Tunis

Ako želite putovati u južnu Afriku, Južna Afrika je dobro mjesto za početak. Iako možete putovati u bilo koju zemlju južne Afrike, većina letova će proći kroz Južnu Afriku. Južna Afrika je također dobro mjesto za privikavanje na putovanja u regiji (iako će neki reći da je Namibija bolja za ovo). Naravno, Južna Afrika nije samo polazište, već i izvrsna destinacija bogata kulturom, divljim životinjama i poviješću.

Mišljenja stranaca o Južnoj Africi oblikovana su istim stereotipima kao i ostatku Afrike. Suprotno uvriježenom mišljenju, Južna Afrika nije toliko siromašna da bi bila razorna s nestabilnom vladom. Iako je ruralni dio Južne Afrike i dalje jedna od najsiromašnijih i najnerazvijenijih regija na svijetu, a siromaštvo u općinama može biti užasno, napredak je postignut. Proces oporavka od aparthejda, koji je trajao gotovo 46 godina, prilično je spor. Zapravo, indeks humanog razvoja Ujedinjenih naroda u Južnoj Africi, koji se polako poboljšavao tijekom posljednjih godina aparthejda, opada od 1996., uglavnom zbog pandemije AIDS-a, a čini se da je siromaštvo u porastu. Južna Afrika ima dobro razvijenu infrastrukturu i sve moderne pogodnosti i tehnologije, od kojih je većina razvijena tijekom godina vladavine bijelaca. Vlada je stabilna, iako je korupcija raširena. Vlada i glavne političke stranke općenito imaju visoku razinu poštivanja demokratskih institucija i ljudskih prava.

Unatoč problemima s kojima se zemlja trenutno suočava, Južna Afrika ostaje najjača ekonomija u Africi i jedina je afrička zemlja u elitnoj skupini velikih gospodarstava u G-20.

Postoje različiti načini za uživanje u odmoru u Tunisu. Svoj odmor možete provesti na prekrasnim plažama Mediterana ili planirati povratno putovanje kroz Tunis. Brojni čarter zračni prijevoznici mogu organizirati letove i hotele, od kojih su mnogi bez vize za ulazak. Postoje i neke agencije koje nude izlete za grupe i privatne putnike.

Turizam je u Tunisu prilično dobro razvijen. Hotelske zvjezdice nisu po europskim i američkim standardima – hotel s 4 zvjezdice je isto što i hotel s 3 zvjezdice.

Tunis ima mediteransku klimu na sjeveru, s blagim kišnim zimama i vrućim, suhim ljetima. Jug zemlje je pustinja. Reljef na sjeveru je planinski, koji, krećući se prema jugu, ustupa mjesto vrućoj, suhoj središnjoj ravnici. Duž linije koja se proteže u smjeru istok-zapad duž sjevernog vrha Sahare, od zaljeva Gabès do Alžira, može se pronaći niz slanih jezera koja su poznata kao "chotts" ili "shatts". Najniža točka je Chott el Djerid na 17 metara (56 stopa) ispod razine mora, a najviši je Jebel ech Chambi na 1,544 metra (566 stopa).

Tunis se nalazi na mediteranskoj obali sjeverne Afrike, na pola puta između Atlantskog oceana i delte Nila. Na zapadu graniči s Alžirom, a na jugoistoku s Libijom. Leži između geografskih širina 30° i 38°N i 7° i 12°E dužine. Nagli zavoj mediteranske obale u sjevernom Tunisu prema jugu pruža Tunisu dvije različite mediteranske obale, na sjeveru u smjeru zapad-istok i na istoku u smjeru sjever-jug.

Iako relativno mali, Tunis ima veliku ekološku raznolikost zbog svog proširenja u smjeru sjever-jug. Njegov istok-zapad je ograničen. Sjeverno od Dorsala leži Tell, područje obilježeno niskim, blagim brežuljcima i ravnicama, opet produžetak planina u zapadnom Alžiru. U Khroumerieu, koji je sjeverozapadni rub tuniskog Tella, nadmorske visine dosežu 1,050 metara, a zimi ima snijega.

Sahel, obalna ravnica koja se širi duž istočne mediteranske obale Tunisa, jedno je od najboljih područja za uzgoj maslina na svijetu. Većina južnog dijela zemlje je polusušna i pustinja.

Tunis ima obalu od 1,148 km. Što se mora tiče, ono ima pravo na susjednu zonu od 24 nautičke milje (44.4 km) i teritorijalno more od 12 nautičkih milja (22.2 km).

Procjenjuje se da je populacija Tunisa 10.8. godine nešto ispod 2013 milijuna. Vlada je podržala uspješan program planiranja obitelji koji je smanjio stopu rasta stanovništva na nešto više od 1% godišnje, čime je pridonio gospodarskoj i socijalnoj stabilnosti Tunisa.

Etničke skupine u Tunisu

Sociološki, povijesno i genealoški, stanovništvo Tunisa uglavnom se sastoji od Arapa, Berbera i Turaka. Dok je osmanski utjecaj bio najznačajniji u uspostavljanju tursko-tuniške zajednice, bilo je i drugih naroda koji su imigrirali u Tunis u različitim razdobljima, što uključuje podsaharske Afrikance, Grke, Rimljane, Feničane (punske), Židove i Francuze doseljenici. Ipak, do 1870. razlika između masa koje govore arapski i turske elite bila je zamagljena, a danas se velika većina od oko 98% identificira jednostavno kao Arapi. Također ima malu čistu berbersku zajednicu (1% ili manje) koncentriranu u planinama Dahar i na otoku Djerba na jugoistoku, kao i u planinskoj regiji Khroumire na sjeverozapadu.

U razdoblju od kasnog 19. stoljeća do poslije Drugog svjetskog rata, Tunis je bio domaćin velikom broju Francuza i Talijana, no gotovo svi ti ljudi, kao i židovsko stanovništvo, napustili su nakon stjecanja neovisnosti Tunisa. Povijest Židova u Tunisu seže oko 2,000 godina unatrag. Židovsko stanovništvo 1948. godine procijenjeno je na 105,000, no 2013. zapravo ih je ostalo samo oko 900.

Povijesno gledano, prvi poznati ljudi u današnjem Tunisu bili su Berberi.

Nakon rekonkviste i protjerivanja nekršćana i Moriska iz Španjolske, stiglo je i mnogo španjolskih muslimana i Židova.

Religija u Tunisu

Većina stanovništva Tunisa (oko 98%) su muslimani, dok su oko 2% kršćani i judaisti i drugi. Većina Tunišana pripada malikijskoj grani sunitskog islama, čije se džamije lako prepoznaju po četvrtastim minaretima. No, Turci su sa sobom ponijeli poduku iz hanefijske škole za vrijeme osmanske vladavine, koja je do danas sačuvana među obiteljima turskog porijekla, a njihove džamije tradicionalno imaju osmokutne minarete. Suniti čine većinu, a nedenominacijski muslimani su druga najveća grupa muslimana, a slijede amaziški ibaditi.

Tunis ima veliku kršćansku zajednicu od oko 25,000 22,000 sljedbenika, većinom katolika (15 2007) i u manjoj mjeri protestanata. Berberski kršćani živjeli su u Tunisu do početka 900. stoljeća. Međunarodno izvješće o vjerskim slobodama iz 39. procjenjuje da tisuće tuniskih muslimana prelaze na kršćanstvo. Sa 2,500 članova, židovstvo je treća najveća religija u zemlji. Trećina židovskog stanovništva živi u glavnom gradu i oko njega. Ostali žive na otoku Djerba gdje postoji 2016 sinagoga u kojima je židovska zajednica stara 2016 godina, na Sfaxu i Hammam-Lifu.

Na Djerbi, otoku u zaljevu Gabès, nalazi se sinagoga El Ghriba, jedna od najstarijih sinagoga na svijetu i najstarija u stalnoj upotrebi. Mnogi Židovi ga smatraju mjestom hodočašća gdje se, zbog starosti i legende da je sinagoga sagrađena kamenjem iz Salomonovog hrama, slavi jednom godišnje. Zapravo, Tunis se, uz Maroko, smatra arapskom zemljom koja najviše prihvaća svoje židovsko stanovništvo.

Ustav proglašava islam službenom religijom države i zahtijeva da predsjednik bude musliman. Osim predsjednika, Tunižani uživaju visok stupanj vjerske slobode, pravo koje je upisano i zaštićeno u ustavu i jamči slobodu mišljenja, uvjerenja i ispovijedanja vjere.

Zemlja ima sekularnu kulturu u kojoj je religija odvojena ne samo od političkog nego i od javnog života. U jednom trenutku u razdoblju prije revolucije postojala su ograničenja nošenja islamske marame (hidžaba) u državnim uredima, kao i na ulicama i na javnim okupljanjima. Vlada je vjerovala da je hidžab “odjevni predmet stranog porijekla s stranačkim konotacijama”. Tuniska policija je navodno maltretirala i hapsila muškarce "islamskog" izgleda (kao što su bradati muškarci), a ponekad je prisiljavala muškarce da obriju bradu.

Godine 2006. bivši tuniski predsjednik najavio je da će se "boriti" protiv hidžaba, koji opisuje kao "etničku odjeću". Džamije nisu smjele održavati zajedničke molitve ili nastavu. Međutim, nakon revolucije, izabrana je umjerena islamistička vlada, što je dovelo do veće slobode u prakticiranju vjere. To je također ustupilo mjesto usponu fundamentalističkih skupina kao što su selefisti, koji zahtijevaju strogo tumačenje šerijatskog zakona. Zbacivanje u korist umjerene islamističke vlade Ennahdhe djelomično je bilo posljedica ciljeva tajne službe moderne tuniške vlade da potisnu fundamentalističke skupine prije nego što su mogle djelovati.

Pojedini Tunižani toleriraju vjersku slobodu i općenito se ne raspituju o osobnim uvjerenjima neke osobe.

Službeni jezik Tunisa je arapski, koji je također jedan od trgovačkih jezika, a drugi je francuski, nasljeđe Tunisa kao francuskog protektorata do 1956. Dijalekt arapskog kojim se govori u Tunisu, slično kao u susjednom Alžiru i Maroku, je Magrebski arapski, koji je govornicima zaljevskog dijalekta gotovo nerazumljiv, pa se nemojte iznenaditi ako ne razumijete domaće čak i ako znate arapski. Međutim, svi Tunižani uče standardni arapski u školi, tako da će većina mještana moći komunicirati na standardnom arapskom ako bude potrebno.

Većina mještana govori arapski i francuski. Francuski je primarni jezik visokog obrazovanja i široko se koristi u administraciji, trgovini i medijima. Engleski ima ograničenu upotrebu, ali je dobar za korištenje u turističkim područjima. Tunižani često koriste ono što se naziva prebacivanjem koda. To je kada se u razgovoru ili čak u rečenici koriste dva ili više jezika. Francuski i arapski se koriste naizmjenično.

Telefon u Tunisu

Svi gradovi i većina sela imaju javne telefone pod nazivom Publitel ili Taxiphone. Međunarodni pozivi su obično prilično skupi (DT 1,000/minuti za razgovore unutar EU).t Postoje tri GSM mobilna operatera, privatni Tunisiana [www], privatni Orange [www] i državni Tunisie Telecom [www], koje sve nude široku mobilnu pokrivenost (uključujući neke oaze u Sahari). Cijene su obično prilično niske za nacionalne pozive, ali vrlo visoke za međunarodne pozive (oko 1,500 DT/minuti). Orange je ponudio pakete 2 za 1 (30 minuta + 500 MB za mjesec dana za DT2.5) i besplatne SIM kartice za turiste koji stižu u zračnu luku Tunis u srpnju 2016.

Hitni poziv

• 197 Policijski broj za hitne slučajeve – opći hitni slučaj
• 198 Broj hitne zdravstvene službe – Ambulanta SAMU
• 1200 Telefonske informacije

Internet u Tunisu

Javni internet dostupan je u mnogim gradovima – potražite veliki ljubičasti znak s logotipom Publineta. Obično se naplaćuje 0.8 DT/sat, brzine su obično niske (1024 kbit/s je uobičajeno u Sousseu, 4096 u Tunisu). Internet kod kuće (ADSL) nije skup kao nekad, a za 400 dinara/200 eura možete dobiti ADSL brzinom od 4096 kbit/s na godinu dana. Također možete dobiti 3G pristup internetu putem bilo kojeg mobilnog operatera (Tunisie Telecom, Orange Tunisia, Tunisiana), a FTP i peer-to-peer pristup su posvuda u Tunisu. I nema više vladinih ograničenja pristupa. USB stickovi za internet prilično su popularni i mogu se pronaći za različita vremenska razdoblja, čak i za kraći boravak.

Pošta u Tunisu

[La Poste Tunisienne]  je relativno brz i učinkovit. Post restante nudi se u određenim (većim) uredima. Marka za međunarodna pisma košta 0.600 DT.

Rapide Post je poštanska usluga za brzo slanje pisama i paketa. Nakon što paket Rapide Post uđe u SAD, obrađuje ga FedEx. To je najbolji i najsigurniji način slanja stvari u Tunis.

Alžir, Antigva i Barbuda, Argentina, Austrija, Bahrein, Barbados, Belgija, Belize, Bermuda, Bosna i Hercegovina, Brazil, Britanski Djevičanski otoci, Brunei Darussalam, Bugarska, Čile, Obala Slonovače, Hrvatska, Danska državljani Dominike, Falklandski otoci, Fidži, Finska, Francuska, Gambija, Njemačka i Gibraltar. Grčka, Gvineja, Honduras, Hong Kong, Mađarska, Island, Irska, Italija, Japan, Kiribati, Južna Koreja, Kuvajt, Libija, Lihtenštajn, Luksemburg, Makedonija, Malezija, Mali, Malta, Mauritanija, Mauricijus, Monako, Crna Gora,. Montserrat, Maroko, Nizozemska, Niger, Norveška, Oman, Poljska, Portugal, Katar, Rumunjska, Trinidad, Sveti Kits i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, San Marino, Saudijska Arabija, Senegal, Srbija, Sejšeli, Singapur, Slovenija, Salomonovi Otoci,. Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države i država Vatikan ne zahtijevaju vizu za ulazak ili boravak do tri mjeseca.

Državljanima Kanade nije potrebna viza za ulazak u zemlju i boravak do 4 mjeseca.

Za Australce je dostupna viza za slijetanje (po dolasku).

Za državljane Novog Zelanda, drugih afričkih i azijskih zemalja, vizu je potrebno podnijeti u relevantnom veleposlanstvu.

Glavna međunarodna zračna luka za redovne letove za Tunis je Međunarodna zračna luka Tunis-Carthage (IATA: TUN), koji se nalazi u blizini Tunisa. Od zračne luke možete uzeti taksi do centra Tunisa (pazite, može doći do neovlaštenog mijenjanja taksimetara). Najbolje ih je zaustaviti u dvorani za odlazak na 2. katu kako ne bi bili prevareni, a ne bi trebali koštati više od TND4 do centra Tunisa (područje Avenue Habib Bourguiba) tijekom dana, a ne više od TND7, 21:00-05 :00 (za to vrijeme cijene brojila su 150% dnevnih cijena).

Alternativno, idite autobusom #635 ili #35 do Ave Habib Bourguiba za 0.47 TND. Autobus dolazi otprilike svakih pola sata i staje ispred terminala.

Službeni Wi-Fi u zračnoj luci se naplaćuje, ali je priključak na javnu mrežu “LINDO CAFE” iz istoimenog restorana besplatan.

Da biste kupili jeftine grickalice i kavu/čaj umjesto da plaćate previsoke cijene u zračnoj luci, idite ravno s donje razine zračne luke (razina dolazaka), pokraj fontane i kroz parkiralište na otprilike 3 minute, gdje ćete pronaći mali trgovina i kafić koji prodaju proizvode po lokalnim cijenama. Nalazi se pored utilitarne autopraonice.

Druga najveća zračna luka u Tunisu je Habib Bourguiba, Skanes-Monastir (IATA: MIR), koja služi jeftinim čarter letovima iz raznih europskih odredišta. Monastir je bliži većini odredišta za odmor. Niskobudžetne čarter letove (barem iz Ujedinjenog Kraljevstva) nude zračni prijevoznici kao što je Thomas Cook. Od svibnja 2. Jet2010.com nudit će i vezu s Monastirom. Ostala odredišta s međunarodnim zračnim lukama su Tozeur i Djerba.

Druge zračne luke diljem zemlje nude domaće i međunarodne letove. Ovdje možete pronaći popis zračnih luka u Tunisu:

• Carthage Intl Airport nalazi se u blizini Tunisa.
• Habib BourguibaSkanesMonastir u blizini Monastira (središnji istočni Tunis)
• Zračna luka Sfax Thyna u blizini Sfaxa
• Međunarodna zračna luka Tozeur Nefta u blizini Tozeura (jugozapadni Tunis)
• Zračna luka Gafsa u blizini Gafse (jugozapadni Tunis)
• Tabarka 7. studenog 1987. u blizini Tabarke (sjeverozapadni Tunis)

Međunarodna zračna luka Djerba na otoku Djerba (jugoistočni Tunis)

Trajektne usluge povezuju Tunis s Maltom, Trapanijem i Palermom (Sicilija, Italija), Napuljem (Italija), Genovom (Italija) i Marseilleom (Francuska). Brodovi obično polaze iz luke La Goulette (blizu Tunisa). Prisutne su i druge trgovačke luke (Rades, Gabes, Sousse, Sfax, Zarzis…)

TunisAir express domaći je zračni prijevoznik razgranat od TunisAira. Postoje letovi između Tunisa i Tozeura, Djerbe i Gabèsa, a također i za Maltu i Napulj. Web stranica je dostupna samo na francuskom jeziku. Rezervacija je moguća online ili putem Tunis Air Express agencije.

Tuniške autoceste slične su američkim autocestama ili europskim autocestama s dvije trake: A-1 vodi južno od Tunisa prema Sfaxu (dio od Soussea do Sfaxa otvoren je tek u lipnju 2008.), A-2 vozi sjeverno od Tunisa prema Bizerti a A-3 ide zapadno od Tunisa prema Oued Zargi. Ograničenje brzine na tuniskim autocestama je 110 km/h. Na ovoj cesti je moguće vrlo lako održavati ovu brzinu. Planirano je da se ruta prikazana na nekim kartama proširi na jug do Gabesa između 2011. i 2014., zatim do Ras Jedira (granica s Libijom) i zapadno do Gardimawa (granica s Alžirom), ali to je za nekoliko godina. Ostale autoceste su jednotračne, s kružnim tokovima na većim raskrižjima po europskom modelu (sudionici u prometu u kružnom toku imaju prednost). Kao rezultat toga, može biti teško održati prosječnu brzinu veću od 75 km/h u većini slučajeva, jer je ograničenje brzine 90 km/h na svim cestama osim A-1, 2 i 3. Većina prometnih znakova je napisana na arapskom i francuski.

Kao iu većini zemalja u razvoju, prometne nesreće su glavni uzrok smrti i ozljeda u Tunisu. Tunižani su agresivni, slabo obučeni i nepristojni vozači. Nepredvidivi su u svojim vozačkim navikama, voze semafore, rijetko signaliziraju prilikom promjene traka, često ignoriraju semafore i znakove za zaustavljanje, voze vrlo velikom brzinom bez obzira na kvalitetu cesta ili stanje vozila i zaustavljaju se na gotovo svakom točka, čak i ako to znači ometanje drugih automobila ili eventualno izazivanje nesreće. Budući da nema pločnika, pješaci često hodaju ulicama ne mareći za automobile ili vlastitu sigurnost. Nažalost, Tunižani rijetko osiguravaju svoju djecu u odgovarajućim autosjedalicama, a ti mali putnici često snose teret većine nesreća.

Iako je policija vidljiva na mnogim većim raskrižjima, rijetko provodi prometna pravila ili zaustavlja vozače koji su skrivili put, osim za prikupljanje mita.

Ljudima koji nisu upoznati s vožnjom u zemljama u razvoju najbolje je koristiti javni prijevoz ili unajmiti vozača.

Vožnju u Tunisu dodatno otežavaju uske ulice i ograničeno parkiranje. Najbolji način da posjetite Medinu u Tunisu je parkirati na kratkoj udaljenosti od Medine, uzeti laku željeznicu (zvanu TGM) iz Marse/Carthage i zelenim tramvajem (zvanom Metro) do centra grada ili uzeti taksi od predgrađa.

Automobile za iznajmljivanje relativno je lako pronaći, ali su malo skuplji, oko 100 dinara dnevno za automobil srednje veličine kao što je Renault Clio s četiri vrata.

Privatni taksiji također su jeftini za velike udaljenosti, ali trebali biste se dogovoriti oko cijene prije nego krenete na putovanje. Primjer cijene za četverosjed je 40 € za Tunis-Hammamet ili 50 € za Monastir-Hammamet. Taksimetri su instalirani za taksi vožnje unutar većih gradova poput Tunisa. Provjerite je li pokrenut kada odete i u odgovarajućem načinu rada (noć, dan, itd.). Zeleno svjetlo pokazuje da je taksi već zauzet, a crveno da je slobodan.

SNCFT , koja je nacionalna željeznička kompanija, upravlja udobnim i modernim vlakovima između Tunisa South i Soussea, Sfaxa i Monastira. Postoje tri klase, Velika udobnost (1. luksuzna klasa), 1. i 2. klasa, i svi su potpuno adekvatni. Cijena karte od Tunisa do Soussea, na primjer, iznosi 12/10/6 dinara (6/5/3 eura) u Grand/1./2. razredu. Iako su brojevi vagona/sjedala navedeni na kartama, lokalno stanovništvo to uglavnom ignorira. Dakle, ako putujete s više osoba, pokušajte se brzo ukrcati kako biste pronašli susjedna sjedala.

Dobro je kupiti carte bleue (plavu kartu). Košta oko 20 dinara za tjedan dana i možete putovati diljem zemlje na banlieue (kratka udaljenost) i grande ligne (duga udaljenost). Za međugradsku kartu potrebno je rezervirati i platiti malu taksu (oko 1.50 dinara). Ove propusnice također se mogu kupiti za 10 ili 14 dana. Rijetko postoje redovi u uredu za rezervacije, a malo francuskog ide daleko.

Vlakovi također voze do Tozeura i Gabesa na jugu, odakle možete lako doći do Sahare, odnosno Ksoura. Na postajama s niskom frekvencijom vlakova (na primjer Tozeur), blagajne su zatvorene veći dio dana i otvaraju se tek kad sljedeći vlak treba krenuti. Laka željeznica (zvana TGM) također povezuje Tunis na sjeveru s Kartagom i Marsom. Idite ovom lakom željeznicom do Sidi Bou Saida. Jednosmjerna karta za laku željeznicu košta oko 675 milima (1 dinar = 1,000 milima).

Lokalni stanovnici koriste Louage ili međugradski zajednički taksi kada nema vlaka ili autobusa. Ne postoje vozni redovi, ali čekaju na stanici louage (koja je obično u blizini željezničke stanice ako je do vašeg odredišta moguće doći vlakom) dok se ne pojavi 8 ljudi. Čekanje u velikim gradovima nikad nije predugo, obično manje od pola sata. Jeftini su gotovo kao i pješački vlakovi i imaju fiksne cijene tako da vas neće prevariti. npr. Douz do Gabesa (120km) za 7 dinara.

Imajte na umu da, iako su louages ​​vrlo jeftini, također mogu biti vrlo vrući u ljetnim mjesecima (iako pomaže ostavljanje otvorenih prozora tijekom putovanja!) i turisti mogu biti uznemiravani, iako rijetko - većina mještana drži se za sebe. Louages ​​također imaju reputaciju brzih i manje sigurnih od drugih oblika prijevoza, pa budite toga svjesni. Louage polasci su vrlo česti, louage kreće čim se popune mjesta. Prihvatljivo je platiti za prazno mjesto za raniji odlazak.

Svi Louage automobili su bijele boje, s bočnom trakom koja označava servisno područje. Louage između velikih gradova prepoznatljivi su po crvenoj pruzi, louage unutar regije prepoznatljivi su po plavoj pruzi, a louage koji opslužuju ruralna područja prepoznatljivi su po žutoj pruzi (ruralni louage može biti žut s plavim prugama ili kombi obojen u potpunosti u smeđu boju ).

Autobus za velike udaljenosti (tzv automobil) također je siguran i jeftin način putovanja između većih gradova kao što su Tunis, Nabeul, Hammamet, itd. Obično postoji stanica u svakom većem gradu, s dnevnim polascima (svakih 30 minuta između Tunisa i Hammameta). Neki od autobusi, lokalno zvani “auto-comfort”, nude više standarde (TV, klima) po razumnim cijenama. Sate možete pronaći na internetu.

• Sjeverni Tunis (Ariana, Bèja, Ben Arous, Bizerte, Jendouba, Mahdia, Manouba, Monastir, Nabeul, Siliana, Sousse, Tunis i Zaghouan)
  Glavni grad Tunis, cijela sjeverna obala i planine, kao i niz vrlo popularnih primorskih ljetovališta na Sredozemnom moru.
• Središnja obala Tunisa (Gabès, Madanine, Sfax i Sidi Bouzid)
  Južne plaže i autobusni put do Libije
• Tunis u Sahari (Gafsa, Kairouan, Kasserine, Kebili, Kef, Tataouine i Tozeur)
  Zaleđe Sahare – kamenite ravnice, pustinjske dine, trekking u pustinji, nekoliko važnih arheoloških nalazišta.

• Tunis – opušteni glavni grad Tunisa s lakim pristupom Kartagi i vrlo autentičnom tržnicom
• Gabes – veliki grad na istočnoj obali, uglavnom željeznička i autobusna tranzitna točka.
• Kairouan – važno mjesto za islamska hodočašća
• El Kef – Arhitektura bizantskog i osmanskog vremena u ovom gradiću na sjeverozapadu
• Monastir – drevni grad s poviješću koja seže u feničko doba; danas dom glavne čarter zračne luke u zemlji
• Sfax – povijesni grad s velikom starom Kasbom; također pristup otocima Kerkennah
• Sousse – popularno ljetovalište s arhitekturom uvrštenom na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
• Douz – „vrata pustinje“, saharski grad poznat po plantažama datulja i saharskom turizmu
• Tozeur – ulaz u nekoliko sela oaza u planinama

• Kartaga – feničanska kolonija, najveća trgovačka metropola u antičkom svijetu; slavno sravnjeni od strane Rimljana; ostaci sada smješteni u muzeju; lako doći vlakom iz Tunisa.
• Djerba – mediteranski otok na jugu popularan među ljubiteljima sunca
• Dougga – impresivne ruševine zabačenog rimskog grada
• El Jem – Rimski amfiteatar jedan je od najbolje očuvanih na svijetu.
• Nacionalni park Jebil – Veliki nacionalni park u Sahari s impresivnim pješčanim dinama i stijenama.
• Kerkouane – Ostaci jedinog netaknutog punskog naselja uvrštenog na UNESCO-ov popis svjetske baštine
• Ksar Ghilane – na rubu pješčane pustinje, saharska oaza poznata po toplom izvoru i starorimskoj utvrdi.
• Matmata – berbersko selo sa špiljskim nastambama gdje Ratovi zvijezda Tatooine je snimljen
• Metlaoui – ukrcajte se na obnovljeni starinski vlak Red Lizard dok vijuga kroz slikovite klisure i brda.
• sufetula (COM)Sbeitla) – prilično dobro očuvano rimsko naselje u srednjem zapadnom Tunisu.

U Tunisu ima mnogo dobrih hotela. U većim gradovima ima mnogo manjih hotela skrivenih u većini ulica.

Također možete iznajmiti i namješten stan. Neki privatnici iznajmljuju svoje stanove, posebno ljeti.

Preporučljivo je organizirati smještaj online ili telefonom prije dolaska. Osim skupljih hotela, čini se da većina smještaja nema web stranicu. Francuski bi bio zgodan kada rezervirate smještaj.

Iako je Tunis danas uglavnom poznat po odmoru na plaži, zemlja ima nevjerojatnu baštinu s nekim izvanrednim arheološkim ostacima za istraživanje.

Malo ostataka od Kartaga, ali ono što se tamo nalazi relativno je dobro očuvano u odnosu na ostale ruševine u Tunisu. Ovaj veliki grad iz feničanskog i punskog razdoblja datira iz 6. stoljeća prije Krista i bio je baza enormno moćnog carstva koje se protezalo preko južnog Mediterana. Njegov najpoznatiji vojskovođa bio je Hanibal, koji je prešao Alpe u borbi protiv Rimljana. 202. godine prije Krista, u bici kod Zame, Hanibal je doživio jedan od svojih prvih velikih poraza. I nakon što ju je Rim pomno promatrao više od 50 godina, Kartaga je napadnuta i potpuno uništena u 3. punskom ratu. Stoljeće kasnije, grad su obnovili Rimljani i Kartaga je postala glavni grad rimske provincije Afrike. Ono što danas vidimo su ostaci iz tog vremena.

Dougga i Kerkuoane su još dva mjesta UNESCO-ve svjetske baštine vrijedna posjeta s nevjerojatno dobro očuvanim ruševinama, ali su nažalost manje informativni i nemaju ili nemaju znakove.

Oboje Monastir i Sousse su među Europljanima koji obožavaju sunce poznati kao primorska ljetovališta, ali su i gradovi s velikom povijesnom baštinom. Monastir ima povijest koja datira još iz vremena Hanibala, posebno je izvanredan muzej i prekrasan ribat (utvrđeni samostan). Sousse je mjesto UNESCO-ve svjetske baštine zbog svoje autentične medine i souka, koje ne smijete propustiti.

El-Kef ima veličanstvenu bizantsku kasbu koja se uzdiže iz stare medine i prikazuje i bizantsku i osmansku arhitekturu. U El-Jem naći ćete izvanredne ostatke rimskog amfiteatra, još jednog tuniskog mjesta svjetske baštine UNESCO-a.

Tunis ima neke od najpristupačnijih i najljepših pustinjskih krajolika u Sahari. Ako ste obožavatelj Georgea Lucasa, vjerojatno ćete prepoznati selo Matmata. Nastambe troglodita ovdje su korištene kao mjesto za dom mladog Lukea Skywalkera na Tatooineu. U zapadnom središnjem dijelu zemlje, pustinjski gradovi Tozeur (gdje je smješten film Mosa Eisleyja) i Douz okruženi su krajolikom prekrasnih saharskih dina. Od 2009. godine oaza Ksar Ghilane dostupna je asfaltiranom cestom.

Odmor na plaži u Tunisu vrlo je popularan, posebno među Europljanima. Neka od najvažnijih plaža nalaze se duž istočne obale, od La Goulette (blizu Tunisa) do Monastira. Alternativa je južni otok Djerba. Mnoge vodene sportske aktivnosti su široko dostupne ili se možete jednostavno opustiti i iskoristiti gotovo nemilosrdno sunčanu klimu.

Dok se cijeli Tunis može ponositi svojim plažama, samo trebate znati gdje možete pronaći one "neotkrivene". Nedaleko od Soussea nalazi se plaža Shot Merriam. Plaža je čista sa bijelim pijeskom i lijepo čistim morem. Najbolje plaže u Tunisu nalaze se u Kelilbiji, Djerbi, Ghar El-Melh, Rafrafbeach, Sidi El Mekki, Sounine, Sousse i Zarzis.

Nekoliko turističkih organizacija organizira jednodnevne izlete iz Tunisa do plaža u Bizerti i okolici za oko 25 TD po osobi, uključujući i obrok. Ovi događaji se uglavnom nalaze na Facebooku.

Trekking u pustinji vrlo je popularan u Tunisu, a gradovi Douz i Tozeur izvrsne su polazišne točke. U blizini Tozeura nalazi se gradić Metraoui, koji je polazna točka za vožnju. Lijepo obnovljeni vagoni datiraju iz 1904. godine, a luksuzni vlak vodi vas u zaista zadivljujući pustinjski planinski krajolik. Agencije koje organiziraju takva putovanja uključuju Libre Espace Voyage i Au Coeur du Desert.

Tuniška kuhinja slična je kuhinji Bliskog istoka i temelji se na tradiciji sjevernoafričkog Magreba, s kus-kusom i gulašom marke (slično marokanskim taginima) koji čine okosnicu većine jela. Za razliku od istoimenog marokanskog jela, tuniski tagine je pašteta nalik omletu, napravljena od mesa i povrća pomiješanog sa začinskim biljem, mahunarkama i iznutricama, punjena jajima i sirom te pečena u loncu dok se jaja ne stegnu, slično talijanskoj fritaji. Janjetina je temelj većine mesnih jela, a domaći plodovi mora su u izobilju. Iako svinjski proizvodi nisu rasprostranjeni, još uvijek se mogu pronaći u pojedinim supermarketima i turističkim hotelima.

• gradu Harissa: jako ljuta, začinjena pasta od čilija (ponekad blaža s mrkvom ili jogurtom), poslužena s kruhom i maslinovim uljem kao predjelo gotovo svakom jelu.
• Šorba Frik: Janjeća juha
• Kauč: Janjeća plećka kuhana s kurkumom i kajenskim paprom
• Khobz Tabouna(izgovara se: Khobz Taboona): tradicionalni kruh pečen u pećnici.
• Brik (izgovara breek): vrlo prhko tanko tijesto s cijelim jajetom (brik à l'œuf), peršin i luk, a ponekad i meso poput mljevene janjetine ili tune (brik au thon). Vrlo ukusno kao jeftino predjelo. Jedite ga vrlo pažljivo prstima.
• Berberska janjetina: Janjetina kuhana u glinenoj posudi s krumpirom i mrkvom.
• Merguez: male začinjene kobasice.
• Tuniška salata: zelena salata, zelena paprika, rajčica, luk, masline, rotkvice pomiješane s tunom.
• Salata méchouia: Salata od pasiranog povrća s roštilja (često začinjena harisom), poslužena s maslinovim uljem i tunom.
• Frikase: Mali prženi sendviči s tunjevinom, harisom, maslinama i maslinovim uljem.
• Tuniska peciva: slastice vezane uz baklavu.
• Bambaloni: prženi, slatki kolač nalik na krafne poslužen sa šećerom.
• Tuniska “brza hrana”: sendviči, makloubovi (složene pizze)

Nažalost, restoranska kultura u Tunisu je vrlo nerazvijena i većina hrane pripremljene u restoranima izvan tuniskih domova ili soukova razočaravajuće je bljutava i nemarno predstavljena. Ove karakteristike kreću se u rasponu cijena, iako povremeno možete pojesti ukusan kus-kus ili “coucha” gulaš u nekim jeftinim restoranima. U Tunisu je najbolja šansa za dobar obrok biti pozvan u nečiju kuću kao gost ili jesti na štandu s hranom na otvorenoj tržnici.

Budući da je riječ o naprednoj muslimanskoj zemlji, dostupnost alkohola ograničena je (ali ne ozbiljno) na određene licencirane (i uvijek skuplje) restorane, mjesta za odmor i dućan opće trgovine. Veće robne kuće (Carrefour u Marsi/Carthage) i neki supermarketi (npr. Monoprix) prodaju pivo i vino, kao i neka domaća i uvozna žestoka pića, osim na muslimanske praznike. Putnice bi trebale biti svjesne da se izvan odmarališta i područja s velikom koncentracijom turista mogu naći na pivu u zadimljenom baru punom muškaraca koji više predano piju. Neki će barovi odbiti primiti žene, drugi će tražiti putovnicu kako bi provjerili nacionalnost. Pogledajte oko bara prije nego što se odlučite za piće!

• Pivo: Lokalno, Celtia je najpopularniji brend, ali ponegdje se može naći i uvozno pilsner pivo. Lokalno kuhani Löwenbräu je pristojan, a Heineken planira tunišku pivovaru 2007. Celtia “En Pression” (On Tap) je dobra. Celestia je također popularno bezalkoholno pivo.
• Vino: Većina mjesta na kojima se poslužuju alkoholna pića imaju tuniško vino, koje je dosta dobro. Tuniško vino oduvijek su proizvodili francuski enolozi. Većina se izvozila u Francusku do 1970-ih. Ostale su vinske zadruge koje proizvode 80% vina koje se uglavnom služi turistima. Od privatizacije nekih dijelova ovih zadruga, međunarodni okusi vina ušli su u Tunis. Male tvrtke kao što su Domaine Atlas, St Augustin i Septune uspjele su lansirati novu generaciju tuniskih vina. Uvoz vina iznimno je težak zbog vrlo visokih poreza. Neki luksuzni hotelski restorani mogu nekim čudom pronaći francuska ili talijanska vina po cijeni.
• Boukha: Tipično tuniško alkoholno piće destilirano od smokava.
• Kava: servira se jako u malim šalicama. Tuniski cappuccino se također poslužuje u jakim, malim šalicama.” Mnoga turistička područja prodaju "kreme za kavu", koje se također mogu pojaviti u "američkim šalicama". Lokalni favoriti su Kapucin (espresso macchiato) i direktan (latte s mlijekom).
• Čaj: općenito se pije nakon jela.
• Čaj od metvice: vrlo slatki čaj od paprene metvice koji se uzima u bilo koje doba dana.

Nacionalna valuta je tuniska dinar(TND).

Tipične novčanice kruže u TND5 (zelena), TND10 (plava ili smeđa), TND20 (ljubičasto-crvena), TND30 (narančasta) i TND50 (zelena i ljubičasta).

2 nara su podijeljena na 1000 milema, a tipični novčići su TND5 (srebrni s bakrenim umetkom), 1 nar (veliki - srebrni), 500 milleme (mali - srebrni), 100 i 50 mileme, (veliki - mjedeni), 20 i 10 milema (mali – mjed) i 5 milema (mali – aluminij). Zabranjeno je uvoziti ili izvoziti dinare u Tunis, tako da morate promijeniti svoj novac lokalno.

Cijene su obično u dinarima i milemima, s decimalnim zarezom kao što je: 5,600 ili 24,000 ili 0,360, ponekad s oznakom TND kao što je TND 85,500. Na tržnicama se roba obično prodaje po kilogramu. Na primjer, rajčice mogu imati oznaku "480" na sebi, što znači 480 milema po kilogramu. Dobar sir bit će označen s oko 12,400 ili oko 7 USD po kilogramu. Većina samoposlužnih supermarketa očekuje da svoje namirnice stavite u male plastične vrećice koje ste dobili, a zatim ih odnesete na obližnju vagu, gdje ih zaposlenik važe i stavlja naljepnicu s cijenom.

• 1. siječnja: Nova godina
• 14. siječnja: Dan revolucije i mladosti
• 4. veljače: Mouled (godišnjica Poslanika) – (pomiče se za 11 dana godišnje prema početku godine, ovisno o lunarnom kalendaru)
• 20. ožujka: Dan neovisnosti
• 9. travnja: Dan mučenika
• 1. svibnja: Praznik rada
• 18. srpnja (2015.) : Ramazanski bajram (kraj ramazana) (pomiče se 11 dana godišnje prema početku godine, ovisno o lunarnom kalendaru)
• 25. srpnja: Dan Republike
• 13. kolovoza: Dan žena
• 24. rujna (2015.): Eid al-Idha (blagdan žrtve) (pomiče se 11 dana godišnje prema početku godine, ovisno o lunarnom kalendaru)
• 15. listopada (2015.): Hegire (islamska Nova godina) (pomiče se 11 dana godišnje prema početku godine, ovisno o lunarnom kalendaru)
• 15. listopada: Eid El Jala' (Dan evakuacije, ponovno uspostavljen kao državni praznik nakon 14. siječnja).

Tunis je muslimanska zemlja i kodeks oblačenja je važan, posebno za žene. Iako se puno kože (čak i u toplesu) tolerira na plažama i u hotelskim kompleksima, skromna količina izložene kože može se mrštiti izvan ovih područja.

Imajte na umu da Tunis postaje konzervativniji što putujete južnije. Dok većina žena u glavnom gradu (koji ima mješavinu mediteranske, europske i arapske kulture) nosi zapadnjačku odjeću, južni Tunis je konzervativniji i daleko tradicionalniji.

Ovaj podatak se temelji na iskustvu prvih dana Ramazana 2012. godine.

Najmanje jedna tuniska turistička web stranica kaže da se nakon revolucije 2011. godine ramazan strože pridržavao, a nagovještava da bi to mogao biti još više slučaj 2012. Tri dana krajem srpnja 2012. velika većina trgovina bila je zatvorena tijekom dana, iako je medina Tunisa bila uglavnom otvorena. Gotovo svi restorani su bili zatvoreni. Osim nekoliko turista koji pijuckaju Colu, tijekom dana nitko ne jede i ne pije, čak ni u turističkim kafićima u Sidi Bou Saidu. Nije bilo jasno poslužuje li neki od turističkih restorana uopće.

U Tunisu, na Ave Habib Bourgiba, svi kafići su počistili svoje stolove sve do iftara (posta) u zalazak sunca, oko 7:30. Nakon toga je mnogo ljudi bilo vani i u nekim se kafićima mogla naručiti hrana, a u drugima kava i deserti. Neposredno prije iftara, Ave Habib Bourgiba je potpuno beživotan i bez riječi. U malim kafićima poput 3 Etoile u ulici Mustafe Mubareka, obitelji i muškarci se mogu vidjeti kako sjede za stolovima i jedu i čekaju da sunce zađe.

Noću, međutim, medina oživljava – ogromne gužve su vani, vrve ulicama, i to je definitivno doživljaj! Trgovine i supermarketi često su otvoreni do ponoći.

Budite spremni na pomalo jedinstveno iskustvo kada posjetite Tunis tijekom Ramazana. Jedite i pijte vrlo diskretno tijekom dana (uključujući vodu). Za ručak sutradan otiđite na štand u kasnim poslijepodnevnim satima i kupite kruh ili focacciu, ili pronađite lokalnu trgovinu koja je još otvorena i kupite nešto. Kako rijetko tko pije alkohol (barem u Tunisu), hotel Africa je pravo mjesto.

Kultura Tunisa je mješovita, koju su dugo oblikovali vanjski utjecaji: Feničani, Rimljani, Vandali, Bizantinci, Arapi, Turci, Talijani, Španjolci i Francuzi – svi su ostavili traga u zemlji.

Pojava suvremenog tuniskog slikarstva usko je povezana sa školom u Tunisu, koju je osnovala skupina umjetnika iz Tunisa ujedinjenih željom da uklope autohtone teme i odbace utjecaj orijentalnog kolonijalnog slikarstva. Osnovan je 1949. godine i okupljao je muslimane, kršćane i Židove iz Francuske i Tunisa. Pierre Bouchard bio je njegov glavni inicijator zajedno s Yahyom Turkijem, Abdelazizom Gurkijem, Mosesom Levyjem, Ammarom Farhatom i Julesom Le Roucheom. Kao rezultat toga, neki članovi su se okrenuli izvorima arapsko-muslimanske estetske umjetnosti, kao što su minijaturne slike islamske arhitekture. Ekspresionističke slike Amare de Bacha, Jalala bin Abdullaha i Alija bin Salema stekle su priznanje, dok je apstraktna umjetnost zaokupila maštu slikara kao što su Edgar Nakash, Nero Levi i Hedi Turki.

Nakon neovisnosti 1956., umjetnički pokret u Tunisu bio je vođen dinamikom izgradnje nacije i umjetnicima koji služe državi. Osnovano je Ministarstvo kulture, na čelu s ministrima poput Habiba Boularèsa, koji su vidjeli umjetnost, obrazovanje i moć. Umjetnici su stekli međunarodno priznanje poput Hatema El Mekkija ili Zoubeira Turkija i utjecali na generaciju novih mladih slikara. Sadok Goumek je crpio inspiraciju iz bogatstva naroda, dok je Monsef Ben Amor prigrlio fantaziju. U drugom razvoju, Youssef Rekik je preispitao tehniku ​​slikanja na staklu i osnovao Nja Mahdaoui kaligrafiju s njenom mističnom dimenzijom.

Trenutno postoji pedeset umjetničkih galerija u kojima se izlažu izložbe tuniskih i međunarodnih umjetnika. Te galerije uključuju galeriju Yahia u Tunisu i galeriju Essaadi u Kartagi.

Književnost u Tunisu ima dva oblika: arapski i francuski. Arapska književnost datira iz 7. stoljeća dolaskom arapske civilizacije u regiju. Datira iz 7. stoljeća dolaskom arapske civilizacije u regiju. Važnija je, i po obimu i po vrijednosti, od francuske književnosti koja je uvedena za vrijeme francuskog protektorata od 1881. godine.

Književne osobe uključuju Ali Duagija, koji je napisao više od 150 radijskih romana, 500 pjesama i narodnih pjesama i gotovo 15 drama; arapski romanopisac Khleif Bashir, čiji su dijalozi napisani na tuniškom dijalektu izazvali skandal 1930-ih; Moncef Gachem; Mohamed Salah Ben Murad: Mohamed Salah Ben Murad i Mahmoud Messadi, između ostalih.

Što se tiče poezije, tuniška poezija obično se odlučuje za nesukladnost i inovativnost s pjesnicima poput Aboul-Qacem Echebbija.

Što se tiče književnosti na francuskom jeziku, nju karakterizira kritički pristup. Suprotno pesimizmu Alberta Memmija, koji je predvidio da je tuniska književnost osuđena da umre mlada, mnogi tuniski pisci su u inozemstvu, uključujući Abdelwahaba Meddeba, Bakrija Tahara, Mustapha Tlilija, Hele Bejija ili Mellaha Fawzija. Teme lutanja, progonstva i slomljenog srca središnje su u njihovom kreativnom pisanju.

U nacionalnoj bibliografiji navodi se 1249 neškolskih knjiga objavljenih u Tunisu 2002. godine, od čega je 885 naslova bilo na arapskom jeziku. U 2006. taj se broj popeo na 1,500, a 2007. na 1,700. Gotovo trećina knjiga objavljena je za djecu.

Početkom 20. stoljeća glazbenom djelatnošću dominirao je liturgijski repertoar vezan uz različita vjerska bratstva i svjetovni repertoar koji se sastojao od instrumentalnih skladbi i pjesama u različitim andaluzijskim oblicima i stilovima podrijetla, u osnovi preuzimajući značajke glazbenog jezika. Godine 1930. osnovana je “Rachidia” koja je postala vrlo poznata zahvaljujući umjetnicima iz židovske zajednice. Stvaranje glazbene škole 1934. godine pomoglo je oživljavanju arapske andaluzijske glazbe uvelike je dovelo do društvenog i kulturnog preporoda tadašnje elite, koja je bila svjesna rizika gubitka glazbene baštine i za koju su vjerovali da prijeti temeljima tuniskog nacionalnog identiteta . Nije trebalo dugo da se okupi elitna skupina glazbenika, pjesnika i znanstvenika. Osnivanje Radio Tunisa 1938. dalo je glazbenicima veću priliku da šire svoja djela.

Među najznačajnijim suvremenim tuniskim umjetnicima su Saber Rebai, Dhafer Youssef, Belgacem Bouguenna, Sonia M'Barek i Latifa. Ostali poznati glazbenici su Salah El Mahdi, Anouar Brahem i Lotfi Bouchnak.

Dugo su vremena TV mediji bili pod vlašću osnivanja Tuniske uprave za radiodifuziju (ERTT) i njezine prethodnice, Tuniske radiotelevizije, osnovane 1957. Dana 7. studenog 2006., predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali najavio je razdvajanje tvrtki koje je stupilo na snagu 31. kolovoza 2007. Prije toga, RTCI je kontrolirao sve javne televizijske postaje (Tunis 1 i Tunis 2, zamijenivši raspuštene Tunis 2), četiri nacionalne radio postaje (Radio Télévision tunisienne Radio Culture, Radio Jeunesse i Radio RTCI), te pet regionalnih radio postaja (Sfax, Monastir, Gafsa, Le Kef i Tataouine). Većina programa je na arapskom, ali neki su i na francuskom. Rast privatnog sektora na radiju i televiziji stvorio je brojne postaje, uključujući Radio Mosaique FM, Jawhara FM, Zaytuna FM, Hannibal TV, Ettounsiya TV i Nessma TV.

U 2007. bilo je približno 245 novina i časopisa (u usporedbi s 91 u 1987.), od kojih je 90% bilo u vlasništvu privatnih institucija ili nezavisnih institucija. Tuniške političke stranke imaju pravo izdavati vlastite novine, ali one oporbenih stranaka imaju vrlo ograničene naklade (kao što su Al Mawkif ili Mouwatinoun). Prije nedavne demokratske tranzicije, sloboda tiska bila je formalno zajamčena ustavom, ali u praksi su gotovo sve novine slijedile provladino izvješćivanje. Kritički pristupi djelovanju predsjednika, vlade i Ustavno-demokratske stranke (tada na vlasti) bili su potisnuti. U suštini, medijima su dominirale državne vlasti preko Agence Tunis Afrique Presse. To se od tada promijenilo, budući da je medijska cenzura od strane vlasti uglavnom ukinuta, a autocenzura značajno smanjena. Ipak, budućnost tiska i slobode medija još uvijek je nejasna zbog postojećeg pravnog okvira te društvene i političke kulture.

Nogomet je najpopularniji sport u Tunisu. Nogometna reprezentacija Tunisa, poznata i kao "Orlovi iz Kartage", osvojila je Afrički kup nacija (ACN) održan u Tunisu 2004. Oni su također predstavljali Afriku na FIFA kupu konfederacija 2005., održanom u Njemačkoj, ali nisu napredovali nakon prvog kruga.

Prva nogometna liga bila je "Tunisian Ligue Professionnelle 1". Glavni klubovi bili su Espérance Sportive de Tunis, Étoile Sportive du Sahel, Club Africain i Club Sportif Sfaxien.

Rukometna reprezentacija Tunisa sudjelovala je na nekoliko Svjetskih rukometnih prvenstava, završivši na četvrtom mjestu 2005. Nacionalna liga se sastoji od oko 12 momčadi i dominiraju ES.Sahel i Esperance S.Tunis. Najpoznatiji rukometaš Tunisa je Wissem Humam. Na rukometnom prvenstvu u Tunisu 2005. Wissem Hmam proglašen je najboljim strijelcem turnira. Rukometna reprezentacija Tunisa osam je puta osvojila Afrički kup, čime je postala dominantna momčad natjecanja. Tunižani su osvojili Afrički kup 2010. u Egiptu pobijedivši zemlju domaćina.

Posljednjih godina košarkaška reprezentacija Tunisa postala je vrhunska momčad Afrike. Tim je osvojio Afrobasket 2011. i bio domaćin najvažnijeg košarkaškog događaja u Africi 1965., 1987. i 2015. godine.

U boksu, Victor Perez ("Young") bio je svjetski prvak u muha kategoriji 1931. i 1932. godine.

Na Ljetnim olimpijskim igrama 2008. Tunižanin Oussama Mellouli osvojio je zlatnu medalju na 1500 metara slobodno. Na Ljetnim olimpijskim igrama 2012. osvojio je brončanu medalju na 1500 m slobodno i zlatnu medalju u maratonu na 15 km.

2012. godine Tunis je po sedmi put u svojoj povijesti sudjelovao na Ljetnim paraolimpijskim igrama. Završio je s 19 medalja; 9 zlatnih, 5 srebrnih i 5 brončanih. Tunis je zauzeo 14. mjesto na tablici paraolimpijskih medalja i 5. u atletici.

Tunis je suspendiran s Davis Cupa za 2014. godinu jer je Tuniski teniski savez utvrdio da Malek Jaziri ne smije igrati protiv izraelskog tenisača Amira Weintrauba. Francesco Ricci Bitti, predsjednik ITF-a, rekao je: “U sportu i društvu nema nikakvih predrasuda o kojima bi se moglo govoriti. Izvršni odbor ITF-a odlučio je prenijeti vrlo jasnu poruku Tuniskom teniskom savezu da se ovakvo ponašanje neće tolerirati.

Nasilje

Tunis je nedavno doživio revoluciju i trenutno je u kontroverznoj tranzicijskoj fazi. Iako trenutno nema nasilja velikih razmjera, demonstracije se s vremena na vrijeme događaju i ponekad su nasilne i/ili brutalno raspršene. Stoga, prije putovanja u Tunis, provjerite sa svojim vanjskim uredom o trenutnim uvjetima i, ako je moguće, klonite se velikih demonstracija koje bi se mogle održati tijekom vašeg boravka.

Imajte na umu da su islamistički teroristi od 2015. ciljali turiste u Tunisu. U muzeju Bardo u Tunisu u ožujku su ubijene 24 osobe, a terorist je u lipnju ubio 39 turista na plaži i hotelu u Sousseu. Britanska vlada savjetovala je svojim građanima da napuste Tunis i posjećuju samo zbog važnih putovanja.

Žene putnice

Očito se ne smatra nepristojnim da muškarac bulji u žensko tijelo, što bi trebalo ukazivati ​​na to da skromnost privlači manje pažnje. Žene mogu očekivati ​​da će biti meta čestih zviždanja (čini se da je "gazela" posebno popularna). Ako putujete kao dio para, ostanite zajedno što je više moguće, jer putnica ne bi smjela hodati sama ako ne želi da je maltretiraju. Uznemiravanje je obično ograničeno na bizarne riječi i povremena dodirivanja, ali može biti izrazito uporno i dosadno.

Tunižanke često nose odjeću koju biste inače vidjeli na ulicama bilo kojeg većeg kozmopolitskog grada (uske traperice, opušteni gornji dio), ali to čine dok pokazuju tradicionalnu skromnost ne otkrivajući gotovo nikakvu kožu. Ruke su pokrivene do zapešća, ovratnici sežu do vrata (nema dekoltea) i može se nositi marama. Posjetiteljice sa Zapada mogu minimizirati pozornost odabirom odjeće koja pokazuje što manje kože. V-izrez je u redu ako je ispod još jedan sloj s višim ovratnikom.

Imajte na umu da oko trgova i na ulicama većine gradova postoje ulični kafići, ali oni su samo za muškarce, čak iu pratnji muškaraca; žene nisu dobrodošle. Cijene u tim kafićima su mnogo niže nego u kafićima i čajankama koje možete pronaći u Tunisu.

Novac i prijevara

Putnici prijavljuju probleme da ih maltretiraju, bilo da bi nešto kupili ili u druge svrhe. Postojanost je jedna od glavnih zamjerki. Neki kažu da odbijanje često dovodi do loše reakcije, primjer je "siktanje", ali oni kojima je savjetovano da pristojno odbiju uz osmijeh rijetko se žale. “Non, Merci” je vrlo dobar odgovor, s osmijehom. Čini se da to potvrđuju izvještaji žena koje putuju same, za koje bi se očekivalo da će dobiti najviše pažnje, ali koje često prijavljuju najmanje problema (iz doduše malog uzorka), možda zato što su opreznije od ženskih pratiteljica. Čini se da je svakako slučaj da pomorci koji putuju sami privlače mnogo neželjene pažnje (čak i uznemiravanja) sve dok ne dođe muški prijatelj.

Često se prijavljuje krađa stvari, uključujući hotelske sobe i sobne sefove, a primjenjuju se uobičajena upozorenja – držite dragocjenosti na sigurnom mjestu (npr. hotelski sef pod nadzorom), ne pokazujte previše novca i čuvajte novčanike, torbice i druge željene stvari predmeti do kojih džepari ne mogu doći. Dobra preporuka je ponijeti samo dovoljno gotovine za hitne potrebe i samo jednu kreditnu ili debitnu karticu, pod uvjetom da možete biti sigurni u sigurnost svojih rezervi. Također, većina bankomata je dostupna i prihvaćaju se strane kreditne kartice. Gotovina (ekvivalent tuniskim dinarima) može se podići izravno s vašeg bankovnog računa uz malu naknadu (bankovni prijenos od 1 do 2 eura).

Krađe se prijavljuju i u zračnim lukama. Uvijek držite svoje stvari pod svojim izravnim nadzorom.

Kada dođe vrijeme za podmirenje računa u tuniskom kafiću ili restoranu, preporučljivo je da se uvjerite da vam je predočena stvarna, detaljna kopija računa prije nego što predate novac. Često će vaš konobar tvrditi da je u svojoj glavi izračunao ukupni iznos, a on će uvijek biti veći nego što zapravo dugujete. Također provjerite cijene na jelovniku prije naručivanja. Neka mjesta tvrde da nemaju jelovnike, ali obično imaju jelovnike na zidu. Tuniski radnici su izuzetno slabo plaćeni (oko 300 funti mjesečno) i često će bez razumijevanja pokušati iskoristiti turiste.

Imajte na umu da je izvoz tuniske valute zabranjen i pretrage novčanika i torbica mogu se dogoditi i događaju se u zračnoj luci Tunis. Ako se nađete s više od 20-30 dinara, od vas će se tražiti da se vratite na kopnenu stranu da ih promijenite. Problem je što ova “pozivnica” dolazi nakon što ste već prošli putovničku kontrolu i predali svoju izlaznu karticu; pa nije praktično. Zatim se od vas traži da predate dio ili cijeli svoj tuniski novac uniformiranom službeniku (koji se ionako ne može potrošiti u duty-free trgovinama). Argumentima se nigdje ne stiže, a zahtjev za potvrdom glatko se odbija. Sudeći po tome kako se novac brzo uzima u ruke, gotovo sigurno ste upravo dali mito.

• Malarija – U Tunisu nema puno rizika od malarije, ali spakirajte sprej protiv buba.
• sunce Molimo zapamtite da je sunce često vaš najveći neprijatelj. Preporučamo često nanošenje kreme za sunčanje s visokim faktorom (faktor 30 ili više). Obično je jeftinije u lokalnom supermarketu nego u odmaralištu.
• Pazite gdje jedete i pijete (a zapamtite i led). Proljev je čest problem neopreznih putnika. Čini se da je voda iz slavine u tunisko-kartaginskom području Marsa sigurna.

cijepljenje

Uvijek posjetite svog liječnika 4-8 tjedana prije putovanja (4-8 tjedana je važno jer nekim cijepljenjima trebaju tjedni da počnu djelovati, a s dječjom paralizom možete biti i zarazni neko vrijeme):

• Žuta groznica potrebno je za sve putnike koji ulaze iz područja zaraženog žutom groznicom u Africi ili Americi.
• Hepatitis obično se preporučuje Dvije injekcije Havrixa koje se daju u razmaku od 6 mjeseci pružaju zaštitu od hepatitisa A tijekom 10 godina
• tifoidan
• Dječja paraliza
• Hepatitis B – Preporuča se ako je vjerojatno da ćete imati intimni kontakt s lokalnim stanovništvom ili ako ostajete dulje od 6 mjeseci.