Sirija

Sirija se nalazi između 32° i 38° sjeverne geografske širine i 35° i 43° istočne zemljopisne dužine. Uglavnom se sastoji od suhe visoravni, s izuzetkom sjeverozapadnog kuta nacije koji graniči sa Sredozemljem. Značajne su poljoprivredne regije al-Jazira na sjeveroistoku i Hawran na jugu. Najznačajnija rijeka Sirije, Eufrat, teče kroz naciju prema istoku. Jedna je od petnaest zemalja koje čine takozvanu "kolijevku civilizacije". Njegov teritorij je “sjeverozapadno od Arapske ploče”.

Klima u Siriji je sušna i vruća, s umjerenim zimama. Zbog visine zemlje povremeno pada snijeg tijekom cijele zime. Godine 1956. na sjeveroistoku su pronađene komercijalne količine nafte. Suwaydiyah, Qaratshui, Rumayian i Tayyem, svi u blizini Dayr az-Zawra, najznačajnija su naftna polja. Polja su prirodni nastavak Mosulovih i Kirkukovih iračkih polja. Nakon 1974. nafta je postala najvrjedniji prirodni resurs Sirije i glavni izvozni proizvod. Godine 1940. pronađen je prirodni plin u polju Jbessa.

Dolina rijeke Eufrat i obalna ravnica, bujna površina između obalnih planina i pustinje, dom su većine stanovništva. Sirija ima gustoću naseljenosti od oko 99 ljudi po četvornom kilometru (258 po četvornoj milji). Prema Svjetskoj anketi o izbjeglicama Sjedinjenih Američkih Država za izbjeglice i imigrante iz 2008., Sirija je imala oko 1,852,300 1,300,000 543,400 izbjeglica i tražitelja azila. Ogromna većina ove skupine (5,200) dolazi iz Iraka, iako je značajan broj bio i iz Palestine (2016) i Somalije (2016).

Od početka građanskog rata u Siriji u ožujku 2011. raseljeno je oko 9.5 milijuna Sirijaca, odnosno polovica stanovništva; 4 milijuna je pobjeglo iz nacije kao izbjeglice, prema Ujedinjenim narodima.

Sirijci su narod Levanta koji je usko povezan sa svojim bliskim susjedima, uključujući Libanonce, Palestince, Iračane, Maltežane i Jordance. Procjenjuje se da stanovništvo Sirije ima oko 17,065,000 2014 600,000 ljudi (procjena 74.) Sirijski Arapi, zajedno sa 2016 2016 palestinskih Arapa, čine otprilike 2016% stanovništva (ako se izuzmu sirijski kršćani).

Procjenjuje se da autohtoni kršćani koji govore zapadni aramejski i Asirci broje oko 400,000 ljudi, pri čemu govornici zapadnog aramejskog žive diljem nacije, posebno u velikim gradovima, a Asirci uglavnom na sjeveru i sjeveroistoku (Homs, Aleppo, Qamishli, Hasakah). Mnogi ljudi (osobito Asirci) još uvijek govore i pišu neoaramejskim dijalektima, dok sela Ma'loula, Jubb'adin i Bakh'a još govore i pišu zapadno-aramejski.

Kurdi su druga najveća etnička skupina u Siriji. Oni čine oko 1.6 milijuna pojedinaca, ili oko 9% do 10% stanovništva (uključujući 40,000 Jezida). Većina Kurda živi u sjeveroistočnoj regiji Sirije, gdje govore kurdski dijalekt Kurmanji.

Sirijski Turkmeni koji govore turski treća su najveća etnička skupina u Siriji, čineći oko 4-5 posto stanovništva zemlje. Njihovo stanovništvo je, međutim, znatno veće kada se uračunaju arabizirani Turkmeni. Njihova točna populacija nije poznata, a procjene se kreću od nekoliko stotina tisuća do 3.5 milijuna ljudi.

Asirci (3-4%) su četvrta najveća etnička skupina, a slijede Čerkezi (1.5%) i Armenci (1%), od kojih su većina potomci izbjeglica koje su došle u Siriju tijekom Armenskog genocida. Sirija ima sedmu po veličini armensku populaciju na svijetu. Aleppo, Qamishli, Damask i Kesab glavne su točke okupljanja.

Albanci, Bosanci, Gruzijci, Grci, Perzijanci, Paštuni i Rusi su među manjim etničkim manjinskim skupinama. Većina ovih etničkih manjina, posebno onih koje prihvaćaju islam, u određenoj su mjeri arabizirane.

Sirija je povijesno imala znatnu židovsku populaciju, sa značajnim židovskim zajednicama u Damasku, Alepu i Qamishiiju. U drugoj polovici devetnaestog stoljeća Židovi su se počeli seliti u Veliku Britaniju, Sjedinjene Države i Izrael kao rezultat mješavine progona u Siriji i mogućnosti u inozemstvu. Stvaranjem države Izrael 1948. proces je završen. Danas u Siriji postoji samo nekoliko Židova.

Brazil, koji ima milijune ljudi arapskog i drugog bliskoistočnog podrijetla, ima najveću sirijsku dijasporu izvan arapskog svijeta. Brazil je prva država u Americi koja je sirijskim izbjeglicama dala humanitarne vize. Velika većina arapskih Argentinaca je libanonskog ili sirijskog porijekla.

Sunitski muslimani čine otprilike 74 posto stanovništva Sirije, dok sunitski Arapi čine 59-60 posto stanovništva. Većina Kurda (8.5 posto) i Turkomana (3 posto) također su suniti, dok muslimani šiiti (osobito alavite, dvanaestorice i ismailiti, ali i Arapi, Kurdi i Turkomani) čine 13 posto Sirijaca. Druzi imaju otprilike 500,000 ljudi i žive uglavnom u regiji Jabal al-južni Druzi.

Predsjednik obitelji Bashar al Assad je alavit, a alaviti su većina u sirijskoj administraciji i vojsci. Prema Sirijskom opservatoriju za ljudska prava (SOHR), najmanje 41,000 alavita ubijeno je tijekom sirijskog građanskog rata.

Kršćani (2.5 milijuna), koji čine značajan dio palestinske izbjegličke populacije Sirije, podijeljeni su u različite sekte. Kalcedonski antiohijski pravoslavci čine 45.7 posto kršćanskog stanovništva; katolici (melkitski, armenski katolici, sirijski katolici, maroniti, kaldejci katolici i latinski) 16.2 posto; Armenska apostolska crkva 10.9 posto; sirijski pravoslavci 22.4 posto; Asirska crkva Istoka i nekoliko manjih kršćanskih denominacija čine ostatak. Postoje i mnogi kršćanski samostani. Mnogi kršćani u Siriji potječu iz bogate obitelji.

Službeni jezik je arapski. Poznavanje nekoliko riječi obično je dobra ideja ("zdravo", "hvala" itd.). Začudo, veliki postotak pojedinaca može komunicirati na (vrlo) osnovnom engleskom. Ipak, korisno je razumjeti osnovne arapske brojeve kako biste se cjenkali za cijene taksija. Osoblje koje se bavi stranim posjetiteljima (kao što su turistički hoteli, restorani, turistički vodiči i tako dalje) obično može prilično učinkovito razgovarati na engleskom.

Budući da općoj populaciji nedostaje sposobnost da razgovara na engleskom osim jednostavnih fraza, Sirija je izvrsno mjesto za učenje arapskog jezika putem uranjanja ako želite poboljšati svoje arapske vještine.

Sirija nudi jednostavnu i jeftinu internetsku vezu. Internet kafići iznimno su rasprostranjeni u gradovima. Iako su Facebook i YouTube upravo vraćeni, određene web stranice, poput određenih stranica s vijestima, i dalje su zabranjene. Kafići su izuzetno gostoljubivi, ali kako biste spriječili prenaplatu, pitajte lokalnog stanovništva koliko internet košta po satu prije nego pristanete sjesti. Obično iznosi 50 SYP po satu (USD1), no može se kretati od SYP50 do SYP100 po satu (USD2). Preporučljivo je izbjegavati političke rasprave o sirijskoj vladi, kao i čitanje izraelskih publikacija ili web stranica na internetu.

Cijena brze internetske veze uvelike varira. Od studenog 2007., internet caffe bar Concord u Alepu naplaćivao je visokih 100 SYP po satu, dok se uobičajena cijena u Hami činila 75 SYP po satu, au Damasku je cijena pala na oko 50 SP po satu (manje ako plaćate nekoliko sati u unaprijed). Prije mnogo godina, električna mreža u Latakiji punila je samo SYP20.

Od 2015. sirijsko gospodarstvo oslanja se na fundamentalno nestabilne tokove prihoda kao što su smanjenje carina i poreza na dohodak, koji su dijelom podržani iranskim kreditnim linijama. Smatra se da Iran tijekom građanskog rata u Siriji svake godine ulaže između 6 i 20 milijardi dolara u Siriju. Sirijsko gospodarstvo se smanjilo za 60%, a sirijska funta izgubila je 80% svoje vrijednosti, jer je gospodarstvo zemlje prešlo iz državnog u ratno. Siriju je Svjetska banka kategorizirala kao "naciju nižeg srednjeg dohotka" na početku trenutnog građanskog rata u Siriji. Sirijsko gospodarstvo ostalo je ovisno o nafti i poljoprivredi u 2010. Oko 40% izvozne dobiti dolazi od naftne industrije. Vjeruje se da velike količine nafte postoje na dnu Sredozemnog mora između Sirije i Cipra, prema dokazanim misijama na moru. Poljoprivreda čini oko 20% BDP-a i 20% zaposlenosti u Sjedinjenim Državama. Predviđa se da će se u sljedećim godinama rezerve nafte smanjiti, a Sirija je već postala neto uvoznik nafte. Sirijsko gospodarstvo se smanjilo za 35% od početka građanskog rata, a sirijska funta je pala na jednu šestinu svoje prijeratne vrijednosti. Iran, Rusija i Kina progresivno daju zajmove vladi.

Vlada snažno regulira gospodarstvo, povećavajući subvencije i pooštravajući trgovinska ograničenja kako bi smirila prosvjednike i sačuvala devizne rezerve. Ograničenja vanjske trgovine, smanjenje proizvodnje nafte, visoka nezaposlenost, rastući proračunski deficiti i sve veći pritisak na vodne resurse zbog intenzivnog korištenja u poljoprivredi, brzog rasta stanovništva, industrijskog razvoja i onečišćenja vode dugo su ekonomska ograničenja. Prema UNDP-u, 30 posto sirijskog stanovništva živi u siromaštvu, a 11.4 posto živi ispod granice siromaštva.

Od 2001. godine udio Sirije u svjetskom izvozu stalno se smanjuje. Tijekom godina 2000. – 2008. realni rast BDP-a po stanovniku iznosio je samo 2.5 posto godišnje. Nezaposlenost je na vrhuncu od više od 10%. Stopa siromaštva porasla je s 11% u 2004. na 12.3 posto u 2007. Sirova nafta, prerađeni proizvodi, sirovi pamuk, tekstil, voće i žitarice bili su među glavnim izvozom Sirije u 2007. Sirovine za industriju, automobile, poljoprivrednu opremu i teški strojevi čine većinu sirijskog uvoza. Glavni vladini izvori strane valute su zarade od izvoza nafte i doznake sirijskih zaposlenika.

Politička nestabilnost je veliki rizik za budući gospodarski rast. Nasilje, vladina ograničenja, ekonomske sankcije i međunarodna izolacija ograničavaju strana ulaganja. Sirijsko gospodarstvo dodatno je otežano vladinom birokracijom, padom proizvodnje nafte, povećanjem proračunskih deficita i inflacijom.

Prije građanskog sukoba 2011., vlada je namjeravala diverzificirati svoje gospodarstvo i smanjiti svoje oslanjanje na naftu i poljoprivredu privlačenjem novih ulaganja u turizam, prirodni plin i uslužne industrije. Uprava je počela provoditi ekonomske promjene s ciljem liberalizacije većine tržišta, ali one su bile spore i nasumične, a potpuno su poništene od početka rata 2011. godine.

Vrijednost ukupnog sirijskog izvoza smanjena je za dvije trećine od 2010., s 12 milijardi USD u 2010. na samo 4 milijarde USD u 2012. To je zbog kontinuiranog građanskog sukoba u Siriji. Sirijski BDP pao je za više od 3% u 2011., a predviđa se pad za još 20% u 2012. godini.

Naftni i turistički sektori u Siriji, posebno, desetkovani su od 2012. godine, a građanski rat koji se nastavlja stajao je 5 milijardi dolara. Za nastavak građanskog sukoba bit će potrebni troškovi obnove do 10 milijardi dolara. Vladine su financije iscrpljene sankcijama. Očekuje se da će ograničenja uvoza nafte koja su uvedena od strane Sjedinjenih Država i Europske unije 2012. koštati Siriju 400 milijuna dolara mjesečno.

Prihodi od turizma su naglo pali, a stopa popunjenosti hotela pala je s 90 posto prije sukoba na manje od 15 posto u svibnju 2012. Od početka sukoba, oko 40% svih turističkih radnika ostalo je bez posla.

ISIS je preuzeo kontrolu nad sirijskim rudnicima fosfata u svibnju 2015., prekinuvši jedan od posljednjih glavnih izvora prihoda Assadovog režima. ISIS je sljedećeg mjeseca digao u zrak plinovod do Damaska ​​koji je korišten za proizvodnju grijanja i struje u Damasku i Homsu; "ime njegove igre za sada je uskraćivanje kritičnih resursa vladi", prema jednom stručnjaku. Osim toga, ISIS se približava plinskom polju Shaer i trima obližnjim objektima – Hayan, Jihar i Ebla – s gubitkom ovih zapadnih resursa plina što bi moglo uzrokovati da Iran još više podupire Assadovu vladu.

Naftna industrija

Sirijski naftni sektor je već duže vrijeme u padu. U rujnu 2014. ISIS je proizvodio više nafte od režima, na 80,000 barela dnevno (13,000 m3/d) u usporedbi sa režimom od 17,000 barela dnevno (2,700 m3/d), a sirijsko ministarstvo nafte izvijestilo je da je do kraja 2014. proizvodnja nafte je pala na 9,329 barela dnevno (1,483.2 m3/d); ISIS je od tada zauzeo još jedno naftno polje, što je rezultiralo predviđenom proizvodnjom nafte od 6,829 barela dnevno (1, dvije velike sirijske rafinerije nafte radile su s manje od 10% kapaciteta u trećoj godini sirijskog građanskog rata, prema zamjeniku ministra gospodarstva Salman Hayan.

Od kasnih 1960-ih, nacija proizvodi tešku naftu iz izvora na sjeveroistoku. Lagana nafta s niskim sadržajem sumpora pronađena je u Deir ez-Zoru u istočnoj Siriji početkom 1980-ih. Proizvodnja nafte u Siriji je pala s visokih preko 600,000 barela dnevno (95,000 m3/d) u 1995. na manje od 182,500 barela dnevno (29,020 m3/d) u 2012. Od 2012., proizvodnja je pala za 32,000 barela5,100 još više dnevno (3 m2014/d) u 27,000. (bpd). Službena statistika procjenjuje proizvodnju na 4,300 barela dnevno (3 m2015/d) u 2016., ali takve podatke treba pažljivo tumačiti jer je nemoguće utvrditi koliko se nafte proizvodi u regijama pod kontrolom pobunjenika.

Prije pobune, preko 90% sirijskog izvoza nafte odlazilo je u zemlje EU, a ostatak je odlazio u Tursku. U 2012. prihodi od nafte i plina činili su oko 20% ukupnog BDP-a i 25% ukupnih državnih prihoda.

Većina pojedinačnih putnika trebaju vize. To su u 6-mjesečnim (jedan/višestruki ulaz), 3-mjesečnim (jedan) i 15-dnevnim (samo kopnene granice) opcijama. Osim marokanskih žena mlađih od 40 godina bez pratnje, državljanima arapskih zemalja nije potrebna viza. Nadalje, Malezijci, Turci i Iranci ne trebaju vize.

Dobivanje vize unaprijed je skupo i komplicirano. Čak i ako borave negdje drugdje, Amerikanci se moraju prijaviti unaprijed u sirijskom veleposlanstvu u Washingtonu i platiti 131 USD ili 100 EUR. Međutim, većina drugih putnika ih može dobiti bilo gdje, a Istanbul (Turska) je popularna opcija jer se obično odobravaju u roku od jednog dana za 20 eura (državljani Kanade) ili 30 eura (državljani EU) (državljani EU). Možda će vam trebati "referentno pismo" iz vašeg konzulata u kojem se navodi da "nema prigovora" na vaše putovanje u Siriju. Viza mora sadržavati dva pečata i potpis, inače će se smatrati nevažećom i bit ćete vraćeni na granicu. Plavi obrazac za dolazak mora se čuvati jer se mora predočiti pri odlasku.

Prema službenim propisima, ako vaša država ima sirijsko veleposlanstvo ili konzulat, trebali biste podnijeti zahtjev za vizu prije vremena. Većina nacionalnosti mora podnijeti zahtjev za sirijsku vizu u zemlji svog državljanstva. Strana osoba također može podnijeti zahtjev za sirijsku vizu u sirijskom konzulatu u zemlji koja nije njihova pod uvjetom da ima boravišnu vizu koja vrijedi najmanje 6 mjeseci u zemlji u kojoj podnosi zahtjev. Ovo pravilo ima samo nekoliko izuzetaka. Za većinu nacionalnosti lako je dobiti vizu na granici.

Gotovo svaki državljanin može dobiti vizu na granici, bez obzira na to je li ona napisana ili predložena. Međutim, nemojte kupovati autobusnu kartu koja će vas odvesti sve do druge strane granice. Uvijek će vas ostaviti tamo jer je ljudima iz SAD-a potrebno 2-10 sati da stignu tamo, a to vam neće reći kada kupite kartu za autobus. Kupite kartu za minibus/zajedničku taksi (servise) do granice, a zatim ponovite postupak na suprotnoj strani. Drugi su skuplji: Japanci su 12-14 USD ili 9-11 EUR, Singapurci su 33 USD ili 25 EUR, Australci/Novozelanđani su oko 100 USD ili 75.99 EUR, a Švicarci su 63 USD ili 47.88 EUR. Prihvaćaju se samo američki novac ili euri. Možete dobiti samo jednokratnu turističku vizu od 15 dana, a ako se vratite u Siriju, morat ćete ponoviti postupak. Prilikom napuštanja Sirije morate kupiti/platiti izlaznu karticu koja košta oko 12 USD ili 9.15 €.

Ako putujete kopnom i želite dobiti vizu na granici, nosite američke dolare, eure ili sirijske funte. Ostale strane valute neće imati povoljan tečaj, a kreditne/debitne kartice neće biti prihvaćene na većini prijelaza. Također se ne prihvaćaju putnički čekovi.

Amerikanci bi trebali izbjegavati sankcije Siriji. Dok je putovanje u Siriju i trošenje novca tamo legalno, ne možete letjeti s Syrian Arab Airlinesom, a mnoge američke banke griješe na strani opreza i odbijaju poslovati sa Sirijom. Neke kreditne ili bankomate kartice možda neće funkcionirati, ali to nije problem za većinu Amerikanaca danas. Međutim, imajte na umu da su bankovni računi nekih putnika blokirani, bez obzira na to jesu li obavijestili svoju banku o svom putovanju u Siriju ili ne.

Različite regije Sirije nisu pod vlašću sirijske središnje vlade zbog rata. Kurdske i pobunjeničke trupe kontroliraju područja koja graniče s Turskom. Strancima neće biti dopušten ulazak na te granice, a granica između Turske i Sirije sada je blokirana zbog rata. Ljudi prelaze rijeku u Siriju iz iračke kurdske regije na lokaciji zvanoj Faish Khabour, ali prolaz je isključivo za humanitarne radnike, a osoblju koje ne pruža pomoć možda neće biti dopušten prijelaz.

Sirija ima tri međunarodne zračne luke: Međunarodnu zračnu luku Damask (DAM), koja se nalazi 35 kilometara (22 milje) jugoistočno od glavnog grada, Međunarodnu zračnu luku Aleppo (ALP), koja se nalazi samo sjeveroistočno od Alepa na sjeveru zemlje, i Međunarodnu zračnu luku Bassel al-Assad ( LTK), koji se nalazi južno od Latakije, glavne morske luke u zemlji. Zbog građanskog sukoba koji je u tijeku, većina zračnih prijevoznika prestala je koristiti ove zračne luke.

Gotovo svi posjetitelji mogu dobiti besplatnu ulaznu vizu po dolasku ako ih dočeka lokalni turistički operater. Za dodatne informacije obratite se sirijskom veleposlanstvu u svojoj zemlji.

Sirija naplaćuje izlaznu naknadu od 550 SYP (13 USD) na kopnenim i morskim prijelazima. Od ljeta 2009. u cijenu karte uključena je pristojba za odlazak u zračnu luku, a zrakoplovne tvrtke će ručno ovjeriti vašu dozvolu za ukrcaj.

Jedna od najizvedivijih i najrazumnijih metoda za ulazak u Siriju iz Turske je let za Gaziantep, a zatim taksijem do Alepa kroz granična vrata Oncupinar u Kilisu. Putovanje traje oko dva sata, uključujući carinske procedure. Cijena je 60 USD po vozilu, uz maksimalno četiri putnika i jednosmjerno putovanje. Taksi s dozvolom može se unajmiti u Kilisu ili Gaziantepu. Turkcan Turizm možete dobiti na broj 0348 822 3313.

Postoje dvije međunarodne željezničke linije za Siriju: Teheran-Aleppo-Damask i Istanbul-Aleppo.

Letjeti do Istanbula i zatim se spustiti vlakom/autobusom do Damaska ​​jeftinija je opcija od izravnog leta za Damask (200 GBP povratne karte iz Ujedinjenog Kraljevstva do Istanbula). Potrebno je približno 36 sati da stignete do Alepa (polazi u nedjelju ujutro. Suprotno uobičajenom mišljenju, vlak ne nastavlja za Damask; umjesto toga morate promijeniti vlak. Sjedalo 61 je vrlo precizno i ​​treba ga koristiti.

Sve vlakove iz Istanbula (željeznička stanica Haydarpaşa na azijskoj strani Bospora) zajedno voze TCDD (Turska) i CFS (Sirija) i daleko su najjeftinija ruta za ulazak u Siriju iz Europe, a letovi za Istanbul koštaju 200 € – € 300 jeftinije od letova za Damask.

Toros Express, koji vozi od Istanbula do Gaziantepa (odakle još jedan vlak može biti odveden u Siriju), zaustavljen je zbog popravaka pruga u cijeloj turskoj željezničkoj mreži, a nejasno je kada će i hoće li nastaviti s radom. Još uvijek postoje dnevni noćni vlakovi iz Istanbula za Adanu, što je kratko putovanje autobusom između Antiohije i Gaziantepa, od kojih prvi ima opsežne autobusne veze do Alepa, a drugi dvaput tjedno ima željezničke veze sa sirijskim gradom.

Turistička agencija Tur-ista može za vas kupiti željezničke karte prije nego stignete u Istanbul, što je pametna ideja jer se vlakovi brzo pune (Tur-ista tel: +90 (212) 334 2600).

Autobusi polaze iz Turske, s redovitim vezama iz Antakye (Hatay). Putovanje autobusom iz Jordana i Libanona također je opcija.

Kada dolazite u Damask autobusom, izađite s kolodvora kako biste uzeli taksi do centra grada. U suprotnom riskirate da platite višestruko više od uobičajenih troškova, koji bi trebali biti oko 150 SYP, budući da vozila koja se lažno predstavljaju za taksi voze u blizini stanice.

Obično je ovo posao za dva čovjeka, s jednim tipom koji vam pokušava odvratiti pozornost dok vozač stavlja vašu prtljagu u prtljažnik "taksija" i zaključava ga.

Uslužni taksiji (taksiji koji slijede isključivo zadanu rutu, obično od jedne autobusne stanice do druge) praktična su metoda da iz Libanona stignete do Damaska, Homsa, Tartusa, Alepa i drugih sirijskih gradova. Na temelju četiri osobe koje dijele isto vozilo, zajednički taksi od Beiruta do Damaska ​​koštat će između 700 i 800 sirijskih funti (17 USD). Ako želite privatni taksi, morate platiti za svako sjedalo.

Sjedalo na liniji od Latakije do Bejruta koštat će 800 SYP, dok bi Tartous do Tripolija koštao približno 500 SYP. U većini slučajeva, sirijska viza mora se dobiti prije polaska, što može koštati samo 130 USD, ovisno o zemlji prebivališta. Turisti mogu dobiti besplatnu ulaznu vizu ako su u pratnji lokalne turističke agencije. Dolazak vozilom iz Turske također je opcija. Privatni taksi iz zračne luke Gaziantep (Turska) koštao bi vas oko 60 USD.

Uslužni taksiji prometuju od Dar'e preko jordanske granice do Ramthe; odatle su dostupni mikrobusevi za Irbid i Amman; zaustavljanje u Dar'i omogućuje sporedni izlet do Bosre, koja ima UNESCO-priznato rimsko kazalište i ruševine.

Najbliža trajektna luka za automobile je u Turskoj, u Bodrumu.

Putnički brodovi povremeno prometuju između Latakije i Limasola na Cipru. Ova usluga je dolazila i nestajala tijekom godina, sa samo četiri plovidbe u svakom smjeru u 2008. godini. Prije nego što napravite aranžmane koji uključuju ovu rutu, potvrdite s Varianos Travelom da će se polazak održati.

Brojne linije za krstarenje Mediteranom zaustavljaju se u Latakiji i Tartousu.

Taksiji (često žuti i dobro označeni) prikladna su metoda za putovanje Damaskom, Alepom i drugim gradovima. Većina taksista ne govori engleski, stoga bi poznavanje arapskog bilo korisno. Svi legalni taksiji imaju brojila, a bitno je inzistirati na tome da vozač uključi brojilo i pazi da ono ostane uključeno. Umjesto korištenja mjerača, većina vozača očekuje da će pregovarati o cijenama s međunarodnim turistima. Putovanje taksijem preko Damaska ​​može koštati čak 30 SYP. Taksiji od zračne luke do centra Damaska ​​koštaju između SYP600 i SYP800, nešto više noću. Privatne taxi usluge (koje se naveliko oglašavaju u zračnoj luci) naplaćuju puno više.

Postoji, međutim, autobus od stanice Baramkeh do zračne luke koji košta 25 SYP po koferu i 45 SYP po putniku.

Dostupne su lokacije za iznajmljivanje automobila Sixt, Budget i Europcar. Cham Tours (prije Hertz) ima ured u blizini hotela Cham Palace i nudi pristupačne cijene počevši od 50 USD po danu, uključujući porez, osiguranje i neograničene kilometre.

Sixt rent a vehicle, jedna od vodećih europskih tvrtki za iznajmljivanje automobila, upravo je pokrenuta u Siriji u hotelu Four Seasons s potpuno novom flotom, s cijenama od 40 USD po danu (All Inclusive).

Ako se nikada prije niste vozili u Siriji, prvo uzmite taksi da biste stekli dojam kakav je promet. Posebno je vožnja u Damasku i Alepu jedinstveno iskustvo zbog gotovo stalnih gužvi, vrlo agresivnog stila vožnje, loših cesta i izrazito upitne kvalitete prometnih znakova. Zato budite oprezni.

Jedina prometna regulacija koja bi mogla biti korisna je da, za razliku od većine ostatka svijeta, dolazeća vozila imaju prednost u kružnim tokovima, dok automobili koji su već u kružnom toku moraju čekati. Osim toga, čini se da vozači imaju puno slobode.

Ako doživite nesreću u iznajmljenom vozilu, morate dobiti policijsko izvješće bez obzira na to koliko je šteta mala ili tko je očito kriv – u suprotnom ćete biti odgovorni za štetu. Policija (cestna policija br: 115) najvjerojatnije će moći komunicirati samo na arapskom jeziku, stoga pokušajte dobiti pomoć od drugih vozača i/ili kontaktirati svoju agenciju za iznajmljivanje.

Plin (označen kao "Super", crveni štandovi) košta 40 SYP po litri (+10% poreza), što je ukupno 44 SYP, dok je dizel (zeleni štandovi) otprilike upola niži. Ako vam ponestane benzina (što je lako učiniti bilo gdje istočno od rute Damask-Aleppo ili u gorju zapadno od njega), možda ćete moći pronaći lokalnog čovjeka koji će vam prodati nekoliko litara iz kanistera, iako košta može biti skupo (recimo SYP70 po litri). Benzinske se crpke obično nalaze samo u većim gradovima i ključnim raskrižjima u pustinji, pa pokušajte napuniti kad god je to moguće.

Mikrobusevi (također poznati kao servees ili meecro) su mali bijeli kombiji koji prevoze desetak ljudi po gradovima na unaprijed određenim rutama za otprilike SYP10. Odredišta su otisnuta na arapskom na prednjoj strani mikrobusa. Novcem obično rukuje putnik koji sjedi iza vozača. Možete zatražiti da se vozač zaustavi bilo gdje na njegovoj ruti.

Mikrobusevi često idu na veće udaljenosti, poput susjednih sela oko Damaska ​​i Alepa, ili od Homsa do Tadmora ili Krak des Chevaliersa. Često su neugodniji i zagušeniji od većih autobusa, iako su jeftiniji. Obično imaju redovitije polaske od autobusa, posebno za kraće rute.

Klimatizirani autobusi jedna su od najprikladnijih metoda za putovanje na velike udaljenosti u Siriji, kao što je putovanje od Damaska ​​do Palmire. Autobusi su jeftina, brza i pouzdana metoda za putovanje diljem zemlje, ali vozni redovi, kada postoje, nisu pouzdani. Za najprometnije rute, najbolje je samo krenuti do autobusne stanice kada želite krenuti i uzeti sljedeći autobus; morat ćete pričekati još malo, ali to je manje muka nego pokušavati shvatiti kada će idealni trener otići, samo da biste saznali da je kasno.

Sirijske željeznice bile su prilično moderne. Putovanje željeznicom je jeftino i obično na vrijeme, ali željezničke stanice se često nalaze na znatnoj udaljenosti od gradskih središta. Damask, Alep, Deir ez-Zur, Hassake i Qamishle povezani su glavnom linijom. Uz obalu Sredozemnog mora prolazi pomoćna željeznica koja opslužuje stanice.

Petkom tijekom ljeta, mali parni vlak polazi sa željezničke stanice Hejaz u Damasku (koja uključuje lijep restoran) i penje se u planine Anti-Libanon. Mnogi stanovnici vole izlet u hladnije gorje na piknik.

Iako biciklizam nije za svakoga, a Sirija je daleko od biciklističkog raja, postoje određene prednosti. Sirija je pristojne veličine za vožnju biciklom, a smještaj je dovoljno velik da čak i niskobudžetni putnik može proći s obilaskom "kreditnom karticom" (iako bi u slučaju Sirije bilo bolje to nazvati debelim of-cash turneje). Postoje mjesta koja su nedostupna javnim prijevozom, poput Mrtvih gradova, a stanovnici su izuzetno gostoljubivi, često zamole umornog biciklista za odmor, šalicu čaja, ručak ili prenoćište. Čini se da djeca koja bacaju kamenje na bicikliste ili trče za biciklima tražeći slatkiše i olovke (kao što se vidi u određenim područjima Maroka) nisu problem u Siriji. Mještani, mladi i stari, bit će fascinirani vašim putovanjem i vašim biciklom, a ako se zaustavite u gradu, očekujte veliku gužvu koja će se okupiti na ugodnoj šali o tome odakle ste i putovanju.

U Siriji je vrlo jednostavno podivljati kampiranje. Možda najteže nije toliko locirati prostor za svoj šator, koliko odabrati mjesto gdje ljudi neće prolaziti i pokušavati vas nagovoriti da se vratite njihovoj kući. Osim po vlažnom danu kada prljavština otežava život, maslinici i drugi voćnjaci mogu biti izvrsna mjesta za postavljanje šatora. Druga alternativa je da postavite svoj šator u privatnom dvorištu ili pored službene zgrade, poput policijske postaje. Sve dok možete izvući svoju poantu, malo je vjerojatno da ćete biti odbijeni. Bilješka koja opisuje vaše putovanje na arapskom će vam pomoći u komunikaciji.

Nažalost, vozačke sposobnosti u Siriji su jako loše, a ostali sudionici u prometu radije voze agresivno. Čini se da su navikli na spor promet i obično nude dovoljno prostora kada prolaze. Vozači motocikala vjerojatno su najopasniji jer se radije zaustavljaju pored biciklista kako bi razgovarali ili projurili pokraj vašeg bicikla kako bi pogledali neobičnog putnika prije nego što se okrenu nasred ceste kako bi se vratili kući. U ovom slučaju, stati, razgovarati nekoliko minuta, a zatim nastaviti može biti najsigurniji izbor.

Drugi problem je teškoća lociranja izvrsnih karata. Sa sobom biste trebali nositi kartu jer je u Siriji teško pronaći izvrsne karte. Besplatne su dostupne u turističkim uredima, iako nisu idealne za vožnju biciklom. Čak i karte strane proizvodnje mogu sadržavati netočnosti ili ceste koje ne postoje, što otežava skretanje s glavnog puta. Kad dođete do račvanja, dobro je pitati mnoge stanovnike za put. Bez izvrsnih karata možda će biti teško izbjeći vožnju glavnom autocestom, koja, iako sigurna (pristojna široka rama postoji na gotovo svim cestama), nije baš ugodna zbog zadimljenih vozila i dosadnog krajolika.

Razmislite o tome da sa sobom ponesete filtar za vodu ili tablete za pročišćavanje vode. Flaširana voda obično nije lako dostupna u malim zajednicama. Lokalnu vodu lako je locirati. Visoki metalni hladnjaci vode distribuiraju besplatnu lokalnu vodu u mnogim gradskim središtima, a voda je uvijek dostupna u blizini džamija. Sirijski izraz za vodu izgovara se slično kao i engleska riječ “my” (kao u “that is my pen”) s malim A iza nje, a ako zatražite vodu u bilo kojem poslu ili kući, rado će vam napuniti boce .

Sirija tehnički ima 14 gubernija.

• Sjeverozapadna Sirija
  Aleppo, jedan od najstarijih gradova na svijetu, kao i Mrtvi gradovi, 700 napuštenih sela na sjeverozapadu zemlje.
• hauranskoj
  Vulkanska visoravan u jugozapadnoj Siriji koja sadrži Damask i njegovo područje utjecaja.
• dolina Orontes
  Dolina Orontes, koja uključuje gradove Hama i Homs.
• Sirijska obala i planine
  Zeleni i plodni, kršćanski i liberalni u pogledu, a dominiraju fenički i križarska povijest
• Sirijska pustinja
  Velika nenaseljena pustinja s oazom Palmire i bazenom Eufrata, a obje su povijesno povezane s asirskom i babilonskom poviješću.

• Damask — glavni grad je tvrdio da je najstariji stalno naseljeni grad na svijetu
• Aleppo — veliki souk i drevna citadela s prekrasnim pogledom
• Deir-az-Zur — pustinjski grad na obali rijeke Eufrat
• Hama — vodeni kotači
• Homs — drevni grad uz rijeku Orontes, nevjerojatne zelene planine u proljeće
• Latakia — veliki lučki grad, Saladinov dvorac, šume Fronloq i plaža Al Samra u blizini Kasaba
• Tartous — povijesni lučki grad i povijesni mali otok pod nazivom Arwad

• Apamea je bio drevni rimski grad koji je izvorno sadržavao oko 500,000 ljudi. Apamea je razorena potresom u 12. stoljeću, ali još uvijek ima dugačku ulicu obrubljenu stupovima, od kojih su neki iskrivljeni.
• Bosra je rimski grad u južnoj Siriji u blizini jordanske granice poznat po korištenju crnog bazaltnog kamenja i dobro očuvanom kazalištu.
• Crac des Chevaliers je ključna tvrđava križara, lijepo održavana i ne smije se propustiti.
• Mrtvi gradovi – Skupina gradova koji su prije bili dio Antiohije. Dugo su bili napušteni, ali ipak su vrijedni posjeta posjetiteljima. Piramidalne grobnice i nekoć veličanstveni lukovi stoje na vrhu suvremenog poljoprivrednog zemljišta u Al Bari. Serjilla je još jedan poznati mrtvi grad.
• Der Mar Musa nije turistička atrakcija, već aktivni kršćanski samostan koji promiče islamsku/kršćansku suradnju. Pozdravlja kršćane kao i ljude drugih vjera. Nalazi se 80 kilometara sjeverno od Damaska.
• Palmyra – usred pustinje, u kojoj su se nekada nalazili veličanstveni ostaci rimske metropole. Povijesni spomenik UNESCO-a, koji se prije smatrao najvećim sirijskim turistima, više nije održivo odredište nakon što su ga uništili militanti Daesha 2015. godine.
• Saladinov dvorac je mirno blago u dolini prekrivenoj borovom šumom 37 kilometara u unutrašnjosti od Latakije.
• Salamieh — Salamiyah je povijesni grad koji je izvorno priznat tijekom babilonskog doba oko 3500. godine prije Krista; uključuje tvrđavu Šmemis, grčki Zeusov hram, stari Hammam, stare zidine i ostatke rimskih kanala.

• Damask, Aleppo, Palmyra, Crac des Chevaliers i Bosra su među drevnim gradovima sa srednjovjekovnim souqima.
• Vodeni kotači Al Aasi nalaze se u Hami na rijeci.( نواعير نهر العاصي).
• Dvorac Al Hosn u Homsu.
• Najstarija preživjela bizantska crkva, Qala'at Samaan (Bazilika svetog Simeona Stolpnika), nalazi se otprilike 30 kilometara (19 milja) sjeverozapadno od Alepa i datira iz 5. stoljeća. Ova je crkva također poznata kao Qalaat Semaan (arapski: ‏قلعة سمعان‎ Qalʿat Simʿān), 'Simeonova tvrđava', ili Deir Semaan (arapski: ‏دير سمعان‎), Dayr Sim'eāna'n.
• Tartous je poznat po svom uporištu templara iz doba križara.

Falafel, duboko pržene pljeskavice od slanutka, cijene su između 15 i 30 SYP. Foul je još jedno poznato vegetarijansko jelo. Neka vas ime ne zavara. Ova pasta od fava graha, prelivena kimom, paprikom i maslinovim uljem te poslužena s somunima, svježom mentom i lukom, ne samo da je ukusna nego je i zadovoljavajuća i puna.

Možda ćete uz svoju juhu moći naručiti i Fatoush salatu. Nasjeckane rajčice, luk, krastavci i začinsko bilje kombiniraju se u preljevu i prelijevaju prženim kruhom poput krutona. Po želji pospite naribanim sirom.

Švarma i drugi omoti od mesa koštaju SYP35-50. Za ponijeti, pola piletine s umakom od kruha i majoneze košta 175 SYP.

Obrok u pristojnom restoranu košta 450 SYP za ručak ili večeru. Ručak ili večera u vrhunskom restoranu koštat će vam oko 1,000 SYP.

Voda iz slavine općenito je sigurna za piće, ali ako niste sigurni, prvo pitajte mještane. U usporedbi s flaširanom vodom, koja košta SYP15-25 za 1.5 L, ova voda je besplatna.

Većina gradova ima ulične prodavače koji prodaju svježe voćne sokove. SYP40-50 za veliku čašu miješanog soka (obično sok od banane, naranče i nekoliko egzotičnog voća poput nara).

Pivo je jeftino, s bocom ili limenkom od pola litre košta samo 35 SYP u trgovini i čak 50-100 SYP u većini povoljnih smještaja i lokalnih pubova. Sirijsko vino može se kupiti za oko 150 SYP, ali libanonska i francuska vina dostupna su u višem cjenovnom rangu, počevši od 350-400 SYP.

Čaj se daje u maloj čaši bez mlijeka i zaslađuje se šećerom. Šećer ćete morati dodati ručno jer Sirijci imaju zajednički sladokusac pa će ga sipati.

U Siriji je inflacija široko rasprostranjena i sve brojke navedene u ovim smjernicama bez datuma i/ili u sirijskim funtama treba promatrati s oprezom.

Ako ste mlađi od 26 godina, međunarodna studentska iskaznica snižava troškove ulaza u brojne turističke atrakcije na 10% redovne cijene. Ovisno o tome tko provjerava vašu karticu, možda ćete imati pravo na popust čak i ako ste stariji od 26 godina ili imate karticu koja je istekla. U Siriji se može kupiti međunarodna studentska iskaznica (oko 15 USD). Raspitajte se suptilno.

Najbolja kupovina na tržnicama (posebno Souk Al Hamidiya u Starom gradu Damaska, gdje se lako možete "izgubiti" cijelo jutro ili poslijepodne, a da vam ne dosadi) su "nargileh" vodene lule, Kurani, prekrasno lakirane kutije i šah/ setovi za nacrte, te (osobito u Aleppu) sapun od maslina i tradicionalni slatkiši. Budući da kvaliteta rukotvorina uvelike varira, pri kupnji lakiranih/intarziranih kutija pređite rukom po površini kako biste bili sigurni da je glatka i posebno pregledajte šarke. Cjenčanje je tipično za souq. Potrudite se za okrutnom nagodbom.

Sirijski trgovci koji cijene svoje proizvode u drugim valutama sada riskiraju do deset godina zatvora nakon što je predsjednik Bashar al-Assad izdao direktivu koja “zabranjuje korištenje bilo čega osim sirijske funte kao plaćanje za bilo koju vrstu komercijalne transakcije ili novčanu nagodbu. ” To je bilo zbog rastuće “dolarizacije” ekonomije u ruševinama nakon dvije godine građanskog rata.

Valuta Sirije je sirijska funta ili "lira" (ISO 4217 šifra valute: SYP), a njezina podpodjela "pijastra" više se ne koristi. Postoje mnoge oznake koje se koriste lokalno, uključujući £S, LS ili S£, arapski: al-lra as-sriyya, međutim Wikivoyage koristi ISO 4217 kod valute SYP koji izravno stavlja prefiks iznosa u našim preporukama.

Unatoč činjenici da je Sirija proglašena državnim pokroviteljem terorizma od strane SAD-a 1979. godine i da je u to vrijeme bila podvrgnuta američkim sankcijama, tečaj se brzo pogoršao s USD1 = SYP47 (službeni) u ožujku 2011. na 1 USD = SYP129 (službeni) i preko SYP300 na crnom tržištu u rujnu 2013. Tvrde valute, kao što su kanadski i američki dolari, funte sterlinga ili eure, ne mogu se legalno kupiti; crno tržište je jedini izvor strane valute dostupan sirijskim tvrtkama, studentima i mnogima drugima koji žele pobjeći u inozemstvo. Najveći iznos stranog novca koji se može legalno izvoziti je prilično velikodušna protuvrijednost od 3,000 USD svake godine za svakog turista. Svaki iznos veći od 3,000 USD podliježe zapljeni od strane vlade i zatvoru. Nadalje, sirijska funta nije tvrd novac, a njezin je izvoz ograničen na najviše 2,500 SYP po osobi.

Kao rezultat ovih ograničenja, sve iznose navedene u ovim smjernicama bez datuma i/ili u sirijskim funtama treba promatrati s oprezom.

Prije početka građanskog rata većina velikih gradova imala je niz bankomata smještenih u bankama, istaknutim trgovima i hotelima s pet zvjezdica. Ovi bankomati više nemaju povezanost sa stranim mrežama. Banka nekretnina imala je najširu mrežu koja prihvaća strane kartice, iako se kartice mogu koristiti i u strojevima kojima upravljaju Bank of Syria and Overseas i Commercial Bank of Syria. Bankomati nisu postojali izvan velikih gradova čak ni tijekom rata, stoga je pametno uzeti dovoljno gotovine dok napuštate veće gradove kako biste završili putovanje na selu i vratili se u grad prije nego što ostanete bez gotovine. Ako imate kreditnu karticu izdanu u SAD-u, Banka Audi bila je idealno mjesto za odlazak.

U Siriji je gotovo teško zamijeniti putničke čekove.

Turistima i turistima obično je dopušteno da se oblače onako kako bi se odijevali u svojim domovinama. Suprotno uvriježenom mišljenju, ženama je dopušteno nositi majice kratkih rukava, a majice dugih rukava nisu potrebne do posjeta svetom mjestu. Kada posjećuju muslimanska sveta mjesta, posjetitelji trebaju nositi pokrivala za glavu. Da biste posjetili kršćanska vjerska mjesta, odjenite se kao što biste obično činili na Zapadu, ali izbjegavajte kratke hlače u crkvama. Mnoge lokalne dame, osobito u kršćanskim četvrtima, oblače se u zapadnjačku odjeću. Kratke hlače su popularne i među muškarcima i ženama. Budite svjesni svoje okoline; izvan turističkih područja najbolje je odijevati se skromnije.

Žene koje žele privući manje pažnje trebale bi nositi košulje koje sežu do lakta i na kojima se ne vidi dekolte. U Damasku su majice i traperice prihvatljiva odjeća.

Sirija smatra da je izraelska okupacija Golanske visoravni neustavna. Zbog okupacije, Sirijci imaju nepovoljna mišljenja o Izraelu. U Damasku još uvijek postoji mala sirijska židovska populacija i oni se suočavaju s oštrim progonima i zastrašivanjem od strane vlade. Izbjegavajte bilo kakvu raspravu o Izraelu osim ako nemate strast za dugim raspravama.

Sirija ima tradicionalnu kulturu s dugom poviješću. Obitelj, vjera, obrazovanje, samodisciplina i poštovanje su cijenjeni. Cijenjenost Sirijaca za drevnu umjetnost može se vidjeti u plesovima kao što su al-Samah, Dabkeh u svim njegovim varijantama i ples s mačevima. Bračni rituali i porod su prilike za živopisni prikaz lokalnih tradicija.

Sirijska književnost pridonijela je arapskoj književnosti, a zemlja ima bogatu povijest usmene i pisane poezije. Sirijski autori, od kojih su mnogi emigrirali u Egipat, odigrali su važnu ulogu u nahdi 19. stoljeća, odnosno arapskoj književnoj i kulturnoj renesansi. Adonis, Muhammad Maghout, Haidar Haidar, Ghada al-Samman, Nizar Qabbani i Zakariyya Tamer su među istaknutim modernim sirijskim autorima.

Od puča 1966., kontrola Ba'ath stranke rezultirala je povećanim ograničenjima. U ovom okruženju, žanr povijesne fikcije, čiji su pioniri Nabil Sulayman, Fawwaz Haddad, Khyri al-Dhahabi i Nihad Siris, često se koristi za izražavanje neslaganja kritiziranjem sadašnjosti kroz prikaz prošlosti. Sirijska narodna priča, vrsta povijesne književnosti, prožeta je magičnim realizmom i također se koristi kao prikrivena kritika sadašnjosti. Salim Barakat, sirijski emigrant koji živi u Švedskoj, ključni je lik u žanru. Znanstvena fantastika i buduće utopije (Nuhad Sharif, Talib Umran) u suvremenoj sirijskoj književnosti također mogu funkcionirati kao medij protesta.

Sirijska glazbena scena, posebice ona u Damasku, dugo se smatrala jednom od najznačajnijih u arapskom svijetu, posebice u području klasične arapske glazbe. Sirija je proizvela brojne pan-arapske talente, posebice Asmahana, Farida al-Atrasha i Lenu Chamamyan, vokalisticu. Alep je poznat po svom muwashshahu, vrsti andalske pjevane poezije koju je popularizirao Sabri Moudallal, kao i poznati pjevači poput Sabaha Fakhrija.

Sirija je prvobitno dobila televiziju 1960. godine, dok je bila članica Ujedinjene Arapske Republike, zajedno s Egiptom (koji je televiziju dobio iste godine). Emitirala se u crno-bijeloj tehnici do 1976. Sirijske sapunice imaju značajan tržišni udio u istočnom arapskom svijetu.

Gotovo svi mediji u Siriji su u državnom vlasništvu, a stranka Ba'ath kontrolira gotovo sve publikacije. Vlada upravlja raznim obavještajnim organizacijama, uključujući Shu'bat al-Mukhabarat al-'Askariyya, koja zapošljava značajan broj agenata. Mnogi sirijski umjetnici, pjesnici, pisci i aktivisti bili su zatvoreni tijekom sirijskog građanskog rata, uključujući poznatog karikaturista Akrama Raslama.

Nogomet, košarka, plivanje i tenis najpopularniji su sportovi u Siriji. U Damasku su održane pete i sedme Panarapske igre. Mnogi istaknuti nogometni timovi nalaze se u Damasku, Alepu, Homsu i Latakiji, između ostalih gradova.

Nogometna reprezentacija Sirije igra na stadionu Abbasiyyin u Damasku. Momčad je imala skroman uspjeh, kvalificirajući se za četiri turnira Azijskog kupa. Dana 20. studenog 1949., momčad je odigrala svoju debitantsku međunarodnu utakmicu, izgubivši 7-0 od Turske. FIFA je momčad ocijenila 101. na svijetu u lipnju 2016.

Sirijska kuhinja je bogata i raznolika po svojim sastavnicama, a vezana je za područja Sirije odakle je pojedino jelo nastalo. Sirijska kuhinja se uglavnom sastoji od namirnica iz južnog Mediterana, Grčke i jugozapadne Azije. Neke sirijske namirnice također su se razvile iz turske i francuske kuhinje, kao što su šiš kebab, punjene tikvice/tikvice i yabra' (punjeni listovi grožđa, izraz yapra' dolazi od turske riječi 'yaprak', što znači list).

Kibbeh, hummus, tabbouleh, fattoush, labneh, shawarma, mujaddara, shanklish, pastrma, sujuk i baklava glavna su jela sirijske kuhinje. Baklava je filo pecivo natopljeno medom punjeno nasjeckanim orašastim plodovima. Prije glavnog obroka Sirijci često nude razna predjela poznata kao meze. Popularni predjela uključuju za'atar, mljeveno meso i sir manakiš. Khubz, arapski somun, obično se jede s mezeom.

Pića dostupna u Siriji razlikuju se ovisno o dobu dana i događaju. Arapska kava, poznata i kao turska kava, najpoznatiji je topli napitak, koji se često priprema ujutro za doručak ili navečer za večeru. Često se daje posjetiteljima ili kao desert nakon jela. Arak, alkoholno piće, također je poznato piće koje se često nudi u posebnim prilikama. Ostala sirijska pića uključuju Ayran, Jallab, Bijelu kavu i Al Shark, lokalno proizveden lager.

Sirija je zahvaćena političkom krizom od siječnja 2011. Naoružani pobunjenici, vladine sigurnosne snage i vojska ubile su tisuće civila, a bombardiranje je uglavnom neselektivno. U Siriji je rastuća vojna pobuna protiv Assadove administracije izvela brojne napade visokog profila na vladina mjesta. Što je više moguće, izbjegavajte vladine zgrade, prosvjede i naoružane postrojbe.

Putnici bi trebali izbjegavati sva velika okupljanja jer mogu postati nasilna. Političke organizacije ciljale su na strane posjetitelje, posebice na jugu zemlje.

Možda ćete se naći u vrućoj vodi ako otvoreno kritizirate sirijsku vladu ili predsjednika. Kako biste spriječili potencijalne probleme, trebali biste u potpunosti izbjegavati političke rasprave. Ako sudjelujete u političkim razgovorima sa Sirijcima, budite upozoreni da, ako budete saslušani, oni se mogu suočiti s rigoroznim ispitivanjem od strane tajne policije (mukhabarat). Općenito, očekujte da vas promatraju policajci u civilu. Možda primijetite da na ulicama nema puno uniformiranih policajaca, ali to je zbog toga što policija ima veliku mrežu policajaca i doušnika u civilu.

Budući da prosjačenje prevladava u određenim područjima Sirije, posebno izvan velikih turističkih mjesta, džamija i crkava, prosjaci ponekad mogu zahtijevati novac i mogu vas pratiti dok ne platite. Neki su čak i znali da "napadaju" posjetitelje kako bi dobili novac i hranu. Preporuča se da nosite odgovarajuću arapsku odjeću i pokušate se uklopiti. Također je dobra ideja držati novac u prednjim džepovima i držati ga na sigurnom kod sebe. Mnoge prosjačke prijevare također su rezultirale značajnim financijskim gubicima za mnoge međunarodne posjetitelje; budite oprezni s tim prijevarama.

Droge

Smrtna kazna se izriče za trgovinu ili proizvodnju droge.

Žene

Žene koje putuju same mogu privući previše pažnje sirijskih muškaraca. Međutim, to je obično ograničeno na prazne poglede ili slabe napore u komunikaciji. Ako ide dalje od toga, najbolje je ostati ljubazan, a pritom dati do znanja da napredak nije dobrodošao. Promatrači često mogu biti izuzetno viteški i korisni ako ste glasni i angažirate ih.

Žene pritvorene zbog sumnje na nemoralno ponašanje (na primjer, da su same u sobi s muškarcem koji nije ženini supružnik ili su u domu u kojem se konzumiraju droge ili alkohol) mogu se podvrgnuti testu nevinosti.

Homoseksualnost

Prema sirijskom zakonu, homoseksualno ponašanje kažnjava se kaznom do tri godine zatvora prema članku 520. Kaznenog zakona, koji kaže da je za svaki seksualni čin “suprotan prirodi” predviđena kazna do tri godine zatvora.

Sirijski zdravstveni sustav ne ispunjava očekivanja Zapada, a osnovni lijekovi nisu uvijek dostupni.

Najčešćih bolesti, kao što su želučane infekcije i putnički proljev, dobro poslužuju lokalne ljekarne. Farmaceuti često govore malo engleski. Od studenog 2007. možete zatražiti da vaš hotel pozove liječnika ako je potrebno, a posjet vašoj hotelskoj sobi koštao bi između 700 i 1000 SYP.

Naravno, najveća terapija je ostati zdrav na prvom mjestu. Kad večerate vani, odaberite prepun restoran.

Ponesite svoju terapiju sa sobom ako je imate. Ne očekujte da ćete sve svoje lijekove pronaći u Siriji. Ako nešto morate kupiti u ljekarni, zatražite "stranu" marku iz EU ili SAD-a. Za to ćete morati platiti premiju, ali ćete imati veće šanse da dobijete pravi lijek. Prema nekoliko domaćih farmaceuta, pojedini proizvodi su nepoznatog podrijetla i beskorisni su.