnera. Moldavija je iznimno osjetljiva na promjene u doznakama inozemnih radnika (24% BDP-a), izvozu u Zajednicu nezavisnih država (CIS) i Europsku uniju (EU) (88% ukupnog izvoza) i donatorskom financiranju (oko 10 posto državne potrošnje). Primarni prijenos Novčane doznake (uključujući moguće povratne migrante), vanjska trgovina i kretanje kapitala su putevi putem kojih negativni egzogeni šokovi mogu utjecati na moldavsko gospodarstvo. Prema analizi prelijevanja osoblja, daljnje jačanje fiskalnih i vanjskih zaštitnih sredstava bilo bi bitno za smanjenje učinka vanjskih šokova, osobito s obzirom na bliske veze Moldavije i sinkronizirani gospodarski ciklus s trgovinskim partnerima.
Moldavija je u velikoj mjeri ispunila glavne ciljeve zajedničkog programa podržanog od strane ECF/EFF (financijski kredit MMF), koji je završio 30. travnja 2013. Gospodarstvo se dobro oporavilo od recesije povezane sa sušom 2012., ali će se usporiti u 2014. Financijski stabilnost, odstupanja fiskalne politike uoči parlamentarnih izbora 2014., daljnji pad aktivnosti ključnih trgovinskih partnera i eskalacija geopolitičkih napetosti ključne su prijetnje kratkoročnoj slici.
Korporativno upravljanje značajno je pitanje u bankarskoj industriji. Prema preporukama FSAP-a, glavni nedostaci u zakonskim i regulatornim okvirima moraju se otkloniti što je prije moguće kako bi se zajamčila stabilnost i stabilnost financijskog sektora. Moldavija je posljednjih godina postigla značajno proračunsko restrukturiranje, ali taj se trend već preokreće. Oduprijeti se predizbornim iskušenjima za selektivno povećanje rashoda i vraćanje na smjer smanjenja proračuna smanjilo bi ovisnost zemlje o vrlo velikim donatorskim doprinosima. Fiskalne strukturne promjene pomogle bi osiguravanju dugoročne održivosti. Monetarna politika uspjela je zadržati inflaciju unutar ciljanog raspona NBM-a. Ubuduće, NBM mora biti spreman prihvatiti pristranost zaoštravanja ako se pojave inflatorni pritisci. Režim ciljanja inflacije mogao bi biti ojačan. Provedba strukturnih promjena predloženih u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Moldavije 2020 (NDS) pomoći će povećanju potencijalnog rasta i smanjenju siromaštva, osobito u poslovnom okruženju, fizičkoj infrastrukturi i sektorima razvoja ljudskih potencijala. Izvanredan oporavak Moldavije od strašne recesije 2009. uglavnom je bio posljedica čvrste makroekonomske i financijske politike, kao i strukturnih promjena. Unatoč maloj recesiji u 2012., gospodarski razvoj Moldavije bio je među najboljima u regiji između 2010. i 2013. Gospodarska aktivnost porasla je za približno 24% tijekom godine; inflacija potrošačkih cijena držana je pod kontrolom; a stvarne zarade porasle su za otprilike 13% tijekom godine. Taj je rast omogućen dovoljnim mjerama makroekonomske stabilizacije i ambicioznim strukturnim promjenama poduzetim nakon krize u sklopu programa podržanog od strane Fonda. Moldavija je u studenom 2013. potpisala Sporazum o pridruživanju s EU-om koji sadrži odredbe za stvaranje dubokog i sveobuhvatnog područja slobodne trgovine (DCFTA).
Početkom 2013. politička kriza dovela je do odstupanja politike u fiskalnom i bankarskom sektoru. Politička kriza koja je izbila početkom 2013. razriješena je u svibnju 2013. formiranjem vlade podržane proeuropskim savezom desnog centra/centra. Međutim, kašnjenja u provedbi politike spriječila su dovršetak završnih evaluacija u okviru aranžmana ECF/EFF.
Unatoč značajnom smanjenju siromaštva posljednjih godina, Moldavija je i dalje jedna od najsiromašnijih europskih zemalja, a potrebne su strukturne promjene kako bi se podržao dugoročni razvoj. U 2011. godini 55 posto stanovništva bilo je siromašno, prema regionalnom pragu siromaštva u Europi i središnjoj Aziji (ECA) od 5 USD/dan (PPP). Iako je to značajno smanjenje u odnosu na 94 posto iz 2002. godine, stopa siromaštva u Moldaviji i dalje je više nego dvostruko veća od prosjeka ECA od 25 posto. NDS—Moldavija (Sustav nacionalnog rasta) 2020., objavljen u studenom 2012., fokusira se na mnoge ključne sektore za gospodarski razvoj i smanjenje siromaštva. Među njima su obrazovanje, infrastruktura, financijski sektor, gospodarsko okruženje, potrošnja energije, mirovinski sustav i pravosudni okvir. Moldavija je postigla značajan napredak u postizanju i održavanju makroekonomske i financijske stabilnosti od regionalne financijske krize 1998. godine. Nadalje, poduzela je mnoge strukturne i institucionalne promjene koje su potrebne za učinkovito djelovanje tržišnog gospodarstva. Ove mjere su pomogle u održavanju makroekonomske i financijske stabilnosti suočene s nedaćama, omogućile povratak gospodarskog oporavka i pridonijele uspostavljanju okruženja povoljnog za srednjoročni rast i razvoj gospodarstva.
Vladin cilj integracije u EU rezultirao je tržišno orijentiranim razvojem. Gospodarstvo Moldavije raslo je brže nego što se očekivalo u 2013. kao rezultat povećanja poljoprivredne proizvodnje, gospodarskih mjera koje je moldavska vlada provodila od 2009. i primanja trgovinskih prednosti EU-a, koje su povezale moldavsku robu s najvećim svjetskim tržištem. Tijekom ljeta 2014. Moldavija je potpisala Sporazum o pridruživanju i Duboki i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom. Moldavija je također osigurala besplatni vizni režim s EU, što je najznačajnije postignuće moldavske diplomacije od stjecanja neovisnosti. Usprkos tome, razvoj su ometali visoki troškovi ruskog prirodnog plina, rusko ograničenje uvoza vina iz Moldavije, pojačana međunarodna inspekcija moldavske poljoprivredne robe i golem inozemni dug Moldavije. Dugoročno, gospodarstvo Moldavije podložno je političkoj nestabilnosti, nedostatku administrativne nadležnosti, ukorijenjenim birokratskim interesima, korupciji, povećanim troškovima goriva, ruskom pritisku i separatističkoj vladavini u moldavskom području Pridnjestrovlja. Prema Svjetskom gospodarskom izgledu MMF-a za travanj 2014., BDP (PPP) Moldavije po glavi stanovnika iznosi 3,927 međunarodnih dolara, isključujući sivu ekonomiju i utaju poreza.
Vinska industrija
Nacija se može pohvaliti uspješnim vinskim sektorom. Sadrži 147,000 hektara (360,000 hektara) vinogradskog zemljišta, od čega se 102,500 ha (253,000 hektara) koristi za komercijalnu proizvodnju. Većina proizvodnje vina u zemlji je za izvoz. Mnoge obitelji imaju vlastite recepte i grane grožđa koje su se prenosile stoljećima. Milestii mici dom je najvećeg vinskog podruma na svijetu. Proteže se na 200 kilometara i sadrži gotovo 2 milijuna boca vina.
Turizam
Turizam naglašava prirodni krajolik i baštinu zemlje. Vinski izleti dostupni su posjetiteljima iz cijele zemlje. Među vinogradima/podrumima su Cricova, Purcari, Ciumai, Romanești, Cojușna i Mileștii Mici.