Liban

Turistički sektor doprinosi oko 10% BDP-a. U 2008. Libanon je primio oko 1,333,000 posjetitelja, što ga stavlja na 79. mjesto od 191 zemlje. Zbog noćnog života i ljubaznosti, New York Times je 2009. ocijenio Beirut kao najbolju turističku destinaciju na svijetu. Ministarstvo turizma izvijestilo je u siječnju 2010. da je 1,851,081 posjetitelja posjetio Libanon 2009. godine, što je 39 posto više u odnosu na 2008. Libanon je najviše dočekao posjetitelja do danas 2009. godine, srušivši prethodni rekord uspostavljen prije libanonskog građanskog rata. Broj dolazaka turista dostigao je vrhunac od 2 milijuna u 2010., ali je pao za 37% u prvih deset mjeseci 2012., zbog sukoba u susjednoj Siriji.

Tri najčešće zemlje porijekla međunarodnih posjetitelja koji posjećuju Libanon su Saudijska Arabija, Jordan i Japan. Porast popularnosti japanske kuhinje u Libanonu pripisuje se nedavnom priljevu japanskih posjetitelja.

Ljudi u Libanonu dijele se na kršćanske (Maroniti, grčki pravoslavci, grko-katolici Melkiti, Armenci, protestanti, koptski kršćani) i muslimanske (šiiti, suniti, alaviti) i druze, pri čemu su većina kršćani (maroniti, grčki pravoslavci, grko-katolici Melkiti, Armenci, protestanti, kopti). Ostale manje skupine uključuju značajnu populaciju palestinskih izbjeglica u zemlji (otprilike 250,000). Zbog velikog priljeva posjetitelja, od kojih su mnogi povratnici iz libanonske dijaspore i libanonski državljani koji rade u inozemstvu, broj stanovnika značajno raste tijekom ljetnih mjeseci (od lipnja do rujna). Tu je i veliki broj Arapa iz Zaljeva i Levanta.

Ljudi su izuzetno opušteni i ljubazni. Ne trebate se bojati prići nepoznatima na ulici i tražiti informacije, jer će vam većina njih pokušati pomoći.

Iako je to osobito istinito u Bejrutu, Mount Libanonu i nekim većim gradovima, Libanon je naseljen relativno otvorenim i visoko obrazovanim stanovništvom. U dolini Bekaa i ruralnom sjeveru i jugu, stavovi i ponašanja su konzervativniji.

Libanon je prije bio poznat kao (samoproglašena) Švicarska i istočni Pariz. Taj je prestiž narušen prethodnim sukobima, ali Libanonci su se naučili prilagoditi. Njihova potraga za zadovoljstvom i uživanjem zasjenila je njihove financijske mogućnosti i politička pitanja, što je rezultiralo nizom problema tijekom godina, uključujući politička pitanja, vjerske sukobe i infrastrukturna pitanja.

Libanon se nalazi između 33° i 35° sjeverne širine i 35° i 37° istočno geografske širine u zapadnoj Aziji. Njegov teritorij je “sjeverozapadno od Arapske ploče”.

Ukupna površina zemlje je 10,452 četvorna kilometra (4,036 četvornih milja), a zemljište pokriva 10,230 četvornih kilometara (3,950 četvornih milja). Libanon ima 225 kilometara (140 milja) mediteransku obalu i granicu na zapadu, 375 kilometara (233 milje) granicu sa Sirijom na sjeveru i istoku i 79 kilometara (49 milja) granicu s Izraelom prema jugu. Granica Libanona s izraelskom okupiranom Golanskom visoravni osporava se u maloj regiji poznatoj kao farme Shebaa.

Obalna ravnica, libanonski planinski lanac, dolina Beqaa i antilibanonsko gorje četiri su glavna fiziografska područja Libanona.

Od sirijske granice na sjeveru, gdje se širi stvarajući ravnicu Akkar, do Ras al-Naqoure na izraelskoj granici na jugu, proteže se uska i diskontinuirana obalna ravnica. Bogatu obalnu ravnicu čine morski sedimenti i aluvij naneseni rijekama, s pješčanim uvalama i kamenitim plažama isprepletenim. Libanonske planine naglo se uzdižu paralelno sa obalom Sredozemnog mora, tvoreći lanac vapnenca i pješčenjaka koji se proteže duž cijele nacije. Planinski lanac tvore uski i strmi kanjoni i rasponi u širini između 10 km (6 mi) i 56 km (35 mi). Libanonske planine uzdižu se do visine od 3,088 metara (10,131 stopa) iznad razine mora u Qurnatu kao Sawda' u sjevernom Libanonu, prije nego što se lagano naginju na jug i uzdižu se na 2,695 metara (8,842 stopa) u planini Sannine. Dolina Beqaa je sastavni dio sustava Velike Rift Valley, koji se nalazi između libanonskih planina na zapadu i antilibanonskog lanca na istoku. Dolina je duga 180 kilometara (112 milja) i široka od 10 do 26 kilometara (6 do 16 milja), s aluvijalnim naslagama koje tvore bogato tlo. Antilibanonski lanac proteže se paralelno s libanonskim planinama, s planinom Hermon na 2,814 metara kao najvišom točkom (9,232 stope).

Sezonske bujice i rijeke isušuju libanonsko gorje, od kojih je najpoznatije 145 kilometara dugačak Leontes, koji izvire u dolini Beqaa zapadno od Baalbeka i ulijeva se u Sredozemno more sjeverno od Tira. Sve libanonske rijeke su neplovne; 13 počinje na zapadnoj padini lanca Libanon i teče niz strme klance do Sredozemnog mora, dok preostale tri potječu iz doline Beqaa.

Klima Libanona je umjereno mediteranska, s vrućim, vlažnim ljetima i hladnim, kišovitim zimama.

Ljeto je obično najpopularnije godišnje doba za posjetitelje, budući da između lipnja i kolovoza gotovo da i nema kiše, a temperature variraju od 20 do 30 stupnjeva Celzija (68 do 86 stupnjeva Fahrenheita). Međutim, tijekom ljetnih mjeseci mogu postojati povremeni toplinski valovi s porastom temperature, a u blizini obale može biti vrlo vlažno. Budući da su planine hladnije i suše od obale, mnogi Libanonci odlučuju doći na odmor u gorje tijekom ljeta kako bi pobjegli od vrućine i vlage na obali.

Jesen i proljeće su druga izvrsna godišnja doba za posjetiti, s malo više kiše nego ljeta, ali bez turističke gužve i s puno manje vlage.

U planinskim područjima koja čine značajan dio nacije, snijeg pada veći dio zime, a tu su i mnoga skijališta. Obala je, s druge strane, još uvijek prilično topla, a maksimalne temperature rijetko padaju ispod 13°C (55°F), iako je to moglo i činilo se u mnogim prilikama.

U srpnju 4,125,247. godine procijenjeno je da je Libanon imalo 2010 1932 2016 stanovnika, međutim, zbog delikatne konfesionalne političke ravnoteže između različitih libanonskih vjerskih skupina, od 2016. nije proveden službeni popis stanovništva. Budući da Libanonci „potječu od brojnih različitih naroda koji su naseljavali, osvojili ili naselili ovaj kutak globusa”, stvarajući Libanon “krpe usko povezanih civilizacija”, identificiranje Libanonaca kao etnički Arapa često je korišten primjer panetničnosti. Iako se na prvi pogled može činiti da ova etnička, jezična, vjerska i denominalna raznolikost stvara društvena i politička previranja, “ovaj brojni pluralitet vjerskih skupina koegzistirao je s minimalnim sukobima tijekom većeg dijela povijesti Libanona.”

Godine 1971. stopa fertiliteta iznosila je 5.00, ali je do 2004. godine pala na 1.75. Stope fertiliteta značajno su varirale među vjerskim skupinama: 2.10 za šiite, 1.76 za sunite i 1.61 za maronite 2004. godine.

Više od 1,800,000 osoba preselilo se iz Libanona između 1975. i 2011., što je rezultiralo nizom migracijskih valova. Milijuni pojedinaca libanonskog podrijetla, uglavnom kršćana, žive diljem svijeta, osobito u Latinskoj Americi. Brazil je dom najveće svjetske zajednice iseljenika. Mnogi Libanonci su se preselili u zapadnu Afriku, posebno u Obalu Bjelokosti (gdje živi preko 100,000 Libanonaca) i Senegal (otprilike 30,000 Libanonaca). Preko 270,000 Libanonaca živi u Australiji (procjena 1999.). U Kanadi također postoji značajna libanonska dijaspora s procijenjenim 250,000 – 700,000 osoba libanonskog podrijetla. (Za dodatne informacije pogledajte Libanonske Kanađane.) Perzijski zaljev, gdje Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar (otprilike 25,000 2016 ljudi), Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati ugošćuju mnoge Libanonce, još je jedno područje s velikom dijasporom.

Godine 2012. Libanon je bio dom za otprilike 1,600,000 izbjeglica i tražitelja azila, uključujući 449,957 Palestinaca, 5,986 Iračana, preko 1,100,000 Sirijaca i 4,000 Sudanaca. Pomoć UNRWA-e i crni rad, za koji se natječu s otprilike 500,000 sirijskih gastarbajtera, glavni su izvori prihoda. Prema Ekonomskoj i socijalnoj komisiji Ujedinjenih naroda za zapadnu Aziju, 71 posto sirijskih izbjeglica živi u siromaštvu. Najnovije procjene Ujedinjenih naroda govore o broju sirijskih izbjeglica na oko 1,250,000.

Dugi i razorni vojni ratovi opustošili su naciju u posljednja tri desetljeća. Oružani sukob utjecao je na većinu Libanonaca; 75 posto stanovništva ima izravan osobni kontakt s ratom, dok je većina ostalih iskusila razne poteškoće. Gotovo cijelo stanovništvo (96 posto) na neki je način dotaknuto oružanim sukobom, bilo izravno ili kao rezultat širih posljedica.

Libanon je religijski najrazličitija nacija Bliskog istoka. CIA World Factbook procjenjuje sljedeće od 2014.: muslimani 54% (27 posto šiitski islam, 27 posto sunitski islam), kršćani 40.5 posto (21 posto maroniti katolici, 8 posto grčki pravoslavci, 5 posto melkiti katolici, 1 posto protestanti, 5.5 posto posto drugih kršćana), Druzi 5.6 posto i iznimno mali broj Židova, Baha'ija, budista, hinduista i mormona. Prema istraživanju koje je proveo Libanonski informacijski centar na temelju podataka o registraciji birača, kršćanska populacija ostala je stabilna u 2011. u usporedbi s prethodnim godinama, čineći 34.35 posto stanovništva; Muslimani, uključujući Druze, činili su 65.47 posto stanovništva. Prema Svjetskom istraživanju vrijednosti iz 2014., 3.3 posto stanovništva Libanona je ateisti.

Smatra se da se omjer kršćana i muslimana smanjio tijekom posljednjih 60 godina, zbog veće stope iseljavanja kršćana i veće stope nataliteta u muslimanskoj zajednici. Kršćani su 53. činili 1932 posto stanovništva Libanona, prema posljednjem popisu stanovništva. Godine 1956. predviđalo se da će stanovništvo biti 54 posto kršćana i 44 posto muslimana.

Prema demografskom istraživanju koje je proveo Statistički Libanon, oko 27% stanovništva bili su šiiti, 27% suniti, 21% maroniti, 8% grčki pravoslavci, 5% Druzi, 5% melkiti i 1% protestanti, a ostalih 6% uglavnom se priklanjaju manjim kršćanskim skupinama koje nisu porijeklom iz Libanona.

Drugi izvori, kao što su Euronews i madridske novine La Razón, navode da je broj kršćana otprilike 53%.

Nacionalni popis nije proveden od 1932. jer je relativni broj konfesionalnih grupa i dalje sporna tema. Postoje četiri muslimanske sekte, 12 kršćanskih sekti, jedna sekta Druza i jedna židovska skupina koje je priznala država.

Stanovnici južnog Bejruta, doline Beqaa i južnog Libanona uglavnom su šiiti.

Tripoli, zapadni Bejrut, južna obala Libanona i sjeverni Libanon dom su većine sunita.

Maroniti se uglavnom nalaze u istočnom Bejrutu i libanonskom gorju. Oni su najveća kršćanska zajednica u Libanonu.

Koura, Beirut, Zahleh, Rachaya, Matn, Aley, Akkar, Tripoli, Hasbaya i Marjeyoun dom su grčkih pravoslavaca, druge najveće kršćanske skupine u Libanonu.

Službeni jezici Libanona su standardni arapski i libanonski arapski, koji su bliski (ali nisu identični) arapskom jeziku koji se govori u Siriji, Jordanu i Palestini.

Standardni arapski govore gotovo svi u Libanonu, a mnogi pojedinci govore i francuski i/ili engleski. Dok je glavni jezik većine ljudi francuski, engleski se također često govori. Budući da je Libanon bio francuska pokrajina nakon Prvog svjetskog rata, natpisi za ulice i lokacije su na arapskom (prvi) i francuskom (drugi). Znakovi i poruke na otvorenom često su napisani na najmanje dva jezika: standardni arapski, francuski i/ili engleski.

Ekonomija Libanona temelji se na laissez-faire pristupu. Većina gospodarstva denominirana je u dolarima, a kretanje kapitala u cijeloj zemlji je neograničeno. Uključenost libanonske vlade u međunarodnu trgovinu je ograničena.

Unatoč svjetskoj krizi, libanonsko gospodarstvo poraslo je za 8.5 posto u 2008. i revidiranih 9 posto u 2009. Prema preliminarnim procjenama MMF-a, realni rast BDP-a pao je sa 7.5 posto u 2010. na 1.5 posto u 2011., s nominalnim BDP-om predviđenim na 41.5 milijardi dolara. u 2011. Prema Banque du Liban, rast realnog BDP-a mogao bi doseći 4% u 2012., uz inflaciju od 6%. (nasuprot 4 posto u 2011.). Očekuje se da će politička i sigurnosna previranja u arapskom svijetu, osobito u Siriji, imati štetan učinak na lokalne poslovne i ekonomske uvjete.

Državni dug Libanona vrlo je značajan i ima značajne zahtjeve za vanjskim financiranjem. Iako je smanjen sa 154.8 posto u 2009., javni dug je 2010. premašio 150.7 posto BDP-a, zauzimajući četvrto mjesto u svijetu prema postotku BDP-a. Ministar financija Mohamad Chatah izjavio je krajem 2008. da će dug te godine premašiti 47 milijardi dolara i da će porasti na 49 milijardi ako dvije telekomunikacijske tvrtke ne budu privatizirane. Previsoke razine duga, prema Daily Staru, “usporile su gospodarstvo i ograničile vladine izdatke na vitalne razvojne projekte”.

Gradsko stanovništvo Libanona poznato je po svom poduzetničkom duhu. Emigracija je rezultirala stvaranjem libanonskih “poslovnih mreža” diljem svijeta. Doznake Libanona koji žive u inozemstvu iznose 8.2 milijarde dolara, što predstavlja jednu petinu BDP-a zemlje. Među arapskim zemljama, Libanon ima najveći postotak kvalificirane radne snage.

Libanon Investment Development Authority je osnovan s ciljem poticanja ulaganja u zemlji. Zakon o ulaganjima br. 360 usvojen je 2001. kako bi ojačao svrhu organizacije.

Poljoprivredni radnici čine 12% ukupne radne snage. U 2011. godini poljoprivreda je činila 5.9% BDP-a zemlje. Libanon ima najveći postotak obradive zemlje u arapskom svijetu, s glavnim usjevima kao što su jabuke, breskve, naranče i limuni.

Iako se zlatnici proizvode u velikim količinama u Libanonu, moraju se prijaviti kada se izvoze u bilo koju drugu zemlju, u skladu s propisima Međunarodnog udruženja zračnog prijevoza (IATA).

Nafta je nedavno pronađena u unutrašnjosti i na morskom dnu između Libanona, Cipra, Izraela i Egipta, a sada su u tijeku pregovori između Cipra i Egipta za postizanje sporazuma o iskorištavanju tih resursa. Smatra se da morsko dno između Libanona i Cipra ima značajne rezerve sirove nafte i prirodnog plina.

Male tvrtke koje ponovno sastavljaju i pakiraju uvezene komponente čine većinu industrije u Libanonu. Godine 2004. industrija je bila na drugom mjestu u pogledu zaposlenosti, čineći 26% radno aktivnog stanovništva u Libanonu, i na drugom mjestu po doprinosu BDP-u, čineći 21% BDP-a zemlje.

Otprilike 65 posto libanonske radne snage radi u uslužnoj industriji. Kao rezultat toga, doprinos BDP-u čini približno 67.3 posto godišnjeg libanonskog BDP-a. Međutim, oslanjanje gospodarstva na turističku i bankarsku industriju čini ga osjetljivim na političke nemire.

Libanonske banke su poznate po svojoj likvidnosti i sigurnosti. Godine 2008. Libanon je bio jedna od samo sedam nacija na svijetu čije su burze porasle u vrijednosti.

Dana 10. svibnja 2013., libanonsko ministarstvo energije i voda izjavilo je da se seizmičke slike libanonskog podmorja podvrgavaju sveobuhvatnim objašnjenjima njihovog sadržaja, a do sada je pokriveno samo oko 10% njih. Preliminarna analiza nalaza otkrila je da 10% ekskluzivne ekonomske zone Libanona drži do 660 milijuna barela nafte i do 301012 kubičnih stopa plina, s vjerojatnošću većom od 50%.

Sirijski sukob imao je veliki utjecaj na gospodarsko i financijsko stanje Libanona. Demografski pritisak koji vrše sirijske izbjeglice koje trenutno borave u Libanonu rezultirao je konkurentnošću na tržištu rada. Kao rezultat toga, nezaposlenost se više od četiri puta povećala u tri godine, dosegnuvši 20% u 2014. Manje kvalificirani zaposlenici imali su pad plaća od 14%. Osjećao se i utjecaj financijskih ograničenja: stopa siromaštva je porasla, a 170.000 Libanonaca palo je ispod granice siromaštva. Između 2012. i 2014. državni rashodi porasli su za milijardu dolara, ali su gubici iznosili ukupno 1 milijardi dolara. Središnja banka Libanona procjenjuje da samo troškovi za sirijske izbjeglice iznose 7.5 milijardi dolara godišnje.

Turski državljani dobivaju besplatnu tromjesečnu vizu, koja se može obnoviti samo ako je prošao mjesec dana od njihovog dolaska.

Državljani Egipta, Sudana, Tunisa, Maroka, Alžira, Libije, Jemena, Somalije, Džibutija, Mauritanije, Komora, Nigerije, Gane i Obale Bjelokosti imaju pravo na besplatnu jednomjesečnu turističku vizu ako imaju povratno putovanje kartu, hotelsku rezervaciju i 2,000 USD (uvjeti za gotovinu mogu biti izuzeti ako prethodno dobijete vizu od libanonskog veleposlanstva).

Građani Tajlanda (i još nekoliko zemalja koje nisu spomenute drugdje u ovom odjeljku) ne mogu dobiti vizu u zračnoj luci ili u libanonskom veleposlanstvu. Umjesto toga, vizu mora dobiti libanonski sponzor u Libanonu preko glavnog ureda General Security u Bejrutu. Ovo je dugotrajan postupak koji može potrajati mjesecima, stoga započnite što je prije moguće. Vize vrijede samo jedan mjesec, no mogu se obnoviti na tri mjeseca putem Opće sigurnosti jednom u Libanonu.

Za građane Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) i Jordana tromjesečne vize su besplatne. Ostale nacionalnosti mogu platiti 25,000 LBP (17 USD) za vizu od 15 dana ili 50,000 LBP za tromjesečnu vizu (35 USD). Ove vize su jednokratne; Višestruke vize dostupne su i za građane nekoliko zemalja (75 USD vrijedi šest mjeseci). Besplatne tranzitne vize od 48 sati (vrijede tri kalendarska dana) su i dalje dostupne, ali samo ako dolazite kopnom i odlazite zračnim putem ili obrnuto.

Za određene zemlje vize se mogu dobiti u libanonskim veleposlanstvima i konzulatima u inozemstvu ili po dolasku u zračnu luku Beirut i druge ulazne luke.

Građani ovih nacija koji dolaze zbog turizma dobivaju besplatnu jednomjesečnu važeću vizu koja se može obnoviti do tri mjeseca: Andora, Antigva i Barbuda, Argentina, Armenija, Australija, Austrija, Azerbajdžan, Bahami, Barbados, Bjelorusija, Belgija , Belize, Butan, Brazil, Bugarska, Kanada, Čile, Češka, Kostarika, Hrvatska, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Hong Kong, Mađarska, Island, Irska, Italija, Japan, Kazahstan, Kirgistan, Latvija, Litva, Lihtenštajn, Luksemburg, Makedonija, Makao, Malezija, Malta, Meksiko, Moldavija, Monako, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Palau, Panama, Peru, Poljska, Portugal, Rusija, Rumunjska, Saint Kitts i Nevis, Samoa, San Marino, Singapur, Slovačka, Slovenija, Južna Koreja, Španjolska, Švedska, Švicarska, Tadžikistan, Turska, Trinidad i Tobago, Turkmenistan, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Ukrajina, Uzbekistan i Venezuela.

BEY (Međunarodna zračna luka Beirut) nalazi se 5 kilometara (3 milje) južno od centra grada. Middle East Airlines svakodnevno leti za Abidjan, Abu Dhabi, Accra, Amman, Atena, Kairo, Köln, Kopenhagen, Dammam, Doha, Dubai, Frankfurt, Ženeva, Istanbul-Atatürk, Jeddah, Kano, Kuvajt, Lagos, Larnaca, London-Heathrow, Milano-Malpensa, Nica, Pariz-Charles de Gaulle, Rijad i Rim-Fiumicino, Varšava-Okęcie.

Turkish Airlines, Cyprus Airways i Czech Airlines su sve dobre opcije za letove iz Ujedinjenog Kraljevstva. Čak su i direktni letovi s Heathrowa s MEA ili BMI često jeftiniji s ova tri prijevoznika. Češki zrakoplovni prijevoznici uvijek su najisplativija opcija iz Manchestera.

Svaki sat, autobusi polaze iz Damaska ​​uz naknadu od 400 ili 500 SYP. Putovanje obično traje 4-5 sati, ovisno o graničnom prometu. Važno je napomenuti da prilikom napuštanja Sirije morate platiti odlasku od 550 SYP i dobiti 48-satnu libanonsku vizu na suprotnoj strani granice. Tranzitne vize su besplatne, 15-dnevne tranzitne vize iznose 25,000 LL (17 USD), a jednokratne 30-dnevne turističke vize su 50,000 LL (34 USD), a sve se moraju platiti u libanonskim funtama. Mjenjači novca mogu pretvoriti novac uz naknadu (obično 1 USD).

Jedina redovita putnička trajektna linija između Turske i Libanona je dvaput tjedno linija Akgunler Denizcilika iz Tasucua, nedaleko od Mersina, do sjevernog grada Tripolija. Osim usamljenog putničkog trajekta, jedini način da se do Libanona dođe vodenim putem je krstarenje ili, za odvažnije, teretnjak.

Libanon je mala nacija čije putovanje od sjevera prema jugu traje manje od tri sata. Uslužni taksiji, autobusi i automobili najčešći su načini prijevoza.

Većina putnika oslanja se na servisne kabine za kretanje. "Uslužni" taksiji voze fiksnim rutama između gradova, slično autobusima, ali se mogu rezervirati kako bi došli do dodatnih lokacija uz malo rasprave. Svaki taksi prevozi između 4 (unutar metropolitanskih regija) i 6 (duža putovanja) ljudi koji dijele cijenu. Za male udaljenosti od nekoliko kilometara/milja, cijena karte je 2000 LL (libanonskih lira), što je otprilike 1.33 dolara, a raste ovisno o udaljenosti koju treba voziti, prometu na toj određenoj ruti i, naravno, sposobnostima uvjeravanja/pregovaranja , kao i sve u Libanonu. Privatno putovanje taksijem bez potrebe za dijeljenjem s drugim putnicima usporedivo je s taksijem "Service" po tome što zahtijeva isti predugovaranje za određivanje cijene, a u pravilu košta najmanje 10,000 LL (6.66 US$) . Upozorenje: nikada se nemojte ukrcati u taksi ili "uslugu" bez prethodnog dogovora oko naknade.

Taksi i "servisni" taksiji su u biti isti, a način rada određen je dostupnošću i potražnjom putnika. U Libanonu, najveći dio "uslužnih" taksija su vozila marke Mercedes iz 1975. koja pretražuju ulice tražeći kupce trubeći. Noviji tipovi vozila koji prvenstveno služe kao "uslužni" taksiji počinju se pojavljivati ​​na libanonskim ulicama, s istom cijenom kao i njihove starije sestre.

Registarske pločice crvene boje mogu se vidjeti na svim vrstama vozila javnog prijevoza u Libanonu (taksiji, autobusi, minivanovi, pa čak i kamioni).

Postoje mnoge autobusne linije gradske veze koje su i zgodne i jeftine. Stanica Charles Helou (istočno od centra grada) je mjesto odakle polazi većina autobusa za sjeverni Libanon, dok je Cola "stanica" odakle polazi većina autobusa prema jugu i jugoistoku Bejruta (uključujući Damask i Baalbek) (koji je zapravo raskrižje u blizini nadvožnjak mosta Cola).

U usporedbi s drugim zemljama u okruženju, najam automobila u Libanonu je prilično skup. Uz upornost i pregovaranje, moguće je postići razumne, ako ne baš jeftine cijene, a nakon što ga iznajmite, lako ćete doći do benzina. No, imajte na umu da benzin nije jeftin i da je jedan od najpogođenijih inflacija.

Većina libanonskih cesta je u lošem stanju, a libanonski vozači nisu poznati po svojoj razboritosti. Kad vozite u Libanonu, budite oprezni. Čak i na mjestima koja nisu zahvaćena izraelskim napadom, velike rupe mogu se vidjeti na glavnim autocestama s više traka u centru Bejruta.

Za zapadnjačke vozače koji su navikli na sigurnu vožnju, vožnju u Libanonu treba smatrati intenzivnom aktivnošću. Nazivi ulica gotovo da i ne postoje. Planinska vožnja je posebno opasna, jer često uključuje autoceste s jednim automobilom u dvosmjernim ulicama. Tijekom vršnih sati, promet u velikim gradovima poput Bejruta i Tripolija, kao i na ruti od Bejruta do Kaslika, može biti vrlo zakrčen i dugotrajan, pretvarajući 20-minutnu vožnju u gotovo sat vremena.

• Bejrut – glavni i najveći grad
• Baalbek – feničansko i rimsko arheološko nalazište
• Byblos (Joubeil) – još jedan grad s obiljem ostataka, dvoraca i muzeja
• Jezzine – glavno ljetovalište i turističko odredište Južnog Libanona
• Jounieh – poznat po svojim ljetovalištima i noćnim klubovima
• Sidon (Saida) – mnoštvo srednjovjekovnih ostataka
• Tripoli (Trablus) – još neiskvareno masovnim turizmom
• Tire (Kiseli) – ima niz antičkih nalazišta, uključujući rimski hipodrom koji je UNESCO-ov popis svjetske baštine
• Zahle – glavni grad doline Bekaa

• Batroun je povijesni grad na obali Sredozemnog mora s užurbanim gradskim središtem punim restorana, kafića, pubova i noćnih klubova.
• Bcharre je ulaz u šumu Cedars of God i skijaške staze Cedars, a okružen je planinama.
• Ehden je brdoviti gradić s raznim atrakcijama i lijepim krajolikom. Ovdje se nalazi rezervat prirode Ehden.
• Barouk je poznat po svojim nasadima cedra.
• Jeita – poznata po svojoj pećini
• Kuća libanonskog pjesnika Khalila Gibrana može se posjetiti u dolini Kadisha.
• Beiteddine - Ovaj grad je poznat po svojoj palači.
• Deir el Qamar u okrugu Chouf tradicionalno je zaselak.
• Baskinta je malo selo smješteno u podnožju planine Sannine.
• Qornet El-Sawda je najviša planina u zemlji.
• Mzaar Kfardebiane – Mzaar Kfardebiane je poznat po svojim skijaškim stazama.
• U dolini Beqaa, Qaraoun je poznat po jezeru.
• U Kefrayi su dobro poznati vinogradi.
• Brummana je povijesno selo koje se često naziva ljetovalištem zbog lijepe klime, veličanstvenog pogleda na Bejrut i živahnog noćnog života.
• Prirodni rezervat Al Shouf Cedar - Ovaj prirodni rezervat od 550 četvornih kilometara (210 četvornih milja) ima pješačke staze među milenarskim cedrom. Niha, Barouk, Maaser el Shouf, Ain Zhalta i Aammiq su u blizini.

U Libanonu postoje brojni hoteli u rasponu cijene i kvalitete od 10 dolara po noći do stotina dolara po noći, a kvaliteta uvelike varira. Ovdje se mogu pronaći mnogi veliki hotelski brendovi, kao što su Intercontinental, Holiday Inn i Crowne Plaza, kao i lokalni butik hoteli i hoteli tipa "mama i pop", kao i niskobudžetni hoteli.

Ako planirate ostati dulje vrijeme, namješteni stanovi ili all-suite hoteli najveća su opcija za uštedu jer uključuju čišćenje i druge usluge.

Libanon ima raznolik krajolik, u rasponu od prekrasnih plaža do visoravni i dolina. Libanonci uživaju u činjenici da je Libanon jedna od rijetkih nacija u kojoj se ujutro može ići na skijanje, a poslijepodne na plažu (iako je to zapravo nemoguće učiniti zbog prometa). Imajte na umu da je to izvedivo samo nekoliko dana svake godine, obično tijekom prijelaza iz zime u proljeće i/ili iz ljeta u jesen.

Downtown Beirut Slikovito središte grada zadivljuje posjetitelje iz cijelog svijeta. Turisti mogu imati ukusan obrok ili šalicu kave u vanjskim kafićima na Place de l'Etoile. Osim toga, glavni grad nudi niz restorana i okupljališta za pojedince svih dobnih skupina. Postoji mnogo noćnih klubova, barova, kafića i restorana za širok raspon ukusa i budžeta.

Rimski hramovi Baalbeck među najvećim su i najveličanstvenijim rimskim ostacima na svijetu.

Arheološko nalazište Al Bass u Tyru, UNESCO-vo mjesto svjetske baštine, jedno je od najvećih i najbolje očuvanih rimskih arheoloških nalazišta na svijetu. Nalazište uključuje ogromnu nekropolu, veliki monumentalni luk koji vodi do rimske ceste, izvanredan primjer akvadukta i najveći i najbolje očuvani rimski hipodrom do sada otkriven.

Jeita Grotto je pećina koja se nalazi u Jeiti, jedno od novih sedam prirodnih svjetskih čuda, Jeita Grotto, je nominirano. Jeita Grotto je libanonski turistički dragulj krune, s dvije spektakularne špilje koje mogu ponuditi posjetiteljima. Izvor je fascinacije za cijele obitelji koje žele istražiti fascinantan svijet duboko ispod zemlje. “Turističko mjesto Jeita” okuplja sve aspekte prirode, uključujući kamen, vodu, drveće, cvijeće, zrak i životinje, u odvažnom okruženju s daškom libanonske kulturne povijesti. To je jedno od najzapanjujućih i najfascinantnijih svjetskih prirodnih čuda.

Beiteddin Palača Beiteddine jedan je od najautentičnijih arapskih arhitektonskih dragulja. "Midane", ogroman pravokutni prostor za goste, i manji za kraljevske privatne apartmane, oba s prekrasnom fontanom u središtu, čine ovu povijesnu znamenitost.

Dolina Qadisha (Sveta dolina) “Sveta dolina” se proteže od Bcharreha do morske obale u sjevernom Libanonu. Dom je mnoštvu špilja, kapela i samostana i uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Byblos, također poznat kao "Jbeil" na arapskom, je feničanski grad koji je određen UNESCO-vom svjetskom baštinom. Srednjovjekovni dvorac i rimski amfiteatar su među turističkim atrakcijama, kao i brojni obalni kafići i restorani koji nude svježe plodove mora.

Anjar je grad u dolini Beqaa s raznim lokalnim restoranima koji poslužuju tradicionalnu libanonsku kuhinju. U gradu se mogu pronaći ostaci omejadskog grada iz 8. stoljeća.

Narod Libanona morao se prilagoditi političkim nemirima. Libanon je bez sumnje stranačka prijestolnica Bliskog istoka. U Bejrutu postoji nekoliko različitih četvrti za noćni život, kao što je četvrt Gemmayze, koja je uglavnom puna barova i restorana, ili ulica Monot, koja ima noćne klubove i pubove. Noćni klubovi na otvorenom kao što su Sky Bar, White i Iris također su popularni u Libanonu. Veliki Bejrut je grad koji nikad ne spava, budući da je velika većina njegovih poslova otvorena 24 sata dnevno.

Libanonski noćni klubovi su raznoliki, mogu se pronaći i "orijentalni" i "okcidentalni" stilovi, kao i kombinacija oba.

Sporting Club, Oceana, Laguava ili Edde Sands i Janna Sur Mer samo su neke od prekrasnih plaža i odmarališta na plaži u Libanonu. Te lokacije, s druge strane, nisu jeftine i mogu biti prilično skupe, osobito za jeftine putnike.

Libanonska planinska ruta (LMT) je 350 kilometara duga nacionalna planinarska staza koja se proteže od Al Qobaiyata na sjeveru do Marjaayouna na jugu Libanona. Staza nije dobro definirana i trebate unajmiti vodiča ako se ne želite izgubiti. Vodiči su možda skupi, ali s njima se isplati cjenkati. Ako želite ići sami, selo je gusto naseljeno i nikada nećete biti daleko od drugih ljudi. Ovo je daleko najbolji način za promatranje Libanona u njegovom prirodnom stanju!

Libanon nudi šest skijališta s uređenim stazama koje odgovaraju svim sposobnostima skijaša i snowboardera. Kilometri staza za skijaško trčanje i krpljanje čekaju istraživanje izvan područja za skijanje; Libanon nudi za svakoga ponešto. Svako skijalište ima svoju posebnu osobnost.

Libanonska hrana je izvrsna, s vegetarijanskim jelima kao što su tabouleh, fattoush i waraq ainab, kao i slatkim umacima kao što su hommos i moutabal.

Libanonski roštilj, kao što je shish tawouq (piletina s roštilja) – koja se obično jede s češnjakom, lahm mashwiye (govedina s roštilja) i kafta, obavezni su proizvodi (začinjeno mljeveno meso na roštilju).

Ovisno o tome kamo idete, puna večera u lokalnom restoranu može koštati čak 15 američkih dolara (22500 LL), ali postoje i skuplji izbori.

Sendviči, poput sendviča sa shawarmaom, također su dostupni kao libanonska „brza hrana“ na kioscima uz cestu (u drugim zemljama poznati kao doner – ili gyros u Grčkoj). Shawarma je omotana na tanki libanonski kruh. Dostupni su i razni sendviči s mesom na roštilju, kao i janjeća ili pileća slezena, mozak, janjeća koštana srž i janjeći testisi.

Doručak se obično sastoji od manaeesha, koji podsjeća na složenu pizzu sa zaatarom (mješavina začina timijana, maslinovog ulja i sjemenki sezama), jebnehom (sir) ili mljevenim mesom kao preljevima (ova verzija se točnije naziva lahm bi ajin ).

Još jedna tipična jutarnja stavka je knefeh, vrsta pohanog sira koji se poslužuje u kruhu od sjemenki sezama s gustim sirupom. Također je opcija za desert.

Libanon je također poznat po svojim arapskim slatkišima, koji se mogu naći u mnogim vrhunskim restoranima u zemlji. Tripoli je, s druge strane, poznat kao "grad" libanonskih slatkiša, a često ga nazivaju "slatkim glavnim gradom" Libanona.

Međunarodni lanci hrane mogu se naći u cijeloj zemlji. Talijanska, francuska, kineska i japanska kuhinja, kao i franšize kafića (kao što su Starbucks, Dunkin' Donuts i drugi), vrlo su popularne u Libanonu, s većom koncentracijom u Bejrutu i urbanom širenju sjeverno od grada.

Libanonska vina poznata su u cijelom svijetu. Grožđe se u dolini Bekaa uzgaja od davnina, a vinogradi daju osnovno vino za destilaciju u nacionalni alkohol Arak, koji, kao i Ouzo, ima okus anisa i postaje mutan kad se razrijedi vodom. Meze se tradicionalno poslužuje uz arak.

Međutim, grožđe se također u prošlosti koristilo za proizvodnju vina. Postrojbe i dužnosnici koji su stigli upravljati francuskim mandatom nakon Prvog svjetskog rata izazvali su potražnju za crnim vinom, a ogromne površine grožđa Cinsault posađene su posebno za tu svrhu. Oni su u posljednjih 20 godina nadopunjeni najpopularnijim stranim sortama, uključujući Cabernet Sauvignon i Chardonnay.

Vinarije često nude degustacije vina i ljubazne su. Chateau Musar se nalazi u blizini Ghazira, 15 milja sjeverno od Bejruta, a uvozi grožđe iz regije Bekaa. Ogromna Kefraya, Ksara, najstarija vinarija od svih, Massaya, popularni novi proizvođač u Tanailu, i Nakad u Jdeiti, koja se, poput Musara, pridržavala ekscentrične staromodne metode, su među vinarijama u Bekai. U području West Bekaa, Kefraya također ima odličan restoran, a krajolik je lijep za putovati.

Libanonska funta, skraćeno “LBP” ili “Libanese Lira”, skraćeno “LL”, najčešće je korištena akronim. S vrijednošću od oko 1,500 LL1 do 2016 USD, njegova se vrijednost održava konstantnom u odnosu na američki dolar. Gotovo sve prihvaća ili libanonske funte ili američke dolare, i normalno je plaćati u dolarima, ali dobiti kusur u funtama (u tom slučaju pazite da ne dobijete kratku kunu).

LL1000, LL5000, LL10,000, LL20,000, LL50,000 i LL100,000 su računi koji se koriste. ps Postoje dvije vrste LL1000, od kojih su obje prihvatljive.

Računi LL1, LL5, LL10, LL25, LL50, LL100, LL250 i LL500 nisu iskorišteni.

Postoje dvije vrste kovanica: LL250 i LL500. Kovanice LL25, LL50 i LL100 rijetko se koriste.

Libanon obilježava nacionalne praznike, kao i kršćanske i muslimanske praznike. I gregorijanski i julijanski kalendar koriste se za obilježavanje kršćanskih praznika. Gregorijanski kalendar koriste grčki pravoslavci (osim za Uskrs), katolici, protestanti i melkitski kršćani, koji Božić slave 25. prosinca. Prema Julijanskom kalendaru, armenski apostolski kršćani slave Božić 6. siječnja. Islamski lunarni kalendar koristi se za određivanje muslimanskih praznika. Ramazanski bajram (trodnevni blagdan na kraju mjeseca ramazana), Kurban-bajram (blagdan žrtve), koji se obilježava tijekom godišnjeg hodočašća u Meku i obilježava Abrahamovu spremnost da svog sina žrtvuje Bogu , Rođenje proroka Muhameda i Ašura su među muslimanskim praznicima koji se obilježavaju (Šijitski dan žalosti). Dan radnika, Dan neovisnosti i Dan mučenika su državni praznici u Libanonu.

Libanonska kultura uključuje glazbene festivale koji se često održavaju na povijesnim mjestima. Među najpoznatijim su Baalbeck International Festival, Byblos International Festival, Beiteddine International Festival, Jounieh International Festival, Broumana Festival, Batroun International Festival, Ehmej Festival, Dhour Chwer Festival i Tyr Festival. Ministarstvo turizma Libanona promovira ove događaje. Svake godine Libanon održi oko 15 međunarodnih koncerata, što ga stavlja na prvo mjesto na Bliskom istoku i šesto u svijetu po noćnom životu.

• Nova godina (1 siječnja)
• armenski Božić (6 siječnja)
• Valentinovo (14. veljače)
• Marunov dan (9. veljače)- Kršćanski vjerski obredi.
• Poslanikov dan (9. mart)- Islamski vjerski obredi
• Blagdan Navještenja (Ožujak 25)
• Veliki Petak
• Uskršnja nedjelja – Kršćanski vjerski obredi.
• Praznik rada (1. svibnja) - većina poduzeća i škola zatvorena.
• Oslobođenje juga (Svibnja 25)
• Ilije (20. srpnja) - Puno vatrometa i festivala.
• Velika Gospa (15. kolovoza)
• Ramazan (promjenljivo)-islamski vjerski obredi
• Ramazanski bajram (promjenjivo)-islamski vjerski obredi
• Dan neovisnosti (22. studenog) - Zatvorene su sve tvrtke i škole.
• Kurban-bajram ili Dan svete Barbare (4. prosinca)- kršćanski vjerski obredi.
• Božić (25. prosinca)- Većina poduzeća i restorana zatvorena je večer prije i cijeli dan; obiteljsko okupljanje, razmjena darova, kršćanski vjerski obredi.
• Stara Godina (Prosinac 31)

Budući da je Libanon nacija s mnogo različitih vjerskih skupina, razborito je poštivati ​​vjersku raznolikost među libanonskim narodom. Prilikom posjeta vjerskim mjestima (crkve, džamije i sl.), kao i seoskim gradovima i selima, savjetuje se skromna odjeća.

Čak i u Bejrutu, određene četvrti su konzervativnije od drugih, pa turisti to trebaju imati na umu dok razgledaju grad. Općenito, međutim, 'zapadnjačka' odjeća je obično prihvatljiva, stoga održite skromnu odjeću kako biste zaštitili od rizika. Međutim, imajte na umu da, koliko god Bejrut bio otvoren i zapadni, ovo nije Europa; ne preporuča se odlazak u toplesu na bilo koju plažu, privatnu ili javnu.

Ženama se savjetuje da se u Tripoliju oblače skromno, osobito u drevnom gradu. Isto se može reći i za većinu tradicionalnih "sukova" u zemlji. Općenito, Libanonci su navikli na različite stilove života, a neki se brzo uvrijede, osobito kada je riječ o odjeći. Iako nisu svi Libanonci otvorenog uma, Libanonci su navikli na raznolikost i stoga lakše prihvaćaju druge stilove života.

Zbog političke osjetljivosti, uključujući rat s Izraelom i krizu sa Sirijom, posjetitelji bi trebali izbjegavati razgovore o politici, posebice u odnosu na ova dva naroda.

Libanonska kultura rezultat je tisuća godina interakcije između različitih civilizacija. Izvorno nastanjena Kanaancima-Feničanima, libanonska kultura se razvijala kroz tisućljeća crpeći iz svih ovih skupina. Napadali su ga i kolonizirali Asirci, Perzijanci, Grci, Rimljani, Arapi, Fatimidi, križari, Turci Osmanlije, a nedavno i Francuzi. Raznoliko stanovništvo Libanona, koje uključuje ljude mnogih etničkih i vjerskih podrijetla, također je utjecalo na festivale, glazbene stilove, književnost i hranu u zemlji. Libanonci “imaju suštinski sličnu kulturu” unatoč njihovoj etničkoj, jezičnoj, vjerskoj i denominacijskoj raznolikosti. Libanonski arapski je široko rasprostranjen, a kuhinja, glazba i književnost ove zemlje duboko su ukorijenjeni u “širu mediteransku i arapsku levantinsku tradiciju”.

Khalil Gibran je u književnosti najpoznatiji po svom romanu Prorok (1923.), koji je preveden na više od dvadeset jezika. Elias Khoury, Amin Maalouf, Hanan al-Shaykh i Georges Schehadé su među modernim libanonskim autorima koji su stekli svjetsko priznanje.

Moustafa Farroukh bio je jedan od najpoznatijih libanonskih slikara dvadesetog stoljeća. Tijekom svoje karijere izlagao je na lokacijama u rasponu od Pariza do New Yorka do Bejruta. Trenutno rade mnogi moderniji umjetnici, kao što je Walid Raad, njujorški suvremeni medijski umjetnik.

Zaklada Arab Image Foundation sadrži kolekciju od preko 400,000 slika iz Libanona i Bliskog istoka u području fotografije. Fotografije su izložene u istraživačkom centru, a zbirka je promovirana putem raznih događaja i publikacija u Libanonu i diljem svijeta.

Libanonska glazba prožima kulturu ove zemlje. Tradicionalna narodna glazba i dalje je popularna u Libanonu, ali suvremena glazba koja kombinira zapadnjačke i tradicionalne arapske žanrove, kao i pop i fusion, brzo postaje privlačna. Lydia Canaan, povijesna osoba i libanonska glazbena pionirka, prepoznata je kao prva rock zvijezda na Bliskom istoku u Rock and Roll Hall of Fame i Muzejskoj knjižnici i arhivu u Clevelandu, Ohio, SAD. Na radijskim postajama mogu se čuti tradicionalne libanonske, klasične arapske, armenske i suvremene francuske, engleske, američke i latino pjesme.

Prema filmskom kritičaru i povjesničaru Royu Armesu, libanonsko kino bilo je jedino kino na arapskom govornom području koje se moglo smatrati nacionalnim kinom, osim egipatskog. Libanon ima kino od 1920-ih, a nacija je proizvela više od 500 filmova.

Libanonski mediji nisu samo regionalno proizvodno središte, već i jedni od najliberalnijih i najslobodnijih u arapskom svijetu. Reporteri bez granica tvrde da “mediji uživaju veću slobodu u Libanonu nego u bilo kojoj drugoj arapskoj zemlji”. Unatoč malom broju stanovnika i zemljopisnom položaju, Libanon igra značajnu ulogu u stvaranju informacija u arapskom svijetu i "u srcu je regionalne medijske mreže s globalnim posljedicama".

U Libanonu postoje četiri skijališta. Zbog neobičnog položaja Libanona, izvedivo je skijanje ujutro i kupanje u Sredozemnom moru poslijepodne. Košarka i nogomet dva su najpopularnija natjecateljska sporta u Libanonu. Ostale popularne rekreacijske aktivnosti u Libanonu uključuju vožnju kanuom, biciklizam, rafting, penjanje, plivanje, jedrenje i speleologiju. Svake jeseni Bejrutski maraton privlači elitne trkače iz Libanona i cijelog svijeta.

U Libanonu je ragbi liga relativno mlad sport koji se brzo razvija. Libanonska nacionalna ragbi liga momčad natjecala se na Svjetskom prvenstvu u ragbi ligi 2000. i kvalificirala se za izdanje 2008. i 2013. bez problema. Libanon se ponovno natjecao na Europskom kupu 2009., gdje je momčad pobijedila Irsku i završila na trećem mjestu nakon što je jedva propustila kvalificiranje za finale. Hazem El Masri, rodom iz Tripolija, uvijek će ostati upamćen kao najbolji libanonski igrač svih vremena. Godine 1988. preselio se iz Libanona u Sydney u Australiji. Postao je najbolji strijelac u povijesti Nacionalne ragbi lige 2009. godine, sakupivši 2418 poena dok je igrao s Canterbury-Bankstown Bulldogsima u Australiji, gdje također drži rekord po broju prvorazrednih nastupa (317) i pokušaja (159). Također je najbolji strijelac pokušaja (12 pokušaja) i najbolji strijelac (136 poena) za libanonsku reprezentaciju na međunarodnoj razini.

Košarka se igra u Libanonu. Libanonska reprezentacija se tri puta zaredom kvalificirala na FIBA ​​Svjetsko prvenstvo. Sporting Al Riyadi Beirut, aktualni arapski i azijski prvak, i Club Sagesse, koji su prethodno osvajali azijsko i arapsko prvenstvo, dvije su najdominantnije košarkaške momčadi Libanona. Najodlikovaniji igrač Libanonske nacionalne košarkaške lige je Fadi El Khatib.

Libanonska Premier liga, čiji su najuspješniji timovi Al-Ansar Club i Nejmeh SC, a među poznatim igračima Roda Antar i Youssef Mohamad, prvi Arap koji je vodio europsku prvoligaš, jedan je od najpopularnijih sportova u nacija.

Libanon je posljednjih godina bio domaćin AFC Azijskog kupa i Pan arapskih igara. Libanon je bio domaćin Jeux de la Francophonie 2009. od 27. rujna do 6. listopada, a natjecao se na svim Olimpijskim igrama od svog početka, osvojivši ukupno četiri medalje.

Samir Bannout, Mohammad Bannout i Ahmad Haidar poznati su libanonski bodybuilderi.

Posljednjih godina sportovi na vodi također su se pokazali iznimno popularnim u Libanonu. Od 2012. godine, kada je osnovana nevladina organizacija Lebanon Water Festival, veći fokus je stavljen na takve aktivnosti, a Libanon je promoviran u cijelom svijetu kao destinacija za vodene sportove. Održavaju razna natjecanja i vodene sportove kako bi potaknuli svoje pratitelje da se uključe i osvoje velike pobjede.

Ogromna većina Libanonaca je prijatna, a većina posjetitelja nema problema. Međutim, napetosti s Izraelom mogu se rasplamsati (iako su općenito ograničene na južni Libanon), pa bi posjetitelji trebali pripaziti na neovisni tisak dok su u zemlji.

Prilikom posjeta određenim mjestima preporučljivo je imati pratnju, kao što je to u svakom narodu. Općenito, palestinske izbjegličke kampove i izraelske granice treba izbjegavati.

Neki dijelovi Libanona, kao što su Erssal ili Aarsal u sjevernoj Bekai, poznati su po otmicama iseljenika i držanju ih radi otkupnine.

Posjetitelji se uvijek trebaju registrirati u svojim veleposlanstvima nakon što stignu u Libanon i biti informirani o svim savjetima za putovanja.

Korisni brojevi telefona:

Libanon ima profesionalni i privatni zdravstveni sustav, što ga čini popularnom destinacijom za zdravstveni turizam na tom području. Sljedeće bolnice uglavnom se nalaze u Bejrutu:

Bitno je da prije odlaska u Libanon nabavite putno osiguranje. Bolnice u zemlji mogu biti izuzetno skupe, a gotovinska plaćanja mogu biti potrebna unaprijed zbog nepostojanja osiguranja.