Na sjeveru je omeđen Saudijskom Arabijom, na zapadu Crvenim morem, na jugu Adenskim zaljevom i Arapskim morem, a na istoku i sjeveroistoku Omanom. Iako je Sana'a službeno proglašena prijestolnica Jemena, grad je pod kontrolom pobunjenika od veljače 2015. Kao rezultat toga, glavni grad Jemena je privremeno premješten u Aden, lučki grad na južnoj obali zemlje. Jemenski teritorij sastoji se od oko 200 otoka, od kojih je najveći Socotra.
Jemen je bio dom Sabejaca (biblijska Šeba), trgovačke države koja je trajala više od tisuću godina i vjerojatno je obuhvaćala dijelove današnje Etiopije i Eritreje. Područjem je vladalo kasnije kraljevstvo Himijarita pod utjecajem Židova 275. godine. Kršćanstvo je došlo u četvrtom stoljeću, kada su se židovstvo i lokalno poganstvo već uspostavili. U sedmom stoljeću islam se brzo širio, a jemenski vojnici su igrali važnu ulogu u ranim islamskim osvajanjima. Jemenska je administracija već dugo poznata kao tvrda.
Od devetog do šesnaestog stoljeća nastale su mnoge dinastije, a dinastija Rasulida bila je najmoćnija i najbogatija. Početkom dvadesetog stoljeća nacija je bila podijeljena između Otomanskog i Britanskog carstva. Prije formiranja Jemenske Arapske Republike 1962. godine, Zaydi Mutawakkilite Kraljevina Jemen je osnovana u Sjevernom Jemenu nakon Prvog svjetskog rata. Južni Jemen je do 1967. bio britanski protektorat poznat kao Adenski protektorat. Godine 1990. dvije jemenske države spojile su se i stvorile sadašnju državu Jemen.
Jemen je zemlja u razvoju i najsiromašnija zemlja Bliskog istoka. Jemen je okarakteriziran kao kleptokracija za vrijeme vladavine predsjednika Ali Abdullaha Saleha. Jemen je ocijenio 164 od 182 ispitane zemlje u Međunarodnom indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2009. U nedostatku jakih državnih institucija, jemenska elitna politika formirala je de facto tip kolaborativnog upravljanja, u kojem su se sukobljeni plemenski, regionalni, vjerski i politički interesi složili da drže jedni druge pod kontrolom prešutnim prihvaćanjem ravnoteže koju je stvorila. Sporazum o podjeli vlasti između trojice muškaraca održavao je neformalno političko rješenje zajedno: predsjednika Ali Abdullaha Saleha, koji je kontrolirao državu; general bojnik Ali Mohsen al-Ahmar, koji je kontrolirao većinu oružanih snaga Republike Jemen; i Abdullah ibn Husayn al-Ahmar, čelnik islamističke stranke Islah i izabrani broker za transnacionalno pokroviteljstvo u Saudijskoj Arabiji. Saudijska sredstva namijenjena su promicanju neovisnosti plemena od jemenske vlade i da bi se saudijskoj vladi osiguralo sredstvo za vaganje u jemenskom političkom donošenju odluka.
Jemen je u političkoj krizi od 2011., počevši od javnih demonstracija zbog siromaštva, nezaposlenosti i korupcije, kao i namjere predsjednika Saleha da promijeni jemenski ustav i ukloni ograničenje predsjedničkog mandata, čime će postati doživotni predsjednik. Predsjednik Saleh je podnio ostavku, a dužnost je prenijela na potpredsjednika Abd Rabbuha Mansur Hadija, koji je službeno izabran za predsjednika na jednočlanim izborima 21. veljače 2012. Sukobi između Huta i al-Islaha, kao i Al-Qaide pobune, omeo proces tranzicije.
Huti su zauzeli Sanu u rujnu 2014., nakon čega su se državnim udarom stavili na čelo vlade. Od tada se dogodila intervencija pod vodstvom Saudijske Arabije, ali ona nije uspjela stati na kraj građanskom sukobu.