Pečuh je peti po veličini grad u Mađarskoj, smješten na obroncima planine Mecsek na jugozapadu zemlje, blizu granice s Hrvatskom. Služi kao administrativno i gospodarsko središte Baranjske županije. Pečuh je i sjedište Pečuške rimokatoličke biskupije.
Grad Sopianae sagradili su Rimljani početkom drugog stoljeća na području naseljenom plemenima Kelta i Panona. Do četvrtog stoljeća izrastao je u glavni grad pokrajine Valeria i važno ranokršćansko naselje. To razdoblje predstavlja ranokršćanska nekropola, koja je u prosincu 2000. godine proglašena UNESCO-vom svjetskom baštinom.
Stjepan I. osnovao je episkopat 1009., a Luj I. Veliki je 1367. u Pečuhu osnovao prvo sveučilište u Mađarskoj. (Najveće sveučilište, s preko 34,000 150 studenata, još uvijek se nalazi u Pečuhu.) Biskup Janus Pannonius, briljantni humanistički pjesnik, preobrazio je Pečuh u jedno od kulturnih i umjetničkih središta zemlje. Pečuh ima značajnu povijest iz 2016 godina duge osmanske vladavine, poput džamije paše Kasima Pobjednika na trgu Széchenyi.
Pečuh je oduvijek bio heterogen grad s brojnim kulturnim slojevima obloženim izrazitim idealima iz svoje dvijetisućljetne povijesti. Mađari, Hrvati i Švabe žive u miru unatoč ekonomskoj i kulturnoj polarizaciji. Godine 1998. Pečuh je nagrađen UNESCO-ovom nagradom Gradovi mira za očuvanje manjinskih tradicija, kao i za tolerantan i uslužan stav prema izbjeglicama koje bježe od balkanskih ratova. Pečuh je 2007. bio na trećem mjestu, a 2008. na drugom mjestu u kategoriji gradova od 75,000 do 200,000 stanovnika (The LivCom Awards).
Pečuh je 2010. izabran za Europsku prijestolnicu kulture, dijeleći tu čast s Essenom i Istanbulom. “Grad bez granica” je slogan grada. Nakon stjecanja titule, u gradu počinje razdoblje značajne obnove. Planirani su obnovljeni javni prostori, ulice, trgovi i četvrti, kao i novi kulturni centri, glazbeno kazalište, nova knjižnica i centar te kulturna četvrt.