Tadžikistan

Tadžikistan je zemlja bez izlaza na more s najmanjom površinom u središnjoj Aziji. Uglavnom se nalazi između zemljopisnih širina 36° i 41° N (s malom regijom sjeverno od 41°) i zemljopisne dužine 67° i 75° E (s manjim područjem istočno od 75°). Okružen je planinama Pamirskog lanca, a više od polovice nacije nalazi se na više od 3,000 metara (9,800 stopa) iznad razine mora. Jedine značajne regije nižeg tla su na sjeveru (dio Ferganske doline) i na jugu (doline rijeka Kofarnihon i Vakhsh koje stvaraju Amu Darju). Dušanbe leži na južnim padinama doline Kofarnihon.

Tadžikistan ima populaciju od 7,349,145 ljudi (od srpnja 2009.), od kojih je 70% mlađe od 30, a 35% između 14 i 30 godina. većinska etnička skupina, sa značajnim manjinama Uzbeka i Rusa, čiji se broj smanjuje zbog emigracije. Pamirci iz Badakshana, malena zajednica naroda Jagnobija, i značajna manjina Ismailija, svi se smatraju Tadžicima. Tadžikistanci se odnose na sve državljane Tadžikistana.

Etnička ruska populacija Tadžikistana iznosila je 7.6 posto 1989. godine, ali je trenutno manje od 0.5 posto zbog ruskog egzodusa uzrokovanog građanskim ratom. Tadžikistansko etničko njemačko stanovništvo na sličan se način smanjilo zbog emigracije; bilo je 38,853 1979. i gotovo je nestalo od raspada Sovjetskog Saveza.

Tadžikistanski je službeni i kolokvijalni jezik Tadžikistana, ali ruski se široko koristi u trgovini i komunikaciji. Ustav spominje ruski kao “jezik za međuetničku komunikaciju”, ali se smatralo da amandman donesen 2009. uklanja sve službene uloge Rusa, no kasnije je pojašnjeno da je status kasnije vraćen, a ruski se vratio na svoje status, kao jezik dopušten za donošenje zakona, iako bi se sva službena komunikacija prvo trebala formalno odvijati na tadžikistanskom.

Unatoč siromaštvu, Tadžikistan se može pohvaliti visokim postotkom pismenosti zbog bivšeg sovjetskog sustava besplatnog obrazovanja, a procjenjuje se da je 99.5 posto stanovništva pismeno. Sunitski islam prakticira velika većina ljudi.

U 2009. godini oko milijun Tadžikistanskih muškaraca i žena radilo je u drugim zemljama (uglavnom u Rusiji). Tradicionalna sela su dom za više od 70% ženske populacije.

Od 2009. godine vlada pravno priznaje sunitski islam hanefijske škole. Tadžikistan sebe smatra sekularnom državom, s Ustavom koji jamči vjersku slobodu. Vlada je odredila dva islamska praznika kao državne praznike: Kurban-bajram i Kurban-bajram. Stanovništvo Tadžikistana je 98 posto muslimana, prema priopćenju američkog State Departmenta i istraživačkog centra Pew. Otprilike 87-95 posto njih su suniti, oko 3 posto su šiiti, a otprilike 7 posto su nedenominacijski muslimani. Rusko pravoslavlje, protestantizam, zoroastrizam i budizam čine preostalih 2% stanovništva. Tijekom ramazana velika većina muslimana posti, ali samo otprilike jedna trećina na selu i 10% u gradovima slijedi svakodnevnu molitvu i ograničenja u hrani.

Buharski Židovi žive u Tadžikistanu od 2. stoljeća prije Krista, ali sada praktički nema preživjelih. Tadžikistanska židovska populacija je 30,000-ih imala otprilike 1940 osoba. Većina su bili bukharski Židovi koji su govorili perzijski i koji su na tom području boravili tisućljećima, kao i Židovi Aškenazi iz istočne Europe koji su se tamo preselili tijekom sovjetskog razdoblja. Vjeruje se da je židovska populacija trenutno manje od 500 ljudi, a oko polovice njih živi u Dušanbeu.

Odnosi između vjerskih skupina obično su srdačni, ali glavni muslimanski dužnosnici su zabrinuti da bi manjinske vjerske organizacije mogle naštetiti nacionalnom jedinstvu. Postoji bojazan da bi se vjerske organizacije mogle uključiti u politiku. Prema zakonu, Stranka islamske renesanse (IRP), ključni borac u građanskom ratu 1992-1997 i zagovornik uspostave islamske države u Tadžikistanu u to vrijeme, ograničena je na 30 posto vlade. Članstvo u Hizb ut-Tahrir, nasilnoj islamskoj organizaciji koja sada nastoji srušiti sekularne vlade i ujediniti Tadžike u jednu islamsku državu, protuzakonito je, a članovi se suočavaju s uhićenjem i zatvorom. Broj velikih džamija prikladnih za klanjanje petkom je ograničen, što neki smatraju diskriminatornim.

Vjerske zajednice su prema zakonu dužne registrirati se kod Državnog odbora za vjerska pitanja (SCRA) i općinskih vlasti. Za registraciju u SCRA potrebna je povelja, popis od deset ili više članova i dokaz o dopuštenju lokalne uprave za mjesto molitvenog mjesta. Vjerskim organizacijama bez fizičke strukture nije dopušteno okupljati se u javnosti radi molitve. Propust u registraciji može rezultirati značajnim kaznama i zatvaranjem bogomolja. Prema izvještajima, registraciju na općinskoj razini ponekad može biti teško dobiti. Ljudima mlađim od 18 godina također je zabranjeno javno prakticirati svoju vjeru.

Doznake imigranata čine gotovo 47 posto BDP-a Tadžikistana (uglavnom od Tadžika koji rade u Rusiji). Trenutni gospodarski položaj je ipak nesiguran, uglavnom zbog korupcije, nejednakih ekonomskih reformi i lošeg gospodarenja. Gospodarstvo je iznimno podložno vanjskim šokovima budući da se inozemni prihod opasno oslanja na doznake radnika migranata u inozemstvo i izvoz aluminija i pamuka. Međunarodna pomoć ostala je važan izvor potpore za rehabilitacijske inicijative koje su reintegrirale bivše borce iz građanskog rata u civilni sektor, čime su pomogli u održavanju mira u fiskalnoj 2000. godini. Međunarodna pomoć također je bila potrebna za rješavanje druge godine teške suše, što je rezultiralo kontinuirani deficit proizvodnje hrane. Crveni križ je 21. kolovoza 2001. proglasio glad u Tadžikistanu i zatražio međunarodnu pomoć za Tadžikistan i Uzbekistan; ipak, pristup hrani i danas ostaje problem. Nesigurnost hrane utjecala je na 680,152 Tadžika u siječnju 2012. 676,852 je bilo u opasnosti od Faze 3 (Akutna kriza hrane i sredstava za život) nesigurnosti hrane, dok je 3,300 bilo u opasnosti od Faze 4. (Humanitarna hitna situacija). Oni koji su pod najvećim rizikom od nesigurnosti hrane živjeli su u ruralnom okrugu Murghob u GBAO-u.

Gospodarstvo Tadžikistana značajno se proširilo nakon sukoba. Prema statistikama Svjetske banke, BDP Tadžikistana je rastao po prosječnoj godišnjoj stopi od 9.6 posto između 2000. i 2007. To je poboljšalo položaj Tadžikistana u usporedbi s drugim zemljama srednje Azije (osobito Turkmenistanom i Uzbekistanom), koji su se, čini se, kasnije ekonomski pogoršali. Glavni izvori prihoda Tadžikistana uključuju proizvodnju aluminija, uzgoj pamuka i doznake od radne snage migranata. Pamuk osigurava 60% poljoprivredne proizvodnje, uzdržava 75% seoskog stanovništva i čini 45% navodnjavanih obradivih površina. Tadžik aluminijska tvrtka u državnom vlasništvu predstavlja aluminijsku industriju, budući da je najveća u središnjoj Aziji i jedna od najvećih u svijetu.

Rijeke u Tadžikistanu, kao što su Vakhsh i Panj, nude značajan hidroenergetski potencijal, a vlada je dala prioritet traženju ulaganja za projekte za domaću potrošnju, kao i za izvoz energije. Tadžikistan je dom najviše brane na svijetu, brane Nurek. Ruski energetski konglomerat RAO UES nedavno je radio na hidroelektrani Sangtuda-1 (kapaciteta 670 MW), koja je počela s radom 18. siječnja 2008. Ostali projekti u fazi planiranja uključuju iransku Sangtuda-2, kineski SinoHydro Zerafshan i Elektrana Rogun, koja bi, ako bude dovršena, nadmašila branu Nurek kao najvišu građevinu na svijetu sa 335 metara (1,099 stopa). CASA-1000, predloženi projekt, transportirao bi 1000 MW viška energije iz Tadžikistana u Pakistan kroz Afganistan. Cijela duljina dalekovoda je 750 kilometara, a projekt je planiran kao javno-privatno partnerstvo uz pomoć Svjetske banke, IFC-a, ADB-a i IDB-a. Očekuje se da će projekt koštati oko 865 milijuna USD. Ostali energetski resursi uključuju velika ležišta ugljena i manje rezerve prirodnog plina i nafte.

Tadžikistan je 2014. godine bio svjetsko gospodarstvo koje je najviše ovisilo o doznakama, s 49 posto BDP-a, a predviđa se da će se doznake u 40. smanjiti za 2015 posto zbog ruske ekonomske krize. Tadžikistanski radnici migranti u inozemstvu, većinom u Rusiji, postali su daleko primarni izvor prihoda za milijune Tadžika, a Svjetska banka predviđa da će se s ruskom ekonomskom krizom od 2014. do 2015. značajan broj mladih Tadžikistanaca vratiti kući s ograničenim ekonomske perspektive.

Otprilike 20% stanovništva, prema nekim procjenama, živi s manje od 1.25 USD dnevno. Tadžikistanske migracije i doznake su bez premca u smislu obujma i ekonomskog učinka. Doznake tadžikistanskih radnih migranata dosegle su procijenjenih 2.1 milijardu američkih dolara u 2010., što je povećanje u odnosu na 2009. Tadžikistan je prešao iz planiranog u tržišno gospodarstvo bez značajne i dugotrajne potrebe za pomoći (od koje trenutno dobiva samo minimalne iznose), i isključivo putem tržišne metode, jednostavno izvozeći svoju primarnu komparativnu prednost – jeftinu radnu snagu. Prema Bilješki o politici Svjetske banke za Tadžikistan iz 2006. godine, doznake su igrale ključnu ulogu kao jedan od pokretača snažnog gospodarskog razvoja Tadžikistana tijekom posljednjih nekoliko godina, povećavajući zaradu i, kao posljedicu, doprinoseći značajnom smanjenju siromaštva.

Glavni nezakoniti izvor prihoda Tadžikistana je trgovina drogom, budući da služi kao tranzitna država za afganistanska droga namijenjena ruskom i, u manjoj mjeri, zapadnoeuropskim tržištima; dio opijumskog maka uzgaja se i lokalno za domaće tržište. Međutim, uz povećanu potporu međunarodnih organizacija kao što je UNODC i suradnju s vlastima SAD-a, Rusije, EU-a i Afganistana, postignut je određeni napredak u borbi protiv ilegalne trgovine drogom. Tadžikistan je na trećem mjestu u svijetu po zapljeni heroina i sirovog opijuma (1216.3 kg heroina i 267.8 kg sirovog opijuma u prvoj polovici 2006.). Prema nekim analitičarima, novac od droge korumpira upravu zemlje; poznati pojedinci koji su se borili na obje strane građanskog rata i imali položaje u vladi nakon postignutog primirja sada se bave trgovinom drogom. UNODC surađuje s Tadžikistanom na poboljšanju graničnih prijelaza, ponudi obuke i uspostavljanju zajedničkih timova za zabranu. Također je pomogao u uspostavi Tadžikistanske Agencije za kontrolu droga.

Tadžikistan je aktivni član Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (ECO).

Vrijedi napomenuti da tadžikistanski telekom pružatelji usluga naplaćuju korištenje interneta na temelju preuzete količine. To je osobito važno za one koji namjeravaju živjeti u Tadžikistanu i plaćati izravno uslugu, kao što je 50 USD mjesečno za do 1 GB preuzimanja. Za kupnju privatne internetske usluge morate imati obrazac za registraciju Ministarstva imigracije.

Tadžikistanski, koji je međusobno razumljiv sa svim perzijskim varijantama, glavni je i povijesni jezik Tadžikistana. To je jedan od mnogih dijalekata perzijskog jezika, uz farsi, dari, hazaragi i druge. Nadalje, kao rezultat sovjetske promocije ruskog jezika u središnjoj Aziji, gotovo svi Tadžici govore ruski. Postoje i etnički Rusi koji govore ruski kao maternji jezik. Ruski se uvelike koristi u vladi, pa ga govore državni službenici, poput političara. Međutim, engleski se rijetko govori, a jedini pojedinci koji će ga vjerojatno razumjeti su mladi ljudi u Dušanbeu. Međutim, ruski je među njima često popularniji jer ih obično uče roditelji.

Tadžikistan je konzervativna kultura, a žene bi se u javnosti trebale odijevati skromno. Marame i maske za lice više su izvan granica nego pravilo. Muške kratke hlače obično se ne odobravaju, posebno u većim gradovima poput Dušanbea. Iako su neki Tadžici vrlo ljubazni, također je neobično da su pojedinci jednako neprijateljski raspoloženi. Tadžici su općenito iznimno ljubazni prema posjetiteljima. Iako biste trebali biti oprezni s prevarantima u većim gradovima, normalno je da vam mladi ljudi priđu da vas pozdrave i vježbaju engleski. Kada razgovarate sa starijim Tadžicima, stavite desnu ruku na srce. U tadžikistanskoj kulturi ovo je pokazivanje poštovanja prema starijim muškarcima ili ženama.

Tadžikistanski je materinji jezik za oko 80% stanovništva Tadžikistana. Glavna urbana središta Tadžikistana su Dušanbe (glavni grad), Khujand, Kulob, Panjakent, Qurghonteppa, Khorugh i Istaravshan. Manjine su Uzbekistanci, Kirgizi i Rusi.

Iako se nazivaju Tadžicima, narod Pamiri iz autonomne pokrajine Gorno-Badakhshan na jugoistoku, koji graniči s Afganistanom i Kinom, jezično je i kulturno drugačiji od ostalih Tadžika. Za razliku od većinskog sunitskog muslimanskog stanovništva u Tadžikistanu, Pamirci prakticiraju ismailijski šiitski islam i govore niz istočnoiranskih dijalekata, uključujući šugni, rušani, khufi i vakhi. Zadržali su brojne stare kulturne prakse i narodne umjetnosti koje su praktički izgubljene drugdje u zemlji zbog njihove izolacije u najvišim predjelima planine Pamir.

Narod Yaghnobi živi u planinskim regijama sjevernog Tadžikistana. Približna populacija Yaghnobisa trenutno je oko 25,000. Nasilne migracije u dvadesetom stoljeću su ih zbrisale. Oni komuniciraju na Yaghnobiju, jedinom izravnom suvremenom potomku starog sogdijskog jezika.

Tadžikistanski majstori sagradili su Kuću čaja Dušanbe, koja je 1988. godine poklonjena Boulderu u Koloradu.

Za putovanja do 90 dana državljanima Armenije, Azerbajdžana, Bjelorusije, Gruzije, Kazahstana, Kirgizije, Moldavije, Mongolije, Rusije i Ukrajine nije potrebna viza.

Vize postaju sve jednostavnije za dobivanje, slijedeći primjer drugih srednjoazijskih zemalja, posebno za građane bogatih zemalja. Ova strategija ima za cilj potaknuti turizam u Tadžikistanu. Najznačajnija promjena je ukidanje prijave OVIR-a za turistička putovanja kraća od 30 dana. Pozivna pisma više nisu potrebna po dolasku u međunarodnu zračnu luku Dušanbe, ali su potrebna za prethodno pribavljanje vize iz britanskog i američkog veleposlanstva.

Od srpnja 2016. stanovnici najbogatijih zemalja mogu dobiti 45-dnevne evize za 50 dolara na www.evisa.tj. Uz evizu, možete podnijeti zahtjev za GBAO dopuštenje. Eviza vrijedi na svim kopnenim prijelazima i zračnim lukama, a obično se izdaje u roku od dva radna dana. Neki korisnici su iskusili poteškoće s izbijanjem zubića sa sustavom evisa (pogledajte Caravanistan), iako tehnologija općenito radi glatko i sprema stranicu u vašu putovnicu.

Vize se moraju dobiti unaprijed u tadžikistanskim veleposlanstvima, online (vidi gore) ili po dolasku u zračnu luku Dušanbe. Međutim, zahvaljujući nedavnoj reformi zakonodavstva, te su vize sada dostupne samo stanovnicima zemalja koje nemaju tadžikistansko veleposlanstvo. Možete uštedjeti vrijeme ispunjavanjem i ispisom obrasca prije dolaska. Poželjno je koristiti tadžikistanski obrazac i ponijeti dvije fotografije putovnice, pregršt fotokopija putovnice i gotovinu. Cijeli postupak traje desetak minuta. Turističke vize za Tadžikistan koštaju 25 USD u međunarodnoj zračnoj luci Dušanbe i konzulatima diljem svijeta. Ako želite posjetiti područje GBAO-a, morate dobiti posebnu dozvolu. Lako ga je steći dok podnosite zahtjev za vizu ili u Dušanbeu; naknada iznosi 50 USD lokalno ili u konzulatima srednje Azije, ali je općenito besplatna u Europi.

Ako prelazite kopnenu granicu, morate dobiti vizu prije dolaska. Najprofesionalnije su veleposlanstvo u Beču i veleposlanstvo u Londonu. Možda ćete imati poteškoća s dobivanjem vize u određenim konzulatima, gdje će jednostavno stajati "dobiti je u zračnoj luci" (npr. Kabul), što je nezgodno ako želite putovati kopnom.

Dvije zračne kompanije u zemlji su Tajik Air, nacionalni prijevoznik, i Somon Air, novi komercijalni zračni prijevoznik. Dostupni su letovi iz Dušanbea za Moskvu, Sankt Peterburg, Samaru, Soči, Čeljabinsk, Novosibirsk, Perm, Krasnojarsk, Orenburg, Irkutsk, Nižnjevartovsk, Surgut, Kazanj i Jekaterinburg. Srednjoazijska odredišta uključuju Biškek, Almati, Ürümqi i Kabul.

Zračna luka Khujand opslužuje otprilike desetak ruskih gradova putem osam zračnih prijevoznika, kao i tjednu liniju China Southern Airlinesa do Ürümqija.

Iako su veze Tadžikistana s Uzbekistanom najbolje među susjedima, njime se najviše putuje, a ceste koje vode do ovih prijelaza u daleko su boljem stanju od onih koje vode u Kirgistan ili Afganistan. Sadašnji status je nejasan, iako tadžikistanskim automobilima nije bio dopušten ulazak u Uzbekistan prethodnih godina, dok su uzbekistanska vozila morala plaćati visoke poreze da bi ušla u Tadžikistan. Kao rezultat toga, vaše putovanje može zahtijevati vožnju jednim vozilom do granice, a zatim vožnju drugim vozilom nakon prelaska. Putovanje od Taškenta do Khujanda traje otprilike dva i pol sata i često se vozi privatnim vozilima i maršrutkama (minibusima) uz nominalnu naknadu (ispod 10 USD). Privatna vozila i maršrutke redovito putuju na kratko (60 km) putovanje od Samarkanda u Uzbekistanu do Penjikenta. Zbog loših veza između Tadžikistana i Uzbekistana, granični prijelaz u blizini Penjikenta sada je blokiran (srpanj 2012.). Ako želite u Samarkand iz Khujanda, morate proći granicu na kontrolnom punktu Oybek (250 km od Samarkanda). Od Khujanda do Oybeka dostupne su marshrutke i taksiji. Cijena taksija se kreće od 50 do 100 somona, ovisno o dobu dana.

Tijekom zime snijeg zatvara prijevoje koji povezuju Dušanbe sa sjeverom Tadžikistana. Tijekom ovih mjeseci morate ići na jug i proći od Termeza, koji će vas odvesti oko zapadne i južne strane planina i do Dušanbea.

Postoji nekoliko izbora iz Kirgistana, uglavnom iz Osha, i nijedan nije baš ugodan. Najsporija, ali najpopularnija ruta je gruba, izolirana Pamirska autocesta (vidi sljedeći odlomak). Ruta vodi na zapad u dužini od 500 kilometara kroz dolinu Karategin od spoja Sary-Tash do Dušanbea. Malo je grubo prema granici, ali ništa nije tako loše kao Pamirska magistrala. Alternativni put je ići od Batkena do Isfare kroz brojne uzbekistanske enklave unutar Kirgistana, za koje je potrebna uzbekistanska viza za više ulazaka i dovoljno vremena za granične prijelaze; izbjegavanje ovih enklava je teško i uključuje kretanje po nekoliko loših, ruralnih cesta s malo ili bez znakova. Putovanje dolinom Ferghana također ima najmanje zanimljiv krajolik, a nedavni etnički sukobi na tom području čine ga neprivlačnom opcijom za posjetitelje.

Pamirska autocesta, koja se proteže od Osha preko Khoroga i potom do Dušanbea, lijepa je, iako teška, ruta u Tadžikistan. Ova ruta, koja je gotovo jedina cesta na području GBAO-a, varira od glatkog asfalta punog autobusa i kamiona do ceste s jednom trakom usječenom u liticu. Granični prijelaz nalazi se na 4280 m, dok se prijelaz Ak-Baital nalazi na 4,655 m. Putovanje od Osha do Khoroga traje 2-3 dana, te tri dana na težem dijelu od Khoroga do Dušanbea, s više vremena ako želite stati i uživati ​​u krajoliku. Svakih nekoliko dana kombi vozila prelaze cestu od Osha do Murghaba za 15 USD; autostop na kamionima Kamaz i ZIL cisternama za gorivo također je dostupan bilo gdje na ruti za 10 USD. Potrebno je vozilo s pogonom na četiri kotača, jer su značajni dijelovi rute zimi neprohodni i često blokirani odronima blata u proljeće.

Sjedinjene Države financirale su dva mosta koja povezuju Tadžikistan i Afganistan. Do glavnog prijelaza u Nižnjem Panju dolazi se cestama iz Qurghonteppe, Kuloba i Dušanbea. Odatle cesta vodi južno do Kunduza, koji je od 2010. godine talibansko uporište u sjevernom Afganistanu. Postoji most u Khorogu koji vodi do Feizabada u Afganistanu, kao i nekoliko brdskih ruta koje vode u Afganistan drugdje u GBAO-u.

2004. godine uspostavljen je granični prijelaz s Kinom. Križanje i pripadajuće ceste povezuju Pamirsku autocestu s autocestom Karakorum, povezujući Kašgar (Kashi) na sjeveru i Pakistan na jugu. 

Trenutno postoji trajektna usluga koja vozi preko rijeke Pyanj između Afganistana i Tadžikistana, koja košta oko 10 USD za jedno putovanje. Inauguracija mosta preko Pyanj koji financiraju SAD, međutim, sasvim sigurno bi zaustavila ovu uslugu, koja prelazi otprilike tri puta svaki dan i ne radi nedjeljom.

Radnici migranti vole ići vlakom za Moskvu. Traje oko pet dana i prolazi kroz Uzbekistan dva puta, Turkmenistan jednom i Kazahstan; tranzitne dozvole potrebne su u svim ovim zemljama.

Vlak 367 polazi iz Dušanbea u 08:08. (ponedjeljkom i srijedom). Sljedećeg dana, u 14:04, stiže u Khujand. Kanibadam je posljednje odredište.

Vlak 335 vozi tri puta tjedno od Khujanda do Samarqanda i Saratova. 18:44 polazak iz Khujanda (pon, čet, sub) i 02:15 dolazak u Samarqand.

Vlak 336 polazi iz Samarqanda u 06:10 (srijeda, petak i nedjelja) i stiže u Khujand u 14:27.

Postoje redovni kombiji koji povezuju velike gradove, ali inače je iznajmljivanje automobila ili dijeljenje automobila s drugim ljudima jedina metoda za putovanje diljem zemlje. Cijene su obično navedene po osobi, a ne po vozilu i podijeljene su prema broju putnika.

SUV-ovi se mogu iznajmiti i polaziti s velike minibus stanice u Khujandu, koja se nalazi odmah izvan grada. Cijene su fleksibilne, ali bi trebale biti u području od 60 do 100 USD po osobi. Uvjerite se da li je automobil prikladan za putovanja na velike udaljenosti i provjerite rezervnu gumu.

Budući da je nacija podijeljena na brojne udaljene regije planinskim prijevojima koji se zatvaraju zimi, putovanja tijekom ove sezone ograničena su samo na zrak, ako lete zrakoplovi. Tajik Air i Somon Air pružaju brojne dnevne letove do Khojanda (vrijeme putovanja varira između 35 i 70 minuta ovisno o zrakoplovu) i Khorog, uzbudljivo spuštanje iznad himalajskih vrhova. Ako je vjetrovito, ovaj let neće poletjeti. Prodavači karata na zelenoj tržnici u Dušanbeu mogu dati točnu procjenu svog rasporeda. Odlučite se da rano stignete na svoje putovanje. Putovnice i vize također će se provjeravati na domaćim letovima, pa ih nosite sa sobom.

• Dolina Ferghana
  Neslavno turbulentno, ali intrigantno i kulturno dinamično područje srednje Azije obuhvaća tri nacije u jednoj od najsloženijih političkih i zemljopisnih zbrka na svijetu.
• Karategin
  Jezgra Tadžikistana, uključujući glavni grad Dušanbe.
• Khatlon
  Raznolika jugozapadna regija Tadžikistana i epicentar pobune koja je izazvala katastrofalni postsovjetski građanski rat u zemlji.
• Pamirs
  Jedan od najviših planinskih lanaca na svijetu, s visokim vidicima, planinarenjem, penjanjem i putovanjem Pamirskom magistralom od kojeg zastaje dah.
• Zeravšan
  Prekrasne doline okružene veličanstvenim planinama Fann, kao i starim ruševinama u blizini Panjakenta.

• Glavni grad Tadžikistana je glavni i daleko najveći grad.
• Isfara je povijesno naselje Puta svile u dolini Ferghana blizu granice s Kirgistanom.
• Istaravšan je drevni grad poznat po svojoj veličanstvenoj Abdullatif medresi i džamiji.
• Khorugh je najveći grad na Pamiru i ulaz u njih.
• Khujand je glavni grad regije Ferghana Valley u Tadžikistanu, kao i drugi najveći grad u zemlji.
• Konibodom se nalazi u sredini doline Ferghana, blizu granice s Uzbekistanom.
• Kulob je treći najveći grad u zemlji.
• Qurghonteppa — najveći grad Khatlon i politički epicentar prethodnog građanskog rata u Tadžikistanu.
• Tursunzoda je naselje zapadno od Dušanbea na putu i vlaku za Uzbekistan.

• Planine Pamir, s prijevojima u rasponu od 3200 do 4500 metara, i jezero Karakol
• Penjikent, pogranično selo 70 kilometara od Samarkanda u Uzbekistanu, u kojem se nalaze ostaci povijesnog grada.
• Dolina Zeravshan, koja uključuje planine Fan, popularno je odredište za planinarenje i penjanje u središnjoj Aziji.

U Dušanbeu postoji samo nekoliko velikih hotela. Hyatt Regency je novoizgrađen i otvorio je svoja vrata u ožujku 2009. Još jedan veliki hotel je “Tadžikistan” (nedavno renoviran), koji se nalazi u centru grada. Većina je iz postsovjetskog razdoblja i precijenjena su i u lošem stanju. Postoji nekoliko nedavno izgrađenih hotela koji nude smještaj u zapadnom stilu za između 70 i 220 dolara po sobi.

Program podrške razvoju Aga Khana za planinska društva održava mrežu pansiona na lokacijama kao što su Kalaikhum i Khorog koji pružaju visoku kvalitetu smještaja. Puni pansion je oko 40 USD po osobi.

Francuska nevladina organizacija ACTED razvija mrežu domova u regiji Pamir, posebno u području Murghab. Pristojan krevet u obiteljskom kućanstvu košta otprilike 10 USD po osobi svake noći. Sadržaji su jednostavni, bez tekuće vode i vanjskog WC-a, ali posjetitelji mogu očekivati ​​ugodne, čiste sobe, izvrsnu domaću kuhinju i prijateljsku dobrodošlicu.

Postoji mali, ali sve veći broj nezavisnih pansiona u Dušanbeu, Khorogu i Murghabu. Oni su po kvaliteti i cijeni usporedivi s ACTED domovima.

Tadžikistan ima dva mjesta svjetske baštine UNESCO-a: proto-urbano mjesto Sarazm u Panjakentu i Tadžikistanski nacionalni park na istoku zemlje, koji obuhvaća Pamir. Tadžikistanske planine su među najvišima na svijetu, s tri vrha koja se uzdižu preko 7,000 metara, a više od polovice nacije uzdiže se iznad 3,000 metara nadmorske visine.

Tadžikistan je prekrasna zemlja s mnogo toga za vidjeti i raditi, od misterija Puta svile u gradovima poput Khujanda i Istaravshana do veličanstvenih, netaknutih alpskih krajolika Pamira i njegove privlačnosti nepenjanih vrhova s ​​netaknutim pješačkim stazama. Planine Fan mogu biti održiva alternativa Pamiru. Lako su dostupni i pružaju izvrsne mogućnosti za planinarenje.

Tadžikistanska kuhinja mješavina je srednjoazijske, afganistanske i pakistanske kuhinje, s daškom ruskog utjecaja. Volite li rusku kuhinju, najvjerojatnije ćete doživjeti ugodno gastronomsko iskustvo. Ako vam je ruska kuhinja dosadna, možda ćete se tu mučiti.

Budite oprezni dok jedete uličnu hranu i NEMOJTE konzumirati nečisto povrće ili voće. Poželjno ih je potopiti u destiliranu vodu i potpuno ih skuhati.

Sada su stvari drugačije. Tadžikistanska nacionalna kuhinja, kao što su Shurbo, Oshi Palov, Mantu, Sambusa i druge, postaje sve popularnija.

• Zeleni čaj – Tadžici često piju nezaslađeni (ili zaslađeni) zeleni čaj tijekom dana. Kao rezultat toga, to je nacionalno piće zemlje.
• Kompot – voćni punč koji je destiliran.

Od listopada 2000. somoni je nacionalna valuta, a koristimo ISO 4217 međunarodni kod valute TJS koji se stavlja ispred količine u svim našim člancima. Međutim, kada kupujete lokalno, možda ćete vidjeti razne oznake stavljene ispred ili iza zbroja.

Dostupne su novčanice od 1, 3, 5, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 TJS, kao i 0.05 TJS, 0.10 TJS, 0.20 TJS, 0.25 TJS, 0.25 TJS, 0.50 TJS, TJS1, Kovanice TJS3 i TJS5.

Tadžikistan je sigurna država, ali povremeni frakcijski ratovi iz susjednog Afganistana i dalje postoje (kao i lokalni ratni gospodari). Posjetitelje treba informirati o sigurnosnoj situaciji i izbjegavati nepotrebne rizike. Nije sigurno šetati sam na otvorenom nakon noći, a nije sigurno ići sam u udaljena područja. Ako imate bilo kakvih nedoumica tijekom posjeta Tadžikistanu, obratite se svom veleposlanstvu ili Europskoj komisiji – Glavnoj upravi za vanjske odnose u B-1049 Bruxellesu.

Neuspjeh tadžikistanskih agencija za provođenje zakona da ponude dovoljnu i pravovremenu pomoć je glavni izvor zabrinutosti. Nedostatak osoblja, slaba plaća i nedovoljna obuka doprinose nedostatku profesionalizma u agencijama za provođenje zakona. Poznato je da policajci u Dušanbeu zahtijevaju plaćanja od iseljenika i turista čak i kada nije počinjen nikakav zločin. Ako putujete noću, obično je preporučljivo ići u grupama i izbjegavati mjesta koja policija često nadzire (poput Rudaki parka) ako ste pili. Igrajte se glupo ako vam se obrati za mito. Čak i ako govorite ruski ili tadžički, trebali biste se ponašati kao da ne razumijete zahtjev časnika. Općenito će izgubiti strpljenje i napustiti vas. Nikada se nemojte svađati i ne suprotstavljati policajcima. Obratite se svom veleposlanstvu ako ste bili žrtva zločina. Vaše veleposlanstvo vam može pomoći u povratu ukradene robe ili obnavljanju putovnice.

Čak i ako su lako dostupni, nemojte kupovati krivotvorene ili piratske proizvode. Ne samo da su krijumčarenje protuzakonito, već možete i kršiti lokalni zakon.

U određenim područjima zabranjeno je fotografirati određene građevine. U određenim područjima, vožnja pod utjecajem može vas odmah dovesti u zatvor. Te će se kaznene kazne razlikovati od naroda do naroda.

U Tadžikistanu su kazne za ilegalno posjedovanje, korištenje ili trgovinu drogom oštre, a osuđeni kriminalci se suočavaju s dugotrajnim zatvorskim kaznama i velikim novčanim kaznama.

Može postojati ograničenje broja stvari koje se mogu izvoziti. Zabranjeno je izvoziti ili posjedovati sirovo kamenje, metale ili nakit koji nema žig (oznaku autentičnosti). Čak i ako putnici imaju dokument koji dokazuje zakonitu kupnju takve robe u Tadžikistanu, artikli se moraju prijaviti u trenutku polaska.

Zdravstveni sustav Tadžikistana je ozbiljno nerazvijen u usporedbi sa zapadnim normama, s kroničnim nedostatkom osnovnih medicinskih potrepština kao što su jednokratne igle, anestetici i antibiotici. Osobito su ugrožene starije osobe. Činjenica da je većina medicinskih stručnjaka nekvalificirana je glavni izvor zabrinutosti.

NEMOJTE PITI VODU IZ SLAVINE. Ne postoji funkcionalan sustav filtracije, a česta su izbijanja tifusa i kolere (povremeno). Druge endemske bolesti koje se mogu izbjeći uključuju hepatitis A, bjesnoću, poliomijelitis i encefalitis koji prenose krpelji. Prijavljen je neobičan slučaj antraksa, iako ih je ovih dana malo. Tijekom vruće sezone postoji nekoliko područja u kojima se malarija može razviti. U Tadžikistanu HIV postaje glavna briga javnog zdravlja. Prospekt Medical otvorio je sveobuhvatnu ustanovu primarne zdravstvene zaštite za engleski jezik odmah iza kineskog veleposlanstva. Visinska bolest je velika opasnost u planinama Pamira. U slučaju nesreće, obratite se svom veleposlanstvu. Preporučljivo je nabaviti zdravstveno osiguranje i osiguranje za medicinsku evakuaciju.

Za duži boravak mogu se angažirati profesionalni vozači i kućni zaštitari. Iznajmljujete sigurne, poznate posjede vlasnika.