Doznake imigranata čine gotovo 47 posto BDP-a Tadžikistana (uglavnom od Tadžika koji rade u Rusiji). Trenutni gospodarski položaj je ipak nesiguran, uglavnom zbog korupcije, nejednakih ekonomskih reformi i lošeg gospodarenja. Gospodarstvo je iznimno podložno vanjskim šokovima budući da se inozemni prihod opasno oslanja na doznake radnika migranata u inozemstvo i izvoz aluminija i pamuka. Međunarodna pomoć ostala je važan izvor potpore za rehabilitacijske inicijative koje su reintegrirale bivše borce iz građanskog rata u civilni sektor, čime su pomogli u održavanju mira u fiskalnoj 2000. godini. Međunarodna pomoć također je bila potrebna za rješavanje druge godine teške suše, što je rezultiralo kontinuirani deficit proizvodnje hrane. Crveni križ je 21. kolovoza 2001. proglasio glad u Tadžikistanu i zatražio međunarodnu pomoć za Tadžikistan i Uzbekistan; ipak, pristup hrani i danas ostaje problem. Nesigurnost hrane utjecala je na 680,152 Tadžika u siječnju 2012. 676,852 je bilo u opasnosti od Faze 3 (Akutna kriza hrane i sredstava za život) nesigurnosti hrane, dok je 3,300 bilo u opasnosti od Faze 4. (Humanitarna hitna situacija). Oni koji su pod najvećim rizikom od nesigurnosti hrane živjeli su u ruralnom okrugu Murghob u GBAO-u.
Gospodarstvo Tadžikistana značajno se proširilo nakon sukoba. Prema statistikama Svjetske banke, BDP Tadžikistana je rastao po prosječnoj godišnjoj stopi od 9.6 posto između 2000. i 2007. To je poboljšalo položaj Tadžikistana u usporedbi s drugim zemljama srednje Azije (osobito Turkmenistanom i Uzbekistanom), koji su se, čini se, kasnije ekonomski pogoršali. Glavni izvori prihoda Tadžikistana uključuju proizvodnju aluminija, uzgoj pamuka i doznake od radne snage migranata. Pamuk osigurava 60% poljoprivredne proizvodnje, uzdržava 75% seoskog stanovništva i čini 45% navodnjavanih obradivih površina. Tadžik aluminijska tvrtka u državnom vlasništvu predstavlja aluminijsku industriju, budući da je najveća u središnjoj Aziji i jedna od najvećih u svijetu.
Rijeke u Tadžikistanu, kao što su Vakhsh i Panj, nude značajan hidroenergetski potencijal, a vlada je dala prioritet traženju ulaganja za projekte za domaću potrošnju, kao i za izvoz energije. Tadžikistan je dom najviše brane na svijetu, brane Nurek. Ruski energetski konglomerat RAO UES nedavno je radio na hidroelektrani Sangtuda-1 (kapaciteta 670 MW), koja je počela s radom 18. siječnja 2008. Ostali projekti u fazi planiranja uključuju iransku Sangtuda-2, kineski SinoHydro Zerafshan i Elektrana Rogun, koja bi, ako bude dovršena, nadmašila branu Nurek kao najvišu građevinu na svijetu sa 335 metara (1,099 stopa). CASA-1000, predloženi projekt, transportirao bi 1000 MW viška energije iz Tadžikistana u Pakistan kroz Afganistan. Cijela duljina dalekovoda je 750 kilometara, a projekt je planiran kao javno-privatno partnerstvo uz pomoć Svjetske banke, IFC-a, ADB-a i IDB-a. Očekuje se da će projekt koštati oko 865 milijuna USD. Ostali energetski resursi uključuju velika ležišta ugljena i manje rezerve prirodnog plina i nafte.
Tadžikistan je 2014. godine bio svjetsko gospodarstvo koje je najviše ovisilo o doznakama, s 49 posto BDP-a, a predviđa se da će se doznake u 40. smanjiti za 2015 posto zbog ruske ekonomske krize. Tadžikistanski radnici migranti u inozemstvu, većinom u Rusiji, postali su daleko primarni izvor prihoda za milijune Tadžika, a Svjetska banka predviđa da će se s ruskom ekonomskom krizom od 2014. do 2015. značajan broj mladih Tadžikistanaca vratiti kući s ograničenim ekonomske perspektive.
Otprilike 20% stanovništva, prema nekim procjenama, živi s manje od 1.25 USD dnevno. Tadžikistanske migracije i doznake su bez premca u smislu obujma i ekonomskog učinka. Doznake tadžikistanskih radnih migranata dosegle su procijenjenih 2.1 milijardu američkih dolara u 2010., što je povećanje u odnosu na 2009. Tadžikistan je prešao iz planiranog u tržišno gospodarstvo bez značajne i dugotrajne potrebe za pomoći (od koje trenutno dobiva samo minimalne iznose), i isključivo putem tržišne metode, jednostavno izvozeći svoju primarnu komparativnu prednost – jeftinu radnu snagu. Prema Bilješki o politici Svjetske banke za Tadžikistan iz 2006. godine, doznake su igrale ključnu ulogu kao jedan od pokretača snažnog gospodarskog razvoja Tadžikistana tijekom posljednjih nekoliko godina, povećavajući zaradu i, kao posljedicu, doprinoseći značajnom smanjenju siromaštva.
Glavni nezakoniti izvor prihoda Tadžikistana je trgovina drogom, budući da služi kao tranzitna država za afganistanska droga namijenjena ruskom i, u manjoj mjeri, zapadnoeuropskim tržištima; dio opijumskog maka uzgaja se i lokalno za domaće tržište. Međutim, uz povećanu potporu međunarodnih organizacija kao što je UNODC i suradnju s vlastima SAD-a, Rusije, EU-a i Afganistana, postignut je određeni napredak u borbi protiv ilegalne trgovine drogom. Tadžikistan je na trećem mjestu u svijetu po zapljeni heroina i sirovog opijuma (1216.3 kg heroina i 267.8 kg sirovog opijuma u prvoj polovici 2006.). Prema nekim analitičarima, novac od droge korumpira upravu zemlje; poznati pojedinci koji su se borili na obje strane građanskog rata i imali položaje u vladi nakon postignutog primirja sada se bave trgovinom drogom. UNODC surađuje s Tadžikistanom na poboljšanju graničnih prijelaza, ponudi obuke i uspostavljanju zajedničkih timova za zabranu. Također je pomogao u uspostavi Tadžikistanske Agencije za kontrolu droga.
Tadžikistan je aktivni član Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (ECO).